Hrvatski Fokus
Bosna i Hercegovina

Bosna i Hercegovina je podijeljenija negoli sama Europa

Pristran i selekcioniran pristup žrtvama rata

 
 
Svatko onaj koji piše i govori samo o jednoj, onoj muslimanskoj Srebrenici, a ne piše, ne govori i ne priznaje i druge, napose najstradalnije hrvatske Srebrenice diljem Bosne i Hercegovine, što ih napravili Srbi i Muslimani po Srednjoj Bosni – Maljine, Buhine Kuće, Križančevo Selo, Brdo, Vitez, Bugojno, Fojnica, Travnik, Zenica, Doljani…, taj uistinu ne samo da ne želi mir Bosni i Hercegovini nego priprema novi vjerski sukob u toj zemlji. Prije samo dvadesetak dana beha javnost, a i svjetska bila je zatrpana sasvim opravdano pisanjem i govorom o srpskom genocidu nad Muslimanima u Srebrenici. No, sav taj bošnjački trud oko istine srpskog genocida u Srebrenici bosanskohercegovačka i svjetska javnost bi doživjela i prihvatila uvjerljivijom i istinitijom, a time bi bila još tješnje na bošnjačkoj strani, ali i na strani jedinstvene Bosne i Hercegovine, da se ovih dana isto tako piše i govori o hrvatskoj Srebrenici, muslimanskom genocidu nad Hrvatima na Stipića livadi kod Doljana.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2015/08/hqdefault.jpg
Dževad Mlaćo
 
Tolika nepravda prema žrtvama građansko vjerskog beha sukoba za teritorij, ne može nikako biti stabilan temelj neke jedinstvene, za sva tri njena konstitutivna i suverena naroda prihvatljive Bosne i Hercegovine. Uvijek je nepravda temelj novoj nepravdi, jer jedna vuče drugu za sobom. Jedna nepravda razlog je drugoj. Gotovo pa sve u Bosni i Hercegovini, obučenoj u luđačku košulju u Daytonu, počiva i gradi se na nepravdi. Nepravda učinjena prema hrvatskom narodu u Daytonu, gdje je kao suveren i konstitutivan narod do ropstva obespravljen i deteritorijaliziran, svakim danom se sve više podebljava u postdaytonskoj tvorevini, uređenju kakvo još nije zabilježeno u povijesti čovječanstva. Bosna i Hercegovina cjelovita zemlja, ali iz dva dijela,  podijeljena s jedne strane bošnjačkim isilovskim centralizmom i unitarizmom, te s druge srpskim fašizmom i secesionizmom, s priznata tri suverena i konstitutivna naroda, s dva etnički i vjerski, srpska i muslimanska, čista entiteta. Kažu i galame da je multi zajednica, a u stvarnosti  s dvije nacionalno vjerski čiste, srpske i bošnjačke, zajednice. Ne dozvoljavaju joj da se federalizira na cijelom svom teritoriju, a federalizirali je na većem, u Daytonu  podijeljenom, entitetu.
 
O neuređenosti i nakaradnosti, nepravdi i sramoti svjetske zajednice koja ju je ovako neodrživu ustrojila, te o onima koji je održavaju ovako neodrživom, Srbima i današnjim Bošnjacima, pišu se knjige za budućnost, u kojoj zasigurno ovakva Bosna i Hercegovina ne će i ne može biti. Ono što sigurno jamči da ovakva Bosna i Hercegovina na će i ne može biti u budućnosti, nije samo nakaradnost te tvorevine, i sramota onih koji su je takvu sklepali, već pokušaj Srba i Bošnjaka da joj ovako neuređnoj ne daju da se uredi po želji i pravu i trećeg njenog hrvatskog stanovnika. Toliki giga nered u konačnici guta i one koji ga održavaju, i koji se u takvom neredu pobjednički osjećaju. Ne mogu oni koji danas likuju na hrvatskoj obespravljenosti, koja ih sve više potiskuje na margine beha društva i čini ih narodom drugog i trećeg reda, trajno biti zadovoljni nezadovoljstvom Hrvata. Pristran i selekcioniran pristup žrtvama beha rata, prebrojavanje je krvnih zrnaca preživjeli, a to nikako nije način izgradnje međusobnog povjerenja i snošljivosti, kao temelja zajedničke budućnosti u beha razlikama i posebnostima.
http://res.cloudinary.com/www-hercegovina-info/image/upload/c_fill,f_auto,h_350,q_60,w_660/grafit.jpg
Ubojstvo s predomišljajem, što će reći planski i jednog pojedinca je zločin, kao da je ubijeno stotine ili tisuće ih. Upravo se u Srednjoj Bosni gdje je muslimanska strana vodila, pa gotovo isilovski rat, najbrutalniji vjerski sukob za teritorij, poćinjen je muslimanski zločin s predomišljajem, te planski pobijeno tisuće i protjerano stotine tisuća Hrvata katolika. Taj muslimanski zločin nad Hrvatima, kojeg danas niti priznaju, niti daju da se o njemu piše i govori, a niti otkrivaju masovne grobnice tih žrtava, po broju ubijenih, po obimu porušenosti crkava i vjerskih katoličkih objekata, te po brutalnostima mudžahedina kao pripadnika ABiH, i domaći vjerski terorista u konclogoru u Gluhoj Bukovici zapravo je genocid i konfesiocid što ga počinila muslimanska, današnja bošnjačka strana u beha ratu nad Hrvatima.
 
Ne reći i ne priznati tu istinu ne znači samo nepriznavanje žrtava već i nepriznavanje preživjelog hrvatskog naroda, kojeg je svjetska zajednica poput vremena kada su Židovi uguravani u konclogore ugurala u federalni okvir nestanka. Stoga Bakir Izetbegović, koji zasigurno zna za sve muslimanske zločine nad Hrvatima u Srednjoj Bosni, koju je njegov otac Alija bio obećao izbjeglim Krajišnicima i mudžahedinima koji te zločine na Staljinov način skriva pobjedonosno na svaki hrvatski legalni zahtjev novog entitetiziranja Bosne i Hercegovine uzvikuje: „Nema daljnje podijele zemlje“. To pak znači da ono kako su Muslimani i Srbi tajno podijelili Bosnu i Hercegovinu u Beogradu je konačno riješenje neriješenog problema. Zato se i skrivaju masovne grobnice Hrvata u Srednjoj Bosni, kao i muslimanski zločin na Stipića livadi kod Doljana. No u isto vrijeme se na veliko i na široko piše i govori o svakoj pa i jednoj muslimanskoj žrtvi više negoli o tisućama hrvatskih.
 
Tko pravi nacionalnu i vjersku razliku između žrtava, taj radi još veće i opasnije podjele između živi. Muslimanski seperatizam prema žrtvama beha rata, nastavak je srpske priče iz Drugog svjetskog rata. To je zapravo priča koja se na ovim prostorima provlači nekoliko desetljeća, što je i bila jedan od razloga velikosrpske agresije na republike i narode bivše države. Desetljećima su Srbi stostruko uveličavali svoje žrtve, te isto toliko puta umanjivali hrvatske. Tu priču, nažalost, koriste današnji Bošnjaci i žrtve računaju na svoje i njihove, te taj materijal razjedinjenosti ugrađuju u zajedničku i jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu. Muslimanski separatizam prema hrvatskim žrtvama razlog je što nitko od muslimanskih počinitelja zločina nije još procesuiran i nije odgovarao za zločin. A počinitelji se znaju, kao što se zna koje i naredio taj genocidni zločin nad 39 hrvatskih žrtava na Stipića livadi. Kao što se zna za Dževada Mlaću egzekutora bugojanskih Hrvata, tako se zna i za muslimanske zlikovce koji su poubijali maljinske, miletičke, travničke, fojničke i sve druge Hrvate.
 
Zbog tog bošnjačkog političkog pravosuđa koje procesuira sve druge samo ne svoje i koje kada i osudi nekog svog brzo ga pomiluje i oslobodi Srbi uzimaju pravom na referendum o nepriznavanju bosanskohercegovačkog pravosuđa. No sve te srpsko bošnjačke igre igraju se s namjerom što deblje diobe zemlje. Igre sa žrtvama bilo brojem, vjerom ili nacijom nestabilan je kamen temeljac bilo kakvom zajedništvu, napose bosanskohercegovačkom koje je i bez bilo kakvih dioba po žrtvama duboko podijeljeno živima, što tu zemlju čini najpodijeljenijom u Europi. Bosna i Hercegovina je podijeljenija negoli sama Europa.
 

Vinko Đotlo

Povezane objave

Srbin u JNA s kokardom!

HF

Autocesta Sarajevo – Beograd u dva pravca

HF

Edhem ef. Mulabdić, Ivan Milićević, Ahmed Muradbegović,  Hamza  Humo,  Alija Nametak, Hamid Dizdar, Enver Čolaković

hrvatski-fokus

Džihadisti se vraćaju kućama…

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više