Get Adobe Flash player

Torcida, BBB, Armada i slične "navijačke" udruge organizirane u cilju oponiranja, destrukcije i stvaranja animoziteta

 
 
Hrvatska smještena zapadno od brdovitog Balkana iza srijemske ravnice i istočno od  sunčanih vrhova Alpa uspjela se obraniti od srpske agresije, ali i bratstva i jedinstva svadljivih susjeda. Nije se međutim uspjela obraniti, među ostalima, od dva moćna socijalna agregata unutarnje politike. Jedan je u reformi obrazovanja koja je sudar Gutenbergove i digitalne galaksije ili rat tiskanih medija s tabletima, a drugi je sudar između onih koji su nogometnu organiziranost nazvali močvarom koju valja isušiti i HNS-a. I dok nam obrazovanje, kakvo imamo, u našim srednjim školama svake godine iznjedri darovite pojedince što osvajaju medalje na međunarodnim natjecanjima znanja, a osobito matematike, informatike, govorništva i drugih oblasti iz nogometne močvare nam se ostvarila srebrna kolajna na SP-u u Moskvi.
https://i.ytimg.com/vi/kI28MSg_J4E/hqdefault.jpg
I Eduardo, i Luka, i Dani proizvod su Zdravka Mamića
 
Očito je da za obrazovanje nije ključna reforma kao što ni u nogometu nije bilo ključno isušivanje nogometne močvare. Oba, kako volim reći, socijalna agregata započeo je ex ministar Znanosti, obrazovanja i športa Željko Jovanović poznat po destrukciji. Poput kukavice koja odlaže jaja u tuđa gnijezda, izlegao je Borisa Jokića kao reformatora čije posljedice ostvaruje ministrica obrazovanja Blaženka Divjak s najlošijim rezultatima mature, a iz drugog kukavičjeg jajeta postavljenog u športu izlegla se neviđena hajka na Zdravka Mamića koji je svojim posebnim sposobnostima klub GNK Dinamo priključio europskoj nogometnoj eliti sa velikim doprinosima rezultatima reprezentacije koja je osvojila srebro na SP-u u Moskvi.
 
I dok Zdravko Mamić trpi uvrjede i poniženja, njegov provokator Željko Jovanović, kao i oni koji su ga podržavali, bez stida i srama skloni su podržavati reformu obrazovanja i nogometu pridavati značenje koje im se svidi kako bi izbjegli priznanje GNK Dinamu i nogometu kakvog imamo. Dinamo je sposobnostima Zdravka Mamića stavio se u red klubova koji su organizacijski, tehnički i materijalno među najboljima u Europi s posebnom brigom za razvoj darovitih igrača, što su stasali u nogometnoj školi kluba. Doduše ta škola ima svoju dugu tradiciju, ali ne i organizaciju iz koje je stvoren svojevrsni rasadnik igrača što su popunjavali, prije svega Dinamo, a zatim i potrebe bogatog i zahtjevnog tržišta europskih klubova. Koliko god usporedba djeluje pretenciozno valja naglasiti da je GNK Dinamo jedini klub koji je uspio sustavno ostvarivati sredstva iz dijela nagradnog fonda asocijacije UEFA kojima se profilirao na putu, moglo bi se reći, nogometne elite koja je pri dnu, ali pri dnu najboljeg čime nogometna Europa raspolaže. Zasluge za to ima, od našeg pravosuđa proganjani, Zdravko Mamić koji je žrtva onih koji nisu shvatili da se daroviti igrači jednako kao i treneri stvaraju i odrastaju u različitim sredinama, ali tek dolaskom u klubove, kakvog je stvorio dobivaju vrijednost i prepoznatljivost koja ne ovisi samo o njihovom talentu nego o uvjetima u kojima se talent razvija i međunarodno zastupa. GNK Dinamo je, u tom smislu, sadržajno i organizacijski, postigao točno onoliko koliko, osim Rijeke i Osijeka, ostalim našim klubovima nedostaje da bi bili konkurencija koja umjesto da slijedi vrhunsku dominira Torcidom, BBB-ovcima, Armadom i sličnim „navijačima“ kao organiziranim oponiranjem što na različite načine stvaraju animozitete koji nisu privrženi klupskoj pripadnosti nego njegovoj destrukciji.
 
Bez Mamića ne bi imali Modrića, Eduarda i Olma
 
Za GNK Dinamo, ovakvog kakvog imamo, nisu valjda zaslužni oni što s tribina skandiraju uvrjedljive poruke ili svoju strast i prijetnju izražavaju bakljama, petardama i nasiljem nad onim što im ne pruža otpor. Nisu zaslužni ni oni koji bi, rekli bi, s ulice mijenjali upravu kluba što osvaja državna prvenstva, kad je Dinamo u pitanju, kao na industrijskoj traci. Ni veliki dio novinara od takvih se ne razlikuju pa uporno i dosljedno kritiziraju klub koji je doslovce iznjedrio Luku Modrića najboljeg igrača svijeta ali i prije njega omogućio razvoj popularnog Brazilca Eduarda Alvesa da Silve baš onako kako danas kotira daroviti španjolski Katalonac Dani Olmo koji je zablistao u Dinamu i dosegao visoku međunarodnu vrijednost. Sve tri akvizicije, neovisno o sporovima koji su vođeni s Eduardom, djela su Zdravka Mamića koji je u njima prepoznao vrline rasnih nogometaša i na taj način dominirao domaćom nogometnom scenom čijeg kreatora umjesto da slijede pokušavaju uništiti.
 
Mogao je, recimo, Luka Modrić, uz brojne darovite igrače, igrati za bilo koji klub jednako dobro kao što je igrao u Dinamu, a danas u Realu i ostao bi zabilježen samo kao dobar igrač, ali nikad bez Dinama, kao kvalitetnog kluba, ne bi imao mogućnost predstaviti se onako kako je uspio s klubom čija je organizacijska i sadržajna struktura omogućila mu prepoznatljivost vrlinama kojima raspolaže. To što smo uzeli za primjer Luku Modrića jednako vrijedi za bilo kojeg igrača ili trenera pa i za sadašnjeg vrlo poštovanog trenera Nenada Bjelicu koji je tek dolaskom u GNK Dinamo dobio mogućnost prikazati kvalitete koje nikad ne bi došle do izražaja u klubu gdje je osuđen raditi s izborom igrača na koje nije imao utjecaja, a još i manje uvjete rada kakve pružaju dobro organizirani klubovi. Velike igrače izvan svake dvojbe stvaraju stručnjaci brojnih profila uz konstataciju da samo dobro organizirani klubovi imaju sve ono što zovemo strukom koju, uz trenera, čini visoko kvalitetna zdravstvena zaštita, prehrana i smještaj kako bi se igrači ili bilo koji članovi kluba posvetili „poslu“ za koji su angažirani, da se našalimo, pa makar i za kontrolu ulaznica za ulaz na stadion. 
 
Tužno je, jadno i nakaradno, ali za male sredine tipično, da je Zdravko Mamić kao idejni i organizacijski kreator klupskih uspjeha, umjesto poštovanja doživio sudbinu zločinca koji je pobjegao od pravosuđa; ono je kao i naša javnost, žrtva predrasuda kojima dominira medijska i svaka druga hajka utemeljena na pakosti, zlobi i strastima navijački raspoloženog puka kojeg podgrijavaju mediji jednako opterećeni osobnim ili nečijim interesima, ali i bolesnim navijačkim strastima. Ne samo da je tužno nego je i tragično što je Zdravko Mamić osuđen zbog iznosa koji bi svi rado platili da ostvare ono što je za klub ostvario njegovim vođenjem puneći državni proračun i osiguravajući klupsku egzistenciju s oko 200 zaposlenika. Ostao je na margini interesa onih koji bi bili dužni, ne samo brinuti, nego i njegovati kvalitetne pojedince umjesto proganjati ih zato što raspolažu energijom i vizijom koju ignoriraju bez misaoni istomišljenici najmoćnijeg socijalnog agregata.
 
Može djelovati u današnjima uvjetima  neprimjereno, tek da bi potvrdio prethodnu tezu, moram se vratiti vremenima bivše države u čijem je nogometnom miljeu dominirala Crvena zvezda ili klub koji je nekad bio onakav kakav je danas GNK Dinamo u Hrvatskoj.[i] U nevezanom razgovoru nogometnih djelatnika za kavanskim stolom, u ono vrijeme, poveo se razgovor o kvaliteti trenera pa je jedan među sudionicima obratio se dr. Aci Obradoviću, za kojeg svi tvrde da je bio idejni začetnik organiziranosti i kodeksa Crvene zvezde, hvaleći tada uspješnog  trenera Gojka Zeca. Na tu pohvalu mu je Obradović odgovorio: recite vi meni koji trener u Crvenoj zvezdi nije bio uspješan? Drugim riječima, za uspjeh svakog trenera, naravno i igrača,  u klubu je bitna organizacija koja, o tome nema dvojbe, ima širok utjecaj na društvena, a samim tim, i na politička zbivanja koja kad je u Hrvatska u pitanju i GNK Dinamo u njoj ne postoji! Pustimo na stranu činjenicu da je u bivšoj državi spomenuti klub dominirao i služio se svim mogućim sredstvima koristeći osvojene i stečene privilegije, tek činjenica je da klub nikad ne bi postao prvak Europe da nije bio kvalitetno organiziran! Klupski uspjesi, nekad Crvene zvezde, a danas GNK Dinama, značajno ovise o organiziranosti kojoj su danas najbliži Rijeka i Osijek, a tu „blizinu“ valjalo bi očekivati i od drugih naših klubova umjesto zlobe, pakosti i podmetanja? To je, međutim, posebna priča o mentalitetu kakvim raspolaže narod istočno od Alpa među kojima, to je očito, Hrvati dominiraju kao međusobno posvađan, uzajamno prevaren i od brojnih vlasti ideološki i materijalno zlorabljen narod.
 
Navijačke udruge - izvor najvećeg zla
 
Naša medijska scena je katastrofalna i, još među rijetkima zaostala, oslonjena na podršci navijačkim udrugama koje zlorabe pripadnost klubu za destrukciju umjesto za podršku. Što uopće znači navijačka udruga koja umjesto bodrenja igrača prostor tribina koristi za skandiranje uvrjeda ili bacanjem baklji i detonacijama petardi želi ostaviti dojam prisutnosti kao čimbenik čega? Zar su mase s tribina organizirane da bi se zadovoljile njihove strasti uplitanjem u klupsku politiku? Zar zbog plaćene ulaznice ima bilo tko pravo utjecati ili postavljati zahtjeve pojedincu, upravi kluba ili pak njenoj politici? Uopće nema dvojbe o tome, da u nas, navijačkim skupinama dirigira pojedinac ili skupina koja bi po svim pravilima reda i odgovornosti posljedice morala snositi, ovisno o stupnju aktivnosti, od države i njenih organa ustanovljenih za red i disciplinu navijačkog orkestriranja.
 
Krajnje je vrijeme da netko, da netko vrlo ozbiljan i politički odgovoran, postavi pitanje: tko je navijače uniformirao i organizirao za destrukciju pod egidom navijanja? Dvojim da policija ne raspolaže podacima, a istražni i sudski organi instrumentima zaustavljanja neciviliziranog i nasilnog ponašanja onih kojima je potrebna udruga za navijanje što je samo izlika za odnose prema klubu, ali i za međusobne sudare navijačkih „susreta“ što svjedoče o nasilju, mržnji i netoleranciji koje NETKO njeguje, a država tolerira! Riječ je o činjenici da naši mediji ili podržavaju takve navijačke skupine ili njihovu destrukciju uopće ne osuđuju nego, eventualno, samo konstatiraju događanja, nerede i puno toga što su asocijacije FIFA-e i UEFA-e uvijek rigorozno kažnjavale i financijskim sredstvima sankcionirale klubovima ili nacionalnom savezu, a nikad navijačkoj skupini koja je iznjedrila nasilje, destrukciju ili provokaciju. Razumljivo je da je u konačnici uvijek odgovoran klub ili nacionalni savez države čiji nadležni organi nisu na razini odgovornosti za posao koji su dužni obavljati. Naši organi zaduženi za mir, red, dostojanstvo građana (publike) osim privođenja izgrednika nisu se nikad posvetili činjenici da te, kako ih zovu navijačke ispade uniformiranih likova, organizirane i pripremljene za javni nastup kazne, a dirigenta navijačkog orkestra učine odgovornim i naravno primjereno kažnjenim onako kako je neprimjereno kažnjen Zdravko Mamić.
 
Suludo je i zdravog društva nedostojno kad tribina ispunjena navijačima BBB-a ili loših plavih dječaka čovjeku zaslužnom što je GNK Dinamo desetljeće i više stalni natjecatelj u Kupu UEFA-e, i koji je klub učinio financijski nezavisnim o proračunu grada skandira „Mamiću Cigane, odlazi iz svetinje!“ Zar progoniti čovjeka koji je klub rezultatima stavio na pijedestal međunarodne vrijednosti i do praga nogometne elite vrijeđati? U čije ime? Zar u ime kreatora destrukcije? To nije niti može biti apel uniformiranih masa nego nečijeg, pitaj Boga čijeg, interesa koji ima jedan jedini cilj diskreditirati kreatora uspješnog Dinama. Jednako je nepojmljivo da pravosuđe i naši mediji umjesto da su na strani Zdravka Mamića postali su dio njegova progona zanemarujući sve što je učinio i GNK Dinamo dovodeći klub do stupnja međunarodnog respekta koji je šest puta sudjelovao u Ligi prvaka i deset puta u, kako se popularno kaže, natjecanju za nogometno proljeće što ni jednoj našoj djelatnosti nije uspjelo u gospodarstvu kakvo imamo i u politici koju vodimo. Sve smo bliže stihovima pjesme Dobriše Cesarića: „…i svak je išao svojim putem za slavom i za hljebom, a on je krvareći ljepotom plovio nebom“.
 
Očito je da naša vlast plovi svojim nebom ne hajući za ono što ono pokriva u obrazovanju, u stvaralaštvu Mate Rimca, naših darovitih učenika i u športu, a poglavito u nogometu. Pokazalo se da je jedino šport u stanju ujediniti rezultatima nacionalne reprezentacije i pomiriti sve ono što politika svađa i jednako sposoban posvađati klupsku zaslijepljenost za što je odgovorna politika i pravosuđe koje je, kako se to lijepo kaže, suspektno. Nije li doček naših reprezentativaca sa SP-a iz Moskve pokazao ono jedinstvo kojim se Hrvatska obranila od agresije, ali ne i od krive politike koju u nas vode talenti socijalističke izgradnje!!!
 
Na kraju valjalo bi postaviti pitanje koga je to Zdravko Mamić ojadio, oštetio i na drugi način doveo do stanja zbog kojeg je optužen kao glavni lik zločinačkog udruživanja i pritom zanemariti sve što je učinio za klub nezavisan o proračunu grada s golemim doprinosom reprezentaciji; ona godinama ne koristi sredstva proračuna Republike Hrvatske uz glavninu igrača koje je transferirao GNK Dinamo? Očito je nešto trulo u državi, da parafraziram Shakespearovog lika iz Hamleta, njegove istoimene drame.
 
Bilješka:
 
[i] Što bi Crvena zvezda dala da ima klub i rezultate kakve postiže GNK Dinamo. Iako i danas cijeni Dragana Džajića, nema dvojbe da bi jednako poštovala i Zdravka Mamića!
 

Željko Mataja

Bez bivših članova Komunističke partije Sabor ne bi imao većinu

 
 
HRVATSKA - EL DORADO ZA KOMUNISTE - Kada (i ako) u Hrvatskoj provedemo lustraciju Vrhovni sud RH će nestati, a Sabor nikada više ne će imati većinu! Ako bi proveli lustraciju u Vrhovnom sudu RH (od 44 suca "samo" 41 je "bivših" članova zločinačke komunističke partije. Komunisti u Hrvatskoj ipak, mora se priznati, gube kompas, jer kako se moglo dogoditi da 3 (tri ) suca nisu bila u KP? Kad bi još čačkali po pravosuđu rezultati bi bili vrlo pogubni.
https://croatia.eu/images/03-05/EU13_0310.jpg
Lustracija (lat. lustratio) označava čišćenje od grijeha kod starih Rimljana, a danas se najčešće pod tim podrazumijeva rasvjetljavanje i uklanjanje iz javnog i političkog života osoba koje su bile aktivne u službi totalitarnih režima. Navedeni postupak pokrenut je u gotovo svim postkomunističkim državama, osim Hrvatske. Zašto je Hrvatska u tom pogledu među zadnjima? Tko to koči i zašto? Gdje započeti lustraciju i koliko je temeljito treba provesti? Tko bi je trebao provoditi?
 
Fašistički simboli su nestali, ali crvena zvijezda je u Hrvatskoj i dalje prisutna.  U "regionu" postoji npr. nogometni klub "Crvena zvezda" i "Partizan", a u Hrvatskoj NK "Dinamo" čiji je naziv bliže totalitarnom komunističkom režimu, nego demokraciji. Bivši hrvatski predsjednici Mesić i Josipović i mnogi drugi sudionici vlasti rado su se ne samo slikali s Rothschildovom zvijezdom (crvena zvijezda), a sad već bivši predsjednik Josipović krenuo je u izbornu kampanju s Trga M. Tita. Odnedavno imamo uredno registriranu političku stranku "Antifašista", ali tražiti neku političku stranku koja bi bila "Antikomunistička" bilo bi iluzija. Kakav bi međunarodni skandal izazvao npr. kad bi se neki NK nazvao "Kukasti križ", ali "FK Crvena zvezda" ne izaziva nikakav revolt.
 
Teško je uopće uspoređivati štetu koju su za čovječanstvo napravile fašistička i komunistička opcija, ali u tome mogu pomoći statističke brojke. Povjesničari spominju da je fašizam odgovoran za pogibiju približno 25 milijuna ljudi, a komunizam za približno 100 milijuna ljudi. Sličan omjer je u proganjanu i zlostavljanju ljudi. Ako uzmemo u obzir da je i Hitler bio socijalist (nacionalsocijalist) te da je bio jedno vrijeme Staljinov saveznik. Ispada da bi se hrvatska ljevica rado priklonila tom savezu. Fašizam je bio loš sustav, ali na žalost ne toliko da ne može biti i neki gori, a to je komunistički s četverostrukim brojem žrtava (a i dan danas padaju žrtve komunizma npr. Sjeverna Koreja). Jedno je zajedničko bivšim fašističkim i komunističkim vođama u svim državama koje su nastale nakon njihovog pada, uklonjeni su njihovi spomenici i nazivlje ulica i trgova. Kako je onda moguće da Hrvatska ima Trg M. Tita, te spomen dom u Kumrovcu. Tito je svrstan na deseto mjesto diktatora (procjenjuje se da je odgovoran za smrt 1.150.000 ljudi te višestruko progonjenih i mučenih).      
 
Ako bi u jednoj od najnovijih političkih stranaka u Hrvatskoj "Antifašista“ proveli lustraciju, te one koji su skloni neprijateljima i protiv samostalne Hrvatske, teško da bi ostalo desetak članova. Ako bi proveli lustraciju u Vrhovnom sudu RH (od 44 suca „samo“ 41 je "bivših" članova zločinačke komunističke partije. Komunisti u Hrvatskoj ipak, mora se priznati, gube kompas, jer kako se moglo dogoditi da 3 (tri) suca nisu bila u KP-u? Kad bi još čačkali po pravosuđu rezultati bi bili vrlo pogubni. Kad bi neki naivac, kao npr. moja malenkost, tražila u Saboru RH odstup "bivših" članova KP, te suradnika Službe državne sigurnosti (UDBA), definitivno više nikad se u Saboru RH ne bi mogla sastaviti većina.
 
Pozvala bih čelnike postojećih 146 političkih stranaka neka provedu lustraciju u svojim strankama. Kako bi izgledalo pravosuđe nakon lustracije (posebno Vrhovni sud RH s tri suca)? Koliko bi ostalo gospodarstvenika na položajima nakon lustracije? Kako mogu voditi Hrvatsku ljudi koji su prisegnuli KP-u, "celovitosti Jugoslavije" te posebno oni Titoljubci koji su podržavali i još podržavaju tezu "kako će Sava teći uzvodno prije nego bude Hrvatska država". Kako stvari stoje prije će Sava poteći uzvodno nego što se u Hrvatskoj provede lustracija s postojećom političko-pravosudnom ekipom.
 

M. K., https://www.republika.eu/novost/38551/kada-i-ako-u-hrvatskoj-provedemo-lustraciju-vrhovni-sud-rh-ce-nestati-a-sabor-nikada-vise-nece-imati-vecinu-

Hrvatskim pjevačima Plenkovićeva vlast oduzima pravo na rad

 
 
Ne tako davno za jedan ljudski vijek, išlo se u zatvor zbog pjevanja pjesme Vile Velebita i Ustani Bane! Ne tako davno, živo se sjećam kako je Vice Vukov bio proganjan nakon što je 1967. na Krapinskom festivalu otpjevao pobjedničku pjesmu "Vužgi" i pri preuzimanju nagrade rekao da mu je "bila posebna čast odjenuti tu krasnu hrvatsku narodnu nošnju"!
"To je tvoja zemlja, tu sagradi dom,
tu je stari temelj, tu na kršu tvom.
Tuđin i oluje kidali su nju,
al' još uvijek tu je sve dok mi smo tu...
"
https://i.ytimg.com/vi/wAktlm3COs4/hqdefault.jpg
Četnički pjevači mogu nastupati u Puli, hrvatski ne! Dokle?
 
Volio je Hrvatsku, a to mu nije bilo dozvoljeno! Kažnjavanje, razapinjanje, prokazivanje i stigmatiziranje Vice Vukova zbog ljubavi prema Hrvatskoj trajalo je više od 20 godina, od 1968. godine pa sve do raspada Jugoslavije uoči Domovinskog rata 1991. godine. Nije prošlo ni 25 godina od završetka Domovinskog rata i opet se proganjaju branitelji, proganjaju se pjevači, proganja se zbog pisane riječi!
 
Marko Perković Thompson proganja se kao i Vice Vukov! Kažnjavanje, razapinjanje, stigmatiziranje i zabrane zbog ljubavi prema Hrvatskoj! Jedini je pjevač kojemu je IDS-ova vlast zabranila nastup u pulskoj Areni i Puli. Četnici ala Boro Drljača i Bajaga mogu uz pokroviteljstvo Istarske županije i Grada Pule nastupati po Puli, ali jedan hrvatski branitelj i pjevač ne!
 
Jesmo li odbacili komunistički sustav? Nažalost izgleda da nismo!Proganja se zbog pjesme, zbog ljubavi prema Hrvatskoj zbog hrvatskih znakovlja, iako smo po Ustavu RH odbacili komunistički sustav: "Na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkoga sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi". Da u Europi, ali ne u Hrvatskoj! Rezolucijom Vijeća EU-A 1481/2006 osuđeni su zločini komunističkih totalitarnih režima, koju je napominjem potvrdio i Hrvatski Sabor NN 76/2006, ali su je saborski zastupnici i yugokomunistički ostaci u vlasti, brže zaboravili nego što su je potvrdili. Hrvatski Ustav je odbacio komunistički sustav, a netko ipak traži da ostanu komunistički simboli? Pa po čemu je onda taj sustav odbačen? Kako se onda mogu zadržati komunistički simboli? Odbačen politički ,ekonomski, društveni i svaki drugi komunistički sustav, a simboli ostaju. Zbog čega? Kojom logikom? Budući da je komunistički sustav osuđen u Europi i u Hrvatskoj, simboli toga sustava ne mogu se upotrebljavati u demokratskom društvu. Jesmo li uopće demokratsko društvo pored ovih yugokomunista koji su se pretvorili u antifašiste, kao lijepa Princeza u žabu krastaču?
 
Tko nas to neprestano vraća nazad? Zar nismo kao narod dovoljno žrtava podnijeli? Zar treba još? Jesu li svjesni ti yugokomunistički ostaci u vladajućim i državnim strukturama da se jedan narod ne može vječno gaziti? Jesu li vidjeli kako jedan razoružani goloruk narod pobjedi četvrtu po snazi Armiju u Europi? Jesu, jesu bili su svjedoci propasti njima  neprežaljene Jugoslavije i ništa nisu naučili? Imali su vlast, imali su oružje, imali su medije, imali su UDBU, KOS i petu kolonu i nisu uspjeli pobIjediti! Vladajući, imate i danas vlast, imate medije, imate nevladine udruge, imate Faktograf i manjine,  protiv vlastitog naroda, ali nemate ljubav, nemate vjeru, nemate obraza ni časti koju hrvatski narod ima za svoju domovinu Hrvatsku! Shvatite već jednom da je ovo država Hrvatska i da koliko god vi yugokomunistički ostaci od Pučke Pravobraniteljice, Sudaca, Pupovca i Radina do Miletića, Beljaka i Mrak, udarate po hrvatskom čovjeku to ćete izazvati samo kontra efekt, jer povratka na staro jednostavno nema, povijest se ne vraća.
 
U svojoj yugokomunističkoj indoktrinaciji ne možete razlikovati što je pozdrav značio u doba NDH i u doba Domovinskog rata. Od 1991. ZDS označava borbu za slobodu, borbu protiv tih vaših znakovlja, crvene zvezde petokrake na kapama JNA, koji su pod tom kapom klali, silovali i mučili hrvatske branitelje i civile, a HOS sa svojim znakovljem i usklikom ih je branio, iz tog razloga “hrvatski se dragovoljci ne mogu odreći svog pozdrava”. Pogon hrvatskih branitelja pripadnika HOS-a zbog njihova znakovlja (grb sa prvim bijelim poljem) zbog njihova pokliča (Za dom spremni!) je izravno negiranje Domovinskog rata, temelja Republike Hrvatske koji je u preambuli Ustava RH.
 
Domoljubni usklik i pozdrav Za dom spremni nije zabranjen zakonom.Ne samo da nije zabranjen već je reguliran zakonom kao i sva obilježja i odore iz Domovinskog rata. Naime, Zakonom o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji od 12. veljače 2013. u članku 2. stavak 1. precizirano je tko su to hrvatski branitelji iz Domovinskog rata.
Članak 2. 
(1) Hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je kao dragovoljac i pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (ZNG, Hrvatske vojske, Ministarstva obrane, Policije, Ministarstva unutarnjih poslova, Hrvatskih obrambenih snaga (HOS-a) te pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je u njima proveo najmanje 5 mjeseci do 24. prosinca 1991. godine), organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, odnosno suvereniteta Republike Hrvatske u bilo kojem razdoblju Domovinskog rata.
Dakle, zakonom je regulirano da su pripadnici Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) hrvatski branitelji iz Domovinskog rata, a budući da su sve postrojbe imale svoja obilježja na odorama, tako je i HOS imao znak s natpisom “Za dom spremni” koji je bio i uzvik na postrojavanjima.
Pravilnik Ministarstva obrane o vojnim odorama
Članak 18.
Nadalje, člankom 18. Pravilnika o vojnim odorama (NN broj 58/11 i 113/11) propisano je da hrvatski branitelji iz Domovinskog rata mogu u svečanim prigodama u OS RH i u prigodama službenog obilježavanja obljetnica vezanih uz događaje u kojima su sudjelovali u Domovinskom ratu ili na obljetnicama zbivanja iz Domovinskog rata nositi službene vojne odore, ako ih posjeduju, a mogu nositi i vojne odore iz Domovinskog rata.
 
Ako sagledamo ovaj Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji i pravilnik Ministarstva obrane o nošenju vojnih odora, a znajući kako izgleda odora i dijelovi odore HOS-a u Domovinskom ratu te da se na njima nalazi “Za dom spremni”, dolazimo do zaključka da su sva dosadašnja postupanja hrvatske policije i pravosuđa o oduzimanju predmeta, kažnjavanju na javnim skupovima zbog riječi “Za dom spremni” protuzakonita, a izjave naših političara ukazuju da ne poznaju zakone koje bi oni u najvećoj mjeri trebali štititi.
Temeljem spomenutog zakona dolazimo do zaključka da je i presuda suda u slučaju Josipa Šimunića nezakonita jer tvrdnja suda da je pozdrav “Za dom spremni” ustaški, a ne osvrćući se na Domovinski rat, upravo je politička presuda koja se ne temelji na zakonima Republike Hrvatske!
Za dom spremni’ već je reguliran i zaštićen zakonima Republike Hrvatske
Međutim što tim yugokomunističkim ostacima i njihovim nasljednicima znači Domovinski rat? Podsjeća ih na poraz, na gubitak njihove sjajne i bajne Yuge u kojoj su uživali sve moguće privilegije koje je hrvatski narod plaćao!
I danas ih plaća i to neka imaju na umu. Plaća ih hrvatskim kunama, koje nitko od njih nije odbio kao podsjećanje na NDH, već uživaju u svim beneficijama koje im one nude za lagodan život. A taj lagodan život omogućili su im upravo hrvatski branitelji koji mnogi od njih o njihovim beneficijama mogu samo sanjati! Kao na primjer Rade Šerbedžija na Brijunima! Hrvatskim braniteljima nitko ne poklanja ni besplatan jednodnevni izlet na Brijune, a Šerbedžiji se samo iz proračuna Istarske županije ove godine isplatilo 200.000 kuna, a on stoluje na Brijunima 18 godina! E pa što je previše, je ipak previše!
Zapitajmo se čemu silne žrtve, čemu strašno razaranje, čemu srpski logori, čemu još 1892 nestalih, čemu sve to kada nas ti yugokomunistički ostaci ponovno progone. ponovno tjeraju u emigraciju, ponovno guše slobodu mišljenja i izražavanja, slobodu pjevanja i slobodu korištenja hrvatskih znakovlja? Čemu?
Hoćemo li i dalje sve to trpjeti i pružati drugi obraz za pljuskanje, ili ćemo se izboriti za život u  istinskoj demokraciji koja podrazumijeva ista prava većinskog naroda i manjina, mir, slobodu i blagostanje bez obzira na stranačka, vjerska i manjinska opredjeljenja?
 

Lili Benčik

Anketa

Tko je po Hrvatsku i Hrvate opasniji?

Utorak, 17/09/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1438 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević