Get Adobe Flash player
Dokle će hrvatske vlasti financirati četnički dernek?

Dokle će hrvatske vlasti financirati četnički dernek?

Pupovčev SDSS osnovali su ratni zločinci i rušitelji hrvatske...

Slavljenje u Srbu nastavak velikosrpske politike

Slavljenje u Srbu nastavak velikosrpske politike

U Srbu se slavi pokolj nad hrvatskim...

Zagreb – posvojeni grad

Zagreb – posvojeni grad

I bez potresa sa starih zgrada padala je žbuka, kamenje, dijelovi...

Austrijska zabrana komemoracije na Bleiburgu

Austrijska zabrana komemoracije na Bleiburgu

Miroslav Škoro špekulira prema Jasenovcu i prema...

Prvi politički program Velike Srbije

Prvi politički program Velike Srbije

Namjere Srbije bile su jasne, dominirati u zajedničkoj...

  • Dokle će hrvatske vlasti financirati četnički dernek?

    Dokle će hrvatske vlasti financirati četnički dernek?

    srijeda, 29. srpnja 2020. 17:48
  • Slavljenje u Srbu nastavak velikosrpske politike

    Slavljenje u Srbu nastavak velikosrpske politike

    srijeda, 29. srpnja 2020. 17:53
  • Zagreb – posvojeni grad

    Zagreb – posvojeni grad

    četvrtak, 30. srpnja 2020. 11:31
  • Austrijska zabrana komemoracije na Bleiburgu

    Austrijska zabrana komemoracije na Bleiburgu

    četvrtak, 30. srpnja 2020. 11:26
  • Prvi politički program Velike Srbije

    Prvi politički program Velike Srbije

    četvrtak, 30. srpnja 2020. 16:42

Krvava i strašna ostavština ratnog zločinca Alije Izetbegovića

 
 
Što više odmiče vrijeme Daytonskog nepravednog (ne)mira kojeg održava, na muslimansko-bošnjačku stranu, vrlo pristrana svjetska zajednica u šerifskim likovima visokih predstavnika, sve se više otkrivaju i ratni ciljevi na smrt zaraćenih beha strana. Za najmalobrojniji, hrvatski narod, rat ama baš ni u kojem obliku i niti u bilo kojim dimenzijama, nije bio opcija, jer kao takav bio je svjestan da bi bio najveća i najtragičnija žrtva. Što se kasnije i pokazalo. No, nažalost druge dvije beha strane, poglavito nakon njihovih tajni pregovora u Beogradu o diobi bosanskohercegovačke zajednice, prisilile su hrvatski narod  na obrambeni rat, budući da se našao u stisnutom muslimansko-srpskom agresorsko ratnom sendviču. U dvjema radikalnim, srpskoj političkoj i muslimansko vjerskoj ideologiji isključivosti.
https://hms.ba/wp-content/uploads/2020/07/selmo-bugojno.jpg
Još uvijek počinitelji zločina nad Hrvatima u Središnjoj Bosni nisu odgovarali
 
Napose se, neočekivano, našao na žestokoj muslimanskoj agresiji osvajanja hrvatskih teritorija, i muslimanskog ratovanja spaljene zemlje. Za takav isilovski napad nije bio spreman, budući da je prije muslimanskog udara noža u leđa, hrvatski narod u Muslimanima gledao saveznika. Djetinjasto naivno im vjerovao jer je mislio da im je zajednički neprijatelj, velikosrbi, budući da do tada i nisu izašli u javnost, i hrvatski narod nije znao za tajne srpsko-muslimanskih pregovora u Beogradu o diobi Bosne i Hercegovine. A da hrvatski narod nije bio ni za kakvu ratnu opciju u Bosni i Hercegovini potvrdio je to i svojim izlaskom na referendum, i zahvaljujući hrvatskom pozitivnom odgovoru na referendumsko pitanje, tadašnja Bosna i Hercegovina je međunarodno priznata zajednica tri suverena i konstitutivna naroda Hrvata, Muslimana i Srba.
 
Takva Bosna i Hercegovina nikako nije bila cilj niti ondašnjih Muslimana, a još manje kasnjih Bošnjaka. Kasnijim otkrivanjem namjera i ciljeva kako velikosrpske tako i velikomuslimanske politike agresije na autohtoni hrvatski narod, pokazala se još jednom zabluda Hrvata koji su i na referendum izašli i išli „k'o guske u maglu“. Opet potvrda stare izreke, tko od prošlosti ne uči vraća mu se u najcrnjem obliku. Hrvatskom narodu u cjelini vratila se i devedesetih godina dvadesetog stoljeća. Zbog činjenice da je vrhovni zapovjednik muslimanske Armije Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović se cijeli svoj život borio za islam, zbog čega je bio i osuđivan, u ratu je vidio priliku da svoj san i ostvari. Niti jedan tadašnji nacionalni vođa beha naroda nije doživljavao rat kao priliku stvaranja
nacionalnog entiteta kao što je to vidio Izetbegović.
 
Još dok se rat nije ni blizu rasplamsao, i dok se mogao kontrolirati u granicama međunarodnih konvencija o ratovanju, Alija ga uzdiže na razinu genocida, i istrjebljenja slabijeg i malobrojnijeg, hrvatskog,  naroda. On, u zanosu nacionalnog i vjerskog islamskog radikaliste, svoj muslimanski narod i pripadnike svoje zločinačke armije, motivira riječima "spreman sam žrtvovati i dvjesta pedeset hiljada svoga naroda, Muslimana, i svojih vojnika za islamsku državu". Za svjetsku zajednicu bilo je to zastrašujuće upozorenje i krvavi opis rata kakav će se voditi na toj europskoj periferiji. Nažalost niti svjetska, a još manje Europska zajednica nije reagirala na te Alijine prijetnje masovnog uništenja i svog naroda, a još više onog drugog u Bosni i Hercegovini.
Biti spreman poslati četvrt milijuna ljudi za vjerski cilj, za ispunjenje vlastitih nacifašističkih ciljeva, je po međunarodnim konvencijama riječ o genocidu, Alijin genocid i nad svojim muslimanskim narodom.
Ako je tadašnji muslimanski politički i vojno vjerski lider, a Alija je bio sve to tijekom građansko-vjerskog beha sukoba, bio spreman poslati toliki broj svog naroda u smrt za islamsku državu, što je to sâm priznao, strašno je i zamisliti koliko je bio odlučan ubiti nedužnih ljudi, žena, djece, starih i nemoćnih iz reda drugog naroda. I kakvim metodama će se služiti u ratu. Kasnije se to vidjelo kroz ubijanje bosanskih fratara, silovanja i zatvaranja u konclogore, Gluha Bukovica, svećenika i časnih sestara, rušenja katoličkih samostana i crkava, iživljavanja nad hrvatskim zarobljenicima i svirepih ubojstava, od Križančeva Sela, Maljina, Guče Gore, Bugojna…, pa do današnjeg Tehersarajeva.
 
I zaista je bio na isilovski način nemilosrdan prema protivniku, prema kršćanima, napose prema najmalobrojnijem hrvatskom narodu. Prema katolicima. Pokazuju brojke masakriranih, žicom oko vrata vezani, metcima iz neposredne blizine ubijenih staraca i starica, civila i djece, te na neljudski način mučeni i ubijeni pripadnika Hrvatskog Vijeća Obrane u Križančevu Selu, Buhinim Kućama, Vitezu, Maljinama, Miletićima, Gučoj Gori, Pojskama, Bikuši, Travniku, Bugojnu, Fojnici, Kaknju, Zenici, Dubravici, Brdu, Putkovićima... kao i kraj onih hrvatskih žrtava koje su završile u visokim pećima u Željezari Zenici. Da se nađe prostor za vjeru islam, zaista je u tome i uspio. Islamskom deklaracijom uspio je i vratio je islam u najcrnjem obliku na te europske prostore, Muslimane radikalizirao i deeuropeizirao i dio tog europskog prostora, što čak nije uspjelo ni Turcima, etnički i vjerski očistiti od kršćana i kršćanstva, učinivši ga Iranom u Europi. To je krvava i strašna ostavština ratnog zločinca Alije Izetbegovića. No ono što je čini još strašnijom i crnjom je činjenica velikog broja pristalica takve nacifašističke politike u bošnjačkom narodu. U takvoj slici Bosne i Hercegovine nema mjesta za druge i drugačije, što je razlog njezine trajne diobe na nacionalne entitete, naroda koji u njoj žive.
 
Povijest nije zabilježila dug vijek življenja heterogenih zajednica koje su održavane na životu bilo kojom diktaturom, političkom ili vjerskom. One su se raspadale, Rimsko carstvo, Austrougarska, Osmansko carstvo, Sovjetski Savez, Čehoslovačka, Jugoslavija… ili su s vremenom postajali genocidom, etničko vjerskim čišćenjima, konfesiocidom,  nacionalno vjerski čisti entiteti brojnijeg naroda. Stoga je na svjetskoj zajednici i Europskoj uniji da beha problem riješi konfederalizacijom tri nacionalna entiteta prije negoli Bosna i Hercegovina u cjelini postane čisti muslimanski entitet radikalnih islamista i da kao tempirana bomba ne eksplodira pretvarajući samu Europu u bure baruta.
 

Vinko Đotlo

Na Pomenu obilježena 27. obljetnica stradanja hrvatskih branitelja

 
 
Na starom groblju na Pomenu kod Doljana, općina Jablanica, danas je svetom misom te polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća obilježena 27. godišnjica stradanja hrvatskih branitelja tijekom Domovinskog rata na tom dijelu bojišnice iz sastava ratnih brigada Kralj Tomislav iz Tomislavgrada i Rama iz Prozora-Rame od strane Armije BiH. Obljetnica je obilježena u organizaciji Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskoga rata općine Tomislavgrad i Župnog ureda sv. Ilije iz Doljana.
https://mandino-selo.com/wp/wp-content/uploads/2015/11/ljilja-zrno-1.jpg
Ljiljana Zrno

Kao pripadnici brigade "Kralj Tomislav" iz Tomislavgrada život su izgubili Ljilja Zrno iz Šujice, Ivan Radoš iz Omolja, Ivan Petrović iz Mesihovine i Martin Baćak iz Letke dok su s ramske strane na ovim padinama poginuli hrvatski branitelji Nenad Bilić i Josip Pušić, te Marko Miljko iz Jasenice kod Mostara.

Brojna rodbina, prijatelji, suborci, ratni zapovjednici te druge osobe iz društvenog i političkog života, kako iz ratnog vremena tako i sada, okupili su se na Pomenu gdje su se na dostojanstven način, uz polaganje vijenaca i paljenje svijeća, prisjetili poginulih tomislavgradskih i ramskih hrvatskih branitelja koji su tijekom ratne 1993. godine dali svoje živote.
Sveto misno slavlje predvodio je fra Bože Milić, župnik župe sv. Petra i Pavla u Mostaru.
 
Suborci svojoj Ljiljani
 
Ljiljana Zrno (7. IV. 1962. – 16. XII. 1993.) položila je život na Oltar Domovine prilikom odlaska na intervenciju prema jednom od napadnutih borbenih položaja Hrvatskih snaga na Oklajnici 16. prosinca 1993.Pokojna Ljiljana je sa svoja dva suborca (pok. Ivan Radoš i pok. Ivan Petrović Džaja) na putu do borbenog položaja zarobljena i mučki ubijena u neprijateljskoj zasjedi od strane muslimanskih paramilitanata tzv. Armije BiH. Blagopokojna sestra Ljiljana pridružena je nebeskoj vojsci Hrvatskih ratnika vječno uzdignuta na pijedestal slave Hrvatskog naroda.
Laka joj Hrvatska gruda!
Počivala u Miru Božjem!
 

Galečić-Šujica/HR HB, Sanitet HVO Brigade Kralj Tomislav iz Tomislavgrada, https://www.facebook.com/andrijamatijaspauk/photos/ljiljana-zrno-1962-1993gale%C4%8Di%C4%87-%C5%A1ujicahr-hbsanitet-hvo-brigade-kralj-tomislav-iz-/896336470534215/

 

https://www.rama-prozor.info/clanak/foto-na-pomenu-obiljezena-27-obljetnica-stradanja-hrvatskih-branitelja/57460

Selmo Cikotić - najbolji ministar za najbolju državu!

 
 
U ljeto 1993. protjerano je 15 tisuća Hrvata iz Bugojna; vojnika i civila. Oko dvije tisuće Hrvata zatvoreno je u logore gdje su prošli strašne golgote; ubojstva, mučenja i razaranja. Deseci pogubljenih nikada nisu pronađeni.
https://www.dnevnik.ba/sites/default/files/novosti-slike/cikotic_1.jpg
Ovoga četvrtka obitelji ubijenih 19 nikada pronađenih Hrvata čekale su rezultate ekshumacije na Rostovu. U iskopanim tijelima pronađeni su zabijeni kolci, a u rukama im čvrsto stegnute moći iz Međugorja… u to vrijeme u Sarajevu je na mjesto ministra sigurnosti u Vijeću ministara BiH imenovan njihov krvnik Selmo Cikotić.
Pozdrav Selmo (i ostali koji ste nasjeli na patetični klikbejt).
Posljednjih nekoliko dana napeto sam iščekivala svaku vijest s Vašim imenom u naslovu naivno se nadajući racionalnom ishodu prijedloga Vaše kandidature za mandat ministra sigurnosti u Vijeću ministara BiH. Niste mi ni Vi, niti Vaše imenovanje u tom trenutku prioritet interesa. Tek trn u oku. Onaj dosadni kamen u cipeli, nered koji ne mogu počistiti… Ipak, Selmo, ostala sam iznenađena ishodom; Vi – pa ministar sigurnosti. Nije šala. 
Nije meni zbog mene, znate kako kažu, meni je zbog moje djece i njihove djece. I mog oca, i otaca djece koja svojim očevima ne mogu otići na grob. A ima ih, barem Vi to dobro znate.
Čitam i kako na uglednom bošnjačkom mediju, na spomen bugojanskih Hrvata, Vi potencirate sjećanje na ostale žrtve rata…
Nitko ih ne dovodi u pitanje, Selmo.
 
Kako ja, porezni obveznik, dijete ubijenog branitelja, od Vas (ministra sigurnosti moje države) mogu očekivati ikakav pijetet uz Vaše otvoreno negiranje ubijenih, mučenih i nestalih bugojanskih Hrvata? Smijem li spomenuti Vašu zapovjednu odgovornost u ovom kontekstu? Poništava li se i ona brisanjem Vašeg imena s optužnice?
Ekstremni je sport biti Hrvat u Bosni i Hercegovini, u Središnjoj Bosni osobito. Ljeta su posebno teška. Godišnjice se nižu jedna za drugom, a nekažnjeni se šeću čaršijicama i mahalicama. Znam, viđam ih. Pozdravimo se. Odrasla sam s njihovom djecom, gledala njih u klupama na dodjeli diplome, umjesto svog ćaću. Poznam ih, živim s njima.
Ne parazitiram na svojim gubicima. Nisam išla slikati se u maturalnoj haljini pored očeva groba, niti sam njemu pisala otvoreno pismo o tomu kako se nadam da je ponosan na mene. A išla sam, i idem posjetiti ga sa svim što mi je važno. Odem do nadgrobne ploče i kad pada kiša, i kad je prekrivena snijegom. Ispričam mu kojih boja je lišće ovog rođendana i kakve boje mu unuk ima oči. Kažem mu sve. Rekla sam mu i za tebe, Selmo.
I ne bi bila drama da postoji zakon. Da postoji pravna odgovornost i da postoji država. Ljutila sam se na institucije i kako to da, pobogu, nitko ništa da učini, pa shvatila – upravo Vi, Selmo, rušite našu Bosnu i Hercegovinu! Vi nas dijelite. Vi ne želite suživot, niti mir.  
I neka ste bahato sjeli u fotelju kostiju pobijenih, i neka nije svaka žrtva jednaka, barem nešto nas je Bajrović naučio. Neka laž bude Vaša mantra i neka rastu djeca s pola srca i pola duše, Vama na savjest. Sve to bude i prođe, i zove se 'jučer'.
Sve, osim milosti božje koja je moja, al' ne i vaša.
Nek' je hairli, Selmo. Da Vam se nikad ne vrati ono što ste Vi od sebe dali. A Bosni i Hercegovini, mom domu i domu mojih otaca – laku noć.
 

Jurija Milović, Dnevnik.ba, https://www.dnevnik.ba/kolumne/selmo-cikotic-najbolji-ministar-za-najbolju-drzavu

Anketa

Što je po Vama odluka Stožera civilne zaštite da svi moramo nositi maske na ustima i nosu?

Utorak, 04/08/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1342 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević