Get Adobe Flash player
Vladu od nezadovoljstva ne će ni tenkovi spasiti

Vladu od nezadovoljstva ne će ni tenkovi spasiti

Prosječni Hrvat na svakom koraku osjeća društvenu nepravdu i...

Goran Puklin i njegovi kumovi

Goran Puklin i njegovi kumovi

Za blokirane, deložirane, gladne i nezaposlene nema, ali za razvrat...

Epidemija nezajažljive grandomanije

Epidemija nezajažljive grandomanije

Virus će proći, ali ne će proći grandomanija, grabež, pohlepa i...

Razmak od dva metra ništa ne pomaže

Razmak od dva metra ništa ne pomaže

U Dubrovniku razotkrivena prijevara definicije...

Milorade, pročitaj ponešto iz knjige Vilima Karlovića!

Milorade, pročitaj ponešto iz knjige Vilima Karlovića!

Tko to može oprostiti Milorade Pupovcu? Tko premijeru Plenkoviću? Pomirba?...

  • Vladu od nezadovoljstva ne će ni tenkovi spasiti

    Vladu od nezadovoljstva ne će ni tenkovi spasiti

    četvrtak, 15. listopada 2020. 17:16
  • Goran Puklin i njegovi kumovi

    Goran Puklin i njegovi kumovi

    srijeda, 14. listopada 2020. 17:30
  • Epidemija nezajažljive grandomanije

    Epidemija nezajažljive grandomanije

    nedjelja, 11. listopada 2020. 17:02
  • Razmak od dva metra ništa ne pomaže

    Razmak od dva metra ništa ne pomaže

    četvrtak, 15. listopada 2020. 17:09
  • Milorade, pročitaj ponešto iz knjige Vilima Karlovića!

    Milorade, pročitaj ponešto iz knjige Vilima Karlovića!

    četvrtak, 15. listopada 2020. 17:06

Nema mira i održivosti nikakve beha zajednice bez istine

 
 
Nigdje na svom dugom dvadeset četverosatnom hodu sunce nije toliko nemoćno u razbijanju mraka kao na onom dijelu prelaska preko uvijek ratnim mrakom pokrivene Bosne i Hercegovine. Zapravo na tom kratkom putiću posve je nemoćno, ili gotovo nemoćno, te nikako da taj dio svjetskog sela obasja. Čini se kao da i ono priznaje poraz, te ponekad u velikom luku zaobilazi, ili velikom brzinom preleti, tu mrakom prokletu, i Turčinom opljačkanu, osiromašenu, stoljeća unazad vraćenu, i prisilno islamiziranu zemlju. I kad ponekad malo zastane, i kršćanima se u nekom povijesnom trenutku ukaže sunce slobode, svjetlosti, nade i sigurnosti, potomci Osmanlija, kojima je Turska mati i kažu tako je bilo i tako će ostati, zločinima svojih predaka, što je jedina neprekinuta nit u Bosni i Hercegovini od pojave islama na tom europskom teritoriju, zakriju ga i mrak učine crnjim, život nesigurnijim, zločine brojnijim, budućnost upitnijom, zemlju raskomadanijom.
https://cems.ceu.edu/sites/cems.ceu.edu/files/styles/panopoly_image_full/public/mainimage/basicpage/433/image7grec431b.jpeg?itok=g0Ox6swL
Stoga, gotovo svaki dan kada se sunce približava Bosni i odozgor je pokuša malo, turskom mržnjom, zločinima, progonima, konfesiocidom i genocidom smrznutu, ugrijati i obasjati ugleda nove zločine, nova stradanja i otkrije dobro skrivane masovne grobnice kršćanskih žrtava islamističkih zločina. Uz otkrivene masovne grobnice otkrije i stare turske zločine srušenih crkava, i onih crkava koje su prisilno prenamijenjene u džamije. Pod tim malim sunčevim zrakama ugledaju se ogromni turski zločini nad katolicima tih graničnih europskih prostora. Zemljica se, napose ona mučenička bosanska, zaklinjala raju da se tajne sve saznati moraju.
 
Uzalud vam trud zlikovci, ubojice, teroristi, konfesiocidisti, genocidisti i kršćanofobisti, u skrivanju tako strašni zločina. Sunce će ih razotkriti i osvijetlili, bez obzira na crnilo i težinu mraka s kojim ih nastojite sakriti. Ne će se umoriti pa makar nekad Bosnu i zaobilazilo, da ih otkriva, da im grobove obasja ma gdje bili sakriveni i zatrpani u bosanskohercegovačkoj pustoši. Obasjava to Božje svjetlo i onu silom turskog okupatora otetu crkvu Svete Marije u Jajcu pretvorenu u džamiju, i onu Svetog Ante u Bihaću iste tragične sudbine, i onu katoličku zemlju u Travniku na kojoj su potomci Osmanlija džamiju sagradili, i one masovne grobnice Hrvata katolika diljem muslimanskim zločinima preoranom hrvatsko bosanskom kraljevstvu. Obasja i svijetu pokaže one turskom zločinačkom rukom zakopane katoličke crkve, za koje suvremeni kršćanofobisti kažu, kako bi barem malo ublažili neublažive zločine svojih predaka, da su otkopane piramide. Laž kao vrsta zločina nema granica, nema srama ni stida. Ta bošnjačka laž o navodno otkopanim piramidama na temeljima zatrpani katoličkih crkava, zapravo je nastavak turskog konfesiocida, crkvocida, i genocida nad hrvatskim katolicima i njihovim najvećim svetinjama, crkvama.
 
Skrivali su ti muslimanski genocidisti, konfesiocidisti, crkvocidisti i grobnice zločinačko masakriranih bugojanskih Hrvata katolika. Zapovjednik beha džihadista, ratni zločinac kojeg su zločini nad hrvatskim narodom uzdigli u vrh fundamentalističke muslimanske politike, nagradivši ga počasnim građaninom Bugojna, suvremenim bosanskohercegovačkim Kabulom, Dževad Mlaćo, 27 godina skriva masovne grobnice na isilovski brutalni način poubijanih Hrvata. Sa suzločincem Selmom Cikotićem izmiještali su tijela hrvatskih žrtava i prenosili ih kilometrima daleko kako bi sakrili svaki trag, a što je, zapravo, zločin čak i teži i kažnjiviji i od počinjenog. No, naišlo sunce slobode, pravde, i istine, prelazeći u srpanjskim vrućinama 2020. iznad Rostova zaustavilo se i obasjalo grobove hrvatskih žrtava muslimanskih zločina. Od Bugojna kroz šume i klisure do Rostova muslimanski su džihadisti, pod nadzorom ratni zločinaca i ubojica Mlaće i Cikotića prenosili i skrivali mrtva tijela masakriranih hrvatskih civila i branitelja.
 
Neki su, kao i u Buhinim Kućama, Maljinama, Križančevu Selu, Miletićima, na tom rostovskom platou likvidirani iz neposredne blizine metkom u potiljak ili direktno u lice, kako su u hvalisanju i u svojim krvavim zapisima govorili i bilježili muslimanski isilovci, Mlaćo i Cikotić. Dugi 27 godina isilovci su skrivali tijela svojih žrtava, i svijetu lagali, onako kako to jedna izreka u Bosni i Hercegovini kaže, "laže k'o Turčin", da ne znaju za njihove grobnice, kao što lažu i skrivaju masovnu grobnicu Hrvata iz Maljina, Miletića, Buhinih kuća, Pojska, Grahovčića, Radonjića... Otvorila se u srpnju 2020. godine  hrvatska zemlja na Rostovu i pokazala svoje poubijane sinove, šaljući poruku i pristranoj za šakicu naftnih islamskih dolara prodanoj Svjetskoj zajednici i haaškim nepravednim sudcima, koji sude po "koliko novca toliko pravde", i muslimanskim nekažnjenim zločincima, da nema mira, i održivosti nikakve beha zajednice bez istine.
 
Otkopani ostatci ljudskih tijela, dijelovi lubanja, tenisice bosih branitelja, vunenih čarapa, džempera i košulja, plitko zakopani vjerujući da će tijela pojesti gladni vukovi, lisice i medvjedi, i da nikad na taj teritorij ne će stići hrvatska noga, istina i sloboda, dokaz je strahota kroz kakve su prošli, i kako su završili hrvatski civili i branitelji. Zakopavanjem hrvatskih žrtava u hrvatsku zemlju muslimanski zločinci nastojali su, kao i za sve druge svoje zločine, prikazati svijetu da su Hrvati sami sebe poubijali, sami se prognali i svoje svetinje porušili. Odvoziti tako daleko poubijane hrvatske žrtve, i razbacivati im grobove po šumama i pašnjacima, znak je brutalnosti muslimanskih zlikovaca, koji ni mrtvima nisu dali da im budu u blizini, i da svojim posljednjim počivalištem Bosnu i Hercegovinu čine multinacionalnom i multireligijskom zajednicon. To je znak cilja čistog muslimanskog Bugojna, i čiste islamske Bosne i Hercegovine, čak i bez kršćanskih grobalja.
 
Bugojno je pod ratnom strahovladavinom ratnih zločinaca Mlaće i Cikotića preteča etničke i vjerske muslimanske čistoće Sarajeva iz kojeg su i mrtve Srbe prognali. Selmo Cikotić i Dževad Mlaćo bugojanski kasapini zarobljeni i likvidiranih Hrvata samo je mali broj dva u tisućitom nizu muslimanskih ratnih zločinaca koji, i danas četvrt stoljeće poslije počinjeni ratnih zločina, kriju hrvatske masovne grobnice. I ako možda i ne znaju za sve njih jer se više ne sjećaju kamo su ih odvezli i zakopali, pa i zbog činjenice da su im tijela pojele životinje planski plitko zakopane da ih više nikad nitko ne otkrije, zasigurno da znaju za neke i, ako im je do bilo kakve osim muslimanske Bosne i Hercegovine stalo, dužni su ih otkriti i preživjelim članovima obitelji kazati gdje su. Bez muslimanski otkrivanja masovni hrvatskih grobnica ne može se, i ne smije, govoriti ni o pomirenju, ni o bilo kakvom suživotu, niti o zajedničkoj, a još najmanje o cjelovitoj Bosni i Hercegovini. Jer tko god zagovara cjelovitu, jer  to znači čistu muslimansku Bosnu i Hercegovinu, bilo gdje i bilo tko, svrstava se u red muslimanskih nekažnjenih ratnih zločinaca u vrijeme vjerskog beha rata, vođenog za teritorij. Dio je to muslimanskih  poratnih zločinaca koji i dalje skrivaju masovne grobnice hrvatskih žrtava.
 

Vinko Đotlo

Što otkrivaju pisma bugojanskih Bošnjaka rodbini u Hrvatskoj?

 
 
Danas se obilježava 27. obljetnica progona, mučenja i stravičnog ratnog zločina bošnjačke Armije RBiH nad Hrvatima Bugojna. Istovremeno, jedan od kreatora progona 15.000 Hrvata s ovog prostora, bivši visoki časnik Armije BiH, Selmo Cikotić imenovan je za ministra sigurnosti BiH, u isto vrijeme kada su na Rostovu pronađeni posmrtni ostaci četiri osobe za koje se vjeruje da pripadaju skupinu od 19 nestalih hrvatskih zarobljenika iz Bugojna.
Iz pijeteta prema žrtvama i prognanima Hrvatski Medijski Servis podsjeća na tekst koji smo objavili u rujnu prošle godine, a koji govori mnogo o položaju bugojanskih Hrvata i o tome kako su ih percipirali njihovi susjedni Bošnjaci te kakvim su ih sve pogrdnim “epitetima” obasipali:
Poznato je da su Hrvati Središnje Bosne preživjeli brojne strahote, mučenja, ubijanja, a samo rijetki od njih procesuirani su pred različitim sudištima.
Vidi izvornu sliku
Hrvatski Medijski Servis donosi dokumente koji svjedoče o postojanju elemenata radikalnog islamizma u BiH za vrijeme i nakon bošnjačko-hrvatskog sukoba, a radi se o 1994. i 1995. godini.
“Bugojno je rahat grad bez moći i utjecaja Hrvata”;
“Bugojno i Vakuf su plodno tlo za one koji sebe smatraju Allahovim poslanicima”;
“Tko je ščeri mogao zamisliti bona Kandiju i Bristove bez Hrvata, ustaške kuće zete su pune svega i velika je jagma za njih”;
“Onima koji su daleko od islama i Allaha imaju samo jedno, put u đehenem”;
“Na stadionu je puno zarobljenih ustaša koji nam kopaju rovove i ostale fizičke poslove, pokušaju pobjeći pa ih naši hvataju i ubijaju. Pri pokušaju jednog bijega Hrvata, ubijeno ih je sedam.”;
“Život na ćošku lahko obećane Đihaddžamahirije, dobiva novi imidž u Bugojnu i dalje gdje su jasna ćafirska obilježja”;
“Ženo na ščeri pazi da nedo Allah odu za nevjeru, zaklo bih vas. U Bugojnu ti je Zurafeta ko u Turskoj, običaji, vjera i sve ostalo”;
“Mora se dati lični primjer i doprinos državi koja se stvara uz pomoć Allaha i Kurana, moj Armel ne može biti fudbaler, samo hođa jer kako ustaše i četnici kažu i ovaj ovdje Oven da je ovo naša prva islamska država u Evropi”;
Ovo su samo neke od rečenica izdvojenih iz teksta pisama Bošnjaka iz Bugojna, a koje su slali svojim obiteljima u Republiku Hrvatsku i inozemstvo putem Crvenog križa. Informaciju je obradila Sigurnosno informativna služba pri Ministarstvu obrane Hrvatske Republike Herceg-Bosne na temelju iščitavanja sadržaja brojnih pisama 10.02.1994. godine.
 
Zaključno razmatranje kako se postupno uvodi brojni turcizmi i šerijatski zakoni potpisuje načelnik podcentra SIS-a Rama, Luka Markešić.
 
Sadržaji navedenih poruka, koji su pisali obični ljudi, muslimani-Bošnjaci odražavaju klimu u bošnjačkoj javnosti toga vremena. U porukama se redovito i snažno pozivaju na istaknuto političko vodstvo Bošnjaka, a mišljenja i stavovi naroda uvijek su odraz politike koju prihvaćaju i koju priželjkuju. Sasvim je jasno da je to bošnjačka-muslimanska država, utemeljena i uređena na šerijatskim zakonima, prva muslimanska država u srcu Europe.
Zanimljiv i simptomatičan je i trenutak nastanka ove informacije, kao i adresate kojima se šalje poruka, a radi se o razdoblju velikih priprema za vojno redarstvenu operaciju Oluja, potpisivanje Splitskog sporazuma i kasniju deblokadu Bihaća i ulazak Hrvatske vojske u taj grad, a adresati poruke su Bošnjaci-izbjeglice koji su se u to vrijeme nalazili i koji su zbrinuti u RH.
Ovu informaciju HMS-u je dostavio čitatelj (ime poznato redakciji) jer, kako navodi, svjedočimo posljednjih nekoliko mjeseci kako političko Sarajevo brani neobranjivo i kako se, bez argumenata suprotstavlja nepobitnim činjenicama.
U BiH je ratna politika Bošnjaka išla za ciljem stvaranja jedine muslimanske države u Europi, utemeljene na šerijatu, a inspiraciju za takvu političku agendu našli su u Islamskoj deklaraciji čiji je potpisnik i autor ratni lider Bošnjaka-muslimana Alija Izetbegović.
Relikti te politike postojani su i danas i oni se osjete u javnom diskursu vjerskih i političkih lidera u Bošnjaka, a u ne tako malim bošnjačkim političkim krugovima kontinuitet te politike ostao je do danas i predstavlja njihovo jasno opredjeljenje i politički program.
Ratni ciljevi Bošnjaka-muslimana u BiH danas se u mirnodopskim uvjetima nastoje postići političkim sredstvima. Ohrabrenje i uporište za takva nastojanja nalaze i u činjenici kako brojni zločini i protjerivanja ne-Bošnjaka iz BiH nisu ni rasvijetljena i ni procesuirana do danas, ali i u pristranoj i nekorektnoj ulozi međunarodne zajednice koja održava stanje “nesavršenog i nepravednog mira“ koji u sebi krije novu klicu zala i podjela.
Još zanimljiviji dokument koji datira od 11. 10. 1995. godine jesu Zaključak Savjeta mjesnih zajednica Vrbanja i Crniče u Bugojnu, kojeg potpisuje predsjednik UO MZ Mirsad Gurbeta. Dakle, dokument koji je nastao nakon prestanka sukoba, po svom sadržaju izgleda kao dokument koji proklamira aparthejd i nacionalnu segregaciju. U njemu se Mjesne zajednice same prozivaju biti meritorne za odlučivanje kojemu će Hrvatu dopustiti, a kome zabraniti dolazak i boravak te uživanje imovine, da se popisom označe Hrvati iz tih naselja koji su kontaktirali i primali Hrvate u posjetu, da se provjere iskazi Hrvata koji su u Vrbanji za vrijeme sukoba s HVO-om ostali u Vrbanji, da oni Hrvati koji odseljavaju iz Vrbanje, odmah po iseljenju predaju ključeve od kuće u kojoj su stanovali predsjedniku MZ Vrbanja.
 
Još je mnogo ovakvih dokumenata i dokazne građe, a najžalosnije od svega jest činjenica da su i nadležna tužiteljstva u BiH u posjedu ove dokazne građe, ali bez jasnih rezultata i učinka u procesuiranju dokumentiranih osoba. Podsjećamo na izjave političkih dužnosnika iz Republike Hrvatske o stanju u BiH, kao podijeljenoj i nestabilnoj državi i društvu, kao zajednici tri ravnopravna i konstitutivna naroda, u kojoj se hrvatski narod osjeća politički obespravljeno te gdje su i danas prisutni relikti i recidivi te agresivne politike koja podriva ustavnopravni poredak BiH i onako krhak mir.
 
28. VII. 2010., https://kamenjar.com/sto-otkrivaju-pisma-bugojanskih-bosnjaka-rodbini-u-rh/
Ratna prepiska Cikotića i Hadžihasanovića potvrdila sumnje bugojanskih Hrvata
 
 
Novomimenovani ministar sigurnosti BiH i dugogodišnji kadar SDA, Selmo Cikotić, itekako zna na koji način su skončala 23 nasilno odvedena hrvatska logoraša iz logora tzv. Armije BiH u Bugojnu, a samim time i gdje su tijela za kojima se traga godinama. Kao zapovjednik Opetativne grupe Zapad, Cikotić je o „23 zatvorenika koja zbog težine počinjenih djela imaju poseban tretman“ pisao zapovjedniku 3. Korpusa Armije BiH Enveru Hadžihasanoviću. U izvješću nadređenom Hadžihasanoviću od 19. rujna 1993. godine Cikotić opisuje stanje u uskopaljskoj dolini, odnosno u zoni odgovornosti Operativne grupe Zapad čiji je zapovjednik. Osim borbenih djelovanja na području Gornjeg Vakufa-Uskoplja, Cikotić Hadžihasanovića detaljno informira o zarobljavanju 470 pripadnika HVO-a u Bugojnu te potrebi za zadržavanjem njih 317, zajedno s dva zarobljena pripadnika HVO-a iz Uskoplja, jer po njegovoj procjeni, za razliku od 66 otpuštenih zarobljenika, ovih 319 su za suđenja i nisu za puštanja. U istom dopisu Cikotić izdvaja „po težini počinjenih djela“ skupinu od 23 zarobljenika.
Vidi izvornu sliku
Zapovjednik 3. Korpusa Armije BiH Enver Hadžihasanović isti dan u odgovaru Cikotiću traži da 23 zarobljenika prebaci u Kazneno-popravni zavod u Zenicu te će se on (Hadžihasanović) kako navodi u dopisu „natezati s UNPROFOR-om, Europskim promatračima, Međunarodnim crvenim križom i ostalim međunarodnim organizacijama oko njihova puštanja“. U istom dopisu Hadžihasanović poručuje Cikotiću da je suglasan oko postavljanja časnika UNPROFOR-a za vezu u zoni odgovornosti OG Zapad, ali da ga treba držati dalje od naređenja i izvještaja čelnika Armije BiH.
„Ti odredi jednog dobrog našeg oficira koji po mogućnosti poznaje engleski jezik da ga prati. Ti nastavi svoj posao prema našem dogovoru“, poručio je Cikotiću Hadžihasanović.
Posao Selme Cikotića očito je bio i prebaciti 23 hrvatska zarobljenika u Zenicu. Na to ga je Hadžihasanović upozorio i u dopisu od 07. listopada 1993. godine.
„Ponovo vam skrećemo pažnju da prebacite ona 23 bojovnika HVO-a o kojima ste pisali da su počinili velika zlodjela“, upozorio je Hadžihasanović Cikotića.
Da se Cikotić oglušio na više puta ponovljenu zapovijed svojeg nadređenog, potvrđuje izvanredno izvješće adresirano na Zapovjedništvo 3. Korpusa Armije BiH i Zapovjedništvo Operativne grupe Zapad. U ovom izvješću jasno se optužuju zapovjednici nevedenih postrojbi Hadžihasanović i Cikotić za neispunjavanje obveze prebacivanja 23 hrvatska logoraša iz Bugojna u Zenicu.
„Po ovom izvješću se vidi da od 17.09. do 07.10. 1993. godine zarobljena 23 Hrvata nisu stigla u KPZ Zenica, a za to su odgovorna ova dva zapovjednika, Selmo Cikotić i Enver Hadžihasanović“, stoju u posebnom izvješću Armije BiH koje je dio dokumentacije koje je Haaški sud ustupio bh. pravosuđu radi procesuiranja odgovornih za zločine pred domaćim pravosuđem.
Prepiska između Hadžihasanovića i Cikotića jasno potvrđuje Cikotićevu odgovornost za nestanak 23 hrvatska zatočenika, ali i da je uz Dževada Mlaću, predsjednika Ratnog predsjedništva Bugojna, odgovoran za likvidaciju „Bugojanske skupine“.
Prema rečenici iz ratnog dnevnika Dževada Mlaće koji je bh. pravosuđu dostupan od 2007. godine: “Službeno – ne smijemo imati civilnih zarobljenika.
Tajno – ekstremni dio zarobljenih vojnika likvidirati”, a čiju je autetentičnost potvrdio sam Mlaćo na Sudu BiH, Cikotić je proveo ono što mu je Mlaćo naredio, naredio i proveo „likvidaciju ekstremnog dijela hrvatskih zarobljenika“.Četiri tijela iz nevedene skupine pronađena su proteklih godina, a još četiri ekshumirana su u posljednih nekoliko dana na lokalitetu Rostova po nalogu Tužiteljstva BiH.
Uz prigovor na Cikotićevo nezakonito brisanje iz optužnice, Tužiteljstvu BiH ovih je dana proslijeđen niz dokaza koji terete novoimenovanog ministra sigurnosti BiH. Među njima je i prepiska između Cikotića i Hadžihasanovića, potvrdio je odvjetnik svjedoka Tužiteljstva iz Bugojna Bruno Božić.
 
Kao i druge dokaze lako je moguće, sumnjaju obitelji žrtava, da je i ovaj dokaz tužiteljica Slavica Terzić prilikom brisanja Cikotića iz optužnice, jednostavno uklonila. Samo na taj način bivša je tužiteljica mogla napisati da protiv Cikotića nema dovoljno dokaza za zločine nad Hrvatima Bugojna. Pronalazak tijela kao ključnih materijalnih dokaza trebalo bi vratiti Cikotića tamo gdje mu je mjesto, na optuženičku klupu.
Prepiska s Hadžihasanovićem potvrđuje da je novomenovani ministar sigurnosti svih 27 godina znao sudbinu nasilno odvedenih hrvatskih logoraša, a samim time i lokacije s njihovim tijelima.
Sumnje bugojanskih Hrvata da je upravo Cikotić među najodgovornijim za progone i zločin, nasilna odvođenja i ubojstva su se potvrdile. Na Tužiteljstvu BiH je da ovaj put odradi svoj posao, bez pritisaka SDA, piše Večernji list BiH.
 
https://poskok.info/odlucio-o-sudbini-23-hrvata-ratna-prepiska-cikotica-i-hadzihasanovica-potvrdila-sumnje-bugojanskih-hrvata/

Anketa

Tko je u pravu: Zoran Milanović ili Andrej Plenković?

Četvrtak, 22/10/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1748 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević