Get Adobe Flash player
I tamburica će pobijediti u Hrvatskoj

I tamburica će pobijediti u Hrvatskoj

Oštri sukob na hrvatskoj desnici     Ovu...

Jumbo ćirilica - ljepilo za miševe

Jumbo ćirilica - ljepilo za miševe

Delije u Ateni – protivno velikosrpskim svojatanjima hrvatskoga juga...

Tko financira Miroslava Škoru?

Tko financira Miroslava Škoru?

Ivan Vrdoljak, Vladimir Šeks, Vladimir Putin,...

Uništava nas sprega kriminala i pravosuđa

Uništava nas sprega kriminala i pravosuđa

U nas je raspoloživa pljačka potpuno zanemarila potrebu stvaranja novih...

Sve je moguće. Favorita nema!

Sve je moguće. Favorita nema!

Onomu tko nas i našu državu učini normalnim, treba dodijeliti...

  • I tamburica će pobijediti u Hrvatskoj

    I tamburica će pobijediti u Hrvatskoj

    četvrtak, 12. prosinca 2019. 10:24
  • Jumbo ćirilica - ljepilo za miševe

    Jumbo ćirilica - ljepilo za miševe

    četvrtak, 12. prosinca 2019. 10:07
  • Tko financira Miroslava Škoru?

    Tko financira Miroslava Škoru?

    srijeda, 11. prosinca 2019. 17:12
  • Uništava nas sprega kriminala i pravosuđa

    Uništava nas sprega kriminala i pravosuđa

    srijeda, 11. prosinca 2019. 17:01
  • Sve je moguće. Favorita nema!

    Sve je moguće. Favorita nema!

    srijeda, 11. prosinca 2019. 16:57

Zemlja u kojoj su zločinci na visokim položajima, zemlja je zločinaca

 
 
Ima li i mrvica nade za političko ozdravljenje bosanskohercegovačkog pacijenta koji, sve od turske okupacije i prisilne islamizacije, leži na samrtnoj postelji. Očito da nema. Jer, od tada, turskog danka u krvi, do danas bilo je pokušaja oživljavanja i dizanja na noge, sada  već raspadajućeg, bolesnika  ali bez uspjeha. Metastaziran po cijelom svom političkom tijelu svijet diže ruke i prepušta ga da umre u teškim mukama. U njegovom nestanku muslimanski militantni islamisti, i ratni zločinci muslimanskog naroda, iz vremena građansko-vjerskog beha sukoba kada su udarili na najpodmukliji način nož u leđa Hrvatima, vide svoju priliku, izgradnje nove, bošnjačke, nacije i prvog muslimanskog entiteta na europskom tlu. Do bošnjačkog ratnog cilja, islamska Bosna i Hercegovina, svim segmentima beha društva zavladali su muslimanski ratni zločinci.
https://i1.wp.com/kamenjar.com/wp-content/uploads/2016/07/bugojanski-hrvati-1.jpg?resize=400%2C240&ssl=1
Muslimani su 1993. započeli etničko čišćenje nad bugojanskim Hrvatima
 
Bosna i Hercegovina je pašaluk ratnih i poratnih muslimanskih zločinaca, razgranatih poput paukove mreže po svim njenim dijelovima i na svim političkim i vojnim položajima. Takvom vladavinom zemlja je pretvorena u crnu točku na karti svijeta, i centar kršćanofobista koji neometano, uz pomoć njemačke kancelarke Merkel, marširaju do pod Beč. U ogromnom broju dobro sakriveni, i od bošnjačkog čelništva čuvanih, ratnih zločinaca ipak, gotovo svakim danom, se otkriju neki od njih. U osjećaju nedodirljivosti, uz podršku globalnih islamskih terorista koji prolaze, a velik broj i ostaje u zemlji zbog čega govore da  je BiH bošnjačka zemlja jer ih ima više od 50 posto , bošnjačko političko vodstvo, uz blagoslov vjerskog čelništva, ratne zločince iz redova zločinačke muslimanske ABiH, nagrađuju, napose one koji su se dokazali u brutalnostima masakriranja i spaljivanja Hrvata, visokim položajima bilo u lokalnim ili u entitetskim institucijama. I ne samo to, najokorjeliji i najbrutalniji muslimanski zločinci u ubijanju, progonu i spaljivanju hrvatskih žrtava u svim gradovima koje je okupirala Alijina mudžahedinska  Armija, čiji vojnik je bio i bošnjački drugi član beha Predsjedništva Željko Komšić, postaju, pored direktora tvrtki, i počasni građani gradova iz kojih su prognali sve kršćane.
 
U Bugojnu gradu koji je danas drugo zeleno Sarajevo, gotovo bez hrvatskih i katoličkih tragova, grad masovnog muslimanskog masakriranja, zatvaranja i mučenja Hrvata i za čije se grobnice još uvijek ne zna, počasnim građaninom proglašen je nekažnjeni ratni zločinac Dževad Mlaćo. A kako bi bio još više nagrađen za isilovske zločine nad Hrvatima, kršćanofobist naci fašističkih dimenzija, muslimanski grad Bugojno ga postavlja za prosvjetnog radnika. Iskusni ubojica Hrvata svoje znanje ubijanja, progona, mučenja, silovanja, i etnička čišćenja treba prenijeti na bošnjačke Askere, i na drugu bošnjačku djecu, napose onu koje su Muslimanke po zapovijedi bivšeg poglavara IZBiH Mustafe Cerića rodile za Bosnu. Sad već odrasla djeca, i treba ih pripremiti za džihad. Nitko to ne zna kao ratni zločinac Mlaćo. U Zenici gradu jednako stradalih Hrvata kao i u Bugojnu, a koji to beha grad nije kojeg je okupirala zločinačka muslimanska armija, obavještajca koji skriva tajne visokih peći, i imena mudžahedina kojima je dao beha državljanstvo, Šefika Džaferovića postavljaju za prvog bošnjačkog člana tročlanog beha Predsjedništva. Željka Komšića kao dokazanog ratnika koji je pucao po Hrvatima, ali ne zna da je ikoga i ubio, uz zlatni ljiljan nagrađuju ga izborom kao drugog bošnjačkog člana, u sad već islamiziranom beha Predsjedništvu. Za mnoge nagrađene ratne zločince, a zločinac je i  onaj koji skriva bilo koju ratnu žrtvu, i njihove masovne grobnice, pa čak i oni koji skrivaju razloge ratnih odličja, još se ne zna na kojim položajima su, i šta rade.
 
Uvijek kada je Svjetska zajednica šutila na bošnjačka imenovanja ratnih zločinaca na bilo koji položaj u društvu, bio je znak da slijedi novo. Išlo se uvijek nekim vidom nastavka zločina, kontinuiteta u zločinu, i zločince bošnjačka strana postavlja na upravljačka, direktorska, ili neka vojna mjesta u gradovima najvećeg hrvatskog stradanja. Postavljaju ih na mjesta da dovrše proces etničkog čišćenja kojeg nisu uspjeli u ratu. U vrijeme dok muslimanski vojnik Željko Komšić  govori u New Yorku pred Ujedinjenim narodima, prijeteći susjedima da se ne upuštaju u zabranu građaniziranja Hrvata i Srba, da ne pokušavaju svijet upozoriti na novi vid prisilne islamizacije kroz masku građanizacije, u teheraniziranom Sarajevu za direktora toplane postavljaju dokazanog i osuđenog ratnog zločinca Envera Zornića.
 
Činjenica da im je i teško naći pojedinca koji nije okrvavio ruke zločinom ubijanja, etničkog čišćenja, ili progona hrvatskog naroda, i da prognanicima i danas brane svaki povratak, a one koji se vrate  ubiju, ne opravdava ih u procesu predavanja Bosne i Hercegovine  u vlast dokazanim i osuđivanim ratnim i poratnim zločincima. Zemlja u kojoj su zločinci na visokim položajima, zemlja je zločinaca. U takvoj Bosni i Hercegovini koju Bošnjaci predaju u ruke ratnim zločincima, kao nagradu za počinjene zločine nad Hrvatima katolicima, nemoguć je svaki vid suživota u razlikama. Zločinac u ratu zločinac i u miru. Bošnjaci sve čine da Bosnu i Hercegovinu učine ili zemljom zločinaca, ili čistim muslimanskim entitetom.
 

Vinko Đotlo

Bakir je upoznao islam kad je saznao ime budućeg punca!

 
 
Kako je Bakira upoznao Islam. Potpuno svjestan rizika po vlastiti život, iznosim ova saznanja da bih otvorio raspravu o tome. Taman kad sam odlučio napisati kolumnu u kojoj plediram da se političari ne svete i da prestanu frustrirati naciju verbalnim prepucavanjem i medijskim ratovima, te da personalne razmirice rješavaju legalnim sudskim instancijama, bez montiranih procesa koji su ostavili negativno nasljeđe bošnjačkim generacijama, sustigla me je opomena koliko sam naivan i da sam zaboravio na životno pravilo koje sam sebi davno utuvio u glavu da ne mogu opstati kao "leptir među zelenim gmazovima i akrepima". Moju tvrdnju da zamjeram Aliji Izetbegoviću što nije dozvolio obnovu montiranog procesa 1983. i što je "paktirao" s Udbom na način da nije dozvolio lustraciju i odstranio iz vlasti pripadnike komunističkih tajnih službi, prorežimski mediji "Stav" i "Saff" okarakterizirali su da sam Aliju nazvao udbašem.
https://www.dnevnik.ba/sites/default/files/styles/dnevnik__840x470_/public/novosti-slike/bakirr_0.jpg?itok=KycV9Rgg
Potom su po oprobanom receptu i instrukcijama baršunastog diktatora Bakira Izetbegovića "zastraši pa vladaj", napucikali botove, derviščiće, selefistčiće i ostale boš-n(j)ačke piščiće, koji su mi u svojim komentarima na facebooku zaprijetili smrću: "Sevap ga je ubiti, Ragip Šabanović", "Njega treba toljagom, šteta je potrošiti metak" itd. Dok se u Hrvatskoj donose zakoni o slobodi pristupu tajnim arhivima SDB-a, otvaraju dosjei, objavljuju tajni dokumenti o suradnicima Udbe, polemizira i iznose svjedočanstva u polemičkim emisijama i to na državnoj televiziji, te izravno zamjera i optužuje Franjo Tuđman zbog angažiranja bivših visokih službenika Udbe poput Josipa Perkovića, s ocjenom da se sam Tuđman bojao da će ga likvidirati, kod Bošnjaka su takve teme blasfemija ravna religijskoj po kojoj se ne smiju kritizirati sveti ljudi.
 
Doduše, karizme Tuđmana i Alije Izetbegovića su satkane na potpuno različitim osnovama. Izetbegovićeva karizma je više vjerska nego državnička i stoga je razumljivo da je njegov narod izlio toliku ljubav i emociju na njega. Ali to već prelazi granice ukusa, pa čak ni sa islamskog aspekta nije dopustivo graditi takav oblik kulta ličnosti. To ne dopušta ni povijest kao ni njegovo političko nasljeđe zbog kojeg je taj njegov narod još uvijek u egzistencijalnoj agoniji. Stoga sam ovaj put, umjesto polemike i pokušaja da Alijinim "vjerskim budalama", tako ih je on nazvao kako bi ih kao neuračunljive osobe amnestirao od opakih kriminalnih zlodjela, čitav život "otvaram oči" i "učim pameti", odlučio objaviti nešto od onoga što znam o "šurovanju" Izetbegovića s Udbom i KOS-om, iako sam vjerovao da ne ću biti primoran to bar ja objavljivati.
 
Pokušaj vrbovke Alije Izetbegovića bio je i prije samog uhićenja. On je to kategorički odbio. Nakon toga, tijekom izdržavanja kazne operativci iz Saveznog SDB-a nastavili su sa pritiscima/prijetnjama da bi ga privolili na suradnju. Kako nije bio popustio ponudili su mu "povlašten status" u zatvoru ako pristane bar na "ograničenu" suradnju. Ali, i to je odbio.
Tijekom istrage/pripreme javnog suđenja 1983. prema njemu su se posebno istražitelji ponašali vrlo blago da bi ga na taj način pridobili da na samom suđenju bude pokajnik. Za razliku od njega, drugi suoptuženici i svjedoci prolazili su kroz paklene muke i torture. Neki svjedoci su izvršili samoubojstva, a neki su završavali na psihijatrijama. Bez obzira na blag odnos istražitelja prema njemu, opet je Alija razmišljao o samoubojstvu u zatvorskoj ćeliji. Htio se otrovati tabletama jer nije mogao podnijeti činjenicu da će provest starost u zatvoru, pa čak tu i umrijeti! Kad se uvjerio da Udba ima potpun uvid u rad Organizacije, to su bili mahom preživjeli Mladi muslimani, u BiH i inozemstvu, koji su bili osuđivani pedesetih godina prošlog stoljeća na dugogodišnje zatvorske kazne, popustio je i obećao da će biti "korektan" u ponašanju na javnom suđenju, i iskren u svojoj obrani pred Sudskim vijećem.
 
Oči u oči s KOS-om
 
Tijekom izdržavanja kazne u KPD Foča, gdje je bio smješten s ubojicama, s njim je nastavio "raditi" Munir Alibabić Munja sa zadatkom da ga "slomi" da pod "određenim uvjetima" pristane na suradnju. Supervizor cijele akcije bio je Rešid Musić, pomoćnik Duška Zgonjanina, šefa SDB-a za BiH.
Negdje 1984., kako mi je priznao moj izvor iz SDB-a, Alija je "leg'o na rudu". Obećali su mu olakšice u KPD-u, ranije puštanje iz zatvora, stan, zaposlenje i vraćanje građanskih prava, a to je značilo vraćanje putnih isprava i putovnice. Ovo su znala samo trojica funkcionara SDB-a: Zgonjanin, Musić i Alibabić. Naravno o svemu je morao biti obaviješten i Beograd. Vjerojatno je zato bez znanja SDB-a Aleksandar Vasiljević, tadašnji šef KOS-a, doputovao u Foču i tajno, mislim da je to bilo 1987. godine, posjetio Aliju. Predstavio mu se kao službenik SDB-a iz Beograda. Razgovaralo se o uvjetima zatvorenika, odnosu policajaca prema njima itd. Uslijedila su tri takva razgovora "u četiri oka".
 
Vjerujem, a to mi je potvrđeno u samom Beogradu, da postoje snimke tih razgovora pohranjene u arhivima Saveznog SDB-a, kojeg danas kontrolira BIA. Čak mi je preko posrednika nuđena prodaja istih po basnoslovnoj cijeni. Navodno je Vasiljević dogovorio s direktorom KPD Foča da "zatvorenika" uvuče u "zamku". S obzirom da je "zatvorenik" radio u administraciji "KPD ekonomije" koja je tjedno isporučivala i 3000 kokošjih jaja nekim hotelima na Jadranu, nastala je neka knjigovodstvena malverzacija po kojoj je netočno prikazana isporuka od 5000 jaja. Nije jasno tko je napravio malverzaciju, ali sumnje i optužbe su pale na zatvorenika. Ulovljen u stupicu, nije imao izlaza pa se pokajao pred Vasiljevićem, a ovaj mu je ipak zaprijetio da ne će izići iz zatvora do kraja života. Nakon tog posjeta dogovor je "pao" - surađivat će s KOS-om i to samo po nalogu Vasiljevića. Služba (SDB) ga više nije kontaktirala. Poslije toga je Vasiljević još dolazio u Foču i navodno izvodio zatvorenika "na janjetinu". Tako se tvrdi da je to "poslovno" sastajanje preraslo u prijateljstvo. Neki svjedoci su to uočili kada je vojna delegacija JNA pregovarala u zgradi Predsjedništva BiH o povlačenju vojske iz kasarni kad se predsjednik Izetbegović vrlo prijateljski obraćao Vasiljeviću riječima:
- Aco, šta ti misliš o ovome?
 
"Slobodna Bosna" je 1996. godine u tri nastavka ekskluzivno objavila neke od najzanimljivijih dijelova knjige Munira Alibabića Munje, nekadašnjeg načelnika Centra službi bezbjednosti (CSB) Sarajevo, te direktora bivših tajnih službi Agencije za istraživanje i zaštitu (AID) i Federalne obavještajne službe (FOSS), pod naslovom "Bosna u kandžama KOS-a". Prvi dio feljtona objavljen je pod naslovom: "Što sam rekao generalu Vasiljeviću i kako je spašen Izetbegović". Mislim da se Alibabić sustezao ovako otvoreno govoriti o suradnji predsjednika Izetbegovića i Vasiljevića, ali da mu je primarni cilj bio ukazati na taj problem.
 
Udba prati Seku
 
Tako je Alibabić dao samo natuknicu da je Alija preko njega poslao pismo Bakiru (vidjeti stranu 135.) u kojem mu sugerira da "posluša drugove".
Vjerojatno Alibabić posjeduje kopiju tog pisma. Jedan umirovljeni radnik DB-a mi je ispričao da se bavio izradom profila delikvenata, disidenta i drugih Službi zanimljivih osoba, bar sam ga tako razumio, te da je radio na profilu Sebije Građević, tadašnje studentice medicine. Tad je uočio da se radi o izrazito ambicioznoj osobi. Ali, njemu je zanimljivije bilo da je Služba nadzirala vezu Sebije i Bakira. Tako je ustvrdio da je bilo došlo do nekih vrlo dramatičnih turbulencija u njihovoj vezi, a on se nije mogao sjetiti kakvih, te da je stoga Služba bila vrlo uznemirena.
- "Očito im je bilo stalo da ta veza uspije" - zaključio je.
Otac Sebijin, zvao se Islam, iz sela Golubovci kod Podgorice. Bio je uposlenik JNA, ali kao indedant, valjda krojač. Stoga ga nije smatrao razlogom interesa Službe za vezu njegove kćerke. To je bilo vrijeme kad je u Bakirovom životu bilo puno alkohola, što sam priznaje da se alkoholizirao do 1987. godine. Jedan od vrlo prisnih Bakirovih prijatelja iz tog vremena, čija se djevojka tada družila sa Sebijom, priznao mi je da je on osobno isposlovao kod Duška Zgonjanina da primi Bakira u njegovu vikendicu.
 
Malo što me rasrdilo u životu kao to saznanje. Jer, dok sam ja sa grupom žena kao familijama osuđenika tzv. muslimanskih intelektualca, sivarao od nemila do nedraga, od Beograda do Zagreba i Ljubljane, angažirao advokate, sudjelovao na tribinama, kontaktirao strane novinare i aktiviste za ljudska prava, sastajao se s disidentima i štrajkao glađu pred Saveznim SUP-om protestirajući što me neće primiti na razgovor šef SDB-a Stane Dolanc, pa zbog svega toga bivao uhićivan i maltretiran od strane Udbe - Bakir je pio kahvu sa Zgonjaninom. Stoga sam pokušao doći do dosjea operacije kodnog imena "Behar" po kojoj je montiran proces 82. i saznati eventualne zakulisne radnje nekih od osuđenika. Ni papirića našao nisam! Sve je uklonjeno. Kad i kako? Mislim da se to desilo kad je Mušan Topalović Caco bio uhitio Amira Salihagića, šefa istrage u tom procesu. Salihagić je oslobođen na osobnu intervenciju Alije Izetbegovića. Neki "papiri" koji su bili dostupni Al Jazeeri radi snimanja serijala o tom procesu pozajmljeni su od samog Salihagića. Ali, u njima nema ništa osim pukih formalija i generalija osuđenika.
 
P.S.
Potpuno savjestan rizika po vlastiti život iznosim ova saznanja, ne da bih kompromitirao Izetbegoviće, već da bih otvorio raspravu o tomu. Čak osobno imam razumijevanja za Aliju da je proživio golgotu i spašavao živu glavu. Ali, veći strah me obuzima kad slušam Aleksandra Vučića kako onako benevolentno tvrdi da će dobiti svaku partiju s Bakirom, šahovsku ili političku! Št ako Vučić ne blefira i ima ovog "keca u rukavu"?!
 

Nedžad Latić, 10. II. 1018., thebosniatimes.ba-11008

http://sanela.info/blog/stolac_bola/18530-kako-je-udba-vrbovala-izetbegovice

U BiH nema mira sve dok osmanski okupator ne bude kažnjen za počinjene zločine tijekom pet stoljeća okupacije

 
 
Bosanskohercegovački višestoljetni problem, koji ima svoj početak u turskoj krvavoj i brutalnoj okupaciji, ispunjenoj zločinima genocida, konfesiocida, kulturocida i memoricida sa strašnom prisilnom islamizacijom porobljenih kršćana, ostat će, nažalost, još stoljećima neriješen. Ostat će problem sve dok Turska ne bude bila kažnjena za počinjene zločine terora, dok ne plati odštetu pljačke, rušenja i siromašenja, a koja je daleko veća od sve njemačke odštete koje je platila i plaća žrtvama svoga nacizma.
Slikovni rezultat za Bosnia - muslim Soldier Intelligence
Osmanizam u svojoj zastrašujućoj ideologiji prisilne islamizacije, pretvaranja džamija u crkve, prava prve bračne noći age s udatom kršćankom, potkivanje ljudi kao konja, nabijanje na kolac onih na koje je aga upro prstom, guljenje kože sa živih ljudi, nadmašio je u brutalnostima sve povijesno zabilježene zločine. No, i kao tako crn, brutalan, nečovječan jedino je on ostao nekažnjen od svjetske zajednice, što je i razlog da ima, u redovima bošnjačkog političkog i vjerskog čelništva, kao i velikom broju običnog naroda, svojih pristalica, čuvara i zagovornika da se ponovno vrati, upravo u Bosnu i Hercegovinu gdje je i bio najzloglasniji i najkrvoločniji. A ta činjenica da ima svojih čuvara, zagovornika i pristalica, čini Bosnu i Hercegovinu trajnim nerješivim problemom, s tendencijom, paralelno s porastom kršćanofobije i islamskog terorizma u svijetu, sve većeg zapetljavanja i vezanja u gordijski čvor kojeg ne može, ne smije ili ne želi da odveže ni suvremena svjetska zajednica.
 
Umiješanost svjetske zajednice kroz istrošene političare i vojne titulare, problem je još više problematizirala, čime je gotovo do kraja  otvorilo vrata ulaska Turske i Irana, te desetine tisuća militantnih islamista u Bosnu i Hercegovinu. Gotovo da je zemlja postala pretijesna za svjetske stare i senilne, interesne i pristrane političare, generale i militantne islamiste. Čak je sve vidljivija, jer nemaju koga ni da se boje niti komu da odgovaraju za svoja (zlo)djela što ih čine u okupiranoj i porobljenoj Bosni i Hercegovini, suradnja tih dviju organizacija. Jedna, svjetska zajednica koja nameće svoje prljave i ratne igrače u svim beha institucijama, na mjestima iz kojih izgone, i politički likvidiraju hrvatske predstavnike. Druga, ona militantna islamistička osvaja beha prostore i na njima se organizira, priprema askere, džihadiste i migrante za napredovanje u osvajanju ušutkane, i poražene Europe.
 
U takvom političkom ozračju hrvatski narod predstavlja u beha Predsjedništvu pripadnik zločinačke vjerske muslimanske Armije Bosne i Hercegovine. Vojnik koji je pucao i ubijao isti taj narod kojeg, samozvano, predstavlja uz pomoć stotine tisuća bošnjačkih glasača koji su ga izborom na to mjesto nagradili za ubijanja i etnička čišćenja hrvatskih prostora. Činjenica da uz tog muslimanskog vojnika koji se hvalisao da je pucao, ali eto u tolikim ispaljenim rafalima  "nenaoružane" vojske ratnog zločinca Alije Izetbegovića i ne zna je li nekog i ubio, u beha Predsjedništvu sjedi obavještajac s prostora Lašvanske doline, Auschwitza hrvatskog naroda u vrijeme muslimanske agresije, govori o sudjelovanju visokih predstavnika u procesu biološkog istrjebljenja Hrvata i njihova nacionalnog i vjerskog identiteta, sa tih, sada već duboko, islamiziranih, turciziranih i iraniziranih europskih teritorija.
 
Izravni sudionik tog zločina etničkog čišćenja hrvatskih prostora, pripadnik vjerske muslimanske Armije, danas kao prvi ili drugi bošnjački član u beha Predsjedništvu, muslimanski Hrvat ili hrvatski Musliman, Komšić hoda, novcima hrvatskih poreznih obveznika, u privatnoj režiji po New Yorku i unutar UN-a pljuje po susjedima čineći sve da rat započne ili zaustavljeni nastavi. Sve je to bošnjačka politika koja Bosnu i Hercegovinu drži trajno u krizi. I onda kada se napravi i mali korak ka prosperitetu i miru, slobodi i jednakosti njenih nacionalnih i vjerskih razlika, dvojica bošnjačkih članova u Predsjedništvu beha zajednice ubace u rikverc. Svaki pozitivni pomak beha zajednice, znači i pitanje kojim putem su došli u tronacionalno Predsjedništvo dvojica muslimansko-bošnjačkih članova i jedan srpski, i bez traga hrvatskog.
 
Riješi li se to pitanje, pitanje izbornog zakona kojim bi svaki beha narod slobodno i demokratski birao svog člana, a nikako da Bošnjaci danas biraju svoje u ime Hrvata, a sutra to isto učine i Srbima, bio bi mali korak u mirnu i prosperitetnu beha budućnost. Bio bi to prvi povijesni prekid beha krize koju su osmislile, zabetonirale i ostavile iza sebe Osmanlije, kao spomenik svom krvavom periodu ubijanja, siromašenja i pljačkanja Bosne i Hercegovine. Kakva je razlika između turskog zuluma prisilne islamizacije iz prošlosti, i Komšićeve i Džaferovićeve prisilne građanizacije, dekroatizacije i dekristijanizacije. Nikakva, samo se nadopunjuju u brutalnostima. Vojnik i obavještajac, obavještajac i vojnik, dvojac neobjašnjene ratne prošlosti i tvorac crne i tmurne sadašnjosti, bez budućnosti. Jer vojnik je vojnik, jedino što on zna je pucanje i ubijanje, progoni i silovanja. Komšić okićen zlatnim ljiljanom i pred svjetskim državnicima izaziva susjede, kako bi okupljene u New Yorku pridobio za svoje vrlo opasne, s elementima genocida, ciljeve denacionaliziranja Hrvata i njihovo „građaniziranje“, što je novi oblik prisilne islamizacije.
 
Dok Komšić svijetu opravdava put povratka osmanizma svojim janjičarima, nostalgičarima i čuvarima tog krvavog carstva na beha prostore među ostatke ostataka kršćana, njegov političko-vojni, nacionalno-vjerski, sudrug Džaferović kod kuće priprema teren ustoličenja Erdoğana, vođe svih muslimana svijeta. Džaferović u građaniziranom, zapravo islamiziranom Bugojnu, na način ratnog zločinca Mlaće udario po preživjelim Hrvatima i njihovom HVO-u, braneći Mlaću i skrivajući i dalje masovne grobnice masakriranih hrvatskih civila i branitelja. S takvim vjerski i politički radikalnim bošnjačkim vodstvom Bosna i Hercegovina će prije nestati u bilo kojem obliku negoli će krenuti u europsku, demokratsku i slobodnu budućnost.
 

Vinko Đotlo

Anketa

Komu ćete dati svoj glas na predsjedničkim izborima?

Petak, 13/12/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1094 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević