Get Adobe Flash player
POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

Riječ "samodopisivanje" sama po sebi najbolje govori kakvo nas...

Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

Sjetite se svih putovanja bivših predsjednika. Osim toga, tko...

Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

Kardinal Stepinac i tadašnja hrvatska država organizirali su...

Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

Oni koji blokiraju proglašenje svetim bl. Stepinca blokiraju i...

Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

Komunistička Partija Jugoslavije donosila je odluke suprotne postojanju i...

  • POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

    POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

    srijeda, 16. rujna 2020. 17:30
  • Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

    Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

    ponedjeljak, 14. rujna 2020. 15:00
  • Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

    Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

    četvrtak, 17. rujna 2020. 18:43
  • Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

    Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

    četvrtak, 17. rujna 2020. 09:45
  • Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

    Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

    četvrtak, 17. rujna 2020. 09:55

Kako i tko može graditi neku zajedničku BiH na tolikoj i nepravdi i na još većim zločinima?

 
 
Srijeda, 9. rujna 2020. godine, još jedan obilježeni datum sodomsko-gomorskog stradanja hrvatskog naroda u vjerskom beha sukobu za teritorij, za islam kao vjersku dominaciju, i vladavinu nad kršćanima na tom predziđu kršćanstva. Dvadeset i sedma obljetnica nekažnjenog muslimanskog zločina u Grabovici, i bošnjačkog nagrađivanja poznatih im zločinaca, nepobitan je dokaz svireposti i brutalnosti pripadnika takozvane Armije BiH. No isto tako to pokazuje vjerski fundamentalizam, kakav uvijek i svugdje iza sebe ostavlja islamska vjerska vojska, kako ona u vrijeme turske okupacije Bosne, i ona isilovska na Bliskom istoku. Još jednom se potvrdila, u Grabovici, a svi prostori kroz koje je prošla islamska ABiH su Grabovice, muslimanskom zločinima ubijanja četverogodišnje katoličke djevojčice i osamdeset trogodišnjeg katoličkog starca. Načini na koji su mučeni i kasnije ubijani nekažnjene, i danas visokorangirane u bošnjačkom društvu, poznate počinitelje tih monstruoznih barbarskih zločina, izopćuju iz ljudske civilizacije, pokazujući suvremenom svijetu sunčevu udaljenost između muslimanskih vjerskih monstruma mesara i hrvatske katoličke nemoćne žrtve. Između na isilovski način ubijene četverogodišnje Mladenke Zadro i osamdeset trogodišnjeg nemoćnog starca, još su 31 civilna katolička žrtva islamskog krvavog pira zapjenušenih islamista u Grabovici.
https://direktno.hr/upload/publish/105914/thumbs/grabovica1_5a21800ed45ea_728xr.jpg
A Grabovica je samo jedno selo u nizu stradalničkih hrvatskih mjesta u kojima je vjerska muslimanska armija počinila masakrirajuće zločine nad katolicima, koji su preteča kasnijih isilovskih koje svijet već godinama gleda, ne samo na Bliskom istoku, već i na ulicama europskih gradova. I Dan sjećanja na hrvatske žrtve kršćanofobične muslimanske armije BiH je samo jedan od onih 365-godišnjih, budući da svaki dan u godini ima svoju Grabovicu i hrvatske žrtve. Muslimansko masakriranje hrvatskih civila, djece i starih, silovanja žena i djevojčica, torture s ciljem prisilne islamizacije zarobljenika, još uvijek je, a nažalost tako će i ostati, nekažnjeni zločini u muslimanskom procesu koji i dalje traje kroz Udruženi Zločinački  Pothvat. Traje i trajat će sve dok bosanskohercegovačko pravosuđe, zajedno s Haaškim sudom, šuti nad tolikim muslimanskim planiranim zločinima.
 
Preko toliko ubijene djece, stari i nemoćni, silovanih djevojčica i žena, samo njihovi počinitelji, planeri i nalogodavci svijetu govore o mogućnosti suživota hrvatskih žrtava i muslimanskih mesara. Svaki bošnjački govor o cjelovitosti Bosne i Hercegovine, i istovremeno skrivanje poznatih počinitelja tako strašnih zločina nad nedužnom djecom i starima, nastavak je počinjenog masakra i zločina u miru. U danas posve Hrvatima praznoj Grabovici okupljeni preživjeli članovi žrtava, prijatelji, poznanici i prognani susjedi, na podignutom spomeniku kraj ispisanog imena jedne žrtve vidi se kako je razapeta na križ, i kako joj se zlikovci približavaju isilovski joj odsijecaju glavu i kasnije je, na poznati turski način konfesiocida nad porobljenim katolicima, nabijaju na kolac.
 
Kraj imena druge žrtve vidi se kako je Alijini isilovci siluju pred mužem kojeg prisiljavaju da gleda prije negoli i njega živa nabiju na kolac. Slike su to turskog seksizma nad kršćankama katolkinjama kada su si uzimali pravo prve bračne noći sa udatom curom. Vidi se i slika pored imena jedne žrtve kako je, kao ovcu za Kurban Bajram, kolju, pokazujući preživjelim kršćanima i svijetu, sliku zločinačko islamističke uređenosti buduće beha zajednice. Na velikom spomeniku koji je popunjen sa trideset i tri imena vidi se kako muslimanski isilovci dugo muče jednu žrtvu, i na kraju je spaljuju, brišući joj trag kao i onim ostalim osamnaest za kojima se i danas traga, pored živi i poznatih i planera masovnih zločina, i naredbodavaca i počinitelja unutar muslimanskog Udruženog Zločinačkog Pothvata. Pred slikom na kojoj se vide pripadnici vjerske muslimanske armije kako u zrak bacaju dijete i dočekuju ga na turske sablje, čuvane u djedovim i očevim škrinjama, desetljećima oštrene za ovaj planirani i počinjeni konfesiocid nad autohtonim katoličkim narodom u Katarininoj kraljevini, kojoj su djecu oteli i odveli u Tursku i prisilno ih islamizirali, čovjek se skameni, i posrami što živi, u bilo kakvoj zajednici, sa takvim ljudima, ako se za takve uopće može reći da su ljudi.
 
No u svom narodu, napose u krugovima političara, intelektualaca i vjerskih vođa, ti zlikovci ne samo da su ljudi već i nacionalni heroji, u osvajačkoj borbi za Velikog Alaha. U ušima okupljenih preživjelih hrvatskih žrtava odjekivali su uzvici muslimanskih džihadista "Alahu u ekber", i melodija pjesme koju su pjevali i tijekom masakriranja žrtava samo za to što su druge vjere, što su katolici. I sada 27 godina poslije nekažnjenog strašnog zločina u Grabovici čulo se muslimansko pjevanje "Od Tirane pa do Trsta, ne će bit ni jednog krsta", proširujući je stihovima "Turska je naša mati ovako je bilo, i Bosna i Hercegovina će ovako izgledati". Svi ti muslimanski pjevači i koljači iz skrovitosti su gledali buduće svoje žrtve, i registrirali za prvi odstrjel one koji su govorili istinu toga zločina i po imenu prozivali počinitelje i supočinitelje. A među njima su muslimanski heroji, počinitelji i supočinitelji zločina, planeri i naredbodavci koji znaju sve detalje tog krvavog pira ubijanja djece i stari, po Alijinoj naredbi kada je svojim zlikovcima naredio "ne rušite crkve ali učinite sve da nema više ikada tko u njih dolaziti".
 
Time je ratni zločinac Alija Izetbegović i njegovi ratni suradnici u zločinu, kazao ono što se danas događa sa crkvama i u Bosni i Hercegovini i u zemlji njihovih predaka u Turskoj, (Kavazović izjavljuje za muslimane Bošnjake "mi smo potomci Osmanlija") nasilno pretvaranje u džamije. Teroristička muslimanska armija BiH sve ratne zločine nad hrvatskim civilima, i one nad četverogodišnjoj djeci, kao i pokolj u Grabovici, i svim drugim Grabovicama, opravdava vojnim ciljem, etničkog i vjerskog čišćenja ovladavanja puta izlaska na more i lakšeg povezivanja sa džihadistima. I zato je u Sarajevu i isplanirana vojna akcija "Neretva '93", s ciljem etničkog čišćenja Hrvata s njihovih teritorija od Bugojna do Mostara. Svi muslimanski ratni zločini na tim prostorima, zajedno s Lašvanskom dolinom zlodjela su istih, i poznatih, zločinaca, planera i nalogodavaca. Sve hrvatske žrtve na tim prostorima, "nenaoružani" islamski zlikovci ubijali su iz neposredne blizine metkom u potiljak, Križančevo Selo, Maljine, Miletići, Buhine Kuće, Vitez, Brajkovići, Čukle, Grahovčići, Guča Gora, Travnik, Bugojno…, neke na kraju izboli noževima kako bi sakrili svoju naoružanost do zuba i kasnije mrtva tijela djece i stari masakrirali ili  pred njihovim kućama, u kućama, a neke i u porušenim i spaljenim crkvama.
 
Dok će još taj dan odjekivati jecaji preživjelih, roditelja za djecom i djece za roditeljima, već 14. rujna je bilo podsjećanje na hrvatske žrtve muslimanskih zločina u Uzdolu gdje su suvremeni kršćanofobisti poubijali 41 Hrvata i Hrvatice, 29 civila i 12 pripadnika obrambene vojske Hrvatskog Vijeća Obrane. I za taj zločin poznati počinitelji nisu odgovarali i zaslužno kažnjeni, već u osobama Sefera Halilovića, Dževada Mlaće, Šefika Džaferovića, Halida Genjca, Selme Cikotića, pa dijelom i Željka Komšića koji nije napustio tu zločinačku armiju kada je čuo za sve te strašne zločine, hodaju zemljom kao nacionalni muslimanski heroji, živeći na leđima hrvatskih poreznih obveznika koji se guše u haračima što im ih nameće bošnjačka vlast. Zahvaljujući naftnim dolarima iz islamskih zemalja posuti po prostorijama Haaškog (ne)sudišta, čime je svjetska asocijacija najkorumpiranija međunarodna ustanova što je čini i najsramotnijom u današnjem vremenu, poznati muslimanski zlikovci nisu procesuirani ni u toj kući (ne)pravde. Kako i tko može graditi neku zajedničku BiH na tolikoj i nepravdi i na još većim zločinima. To mogu samo direktni počinitelji zločina u Bosni i Hercegovini, i indirektni u Haagu koji ih i danas neprocesuiranjem  i dalje čine.
 
Grabovica i sve druge razasute Grabovice diljem okupiranih hrvatskih teritorija nekažnjeni su velikomuslimanski ratni i poratni zločini na kojima je nemoguće graditi bilo kakvu Bosnu i Hercegovuinu, napose ne ovakvu unitarističko-centralističku i islamsku kakvu zagovaraju Bošnjaci. Grabovice hrvatskih sodomsko-gomorskih stradanja velikomuslimanske vjerske ideologije, nisu samo nekažnjeni muslimanski zločini već i Haaškog suda koji se prodao za šačicu Judinih srebrnjaka, i radi po onoj turskoj po kojoj se katolicima u Bosni i Hercegovini sudilo gotovo pet stoljeća, „kadija te tuži, kadija ti sudi“.
 

Vinko Đotlo

Genocid nad Armencima – nije genocid. Hagia Sophia – nije crkva, tvrde muslimani

 
 
Bila jednom jedna velika, najveća crkva na svijetu. Podigao je Justinijan u današnjem obliku 537. i dao joj ime Hagia Sophia – Božanska Mudrost (Sveta Mudrost). Kad su Turci zauzeli Carigrad 1453. oteta je tada najveća svjetska kršćanska bogomolja i pretvorena u – fethija džamiju. Da podsjetimo, to je ona godina i onaj povijesni događaj, kako piše Andrić, kad je ”evropskom čovečanstvu naneta rana”. No, ne piše to i tako samo Andrić, jer gotovo istim riječima takvo što piše i bugarska književnica Elizabeth Kostova kad govori kako je ”trenutak u kojem je Mehmed II. 1453. godine zauzeo Konstantinopol zapravo jedna od najvećih tragedija u povijesti” i naširoko to ilustrira i elaborira.
https://www.researchgate.net/profile/Mario_Baghos/publication/326146900/figure/fig2/AS:644219458830338@1530605296227/Justinians-Hagia-Sophia-turned-into-a-mosque-hence-the-minarets-after-the-conquest-of.png
Ona piše kako je sultan probio zidine topovskim kuglama, a zatim unutra poslao vojsku koja je tri dana pljačkala i ubijala. Vojnici su na crkvenim oltarima, čak i u Svetoj Sofiji, silovali djevojčice i dječake. Krali su ikone i sve ostalo sveto blago, taljenjem dobivali zlato, a svetačke relikvije bacali psima na ulicama. Prije toga, ovo je bio najljepši grad u povijesti. Tako ona. Davna povijest, ratnička, nasilnička, nimalo drukčija od bilo koje osvajačke. A onda je ta crkva/džamija postala simbol nečega drugog. No, simboli i jesu tu da se uvijek iznova ruše ili pretvaraju u nešto novo, zar ne…
 
Orhan Pamuk, sjajni književnik i intelektualac, a onda i književni nobelovac, inače sumnjičen i tužen za ”vrijeđanje turskosti” (čujte samo tu optužbu! takve se ni Staljin ne bi postidio!) jasno je i precizno identificirao gotovo svaki novi politički iskorak čovjeka koji se zove Erdogan kao odmak od demokracije.
 
Genocid nad Armencima – nije genocid. Hagia Sophia – nije crkva. Istanbul ionako ima premalo džamija pa mu treba još jedna. Malo im Plava džamija, prekoputa Aje Sofije, malo im više od 500 drugih stambolskih džamija. Oni hoće fethija džamiju – osvojenu, silom otetu, ukradenu džamiju. Zove li se to haram džamija? Haram znači, kako nas uči Škaljićev rječnik turcizama, imovina stečena na nepošten način. I ovdje bi bio kraj priče da se Sarajevo već ”službeno” nije sramotilo s Erdoganom i Pamukom, a domaći mentalni talibani s Andrićem i onima koji su se usudili vidjeti ono na što oni širom otvorenih očiju – žmire.
 
No, kad se svemu malo pridoda i priča bugarske književnice, pa malo Pamukov aktivizam, pa onda domaća priča o genocidu, pa primjerice crkva na tuđoj zemlji (nane Fate), stvar dobiva posve novu dimenziju.
Vjerojatno je sve to (kontekst!) i utjecalo na reakciju dvojice profesora Islamskog fakulteta u Sarajevu (Karić i Neimarlija) da u takvome Erdoganovu činu, ako baš ne kao Pamuk, prepoznaju kraj sekularizma u Turskoj, onda barem najmanje potreban muslimanski autogol u utakmici u kojoj žrtve mogu biti oni europski muslimani kojima se u njihovoj čestitosti življenja i svjedočenja onoga što identitarno jesu, ”nanosi rana”, evo i da ne kažem riječima Kostove ”tragedija”. A nije, ne zavaravajmo se, Aja Sofija jedini slučaj. Ona je samo najpoznatiji.
 
Imamo mi i u BiH takvih slučajeva. Spomenut ću samo dva. A i to samo zarad onih koji sve zlo vide u drugom i drugačijem, a nikad u sebi i svome. Otimanje crkava na prostoru koji danas jest BiH u vrijeme Osmanlija nije ništa neobično. Kažem onome što danas jest BiH, jer Bihać tada nije bio ni Bosna ni BiH, nego tek i samo Turska Hrvatska, ali…
Dakle, Crkva svetog Ante u Bihaću ili Crkva svete Marije u Jajcu su bosanskohercegovačke fethija džamije, bosanskohercegovačke Aje Sofije (Hagia Sophia). Otete crkve i pretvorene u fethije džamije (fethija = zauzeta, oteta), dakle otete reprezentativne građevine sakralne kršćanske arhitekture.
 
Da se Sarajevo ne bi baš osjećalo neugodno što njega ne spominjem, evo bilježim i njega, zarad onih koji se vole gađati terminima tipa ”haram”, osim kad je o njima riječ. Tako je Gazi-Husrev beg, među katolicima u Bosni upamćen po zlu i teroru, za svoju, tj. Begovu džamiju ”posudio” za ”pročelje [koje] se sastoji od predivnih i impozantnih stubova koje su Turci nekada davno prenijeli iz katoličke katedrale iz Vrhbosne, koju su potom do temelja srušili”. Da, gazi Husrev-bega, treba reći zarad oni koji ne čitaju, stariji franjevački ljetopisci optužuju kao otimača imanja bogatijim katolicima (što ćemo onda s bogumilskim mitom!?) koji su odbijali uzeti islam, pa je iz tih i sličnih ”gazijskih djela” (ideološkoga terora i notorne pljačke!) stvarao vakufe (haram novac?!) i tako silom, ognjem i mačem širio islam. No, dobro.
 
I dok je, kako rekoh, u ratu i ljubavi sve dopušteno, pa i nasilje (čak i genocid!) koje jedni drugima čine sve same miroljubive i ”od Boga objavljene religije” ili ”velike svjetske demokracije”, želim samo ukazati na ispraznost još jednog, ovaj put bošnjačkog mita o hiljadugodišnjoj vjerskoj toleranciji, Ahdnami i tzv. slobodnim prijelazima na islam.
A htio sam i treba, u povodu još jednog otimanja Aje Sofije, samo upozoriti na tri (dva i pol!) slučaja fethija džamija u nas, ali ne i na nebrojena rušenja i paljenja crkava i samostana ili onoga što naliči književnim ”ilustracijama” Elizabeth Kostove ili Orhana Pamuka, da ne spominjem omraženog Andrića kojemu bi Sarajevo (kao i Titu i Strossmayeru) već ujutro otelo ulicu kad mu već ne može oteti (za takvo što u zadnje vrijeme specijalizirano!) Nobelovu nagradu za književnost ili počasnu povelju Grada Sarajeva.
 

Željko Ivanković, https://www.autograf.hr/fethija-aja-sofija/

Erdoğanov udar na normalizaciju odnosa UAE-a i Izraela

 
 
Iz dana u dan, napose u vrijeme korona pandemije, sve se više pokazuju i potvrđuju političke, ali i neke druge sličnosti između Turaka i Bošnjaka. Očito da su, dakle, s pravom Bošnjaci kazali da im je "Turska mati tako je bilo i tako će i ostati", te na tom tragu svakim danom potvrđuju da su, kako se sami, nacionalno identificiraju, "potomci Osmanlija". Bez obzira što je velika vrlina, bilo pojedinca ili zajednice, samopriznanje onoga što jest, što jesu, i što im je cilj, već i način  kojim mu žele doći. Na žalost, sredstva se ne biraju, jer za planere takvi krvavi i brutalni planova ciljevi uvijek opravdavaju sva sredstva i sve načine.
https://ejpress.org/wp-content/uploads/2020/08/usaisraeluaeflags_si-640x336.jpg
U nizu onih samo malo otkrivenih, no daleko više u onim posve ogoljelim tursko bošnjačkim sličnostima, kao jaje jajetu, svakako su i ona dva demonstrirana u srpnju i kolovozu 2020. kada su se međusobno natjecali tko je prvi u demonstraciji sile i bahatosti, prijetnji susjedima i svijetu, i napose ratom žestoki prijetnji koje su upućivali narodima koji se pokušavaju miriti, i zauvijek zakopati sva ratna oružja. Naime, svijetom odjekuju turske prijetnje Ujedinjenim Arapskim Emiratima zbog povijesno postignutog sporazuma normalizacije odnosa s Izraelom, što je veliki kamen u temelje nasušno potrebitog mira na tom nemirnom dijelu Kugle zemaljske. Erdoğanovoj Turskoj ne odgovara mir zaraćenih strana Bliskog istoka, budući da na tim svjetskim prostorima ratom i okupacijom, silom i osvajanjem, ispunjeni ratnim zločinima, približava se granicama nekažnjenog, u ljudskoj povijesti najkrvavije i najbrutalnije carevine, Osmanlijskog carstva.
 
Mir postignut normalizacijom Ujedinjenih Arapskih Emirata s Izraelom zaustavlja tursku okupatorsku najezdu ne samo na te dvije zemlje, već i šire u susjedstvu u čije države su već agresorsko osvajački ušle turske vojne snage, i počinile i čine ratne zločine na sirijskom okupiranom teritoriju, i nad Kurdima bez obzira u kojoj se zemlji nalaze. Nakon što je osigurao vojsku milijunskim brojem migrantskih invazionista na Grčku i Europu, i na tom planskom osvajanju, uz pomoć njemačke kancelarke zaradio još i milijarde i milijarde eura, Erdoğan je neometano sa svojom okupatorskom armijom krenuo na Siriju, Kurde i zaprijetio čak i Izraelu da će "osloboditi" džamiju Al-Aksu. Zbog tih zločinački planova koji su ostvarivi samo genocidom, što i nije nepoznanica Osmanlijama, Turskoj i smeta bilo kakav, i bilo između koga mir na tim prostorima. Ratnom retorikom Erdoğan opominje UAE "da historija nikada ne će zaboraviti i ne će oprostiti licemjerno ponašanje Ujedinjenih Arapskih Emirata zbog njihovog pristajanja na sporazum s Izraelom o normalizaciji odnosa".
 
Prema Erdoğanu dvije zemlje su trebale pitati Tursku što im je činiti za svoju sigurnost i budućnost opstanka koja im prijeti od Irana. Na prijetnje Islamske Republike Iran upućene Izraelu kako će ga "zbrisati sa lica zemlje", što će zasigurno i pokušati prvim proizvodom atomskog oružja, Erdoğan, kao i Bošnjaci, je šutio, i u takav rat protiv Izraela spreman je i ući kako bi "oslobodio" džamiju Al-Aksa, izgrađenu na temeljima osvojene i porušene crkve Svetog Ilije. Erdoğanov udar na normalizaciju odnosa UAE-a i Izraela turski je udar, ne prvi put, i na američkog predsjednika Donalda Trumpa, a dijelom i na NATO. Sve su to Erdoğanove igre rata sa svim onim zemljama i narodima koji žele i grade mir.
 
Na europskom dijelu oživljenog genocidno konfesiocidnog, terorističko protukršćanskog Osmanlijskog carstva, u Bosni i Hercegovini, djeci majčice Turske, potomcima Osmanlija, Bošnjacima smeta hrvatsko srpska najava pomirbe i izgradnje mira. Ono što najviše začuđuje u tom bošnjačkom protivljenju miru na ovim europskim prostorima je činjenica da se u njemu najviše ističe, zapravo da se predstavlja predvodnikom te ratne aktivnosti poglavar IZ BiH ef. Kavazović. No za one koji i malo poznaju funkcioniranje islamskih društava, Kavazovićevo protiv mira Hrvata i Srba ne iznenađuje, budući da u muslimanskim zemljama glavnu politiku i vode vjerski lideri. Vode i ratove. Još uvijek su svježe slike muslimanskih vjerskih lidera, hodža i imama, u redovima muslimanske armije u vrijeme agresije na Hrvate. Poznat slučaj mostarskog muftije koji je predvodio muslimanske vojne jedinice u procesu progona, ubijanja, zatvaranja, silovanja i etničko vjerskog čišćenja svakog hrvatskog i katoličkog traga u Mostaru i okolini. Stoga se Husein ef. Kavazović i tako javno, i otvoreno, uključio u potpirivanje daljnjeg hrvatsko-srpskog sukoba, pokazujući svijetu i beha narodima tko vlada, i čija je Bosna i Hercegovina. Ali i da Bošnjacima i nije do mira.
 
I nema stoga razlike između Erdoğanove Turske i Kavazovićeve Bosne i Hercegovine. Zbog toga i u jednoj i drugoj nema mjesta za kršćane, i u jednoj i drugoj lideri nasilno preuređuju crkve u džamije. U Turskoj Erdoğan silom preuređuje srednjovjekovnu crkvu Horu, i crkvu Svete Sofije u džamije, u Bosni i Hercegovini sultančić Izetbegović i ef. Kavazović crkvu Svete Marije u Jajcu i crkvu Svetog Ante u Bihaću pretvaraju u džamije, a na okupiranoj hrvatskoj zemlji u Travniku grade džamiju. Eto svijetu, napose Visokim predstavnicima, odgovora gdje je danas Bosna i Hercegovina i kakva bi trebala biti u budućnosti pod muslimanskom vlašću. Ono što još više zabrinjava i zadaje strah Hrvatima katolicima u beha zajednici je činjenica da se taj cijeli proces prisilne islamizacije Bosne i Hercegovine odvija ne samo pred očima Visokih predstavnika, već i uz njihov blagoslov šutnje, i zabrane svakog vida otpora hrvatskom narodu, kojeg su silom ugurali u suvremenu beha arenu za kršćane, nazvanu Federacija. A kako su kršćani završavali u arenama svijet dobro zna, no od toga ništa nije naučio, i stoga  na periferiji Europe i imamo ponovo arenu za kršćane na ulazu u Treće tisućljeće.
 

Vinko Đotlo

Anketa

Vjerujete li da će Vas maske spasiti od zaraze?

Petak, 18/09/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1399 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević