Get Adobe Flash player
Jasenovački 'drugokolonaši' su - petokolonaši

Jasenovački 'drugokolonaši' su - petokolonaši

Ne smetaju im hrvatske kune kad podržavaju Plenkovića i HDZ. Smeta im...

Marijana Petir odbila Plenkovićevu ucjenu

Marijana Petir odbila Plenkovićevu ucjenu

Andrej oko sebe ima klimavce, puzavce, kameleone, beskralježnjake,...

Pravnik Ivo protiv prava na život i istinu

Pravnik Ivo protiv prava na život i istinu

Sesardić: Josipović slijedi logiku onog ideološki korumpiranog suda...

Sprega lokalne i državne politike

Sprega lokalne i državne politike

Projekt Brijuni Rivijera Ivana Jakovčića povezuje lokalne i državne...

Desnica zastranila zbog egoizma

Desnica zastranila zbog egoizma

Ništa nisu naučili iz...

  • Jasenovački 'drugokolonaši' su - petokolonaši

    Jasenovački 'drugokolonaši' su - petokolonaši

    četvrtak, 18. travnja 2019. 12:16
  • Marijana Petir odbila Plenkovićevu ucjenu

    Marijana Petir odbila Plenkovićevu ucjenu

    četvrtak, 18. travnja 2019. 11:51
  • Pravnik Ivo protiv prava na život i istinu

    Pravnik Ivo protiv prava na život i istinu

    četvrtak, 18. travnja 2019. 11:44
  • Sprega lokalne i državne politike

    Sprega lokalne i državne politike

    srijeda, 17. travnja 2019. 11:10
  • Desnica zastranila zbog egoizma

    Desnica zastranila zbog egoizma

    četvrtak, 18. travnja 2019. 11:39

"Započela je likvidacija Hrvata iz BiH, njihovo pretvaranje u obespravljenu manjinu…"

 
 
"Započela je likvidacija Hrvata iz BiH, njihovo pretvaranje u obespravljenu manjinu s obećanim pravima kakva su manjine imale u sultanskoj Turskoj", napisao je Miljenko Jergović, hrvatski i bosanskohercegovački književnik. Ovim je započelo i otkrivanje  dugo skrivane istine položaja hrvatskog naroda u Holbrookeovo i Ashdownovo muslimansko-bošnjačkom federalnom entitetu, suvremenom rezervatu domicilnog hrvatskog naroda. Nije bilo dovoljno što su tu istinu otkrivali  i u njoj živjeli  Hrvati, jer žrtvi se nikad ne vjeruje. Napose joj ne vjeruju oni koji su ih i učinili žrtvom, Holbrooke, Ashdown, Bildt, Schwarz-Schilling i Muslimani, a na tom putu nastavili Bošnjaci. Ne vjeruju joj njeni dželati Muslimani Bošnjaci, jer priznati obespravljenost i likvidaciju Hrvata značilo bi i priznati zločin koji su počinili u ratu, i koji  čine u poraću. A to ne ide kod zločinaca.
http://kliker.info/v2/wp-content/uploads/2018/11/Jergo4.jpg
Miljenko Jergović
 
Ne priznaju oni još  ni zločine počinjene tijekom agresije na Hrvate, ne priznaju ni zločine nad hrvatskim povratnicima. Ne priznaju zločine koje čine u daytonskom periodu obespravljivanja i marginaliziranja svojih žrtava. Priznati zločin najveća je ljudska vrlina, a tu vrjednotu muslimanski zločinci nemaju. Iako se kaže da za istinu nikad nije kasno, no u slučaju biološkog daytonskog istrjebljenja hrvatskog naroda iz Bosne i Hercegovine, gotovo da je i kasno. Kasno i zbog ovakvih pojedinaca kakav je i sam Jergović, koji je desetljeće šutio o toj poznatoj i tragičnoj istini položaja Hrvata u federalnom, ali i u drugom manjem beha entitetu. Danas posebno teškom pod bošnjačkim unitarističkim vjerskim radikalizmom, koji u federalnom dijelu, koji gotovo više nije ni hrvatski, ni srpski, ni daytonski, ni europski, već radikalno bošnjački entitet bez ikakvih znakova hrvatstva i katoličanstva, više pa i nema.
 
Nekadašnja hrvatsko-bošnjačka federalna dvodijelna cjelina sunčanom brzinom obojena je u zelenu muslimansku boju, i postala bošnjačko bosanski, mudžahedinsko isilovski prostor radikalnog islama, ne samo prema Hrvatima već i prema Europi. Da će započeti likvidacija hrvatskog naroda u beha Federaciji znalo se već  onog momenta kada je zločinac Holbrooke legalizirao i priznao genocidni srpski entitet na 49 % beha teritorija, te kada je tim istim zločinom hrvatski narod u Daytonu razoružao i oduzeo mu obranjeni teritorij, te ga tako goloruka predao agresorskom neprijatelju Muslimanima. Znači likvidacija Hrvata nije samo zlodjelo radikalnih muslimana Bošnjaka, već i Holbrookea, a zatim i visokih predstavnika, Petritscha, Ashdowna, Bildta i Schwarz-Schillinga, pred čijim očima, i uz čiju pomoć se taj zločinački proces odvijao i odvija.
 
Federalna beha zajednica danas je europski teritorij pod vladavinom radikalnih islamista, kojima zapovijeda sultan Erdogan. Oni su sultanova vojska koja ima zadaću etnički i vjerski očistiti taj entitet od Hrvata katolika, i na njemu izgraditi otomansku bazu iz koje će se krenuti, zapravo već je krenulo osvajanje Europe. Svakim pokoravanjem i obespravljivanjem Hrvata, do razine manjina u sultanskoj Turskoj, kako kaže Jergović, sultan Erdogan je sa svojim Bošnjacima i „građanima janjičarima", koji su zapravo živi spomenici Osmanskog carstva u Bosni i Hercegovini, sve dublje i u otomanskoj prošlosti i pod zidinama Beča. Danas likvidacija Hrvata, sutra Srba, te u konačnici i likvidacija svih europskih vrijednosti izgrađenih kroz stoljeća beha povijesti.
 
Kaže se u narodu, ne slušaj što se govori, već tko govori. A to se odnosi i na, zakašnjelo, Jergovićevo upozorenje o ropskom položaju beha Hrvata, koje vodi u njihovu biološku likvidaciju. Govor Jergovića o likvidaciji beha Hrvata je tim snažniji budući da to govori čovjek nekad veliki zagovornik muslimanskog radikalizma i fundamentalizma provođenog u maski multi kulti, lažnog bosanskohercegovačkog identiteta. Trebala su desetljeća proći da Jergović, a time i svijet, prizna svoje zablude, te da svjetskoj javnosti obznani teški diskriminirajući položaj hrvatskog naroda u unitariziranoj islamizirajućoj beha federaciji. Reklo bi se bolje ikad nego nikad. Jer, zasigurno još nije sve izgubljeno, i okupirano u tom islamskom pohodu, koji je globalni muslimanski proces vjerskog rata. Do istrjebljenja kršćana, kao preduvjeta svjetskog mira, kako govore mnogi muslimani u Bosni i Hercegovini i svijetu. Likvidacija Hrvata u Bosni i Hercegovini nije započela, ona je već pri kraju.
 

Vinko Đotlo

Ubojica u Novome Zelandu zlorabio je medije pri ubijanju nevinih

 
 
Kršćanofobisti činili su sve da do toga dođe. I došlo je na Novom Zelandu. Na način kako to desetljeća rade isilovci, i neki zapadni isilovac ubio je 50 nedužnih ljudi i djece dok su molili u džamiji. Globalni vjerski rat širi se u sve krajeve ove krvave Kugle zemaljske. Cilj kršćanofobista je postignut. Počelo je izbijanje klina klinom.
https://www.tampabay.com/resizer/aOUF-oKBq7-1Buib8AYBrbZc47I=/1370x0/smart/filters:quality(60)/arc-anglerfish-arc2-prod-tbt.s3.amazonaws.com/public/HENRCWZAEVCVXPG3U3QRMMRBVA.jpg
Radikalni islamisti koji su Bliski istok, i sve druge islamske zemlje vjerski, zločinom konfesiocida, nekažnjeno očistili, i još uvijek čiste,  od krščana i kršćanstva, neopravdanim zločinom u dvjema džamijama na Novom Zelandu pokušavaju staviti znak jednakosti između muslimanskog vjerskog terorizma i kršćanske nezaštićene žrtve.
 
Kako je svaka povijesna ideologija stvarala, i uspjela stvoriti sebi otpor, tako je isto i muslimanska vjerska ideologija kršćanofobizam stvara sebi. Za globalno širenje kršćanofobije nisu krivi samo njeni tvorci, čelnici neki islamskih zemalja, i isilovski brutalni egzekutori, već u istoj mjeri odgovorni ili suodgovorni su pojedini europski političari, u prvom redu njemačka kancelarka Angela Merkel, koja je isilovcima otvorila europska vrata. I ne samo otvorila već ih i pozvala da dođu. Indirektni sudionici zločina u džamijama na Novom Zelandu su, stoga, i "liberalni" europski lideri, koji nisu ništa učinili da zaustave krvavu osvajačku invaziju kršćanofobista na Europu i europske narode. Zbog toga se sada gubi svaki vid kontrole kako radikalni kršćanofobista tako i kršćanskih žrtava koje svoju obranu uzimaju u svoje ruke.
 
Vrata pakla su posve otvorena. I kad Europa nije mogla zaustaviti kršćanofobiste u strašnim zločinima diljem kršćanskog svijeta, kako da zaustavi i žrtvu u obrani. Ubojica na Novom Zelandu inspiriran je, zasigurno, i blagim, ili gotovo nikakvim, kažnjavanjem islamskih terorista bilo onih u njegovoj zemlji ili na drugom kraju svijeta, napose onom u islamskim zemljama gdje se kršćani ritualno ubijaju. Upotrijebio je, nažalost, ista ona medijska sredstva kakvima se služe islamisti pri likvidaciji kršćana. Svijet je gledao brutalna smaknuća redove i redove zarobljenih kršćana u Siriji, koje islamisti jedan po jedan snimaju prije negoli im ispale rafal u potiljak. Gledao i šutljivim gledanjem taj zločin odobravao i u njemu sudjelovao. Iako je poznato da mržnja mržnju proizvodi, ništa ili gotovo ništa se nije poduzimalo protiv tih svirepih zločina. Desetljeća je kršćanski svijet ušutkavan da ne digne glas obrane. O mnogim počinjenim muslimanskim zločinima nametao se, i nametnuo se, zaborav. Nerijetko se sama žrtva prikazivala krivcem.
 
Ta politika krivnje žrtve za svoj stradalnički status ima svoje izvorište u Bosni i Hercegovini u procesu biološkog stradanja Hrvata katolika od mudžahedina i beha muslimana. I njihov nestanak ispred mudžahedinsko muslimanskih povika "Alahu uekber" koji su grmili iz redova muslimanske ABiH, muslimanski i bošnjački teroristi proglašavali su i proglašavaju samokrivnjom hrvatske žrtve. Kako se taj medijski rat svaljivanja krivnje na žrtvu pokazao vrlo učinkovitim u Bosni i Hercegovini, isilovci ga koriste i u kršćanofobizmu diljem svijeta. Po bošnjačkoj radikalnoj politici čisti prostora Hrvati su krivi što su s vrećicom u ruci napustili svoje domove, svoje crkve i polja, diljem beha prostora kroz koje je prošla muslimanska ABiH, na čijem čelu su bile nerijetko i vjerski lideri, hodže.
 
Koliko je hrvatski narod kriv za to što su ih Muslimani prognali, crkve im srušili ili oskrnavili, djecu im poubijali, časne sestre silovali i fratre masakrirali na samostanskom pragu, vidljivo je i kroz, pa gotovo, nikakav njihov povratak u spaljena i u korov zarasla sela. Ono što u toj apokaliptičnoj hrvatskoj tragediji ima vrlo pozitivno, je činjenica da katolička žrtva nije uzvratila istim mjerilima i načinima svojim muslimanskim progoniteljima i ubojicama. Kako onda tako i danas, kada su se svi prognani Muslimani vratili svojim domovima u kojima slobodno žive i rade, dok se hrvatska sela gube u žbunju koje krije muslimansku ljudsku sramotu, i zločine koji svojim razornim slikama podsjećaju na Hirošimu ili Nagasaki.
 
Pored svih tih stravičnosti koje govore o muslimanskim isilovcima u Bosni i Hercegovini, treba učiniti sve da se i na tom prostoru ne počne izbijati klin klinom. Treba zaustaviti radikalizaciju beha Muslimana, zajedno sa njihovim borcima povratnicima sa ratišta na Bliskom istoku gdje su izbrisali svaki kršćanski trag i znak, kako mržnja ne bi izrodila mržnju, i Bosna i Hercegovina  postala žrtva globalnog islamskog terorizma, istog onog kakav se događa po europskim i svjetskim  gradovima, i crkvama u kojima isilovci ubijaju svećenike.
 

Vinko Đotlo

Drago Bojić: "Ne može se ići u Bleiburg ignorirajući i zataškavajući sve ono što je do njega dovelo"

 
 
Početkom 1990. služio sam vojni rok u tzv. JNA, u srcu Srbije. Jedne večeri, nakon što je mlada vojska otišla na počinak, prišao mi je kolega iz Smederevske Palanke i nakon što smo ostali sami šapnuo mi je na uho da će mi pokazati nešto svoje, ako obećam da ću i ja njemu pokazati. Prvo sam pomislio da je peder (tada se nisu koristili ovi moderni izrazi), ali sam se onda sjetio da mi je ranije pokazivao sliku svoje djevojke. Bio sam zbunjen, a on se zagonetno smješkao i uporno ponavljao da moram obećati da ću i ja njemu pokazati „svoje“. Na kraju sam rekao OK, iako nisam bio siguran što bi ja njemu trebao pokazati.
http://volimjajce.com/wp-content/uploads/2017/01/logovj.png
Na moje iznenađenje, izvadio je novčanik i iz džepića za kovanice izvukao neku značku i stavio mi je u ruku. Kada je vidio da s moje strane nema reakcije koju je, očito, očekivao, pitao me znam li uopće što je to. Slegnuo sam ramenima, a on mi je kazao da je to kokarda i da mi ne vjeruje da je nikada prije nisam vidio. No, bio je to prvi put da sam vidio i držao u ruci kokardu o kojoj sam čuo samo u partizanskim filmovima. Kasnije sam je često imao priliku vidjeti na ratištu.
 
Potom je pospremio svoju „kokardicu“ u novčanik i inzistirao da i ja njemu pokažem „svoju“. Gledao sam ga u čudu, ali on je bio uporan i ponavljao je da sigurno kod sebe imam šahovnicu sa slovom „U“ i da mu je moram pokazati, jer je, eto, i on meni pokazao „svoju“. Rekao sam mu da nije normalan i otišao sam u krevet. Dobacio mi je da se „pravi ustaša ne smije sramiti onoga što jeste, kao što se ni on ne srami“. Kasnije sam razmišljao je li to bila provokacija po nalogu „bezbednjaka“ ili je moj kolega Srbin bio toliki luđak da u kasarnu JNA donese kokardu. Činjenica je da ja do tada nisam vidio kokardu, a ni šahovnicu sa slovom „U“ sve do početka rata. No, samim time što sam Hrvat za njega se podrazumijevalo da sam i ustaša.
Poslije godinu dana počeo je rat u Hrvatskoj, a kokarde i šahovnice postale su svakodnevna pojava na televizijskim ekranima. Mladi i nadobudni momci s puškama u rukama i starkama na nogama znali su strastveno zapjevati „Juru i Bobana“, više zbog toga što se godinama prije zbog te pjesme išlo na dugogodišnju robiju nego što su osjećali neku povezanost s tom pjesmom i s tim vremenom.
 
Bilo je i onih koji su takve pjesme započinjali po zadatku, pred kamerama, kao što i danas postoje neki koji po zadatku rade slične stvari kako bi diskreditirali hrvatski narod i Hrvatsku. No, najgori među njima su oni koji svojim postupcima pokušavaju diskreditirati i Crkvu u Hrvata. I k tomu još žive na crkvenim „jaslama“. Meni osobno nikada nešto nisu bile simpatične pjesme tipa „Jure i Bobana“, jer sam na samom početku vidio da su ih najglasnije pjevali oni koji bi prvi „nabrali“ kada bi se zapucalo. Moja ekipa se u to vrijeme „fiksala“ s Brothers in Arms, a ipak smo imali veća mu.. od onih koji su se ložili na „Juru i Bobana“.
 
Negdje sredinom 1993. posjetio sam djeda koji je živio u Splitu kao prognanik, kad na zidu dnevnog boravka slika Poglavnika. Da je dida bio sudionik II svjetskog rata doznao sam tek kada sam početkom 1992. kupio prvi Kalašnjikov. Bio je domobran, mobiliziran kao dvadesetogodišnjak. Kroz par dana druženja s njim u Splitu najviše smo razgovarali o njegovom ratnom putu i svemu što je proživio, uključujući i bijeg iz Bleiburga, kasniji logor i sve torture u komunističkom sustavu. Pričao mi je kako je danima sa svojim suborcima kopao jame, a onda ih zatrpavao prepune leševa njegovih suboraca i civila povezanih žicom. Svakog dana je iščekivao kada će doći red i na njega. A onda je skupa s još jednim suborcem uspio pobjeći. Tužna, ali istodobno jako uzbudljiva priča. Obećao sam djedu da ću napisati nešto o tome, ali to nisam uspio za njegova života. Neću ni sada, jer to nije tema ovog teksta.
 
Uglavnom, kritizirao sam djeda što je stavio sliku Poglavnika na zid jer sam smatrao, a smatram i sada, da je mogao više učiniti za sav onaj narod koji je krenuo iz Hrvatske tražeći spasa. Djed se u početku držao čvrsto u svojim stavovima, ali je kasnije počeo više pričati o Lorkoviću i Vokiću i što bi značilo za hrvatski narod i državu da je njihova urota uspjela. Kada sam drugi put posjetio djeda, Poglavnika više nije bilo na zidu. Sjećam se njegove opaske, vjerojatno da mi malo kontrira, da mi (HVO) nismo nikakva vojska, da smo nedisciplinirani i da nismo za cijelog rata strijeljali ni jednog svoga vojnika. Nije mi bilo jasno što je time želio reći, ali kasnije ću shvatiti.
Mislim da je djed „okačio“ Poglavnika zato što je to tada bilo inn, a i da se malo vrati u mlade dane. Isto kao što danas neki troše Bogu dane pljujući po svome narodu, po tom nesretnom Poglavniku i njegovim propustima jer je to inn. A može se dobro i unovčiti!
 
O Ustašama su se u vrijeme ovog „našeg“ rata pričale prave legende, valjda kako bi se nas motiviralo da budemo neustrašivi borci. A tko su bile ustaše? Po čemu su bili tako strašni i opasni? Dvojica mojih susjeda, pokoj im duši, bili su domobrani u II svjetskom ratu ali je jedan od njih tijekom rata prešao u ustaše. Na pitanje zbog čega je on prešao u ustaše, iskreno seljački je odgovorio da je kod njih bila bolja hrana, a imali su i ljepše odore. Gledao sam ga ispod oka očekujući neki bolji odgovor, ali to je bio pravi razlog zbog čega je on bio ustaša, a njegov bratić domobran (on nije bio velike hrane). No, obojica su prošli i preživjeli Križni put. Ovaj koji je bio ustaša doživio je malo više torture od bratića domobrana, ali Bog ih je poživio da dočekaju unučadi i praunučadi. Mnogi njihovi prijatelji, rođaci i suborci koji su također bili mobilizirani u hrvatsku vojsku, željni dobrog obroka i tople odjeće, završili su u onim jamama koje je moj djed kopao po Austriji i Sloveniji čekajući dan kada će i sam završiti u jednoj od njih.
 
Ja nikad do Domovinskog rata nisam imao priliku čuti za Bleiburg, za Križni put i za sva stradanja hrvatskog naroda. Nikad nisam imao priliku vidjeti šahovnicu, čak ni onu bez slova „U“. No, moj kolega iz JNA je svoju kokardu nosio u novčaniku, a petokraku na vojničkoj kapi. Kada je počeo rat, trebalo mu je par minuta da ih zamijeni. Isto kao što su ih četnici mijenjali koncem II svjetskog rata i iživljavali se nad hrvatskom sirotinjom, djecom i zarobljenicima, uključujući i Bleiburg. Zar nismo nedavno svjedočili zastrašujućim scenama iz Hude jame, gdje su partizani zazidali tisuće živih ljudi? Zar nas nisu ganule djevojačke pletenice naslagane na hrpu, nakon što je grobnica otvorena? Tko je mogao ne pustiti suzu nakon što je čuo riječi pisma koje je majka napisala svome nerođenom djetetu, zatočena u ovoj strašnoj grobnici?
 
Zaslužuju li ti nevini ljudi da ih se prisjetimo u svojim molitvama i da suosjećamo s njihovom žrtvom, kada već ne možemo vidjeti na optuženičkoj klupi zločince koji su to učinili? Vojnici koji su se predali pogubljeni su bez suđenja i to je zločin koji se ne može opravdati, bez obzira što se mnogi upinju na zadnje noge da bi ga opravdali. Čuli smo to od Stipe Mesića, Vesne Pusić i niza manje poznatih likova. Sve su to odreda govna kojih se naš narod treba sramiti. Posljednji među njima je naš nečasni fra Drago Bojić koji je u nastupu inspiracije, između ostalog, napisao: „Ne može se ići u Bleiburg ignorirajući i zataškavajući sve ono što je do njega dovelo.“
Od obrazovanijeg čovjeka veću glupost odavno nisam pročitao ni čuo. Bolje bi mu bilo da se uhvati Svetih knjiga nego što lupa ovakve budalaštine.
 
Pravdati ono što se dogodilo na Bleiburgu zločinom koji se dogodio na nekom drugom mjestu može samo bolesni um. Isto kao što je Ratko Mladić pravdao zločin u Srebrenici srpskim porazima od Turaka. Ili kao što su na početku 90-tih razularene četničke horde po Hrvatskoj i BiH svoje zločine pravdali II svjetskim ratom, zločinima ustaša, Handžar divizije i tko im je već padao na pamet. Moj djed je pukom srećom i Božjom voljom preživio Bleiburg, ali mnogi nisu i to stotine tisuća njih. Nikada nije počinio nikakav zločin, već je bio uzorit i častan vojnik, kao i većina te poražene i pobijene vojske. I ja sam prošao Domovinski rat i ostao čista obraza pred Bogom i pred svijetom. Smatram da sam svojim vojničkim postupcima bio na čast svome narodu i odori koju sam s ponosom nosio, kao i velika većina mojih suboraca. No, isti ovi koji sada seru po hrvatskom vojniku iz II svjetskog rata i sve ih žele prikazati zločincima, premda velika većina to nije bila, tako seruckaju i po nama kako bi u nama ubili svaki osjećaj ponosa zbog borbe koju smo vodili za opstojnost svoga naroda i kako bi i nas u konačnici sve do jednoga proglasili zločincima. Na nama je da odlučimo hoćemo li im dopustiti da nastave sa svojim sranjima ili ćemo im pružiti otpor!
 
P.S. Ispričavam se zbog nekih neprimjerenih riječi, ali nisam mogao naći prikladnije.
Za kraj poruka fra Dragi. Ovih dana u Jajcu se priča da bi glavni imam Zehrudin Hadžić mogao biti bošnjački kandidat za načelnika Općine. S obzirom da sumnjam da bi ti želio biti kandidat neke hrvatske stranke, a jajačka ljevica je desetkovana i vapi za pravim kandidatom, predlažem ti da konačno oslobodiš Crkvu u Hrvata i okušaš se na narednim izborima kao njihov kandidat. Mislim da bi mogao parirati Zehri, jer bi dobio solidan broj i bošnjačkih glasova. Molim te, ozbiljno razmisli o ovom prijedlogu! Svi će biti sretni, a posebno tvoja braća u Crkvi.
 

Mirko Ladan I Volimjajce.com, https://poskok.info/ladan-jad-i-bijeda-crkve-u-hrvata/

Anketa

Za koga ćete glasati na izborima za Europski parlament?

Srijeda, 24/04/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 672 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević