Get Adobe Flash player
Znanstvena fantastika u službi znanosti i promidžbe

Znanstvena fantastika u službi znanosti i promidžbe

Jugoslavenska filmska industrija (po)služila za radikalizaciju...

Drobilica Goldsteina ml. i dalje kosti drobi

Drobilica Goldsteina ml. i dalje kosti drobi

Jedini spas Balkana proglasiti Srbe...

Poruka drugu Andreju Plenkoviću

Poruka drugu Andreju Plenkoviću

Hrvatska i hrvatski narod ne mogu preživjeti još šest...

Treba nam međusobno povjerenje

Treba nam međusobno povjerenje

Ne treba tražiti krivca. Krivi smo si...

NOVO NORMALNO – Ozakonjeno laganje

NOVO NORMALNO – Ozakonjeno laganje

Neodgovorno je ponašanje Sabora da prihvaća svaki prijedlog...

  • Znanstvena fantastika u službi znanosti i promidžbe

    Znanstvena fantastika u službi znanosti i promidžbe

    srijeda, 25. studenoga 2020. 18:22
  • Drobilica Goldsteina ml. i dalje kosti drobi

    Drobilica Goldsteina ml. i dalje kosti drobi

    srijeda, 25. studenoga 2020. 17:45
  • Poruka drugu Andreju Plenkoviću

    Poruka drugu Andreju Plenkoviću

    srijeda, 25. studenoga 2020. 16:43
  • Treba nam međusobno povjerenje

    Treba nam međusobno povjerenje

    srijeda, 25. studenoga 2020. 17:01
  • NOVO NORMALNO – Ozakonjeno laganje

    NOVO NORMALNO – Ozakonjeno laganje

    srijeda, 25. studenoga 2020. 14:08

Daytonski kočijaši, visoki predstavnici, haaški tribunalisti, bošnjački centralisti, na pravi se kočijaški način ponašaju

 
 
Vući kola u istom smjeru s neuvježbanim i međusobno ne uhodanim, za svoj „pašnjak“ do krvi zavađenim, "konjima", težak je i neizvodiv posao, za tri politička „konja“ što ih svjetska zajednica upregla u „daytonska kola“ natovarena vrećama punih rogova. Uvijek u beha prošlosti kada je bilo takvih pokušaja, a bilo ih je, ti poslovi su propadali, teret se sve više rasipao, odustajalo se, i tražilo neko drugo rješenja ako se želio posao izvesti do kraja. Čak i redovita zamjena "konja" ne garantira uspjeh i da će se teret dovući do cilja. Jer kad se oni ne poznaju, a očito u beha slučaju se ne poznaju, svaki od njih vuče na svoju stranu. Vrtnja je to u mjestu s posljedicama razvale kola, i rasipanje tereta kojeg je kasnije nemoguće skupiti.
https://images.sphinxfineart.com/LeSphinxMedia/Object/LeSphinx782008T111736.jpg?qlt=75&width=500&height=530&format=jpeg&mode=max
Takav je slučaj i sa Bosnom i Hercegovinom, svjetskim političkim teretom kojeg tri beha strane vuku svaka k svom cilju, i na svoju stranu. U svoj tor u svoju vjeru. U svoju matičnu zemlju. Četvrt stoljeća taj razasuti beha teret kojeg je svjetska zajednica skupila poslije krvavog vjerskog rata i utovarila u posve raštimana i rasušena kola u daytonskoj luci za utovar opasnog tereta, već u Daytonu se počeo rasipati, zbog čega je još uvijek daleko od odredišta kamo je poslan. Daleko od Bosne i Hercegovine. Zapravo je još uvijek u Daytonu. Čak ni kočijaši titulirani titulom „Visoki predstavnik“, što ih daytonisti smjestili u zlatne kočije s dugim bičevima u rukama, a koje koriste udarajući do iznemoglosti samo jednu stranu, onu hrvatsku koja sama vuče Bosnu i Hercegovinu na odredište u Europsku uniju, ni svi ti ne uspijevaju beha kola pokrenuti. I što svi ti kočijaši, visoki predstavnici, haaški birokrati i bošnjački unitaristi, više i snažnije, brutalnije i krvavije udaraju po Hrvatima, štiteći i pošteđujući druge dvije, srpsku i bošnjačku, kola se sve dublje ukopavaju u mjestu, u blato, i utovarenog tereta je sve manje i sve rasutijeg diljem svijeta. Daytonski kočijaši, visoki predstavnici, haaški tribunalisti, bošnjački centralisti, na pravi se kočijaški  način ponašaju, udaraju po onoj narodnoj "konja koji vuče", jer ona druga dva se samo funtaju, ispinju na zadnje noge, ušima mlate, i čekaju priliku da se svom konjskom snagom ritnu i pogaze i kočijaše i daytoniste, i jedan drugog, i sve one koji nisu izabrali prava kola i pravilno utovarili teret onako po njihovoj zamisli.
 
Ne ispunjavanje njihovih, srpsko-muslimanskih planova osmišljenih prije vjerskog beha sukoba,  razrađenih u tajnim beogradskim pregovorima diobe beha tereta i daytonsko haaških razrađivanih u nemirnom beha miru, razlog je što se kola voze u pogrješnom smjeru, s namjerom da se raspadnu i teret raspe sve do zamišljenih nacionalnih srpskih i bošnjačkih granica podijeljene Bosne i Hercegovine. Uz pomoć kočijaša, visokih predstavnika i Haaških birokrata, bošnjačka strana neometano uzima dijelove tereta iz kola, njime šire svoje kolnike, prostore, i grade iz zajedničke kase isključivo svoju industriju za namjensku, oružanu, proizvodnju i vjerske muslimanske objekte. Nije li i to pokazatelj jednakosti i ravnopravnosti u beha zajednici, jednakijih i ravnopravnijih. Takva "pravda", takvi temelji zajednice ne grade se ni u homogenim društvima, a u ovakvom heterogenom kakvo je bosanskohercegovačko to je kuća na pijesku. To su kola iz kojih je davno rasut teret po cijelom svijetu, a najviše po Europi gdje ga Europljani koriste za najprljavije, i najslabije plaćene poslove.
 
Bosanskohercegovačka „pravda“ natovarena na daytonska kola nije  se ni mogla izgraditi na boljim temeljima budući da se u ratu i ratom projektirala, lažima i nepravdama daytonista, visokih predstavnika i kršćanofobijom Haaškog tribunala, prolaznim i šupljim zidovima ogradila, unutarnjim provalijama podijelila i ratnim mirom održavana na samrtnoj postelji. Toliko nemoćna u prvom redu prema samoj sebi da se bilo kako brani i bilo od koga, bosanskohercegovačka kola izgledaju danas kao tisuće i tisuće prazni, u muslimanskoj i srpskoj agresiji razrušenih hrvatskih kuća s golim vanjskim, i podebljanim unutarnjim zidovima u čijim sobama raste žbunje i razno drveće. Kao što su i te hrvatske kuće, nakon što su velikosrpski i velikomuslimanski agresori protjerali, dijelom i poubijali, njihove vlasnike i potom sve iz njih pokrali i odnijeli, tako i danas isti ti kradu i uzimaju iz, i od Bosne i Hercegovine.
 
Sve beha institucije, organizacije, udruge, političke, humanitarne, socijalne, u kojima je zajednički beha novac utovaren u posve politički razvaljena daytonska kola, nezaštićene su mete financijskih agresora iz reda bošnjačkog naroda. Na isti način na koji prisvajaju i osvajaju Bosnu i Hercegovinu prisvajaju i osvajaju novce iz zajedničkog proračuna, bilo općinskog, županijskog ili federalnog. Postratna bošnjačka politika u novom entitetu na europskoj periferiji, nazvanom Daytonska Bosna i Hercegovina je nastavak one muslimanske iz vremena vjerskog beha sukoba. Kao i u to vrijeme neodgovornog "gubljenja" svakog traga dolaska strane pomoći Bosni i Hercegovini, i danas u vremenu korona rata novac svih poreznih obveznika troši samo jedna, bošnjačka, strana.
 
Kao što potiče samo svoju namjensku industriju, proizvodnje oružja što je najjasniji znak bošnjačkog nepriznavanja beha cjelovitosti, i vuče kola u svom smjeru i svom cilju, tako i korona novce troši samo u korist svog naroda, i u gradnju svojih ratnih spomenika i obilježja, kao i u gradnju vjerski muslimanskih objekata, poput sjedišta tuzlanskog muftijstva. U veoma kritičnom koronavirusnom vremenu nestašice svega i svačega u zdravstvu koje je u rasulu, pored kupovine neispravnih respiratora, bošnjačko čelništvo gradnjom muftijstva u Tuzli osuđuje na smrt, gotovo, sve zaražene virusom korona 19 i onaj teret koji nije njihov a svjetska zajednica ga silom  natovarila u, nedovršena, daytonska kola. Nije li to najgrublje kršenje temeljnih ljudskih prava na život i zdravlje, i okupatorska samovolja Bošnjaka, ravna onoj iz vremena turske prisilne islamizacije porobljenih katolika u nekadašnjoj kraljevini hrvatskih kraljeva Bosni i Hercegovini. Jer i trošenje novca katoličkih poreznih obveznika u gradnju muslimanskih vjerskih objekata je, zasigurno, jedan vid prisilne islamizacije nemuslimana, u prvom redu Hrvata katolika budući da se ta bošnjačka pljačka odvija na federalnom beha dijelu.
 
Stoga, 25 godina poslije Daytona potrebno je dovršiti daytonska nedovršena kola, pojačati im vanjske kapke, unutra ih podijeliti  na tri dijela, i dozvoliti da svaki beha narod, kulturno, vjerski, i nacionalno,  vozi svoj dio u svoje matice, Bošnjaci matici Turskoj, Srbi matici Srbiji, i Hrvati matici Europi. Samo tako, okolo cjelovita unutra podijeljena, daytonska kola mogu ići naprijed, i uvijek napunjena svojim raznolikim teretom.
 

Vinko Đotlo

Bosnom su vladale razne kraljevske i vojvodske kuće

 
 
Ovaj članak posvećujem nekim osobama koje su me u jednom trenutku potaknule da nešto napišem i pojasnim. Mogao sam napisati i puno opširnije, ali to ostavljam nekome drugima. Izravni razlog bio je moje trenutačno nesjećanje jednog hrvatskog imena. Neizravni razlog bilo je shvaćanje da preveliki broj ljudi ima nedovoljno znanja o ovoj temi. Tako mi se javila želja, da u jednom izrazito kratkom elaboratu, opišem neke osnovne  i neke manje poznate činjenice iz naše hrvatskih povijesti. Ovo je zbir iz oko 40 knjiga i raznih članaka, te ujedno i podsjetnik na jedno vrijeme i jedan kraj.
https://depo.ba/media/pictures/2014/10/25/thumbs/544b7798-9934-410f-b1ce-3de25bfa64d2-tvrtko-kotromanic-preview.JPG
Tvrtko I. Kotromanić
 
Osnovni tekst napisan je jedne noći u jednom dahu iz glave. Bitno je da sam ovu temu htio pojasniti kroz povijesno provjerene činjenice i slijedom toga kroz logične i opće povijesne zaključke.Iako dostupnog pisanog teksta ima dosta, po mojoj skromnoj procjeni, nedostaje jedna suvremena knjiga paralelne povijesti, pisana na temelju opće priznate povijesti, arhivske građe i logičkog slijeda događanja. Osobito nisam sklon krležijanskom pisanju, niti sam željan i educiran za pisanje povijesnih udžbenika. Stoga, neka sada ovaj članak bude inspiracija onima koji puno znaju da nešto napišu i spoznaja ili dopuna onima koji malo znaju.
 
Tema se razvija na spoznaji da je nakon pada Bosne 1463. (i sam taj događaj je za posebnu temu) osvajači – Turci Osmanlije (Mehmed II. Osvajač) postavljaju za kralja 3 (tri) Hrvata katolika, a Matija Korvin jednoga.Nakon dolaska Hrvata na ovo područje (6. - 8. stoljeće): To jest doba poznato kao VELIKA SEOBA NARODA, kada dolazi do promjena i stvaranja Hrvatske države, više ili manje samostalne. No, ne smijemo zaboraviti da su tu stoljećima prije živjeli razni narodi i plemena. Bosna, kao područje, je zemlja oko rijeke Bosne, a povijesno joj se milom ili silom prislanjaju i drugi krajevi:  pokrajina Hercegovina (Zahumlje), Posavina (Slavonija), Krajina (Donji Kraji – Turska Hrvatska) i veliki dio današnje Dalmatinske zagore.
 
Bosnom su vladale razne kraljevske i vojvodske kuće: od Franaka, Hrvata i Mađara.Bosna je u osnovi HRVATSKA BANOVINA, koja u jednom razdoblju postaje kraljevina, ali uvijek ostaje više ili manje podložna ili vazalna država nekoga jačeg. To imamo i s kraljevinama Dalmacijom i Slavonijom u sustavu hrvatskih zemalja.Važno je napomenuti da je Hrvatska kraljevina prije 1102. graničila na sjeveroistoku s Bizantom, a na jugoistoku preko Drine s Bugarima.Kraljevina daje rang, ali ne i uvijek apsolutnu vlast.Nakon hrvatskih kraljeva iz kuće Trpimirovića, ugarskih iz kuće Arpadovića, pa sveeuropskih Anžuvinaca, kao i vrhovnih vladara, pojavljuje se hrvatska kuća Kotromanića, koja je nastavak hrvatskih velikaša iz Slavonije i Dalmacije (Šubići), jer je majka Stjepana Tvrtka I. bila sestra Jurja Šubića, najjačeg Šubića u tom periodu. Za kuću Kotromanićbilo je izrazito važno povezivanje s najjačom kraljevskom kućom toga vremena: Anžuvincima (ljiljani). Kotromanići se u kasnijem razdoblju vežu za puno europskih kraljevskih i vojvodskih kuća.
 
Zemlja Bosna ili Rama ima, kao i ostale hrvatske zemlje, vladarsku titulu ban. Kao i ostali Hrvati imaju u početku nasljeđivanje banovanja ili kraljevanja po načelu najstarijeg u obitelji ili parodic; to znači ne uvijek prvog sina. U povijesti se spominju dva do tri malo poznata bosanska bana, ali se u načelu kao prvi službeno poznati ban spominje 1154. Borić Ban. Zatim slijedi čitav niz banova iz raznih kuća. Od 1353. -1377. ban je bio Stjepan Tvrtko Kotromanić, koji 1377. postaje kralj. Najčešće je zvan Tvrko I., a vladao je od 1377. - 1391. Povijesni slijed Kotromanića kao kraljeva i protukraljeva ovdje ne ću navoditi.
 
Stjepan Toma kralj 1441. - 1461. On je nezakonit sin kralja Stjepana Ostoje, koji je i sam nezakoniti sin kralja Tvrtka I. Prva žena bila mu je Vojača, niskoga plemenitaškoga roda i pripadnica Crkve bosanske –boni christiani. To mu je bio i problem, jer se on deklarirao kao katolik. Simpatijom pape i Vatikana, brak mu se proglašava nezakonitim. U drugomu braku ženi Katarinu Koasaču: kći velikog vojvode Stjepana Vukčića Kosače, koja u potpunosti prihvaća katoličanstvo. S Vojačom ima sina, kojeg progura na prijestolje kao Stjepana Tomaševića, a s drugom ženom kraljicom Katarinom Kotromanić Kosača rođena 1446. ima četvoro djece. Prvi sin je Žigmund, koji je u jednom trenutku (kada?) biva zarobljen i odveden u Carigrad. Neki povjesničari smatraju da je ubijen oko 1465., a neki da je prelaskom na islam dobio ime Mehmed (?). Drugi povjesničari, s više pisanih dokaza, smatraju ga kasnijim poznatim turskim vojskovođom: Isak beg Kraljević. Eksplicitno se spominje da je to sin Stjepana Tome i kraljice Katarine. Najvjerojatniji zaključak: Žigmund K. je Isak beg Kraljević, ili po turskomu pismu Kralj - Oglu Isak beg.
 
Drugo dijete je kći Katarina – pomuslimanjena.Treće i četvrto dijete su sinovi nepoznatog imena i nepoznate životne povijesti. Sama kraljica Katarina K. K. (žena kralja Stjepana Tome i kći Stjepana Kuksića Kosače), nakon sloma Kraljevstva bježi u Dubrovnik, pa u Rim, gdje umire 1478. Umire kao blaženica, kako je bila i smatrana. No, nije nađen dokument koji bi pokazao da je službeno bila proglašena blaženom. Povijesno je bitna njezina oporuka, kojom Kraljevstvo ostavlja Vatikanu, ako se Žigmund i Katarina ne povrate katoličanstvu.
 
Stjepan Toma od pape Pija II. dobiva krunu, ali nikada nije bio službeno okrunjen zbog protivljenja Matije Korvina. Kruna je čuvana u Jajcu i s njom se kruni sin mu Stjepan Tomašević. Tom krunom Turci vjerojatno 1604. u turskoj Ugarskoj krune Bakača. Pitanje je koja je to kruna?
 
Stjepan Tomašević, kralj 1461. - 1463. Od naroda oko Jajca (muslimana i katolika) doznao sam i vidio da su uglavnom nezainteresirani i da malo znaju. Jedino je zanimljivo da ga zovu i Stipan Tomašić. Zbog majke Vojače, imao je problema oko nasljedstva. (Navodno su mu zamjerali i da je ubio oca Stjepana Tomu.) Ipak, sigurno je da ga je otac kralj Stjepan Toma pripremao za prijestolonasljednika. Zbog bojazni od srpsko-turske opasnosti, ženi ga srpskom princezom Jelenom Branković (kasnije se spominje i kao Marija.) Stoluje u Smederevu, ali ipak grad gubi od Turaka. Bio je u milosti pape Pija II., a s nekim razlogom i Matija Korvin mijenja mišljenje i dopušta krunidbu. Zato tek 1461. u Jajcu, po izabranim biskupima od pape i u njegove ime biva ovjenčan Papinskom krunom. (Koja je to kruna?). Zato je to prvi i zadnji bosanski kralj izravno krunjen od pape. Po njegovoj želji, papa za zaštitnika Bosanskog kraljevstva proglašava Sv. Grgura. Ipak, dolazi do razilaženja s Matijom Korvinom, koji ga prilikom turskog napada ostavlja na cjedilu, samoga. Nakon pada Bobovca (izdaja vlaškog vojvode Radaka), pada Bosansko kraljevstvo. Stjepan Tomašević svojom nepromišljenošću i turskim podvalama biva uhićen pod Ključem i pogubljen pod Jajcem. Vjerojatno mjesto pogubljenja narod i danas zove Kraljevo polje i Kraljev Grob. Zanimljivo je spomenuti da je 1888. grob posjetio K&K habsburški prijestolnasljednik Rudolf. Zna se da je bio na grobu 10 minuta, te se poklonio ili kleknuo u počast bivšeg kralja Rame, što je on trebao postati. Tek Otto Habsburški se odriče titule kralja Rame.
 
Prvi sukob Hrvata i Turaka bio je 1388. godine, kada Hrvatska vojska, pod zapovjedništvom Vlatka Vukovića, pobjeđuje Turke. Tvrtko I.  1389. šalje vojvodu Vlatka Vukovća na Kosovo, kao vođu Hrvatske vojske (Bosanci i Slavonci), gdje na lijevom krilu pobjeđuje. Tu hrvatski plemić Miloš Kobilić (kojega Srbu svojataju kao Miloša Obilića) i njegovi ljudi ubijaju cara Murata. Vlatkov nećak bio je kasnije poznati herceg, veliki vojvoda Stjepan Vukčić Kosača. Stjepanova djeca su: Katarina, već spominjana, kasnija bosanska Kraljica.
 
Vladislav, sin – hrabar,  bori se sa svima, pa i sa svojim ocem. Paktira s Turcima, ali se priklanja Matiji Korvinu i nakon pada Hercegovine 1482. bježi u Slavoniju (Križevci), gdje od Matije dobiva zemlju i postaje slavonski plemić?!
Vlatko, sinm je umjereniji. Bježi u Dubrovik, pa u svoj Novi do pada grada od Turaka. Mislim da je Juraj Vlatković, junak s Krbavske bitke njegov potomak: sin.
Stjepan, sin – prelazi na islam i postaje Ahmed Hercegović.
Dakle, Hercegovina nakon pada bosanskog Kraljevstva živi još oko 20 godina kao katoličko-patarenska zemlja. Herceg Stjepan Vukčić Kosača nikada se nije odrekao patarena, ali ni katoličanstva (oporuka o nasljedstvu).
Valja usput napomenuti da je katolička vojska - Matija Korvin (1458. - 1490.) odmah 1464. vraća dio osvojenih područja. Tako se osniva Jajačka banovina (1464. - 1528.), Srebrenička banovina (1464.- 1512.) i Šabačka banovina (1476.).
 
HRVATSKI KATOLIČKI KRALJEVI BOSNE POSTAVLJENI OD KRŠĆANA
 
Nikola Iločki, vojvoda Iločki i kralj Bosne (1477.). Na prijestolje ga postavlja Matija Korovin, kao vazalnog kralja.
 
HRVATSKI KATOLIČKI KRALJEVI BOSNE POSTAVLJENI OD TURAKA
 
1466. – 1467.  Matija Kotromanić biva od Turaka postavljen za kralja. Turci mu dodjeljuju sjevernobosanski sandžak za kraljevstvo. Stolovao je u Vranduku. Matija Kotromanić sin je kneza Radivoja Ostojića, koji je isto tako nezakoniti sin Stjepana Ostoje i polubrat ili brat kralja Stjepana Tome. Prema tome, slijedi zaključak da je Matija Kotromanić polubratić ili bratić Stjepana Tomaševića.
1471. – 1476. Matija Šabančić-Klešić!!! (po Antoljaku od 1465.). Vjerojatno rođak Stjepana Tomaševića po majci ili je prezimenom Klešić (!) iz loze Kotromanića. Turci ga postavljaju da parira Nikoli Iločkom, radi naroda kao katolik.
1476. Matija Vojsalić (po Klaiću 1465. – 1476.) unuk Vojislava Vukčića, brata velikoga vojvode Hrvoja Vukčića Hrvatinića. Kao katolik pobuni se protiv Turaka, pa ga stoga svrgavaju. Bježi u Slavoniju i Ugarsku, a njegove zemlje Turci pripoje Bosanskom sandžaku. Posjede Turci namijerno dodijeluju uvezenim vlaškim knezovima.
 
Zaključak
 
Turci sigurno ne bi postavili tri Hrvata katolika za kralja da je po vjeri muslimanski ili patarentski puk bio većinski. Tek u kasnijem periodu dolazi do potpunog uništenja (nestanka) bosanskih krstjana (patarena), a milom ili silom i veće islamizacije hrvatskog katoličkog naroda.Većim dolaskom pravoslavnih Vlaha i stanovitim prelaskom katolika na pravoslavlje (sličnija vjera ) nastaje i pravoslavna konfesija u Bosni. Status u Turskoj carevini bio im je bolji nego kod katolika.
Biblija kaže: Tko ne želi vidjeti, taj ne vidi.
 

Dr. Nenad Stuparić

Muslimanski izvršitelji "udruženoga zločinačkog pothvata"

 
 
Njima je sada sasvim svejedno što će im svijet ili susjedni narodi reći. Previše su se utopili u vjerskom radikalizmu da bi vidjeli granicu tolerancije i razlikovali laž od istine, agresiju od obrane, jer svijet su pridobili na svoju lažnu stranu. I sad čine sve da se dokažu majčici Turskoj, kako je poturica gori od Turčina. Tijekom cijelog beha vjerskog sukoba vješto su obmanjivali i obmanuli svjetsku zajednicu, i tvrdili da je to agresija susjedne Hrvatske i Srbije. I u tim obmanama su uspjeli interesnu demokratsku kršćansku svjetsku zajednicu uvjeriti u tu giga laž. A muslimanska laž je u tomu da je beha sukob bio agresorski, u kojem su svi nemuslimani svijeta napose njihovi beha susjedi kršćani u Bosni i Hercegovini agresirali na njih, i gle apsurda na svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu.
https://images.squarespace-cdn.com/content/v1/5ab2686bcef37284f39cbe8b/1561031821219-L94WD95T59S229GNZI83/ke17ZwdGBToddI8pDm48kJZMjoBfYfmhvURVz1EaqbpZw-zPPgdn4jUwVcJE1ZvWQUxwkmyExglNqGp0IvTJZamWLI2zvYWH8K3-s_4yszcp2ryTI0HqTOaaUohrI8PIKsTzBg9xpsXQux5pTj_98bEGD48ORTfcQi678A7SfToKMshLAGzx4R3EDFOm1kBS/man-behind-bars.jpg?format=500w
Znači po bošnjačkoj definiciji beha vjerskog sukoba svi beha nemuslimani su, u prvom redu katolici Hrvati, ratovali protiv sebe i svog "dobrog' i "pravednog" položaja u toj zamršenoj zajednici, a nikako obrnuto da su obrambeno ratovali za svoja prava i slobode koje su im bile, a i danas su, ugrožene muslimanskim radikalizmom, isključivosti, unitarizmom i centralizmom, što je sve zajedno  radikalna islamska Bosna i Hercegovina, po uzoru najradikalniji islamskih zemalja. Upravo zbog tog cilja koji su još daleko prije beha sukoba Muslimani zacrtali i označili u Islamskoj deklaraciji, obmanjivali su i lagali svijetu pravu istinu vođenja krvavog i brutalnog sukoba. A prava istina troipolgodišnjeg beha rata, bio je to krvavi, rušilački, genocidno konfesiocidni, progoniteljski sa strašnim elementima etničkog čišćenja, vjerski beha sukob za teritorij i dominaciju islama nad svim drugim vjerama i konfesijama u multireligijskoj Bosni i Hercegovini. To je prvi zabilježeni primjer u ljudskoj povijesti da je jedna sukobljena strana, ovaj put u Bosni i Hercegovini, i još k tomu agresorsko okupatorska, lažima uspjela pridobiti kršćanski demokratski svijet uvjerivši ga da je samo ona, muslimanska, bila i ostala jedina žrtva vjerskog beha sukoba. Nažalost, i nije im bilo teško uvjeriti samoprodani kršćanski svijet, koji je u trci za novcem izgubio sve druge vrijednosti. I svaki drugi orijentir, osim onog materijalnog.
 
Nikada se ne može objasniti, jer objašnjenja nema, kako to i s kojim motivacijama, ciljevima i razlozima su se samo Muslimani borili za Bosnu i Hercegovinu a svi drugi narodi protiv. Valjda jedino zbog toga što su bili uvjereni da su oni Bosnu i Hercegovinu davno okupirali i da jedino oni imaju apsolutno pravo na nju, da je to njihov grunt kojeg su im Turci, u vrijeme genocidno konfesiocidne, crkvocidno kulturocidne okupacije, ostavili u nasljedstvo i prepisali im je, kao svojim potomcima, jedan kroz jedan. Sama ta činjenica muslimanskog a zatim i bošnjačkog upisivanja cijele Bosne i Hercegovine u svoje vlasništvo jedan kroz jedan, zločin je muslimansko-bošnjačkog etničkog čišćenja kršćana. A takav zločin moguće je počiniti, i počinjen je i u muslimanskoj agresiji na hrvatski narod, i čini se i danas na hrvatskim povratnicima, što je i suzločin Visokih predstavnika zajedno sa, za šačicu srebrnjaka prodanih, haaškim sudcima.
 
Istina se ne može sakriti, napose ova bošnjačka koja se koristi kao oružje daljnjeg etničkog čišćenja Hrvata i njihovih prostora. Poticaj širenju bošnjačke laži o razlozima i ciljevima vjerskog beha rata uveliko im je dao i Haaški tribunal, koji je svojim nepravednim presudama stao uz njih i njihovu laž. O nepravdi Haaškog suda i njegove neskrivene sprege sa bošnjačkom politikom budućnost će otkriti i nazvati je pravim imenom, kao što je i turski zločin nad dva milijuna Armenaca nakon sto godina nazvala genocidom. A sve do tog vremena, koje uistinu mora doći, u Bosni i Hercegovini ne će biti mira, koji je održiv jedino na pravdi. Onoga dana kada budućnost beha sukob imenuje pravim imenom, vjerski rat za islamski teritorij u Europi, na tadašnjoj svjetskoj zajednici bit će zadaća da osudi sve Haaške sudce koji su se bavili suđenjem sukobljenih strana u Bosni i Hercegovini.
 
Budući da se današnji Haaški sud bavi samo osudama beha kršćana, napose katolika, i da je muslimane kao sukobljenu stranu ne samo oslobodio svih odgovornosti već je i nagradio, budućnost će morati procesuirati i njih staviti  na mjesto odgovornosti koje su zaslužili. Uistinu je teško naći povijesni primjer rada bilo kojeg, i bilo  kakvog suda, poglavito ne Međunarodnog, da je svojim suđenjima još više zavadio i zamrzio sukobljene strane. To se dogodilo sa radom Haaškog tribunala, koji  ostaje zabilježen po tolikoj nepravdi, i pristranosti na muslimanskoj strani, da im je izmislio i dao oružje kakvo malo koji okupator i agresor koristi, oružje nazvano "udruženi zločinački pothvat".
 
Danas to oružje u svojim krvavim rukama od zločina nad Hrvatima, drži gotovo svaki Bošnjak i odapinje ga na ostatak ostataka hrvatskog naroda, na njihovo pravo, slobodu, jednakost, ravnopravnost i konstitutivnost, koja je na najžešćem i najbrutalnijem udaru iz svih bošnjačkih centara u koje je Haaški tribunal poslao svoj zločinački izum. Izum kojim se koristila muslimanska strana u agresiji na Hrvate, i kojim se služio i služi sâm tribunal, udruženi zločinački pothvat. Kako drugačije nazvati tu haaško muslimansku spregu u kojoj niti jedan, ili gotovo niti jedan Musliman nije osuđen za tako vidljive i dokazive ratne zločine diljem Srednje Bosne, Križanćevo selo, Buhine kuće, Vitez, Bugojno, Travnik, Miletići, Brajkovići, Guča Gora, Maljine, Brdo, Grahovčići…, a osuđeni, najviše sa izmišljenom krivnjom, svi pred Haaški sud izvedeni katolici.
 
Ako svijet zna za neko drugo ime neka njime nazove Haaški tribunal i bošnjački nekažnjeni ratni zločin nad katolicima diljem beha prostora kroz koje je prošla Alijina vjerska vojska mudžahedina, vehabija, džihadista, među kojima je bio i prvi bošnjački izabrani član u beha Predsjedništvu Komšić. Ili će se i za taj genocid čekati jedno stoljeće da ga svijet osudi i nazove pravim imenom. A do tada islamski će se nekažnjeni zločini ponavljati diljem svijeta, kao što se ponavljaju i turski. Iz haaško-bošnjačkog izuma udruženi zločinački pothvat, izašla je, za budućnost kršćanstva, pa i svijeta u cjelini, najopasnija islamska ideologija, kršćanofobija.
 

Vinko Đotlo

Ponedjeljak, 30/11/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 2201 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević