Komunisti su ga 1945. poslali na robiju iz jednog jedinog razloga jer se očitovao Hrvatom i muslimanom

 
 
Ahmed Muradbegović (Gradačac, 3. III. 1898. – Dubrovnik, 15. III. 1972.), hrvatski je književnik i kazališni djelatnik. Završio je Državnu glumačku školu (1922.) i Filozofski fakultet (1930.) u Zagrebu, gdje je od 1921. nastupao kao glumac i pomoćni redatelj u HNK-u te bio profesor na Glumačkoj školi i gimnaziji. Bio je intendant sarajevskoga kazališta u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske (1941.–1945.), redatelj i umjetnički voditelj kazališta u Tuzli (1949.) i Dubrovniku (1954.–1956.), potom ravnatelj banjolučkoga kazališta (1956.–1960.). U književnosti se javio zbirkom Haremska lirika (1921.). Novelističke zbirke, bošnjačke tematike, pisane su pod utjecajem ekspresionističke poetike (Nojemova lađa, 1924.; Haremske novele, 1924.; Svijet u opancima, 1936.; U vezirovim odajama, 1941.). Najviše je priznanja stekao dramama, osobito ekspresionističkom dramom Bijesno pseto (1926.), o borbi osamljena pojedinca s gomilom, za koju je dobio Demetrovu nagradu. Drame je većinom objavljivao u časopisima, izvođene su u kazalištima u Zagrebu, Sarajevu, Banjoj Luci, a i na inozemnim pozornicama (Mlinar Andrija, 1930.; Majka, 1933.; Na Božjem putu, 1936.; Husein-beg Gradaščević, 1942.; Rasemin sevdah, 1942; Ljubav u planini, prema libretu što ga je Muradbegović napisao za Moranu J. Gotovca, 1943., i dr.). Objavio je i povijesnu studiju Omer-paša Latas u Bosni (1944.).
https://novi.ba/storage/2016/04/25/thumbs/571e73d7-e528-4f9d-9b8c-5e620a0a0a6c-pozoriste-crno-bijelo-690x480.png
Hrvatsko narodno kazalište od 1941.-1945.
 
Ahmed Muradbegović bio je hrvatski književnik, dramaturg, novelist, pjesnik (ekspresionizam), pisac kazališnih djela i pripovjedaka. Školovao se u Tuzli i Sarajevu. U Zagrebuje studirao na Filozofskom fakultetu i Glumačkoj školi. Kao glumac je nastupao u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu a igrao je pod imenom A. M. Begović. Već 1921.radi kao nastavnik na Glumačkoj školi i kao profesor u gimnaziji. Godine 1941.dobiva posao intendanta kazališta u Sarajevu i obavlja tu dužnost do 1945. godine. Godine 1945. su ga komunističke vlasti osudile na kaznu robije i tamnuje kroz niz godina u Zenici, a pravi i jedini razlog te osude je bio taj što se očitovao Hrvatom i muslimanom. Poslije radi kao redatelj i upravitelj u tuzlanskom kazalištu. 1950-ih godina radi radi u dubrovačkom kazalištu, a od sredine 1950-ih godina je voditeljem kazališta u Banjoj Luci. Potom se umirovio i otišao živjeti u Dubrovnik, u kojem je ostao do smrti.
 
Muradbegović ulazi u hrvatsku književnost 1921. godine svojom zbirkom pjesama Haremska lirika. Kao pisac je bio cijenjen. Novele su mu bile na dobrom glasu, čemu su pridonijele njegove izražajne sposobnosti. Najveće dosege je imao kao dramaturg. Valja napomenuti da je svoje drame uglavnom napisao po svojim novelama.
Djela su mu mnogo pridonijela hrvatskoj kulturi. Još kao mlad je uvršten u knjigu Znameniti i zaslužni Hrvati (925.-1925.) a nalazi se tekst o njemu i u knjizi Pjesništvo hrvatskog ekspresionizma Cvjetka Milanje iz 2002. godine.
 
Djela
 
Haremska lirika, Zagreb, 1921.
Haremske novele, Zagreb, 1924.
Nojemova ladja, novele, Zagreb, 1924.
Majka, drama u tri čina, Zagreb, 1934.
Na Božjem putu, drama u tri čina, Novi Sad, 1936.
Svijet u opancima, pripovijetke, Beograd, 1936.
U vezirovim odajama, novele, Sarajevo, 1941.
Husein-beg Gradaščević, drama iz tri čina, Sarajevo, 1942. (Za ovu dramu je dobio najveća priznanja.)
Omer-Paša Latas u Bosni 1850.-1852., Zagreb, 1944.
Ljubav u planini, drama iz tri čina iz narodnog života s igranjem i pjevanjem, Sarajevo, 1944. (Ova drama je poslužila za libreto opere Jakova Gotovca "Morana")
Izabrana djela / A. Muradbegović, J. Kušan, A. Dean, A. Nametak, prir. Dubravko Jelčić, Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 108, Matica hrvatska-Zora, Zagreb, 1969.
Za svoju ekspresionističku dramu Bijesno pseto je 1926. godine dobio nagradu Dimitrije Demeter. (v.h.)