Erdoğanov udar na normalizaciju odnosa UAE-a i Izraela

 
 
Iz dana u dan, napose u vrijeme korona pandemije, sve se više pokazuju i potvrđuju političke, ali i neke druge sličnosti između Turaka i Bošnjaka. Očito da su, dakle, s pravom Bošnjaci kazali da im je "Turska mati tako je bilo i tako će i ostati", te na tom tragu svakim danom potvrđuju da su, kako se sami, nacionalno identificiraju, "potomci Osmanlija". Bez obzira što je velika vrlina, bilo pojedinca ili zajednice, samopriznanje onoga što jest, što jesu, i što im je cilj, već i način  kojim mu žele doći. Na žalost, sredstva se ne biraju, jer za planere takvi krvavi i brutalni planova ciljevi uvijek opravdavaju sva sredstva i sve načine.
https://ejpress.org/wp-content/uploads/2020/08/usaisraeluaeflags_si-640x336.jpg
U nizu onih samo malo otkrivenih, no daleko više u onim posve ogoljelim tursko bošnjačkim sličnostima, kao jaje jajetu, svakako su i ona dva demonstrirana u srpnju i kolovozu 2020. kada su se međusobno natjecali tko je prvi u demonstraciji sile i bahatosti, prijetnji susjedima i svijetu, i napose ratom žestoki prijetnji koje su upućivali narodima koji se pokušavaju miriti, i zauvijek zakopati sva ratna oružja. Naime, svijetom odjekuju turske prijetnje Ujedinjenim Arapskim Emiratima zbog povijesno postignutog sporazuma normalizacije odnosa s Izraelom, što je veliki kamen u temelje nasušno potrebitog mira na tom nemirnom dijelu Kugle zemaljske. Erdoğanovoj Turskoj ne odgovara mir zaraćenih strana Bliskog istoka, budući da na tim svjetskim prostorima ratom i okupacijom, silom i osvajanjem, ispunjeni ratnim zločinima, približava se granicama nekažnjenog, u ljudskoj povijesti najkrvavije i najbrutalnije carevine, Osmanlijskog carstva.
 
Mir postignut normalizacijom Ujedinjenih Arapskih Emirata s Izraelom zaustavlja tursku okupatorsku najezdu ne samo na te dvije zemlje, već i šire u susjedstvu u čije države su već agresorsko osvajački ušle turske vojne snage, i počinile i čine ratne zločine na sirijskom okupiranom teritoriju, i nad Kurdima bez obzira u kojoj se zemlji nalaze. Nakon što je osigurao vojsku milijunskim brojem migrantskih invazionista na Grčku i Europu, i na tom planskom osvajanju, uz pomoć njemačke kancelarke zaradio još i milijarde i milijarde eura, Erdoğan je neometano sa svojom okupatorskom armijom krenuo na Siriju, Kurde i zaprijetio čak i Izraelu da će "osloboditi" džamiju Al-Aksu. Zbog tih zločinački planova koji su ostvarivi samo genocidom, što i nije nepoznanica Osmanlijama, Turskoj i smeta bilo kakav, i bilo između koga mir na tim prostorima. Ratnom retorikom Erdoğan opominje UAE "da historija nikada ne će zaboraviti i ne će oprostiti licemjerno ponašanje Ujedinjenih Arapskih Emirata zbog njihovog pristajanja na sporazum s Izraelom o normalizaciji odnosa".
 
Prema Erdoğanu dvije zemlje su trebale pitati Tursku što im je činiti za svoju sigurnost i budućnost opstanka koja im prijeti od Irana. Na prijetnje Islamske Republike Iran upućene Izraelu kako će ga "zbrisati sa lica zemlje", što će zasigurno i pokušati prvim proizvodom atomskog oružja, Erdoğan, kao i Bošnjaci, je šutio, i u takav rat protiv Izraela spreman je i ući kako bi "oslobodio" džamiju Al-Aksa, izgrađenu na temeljima osvojene i porušene crkve Svetog Ilije. Erdoğanov udar na normalizaciju odnosa UAE-a i Izraela turski je udar, ne prvi put, i na američkog predsjednika Donalda Trumpa, a dijelom i na NATO. Sve su to Erdoğanove igre rata sa svim onim zemljama i narodima koji žele i grade mir.
 
Na europskom dijelu oživljenog genocidno konfesiocidnog, terorističko protukršćanskog Osmanlijskog carstva, u Bosni i Hercegovini, djeci majčice Turske, potomcima Osmanlija, Bošnjacima smeta hrvatsko srpska najava pomirbe i izgradnje mira. Ono što najviše začuđuje u tom bošnjačkom protivljenju miru na ovim europskim prostorima je činjenica da se u njemu najviše ističe, zapravo da se predstavlja predvodnikom te ratne aktivnosti poglavar IZ BiH ef. Kavazović. No za one koji i malo poznaju funkcioniranje islamskih društava, Kavazovićevo protiv mira Hrvata i Srba ne iznenađuje, budući da u muslimanskim zemljama glavnu politiku i vode vjerski lideri. Vode i ratove. Još uvijek su svježe slike muslimanskih vjerskih lidera, hodža i imama, u redovima muslimanske armije u vrijeme agresije na Hrvate. Poznat slučaj mostarskog muftije koji je predvodio muslimanske vojne jedinice u procesu progona, ubijanja, zatvaranja, silovanja i etničko vjerskog čišćenja svakog hrvatskog i katoličkog traga u Mostaru i okolini. Stoga se Husein ef. Kavazović i tako javno, i otvoreno, uključio u potpirivanje daljnjeg hrvatsko-srpskog sukoba, pokazujući svijetu i beha narodima tko vlada, i čija je Bosna i Hercegovina. Ali i da Bošnjacima i nije do mira.
 
I nema stoga razlike između Erdoğanove Turske i Kavazovićeve Bosne i Hercegovine. Zbog toga i u jednoj i drugoj nema mjesta za kršćane, i u jednoj i drugoj lideri nasilno preuređuju crkve u džamije. U Turskoj Erdoğan silom preuređuje srednjovjekovnu crkvu Horu, i crkvu Svete Sofije u džamije, u Bosni i Hercegovini sultančić Izetbegović i ef. Kavazović crkvu Svete Marije u Jajcu i crkvu Svetog Ante u Bihaću pretvaraju u džamije, a na okupiranoj hrvatskoj zemlji u Travniku grade džamiju. Eto svijetu, napose Visokim predstavnicima, odgovora gdje je danas Bosna i Hercegovina i kakva bi trebala biti u budućnosti pod muslimanskom vlašću. Ono što još više zabrinjava i zadaje strah Hrvatima katolicima u beha zajednici je činjenica da se taj cijeli proces prisilne islamizacije Bosne i Hercegovine odvija ne samo pred očima Visokih predstavnika, već i uz njihov blagoslov šutnje, i zabrane svakog vida otpora hrvatskom narodu, kojeg su silom ugurali u suvremenu beha arenu za kršćane, nazvanu Federacija. A kako su kršćani završavali u arenama svijet dobro zna, no od toga ništa nije naučio, i stoga  na periferiji Europe i imamo ponovo arenu za kršćane na ulazu u Treće tisućljeće.
 

Vinko Đotlo