Get Adobe Flash player
Nametnuta protuhrvatska Plenkovićeva pomirba

Nametnuta protuhrvatska Plenkovićeva pomirba

Primjer Milana Babića je dobar i jedini ispravan put za suživot i...

Karolina Velika!

Karolina Velika!

Vidimo izgrađenu osobu koja njeguje obiteljske vrijednosti i od koje...

Plenković je u svojoj izdaji nadmašio i Titu

Plenković je u svojoj izdaji nadmašio i Titu

Vraća Hrvatskoj ustav iz 1974., jer vraća Srbe u ustav, i onda će ići...

IDS talijanizirao Istru i udaljio od Hrvatske

IDS talijanizirao Istru i udaljio od Hrvatske

IDS-u je uspjelo što nije ni Benitu...

Tko su ti koji kontroliraju istinu!?

Tko su ti koji kontroliraju istinu!?

Najviše fantazije danas ima u genderističkoj...

  • Nametnuta protuhrvatska Plenkovićeva pomirba

    Nametnuta protuhrvatska Plenkovićeva pomirba

    utorak, 04. kolovoza 2020. 13:16
  • Karolina Velika!

    Karolina Velika!

    utorak, 04. kolovoza 2020. 13:09
  • Plenković je u svojoj izdaji nadmašio i Titu

    Plenković je u svojoj izdaji nadmašio i Titu

    četvrtak, 06. kolovoza 2020. 09:32
  • IDS talijanizirao Istru i udaljio od Hrvatske

    IDS talijanizirao Istru i udaljio od Hrvatske

    utorak, 04. kolovoza 2020. 13:04
  • Tko su ti koji kontroliraju istinu!?

    Tko su ti koji kontroliraju istinu!?

    četvrtak, 06. kolovoza 2020. 17:31

Islamisti više ni ne kriju cilj, niti sredstva pomoću kojih planiraju ostvariti ga

 
 
Bosna i Hercegovina postaje puno opasnija za mir u Europi i od  "tempirane bombe" kako ju je ocijenio francuski predsjednik Emmanuel Macron. Stoljećima od islamista osvajana, i nikad kao predziđe kršćanstva osvojena, do danas, kada gubi bitku, i svijet je svojim licemjerjem, interesima i izdajama predaje u ruke zlikovaca koji su zločinima i terorom mijenjali i, gotovo, izmijenili sliku svijeta.  Više islamisti i ne kriju niti cilj, niti sredstva sa kojima planiraju doći do njega. Ujedinili se svi segmenti muslimanskog društva na tom putu, i to je razlog da su mu sve bliže. Nikada, vjerojatno, cilj nije tako homogenizirao islamski svijet u osvajanju ostatka svijeta, u njegovu islamiziranju kao danas. Europska ekonomska moć, i kršćanska humanost, dodatna je snaga islamistima u osvajanju bez otpora. Do maksimuma zlorabe obje te vrjednote kršćanske civilizacije.
https://i2.wp.com/www.middleeastmonitor.com/wp-content/uploads/images/article_images/middle-east/ISIS-rebels-new02.jpg?resize=1200%2C800&quality=85&strip=all&ssl=1
Osmanlije su tijekom polutisućljetnog stravičnog danka u krvi nad kršćanima, Bosnu i Hercegovinu izgradili u krvava vrata osvajanja i ulaska u Europu. Sve od tada su uvijek otvorena islamistima, koji ulaze kroz njih i ispunjeni vjerskom mržnjom prema kršćanima terorom, zločinima silovanjima, prijetnjama, ubijanjima, kockicu po kockicu mijenjaju staru sliku europskog kršćanskog mozaika.
Bosna i Hercegovina im je postala centar za pripreme, odmor, tabor pod kojim čekaju zapovijed nasljednika Osmanlija, onih koji su tu zemlju već u prvoj okupaciji 1463. godine trajno pretvorili u "tempiranu bombu", spremni da svaki trenutak izvuku iz nje upaljač i zapale cijelu Europu. Bez ikakve kontrole i otpora povećava se broj tih džihadista na bosanskohercegovačkoj okupiranoj zemlji, čime je ta bošnjačko-hrvatsko-srpska zajednica sve zelenija, islamiziranija, radikaliziranija, a time i sve veća i opasnija "tempirana bomba" opasna za europsku budućnost.
 
Nakon tisuće i tisuće umarširanih mudžahedina i vehabija u građansko-vjerski beha rat, kao velike pomoći Muslimanima u osvajanju Bosne i Hercegovine, i boraca za Velikog Alaha, slijedio je njihov ostanak u zemlji i stvaranje vehabijskih centara, kao priprema za slijedeći veliki val džihadista u bujici planirane migrantske invazije. Paralelno s nadirućom islamskom migrantskom invazijom, ne odmah na Europu već prvo osvajanje i islamiziranje Bosne i Hercegovine koja treba da postane neki oblik „ljudskog skladišta" iz kojeg će se ratnici izvlačiti i slati na bojišnice diljem kršćanske Europe, odvijala se i vojna priprema muslimanske djece, Askera, za vjerski rat koji slijedi.  Kao i u ostatku islamskog svijeta i u bosanskohercegovačkoj nacionalno vjerskoj zajednici muslimani Bošnjaci koriste djecu i kao ratnike, i kao živi štit pred džihadistima koji jurišaju iz svih pravaca, poput komadića eksplodirane „tempirane bombe" što ju je, do sad jedini europski državnik vidio i imao hrabrosti nazvati pravim imenom. Onim što ona jest, što je potvrdila i 11. rujna 2001, terorističkim udarom na Zapadnu kršćansku civilizaciju i identitet.
 
Proširuje se islamska okupacija Bosne i Hercegovine. Planski i vrlo koordinirano povećava se broj islamskih boraca u ratu koji i dalje traje u bosanskohercegovačkoj zajednici. Uz bošnjačke askere koji se obučavaju po bosanskohercegovačkim bespućima, raste i broj radikalnih isilovaca. Sprema se krvavi pohod osvajanja Bosne i Hercegovine od strane onih koji su potomci Osmanlija. A kada se najavljuje vrijeme genocidno konfesiocidnih Osmanlija onda uopće nije teško zamisliti u kakvoj boji će biti, i ćime sve ispunjeno. Ono je vidljivo i u ostatcima koji se nisu mogli asimilirati i europeizirati ni stoljeća poslije propasti te krvožedne, u ljudskoj povijesti najbrutalnijeg imperija.
 
Začuđujuća je činjenica nepopravljivosti, neke političko kulturne, civilizacijsko demokratske, turske ostavštine na tim europskim prostorima. Građansko vjerski beha rat, kojeg su Muslimani sa mudžahedinima i vehabijama pretvorili u agresiju na hrvatski narod, i stavili mu predznak svjetskog vjerskog rata, ogolio je te potomke Osmanlija, što je bilo dovoljno da sami potvrde sve one brutalnosti turske okupacije Bosne i Hercegovine. U ulasku desetine tisuća islamskih političkih, vjerskih i ratnih migranata, te povratkom stotine i stotine, pa čak i tisuće, isilovskih zlikovaca sa zadatka biološkog istrjebljenja kršćana u bliskoistočnim zemljama kolijevkama kršćanstva, kršćanima u Bosni i Hercegovini se sprema ista sudbina iz vremena turske prisilne islamizacije, i suvremenog isilovskog genocida, konfesiocida i kulturocida u zemljama iz kojih se vraćaju u beha zajednicu. A uvijek tamo u vremenu i na prostorima na koja su dolazili islamisti i islam za trajno je nestajalo i prisilno odlazilo kršćanstvo i kršćani.
 
Ta sudbina nestajanja kršćanstva i kršćana ima svoj početak upravo u Bosni i Hercegovini, kada su u dimenzijama najkrvoločnijih kršćanofobista Turci kao okupatori, zlikovci, ubojice, teroristi došli 1463. godine u Bosnu a otišlo kršćanstvo i kršćani. Došao islam otišlo kršćanstvo, došli muslimani otišli kršćani. Nažalost, ta povijesna istina koja se potvrđuje uvijek i svugdje gdje su islamisti došli, ubrzano će se potvrđivati, opet, u Bosni i Hercegovini povratničkim dolaskom boraca ISIL-a iz Sirije. Za početak kao najiskusnije ubojice, i zlikovci sa najkrvavijim rukama do iznad lakata, u europski centar ISIL-a, u Bosnu i Hercegovinu je došla, zasigurno ne slučajno pred Božić 2019. grupa od 25 isilovaca.
 

Vinko Đotlo

Sarajevski "antifašisti" slavili ubijanje Hrvata 1945.

 
 
Subotnje mahanje zastavama raspalih KPJ i SFRJ te maršalanje slikama mrtvog maršala po središnjoj sarajevskoj ulici, nije ništa dugo doli jedna tragikomična kombinacija bolesne nekrofilije i neobjašnjiva mazohizma. I, dakako, croatofobije.
https://static.kupindoslike.com/VOJNICKA-KAPA-JNA-ZIMSKA-SA-PETOKRAKOM_slika_O_16505885.jpg
Izjava sarajevskog redatelja Dine Mustafića u slavu tzv. mirne šetnje tzv. sarajevskih antifašista, a, u biti, koronaignoranata i zapjenjenih croatofoba, zapravo je objasnila dosta toga, ponajprije ono što je i sam vrhbosanski nadbiskup Vinko kard. Puljić detektirao još uoči svete mise za žrtve Bleiburške tragedije. Sjećajući se svojih prvih svećeničkih  iskustava iz komunističkog doba, prepoznao je - izložen čak i prijetnjama smrću - isto ono ozračje kroz koje je prošao pred komunističkim isljednicima na tzv. „ispitima savjesti“. O istoj je, dakle, metodi riječ o – hajci! I onda i – sada! A onda je Mustafić, dok su još Titinom ulicom vihorile jugoslavenske i pokoja komunistička partijska zastava a (specijalna) policija skrbila da svećenici i dvadesetak vjernika, što su molili za duše pokojnika kojima se uvjerljivoj većini ni za grob ne zna, živi i zdravi stignu doma, kazao: „Sarajevo je pokazalo da je antifašizam svjetonazor, odgoj, da je u DNK svakog pravog Sarajlije.“
 
Uznemirujuća je to izjava, jer (ne)izravno sugerira kako je kontramitingu nazočila sljedba onih koji su '45. razoružanim vojnicima, djeci, ženama i starcima sudili metkom u potiljak, ili naprosto gurajući ih u jame po austrijskim, osobito slovenskim i hrvatskim šumama. Znači li to da bi i ovi deenkaovci danas - da policija nije, svjesna opasnosti, područje oko katedrale Srca Isusova proglasila „zabranjenim gradom“ - postupili slično?! Titovke  s petokrakom - usred toga sarajevskog mraka - na glavama i sveopća histerija „pravih Sarajlija“, govore kako tu opasnost ne treba isključiti. Za ubuduće…
 
Uz to, subota kada je umro europski Jeruzalem, pokazala je i kako su biskupi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, ipak, bili preveliki optimisti kada su u povodu 50. obljetnice završetka Drugog svjetskog rata, 3. svibnja 1995., u Pismu crkvenoj i društvenoj javnosti kazali: „Uvjereni smo da će doći vrijeme kada će se moći zabilježiti sva tragedija koja je učinjena nevinu čovjeku bez obzira koje vjere ili narodnosti bio.“
Vidjeli smo, međutim, da to vrijeme još nije došlo u grad u kojemu se „tako lijepo susreću Istok i Zapad“. Štoviše, ozračje je u toj još ratnoj '95. bilo je bolje, ljudskije od ovoga današnjeg u kojem antiterorističke postrojbe „pripremaju“ sarajevsku prvostolnicu za svetu misu zadušnicu, a iz državnog vrha kardinalu Vinku poručuju da odustane od molitve.
 
A jedan od tih političkih prvaka što, zahvaljujući glasovima drugog naroda, ispod Brozove slike po treći put stoluje (kao) hrvatski član Predsjedništva BiH, samopromovirajući se kao kardinalov savjetnik, upućivao ga je da se sjeti i zločina Crne Legije, Jasenovca i Gradine. Slijedom čega se treba još jednom vratiti u svibanj '95. „Ne molimo“, pišu bh. biskupi u rečenom Pismu, „samo za Hrvate katolike, biskupe, svećenike, redovnike, redovnice i tolike vjernike – nego molimo i za sve nevine žrtve u drugim narodima koji stradaše u okrutnosti ratnog vihora… U tom duhu molimo za sve nevine žrtve ovog stoljeća na našim prostorima. Žalimo nad svim učinjenim nepravdama i zlima. Želimo da svaki čovjek može proživljavati svoje ljudsko dostojanstvo, svoj vjerski i nacionalni identitet u slobodi i miru, tuđe poštujući, a svojim se ponoseći. Neka naše ljudsko i vjersko pomirenje sa svima drugima bude zalogom trajnog mira“, poručili su biskupi prije četvrt stoljeća u ratnim okolnostima.
 
A danas - usred mira - Alijin partizan iz Titine 16 javno na jednoj lokalnoj televiziji okreće mitraljez prema (zapadnom) Mostaru, a skupa s rečenim Mustafićem, bivšim - još iz Lagumdžijina doba - esdepeovskim (dvorskim) redateljem, vratio bi i kardinala i sve svećenike u sakristiju. I zatvorio. Vratio bi ih, ali i sve nas, u doba na koje je podsjetila sarajevska sramotna subota sa svim onim petokrakama i Titinim slikama. A dobio je kardinal Vinko još jednog savjetnika. Također, dakako, iz Titina šinjela. Tragajući (i) za Hrvatom koji bi se mogao uključiti u aktualnu hajku kojoj se kraj još ne nazire, sarajevski su mediji pokucali na vrata gotovo zaboravljenog Brozova poklonika. I širom otvorenih ruku dočekao ih je Ivo Josipović. Bivši hrvatski predsjednik savjetuje vrhbosanskog nadbiskupa da se pomoli i za „cvijet hrvatske mladosti, Dalmatince, većinom katolike, izginule na Sutjesci“.
 
Jasno, nije Josipović čitao biskupsko Pismo iz '95. Ipak, dao mi je dobar šlagvort, podsjetio, naime, na svjedočanstvo partizana Ivana Gugića, sačinjeno 1953., a objavljeno u glasilu Hrvatskog informativnog centra Dom i svijet (tek) 2002. Gugić svjedoči o formiranju postrojbe od oko 70 dragovoljaca iz sastava XI. dalmatinske brigade, koja je u svibnju '45. na zapovijed stožera 26. dalmatinske divizije upućena na zadatak likvidiranja zarobljenika. Taj je partizan inače bio pripadnik čete koja je osiguravala širi prostor na kojem je ta postrojba, sačinjena od „najpouzdanijih komunista“, ubijala zarobljenike. U preciznom izlaganju, Guguć svjedoči kako je na Kočevskom Rogu ubijeno oko 30 000 zarobljenika, a među njima i blizu 200 dječaka u dobi od 14-16 godina. A vidio je i 15-ak žena, koje su na samom stratištu svučene do gola i prije ubijanja silovane. Većina žrtava je, po ovome svjedočenju, ubijena pucanjem u zatiljak, a neki su u jame bacani živi. A Komšićeva je cimera (na, doduše, ulju) iz predsjedničkog kabineta za sve urađeno na Bleiburgu pohvalio i sam Josif Vaserionovič Staljin. Zbilja, zašto u nedjelju u Titinoj ulici nije bilo (i) slika druga Brke?!
 
U Sloveniji je inače do sada otkriveno više od 600 masovnih grobnica žrtava partizanskih bestijalnih egzekucija. Tako da bi, kada govori o cvijeću, „kardinalov savjetnik“ Josipović morao voditi računa i o korovu. Kakva je bilo (a, nažalost, i bit će) u svakoj vojsci. I u svakom narodu. Ali, svi su oni, baš kao i ini grešnici uključeni u molitvu. Takva je narav – mise!
 
I na kraju, budući da smo u mjesecu kada se obilježava Dan pobjede, treba podsjetiti kako su Bugarska, Češka, Estonija, Mađarska, Letonija, Litva, Poljska, Rumunjska i Slovačka, dakle devet članica EU potpisale izjavu u kojoj kažu da za njih 9. svibnja „nije dan oslobođenja, već zamjena jednog totalitarizma drugim“. Nacionalsocijalizam zamijenjen je komunizmom. Zar je drugačije bilo i na ovim prostorima, na kojima se, a poglavito u Sarajevu, evo busaju nekakvim bezgrešnim DNK-om te kako im „kroz vene još teče krv partizana“ i grije junačke grudi na kojima se koči slika doživotnog predsjednika. I mašu zastavama pokojnih KPJ i SFRJ. Što je (samo) jedna tragikomična kombinacija bolesne nekrofilije i neobjašnjiva mazohizma. (Pa, pod tim je komunističkim znamenjem uništavan ovaj grad...) I, dakako, croatofobije.
 

Josip Vričko, Katolički tjednik, https://www.nedjelja.ba/hr/nek-se-zna/petokraka-usred-mraka/15806

OSAM DJEČAKA SJEMENIŠTARACA ŽRTVE PARTIZANSKOG TERORA

 
 
Nošeni svojom ideologijom smrti partizani nisu poštedjeli niti ove dječake. Surovost partizana je bila bez premca, doslovno bez mogućnosti usporediti je s bilo čim… Majke i očevi ovih dječaka ostali su cijeli život nositi svoj Križ tuge za svojim sinovima, jedan od najtežih križeva! Pravdi na ovozemaljskom svijetu nikada nije udovoljeno, nikada nitko nije odgovarao za svirepa ubojstva ovih dječaka pa nas danas nerijetko optužuju što uopće ukazujemo na ubojstva ove djece. To je društvo u kojem danas živimo! 
Klikni ”sviđa mi se” podrži komunistickizlocini.
https://komunistickizlocini.files.wordpress.com/2018/11/page.jpg?w=850
DANIJEL BRIŠEVAC. Rođen je 11. lipnja 1928. godine u Šurkovcu pokraj Ljubije. Pred završetak Drugoga svjetskog rata bio je učenik VI. razreda Franjevačke klasične gimnazije u Visokom i spremao se da toga ljeta obuče franjevački habit. Nije to dočekao! Naime budući da franjevački sjemeništarci iz Krajine nisu zadnju godinu dana rata mogli otputovati u Visoko, mladi se Danijel tog ljeta zatekao u rodnom kraju. U strahu od partizana priključio se koloni sumještana koja se povlačila prema Sloveniji i Austriji. Zajedno s drugima Englezi su ga 1945. godine izručili partizanima, koji su ga negdje na nepoznatom mjestu likvidirali u poznatim „marševima smrti“.
IVAN KOZINA. Rođen je 3. veljače 1926. godine u Modranu, župa Plehan kod Dervente. Želeći postati svećenik-franjevac otišao je u Visoko gdje je pohađao Franjevačku klasičnu gimnaziju. Bio je VII. Razred i upravo se spremao da obuče franjevački habit kada su ga 1945. godine, negdje na Križnom putu, u njegovoj 19. godini života partizani ubili kao zarobljenika.
 
MATO KRISTIĆ. Rođen je 15. prosinca 1928. godine u selu Okrugliću, sada župa Donja Tramošnica kod Gradačca. Bio je u V. razredu Franjevačke klasične gimnazije u Visokom kada su ga u rodnom kraju, u Donjoj Tramošnici, u zaseoku Grab, 8. listopada 1944. godine ubili četnici zajedno s još više od dvadeset viđenijih Tramošnjana. Na mjestu njegove pogibije njegov otac je podigao spomenik kojega su kasnije partizani uklonili – jer je većina partizana iz 1945. godine 1944. još bila u četnicima.
 
JOZEF KURTUŠIĆ. Rođen je 2. studenog 1926. godine u Johovcu, župa Foča kod Dervente. Želeći postati svećenik-franjevac otišao je u Visoko. Pohađao je VII. razred Franjevčke klasične gimnazije kada je s profesorima i drugim svojim školskim kolegama napustio Visoko u strahu pred partizanima i krenuo u one stravične marševe smrti. Nije im izbjegao. Kao zarobljenika ubili su ga 1945. godine najvjerojatnije negdje na Križnom putu u Sloveniji.
FRANJO LJUBAS. Rođen je 15. listopada 1926. godine u Barama, župa Busovača. Nakon bijega iz Visokog u Sloveniju i predaje Englezima, kao polaznik VI. razreda Franjevačke klasične gimnazije ubijen je u Maceljskoj šumi kod Krapine 4. lipnja 1945. godine kad i njegov dvije godine stariji brat Nikola (fra Eugen Ljubas). Svakako je zanimljivo da ga Kronika franjevačkog samostana u Krapini ne navodi među onim svećenicima i bogoslovima koji su kratko vrijeme pred pogibiju u Maceljskoj šumi boravili u ovom samostanu. Možda zato jer još nije nosio franjevački habit!? 
FRANJO MATIĆ. Rođen je 28. travnja 1924. godine u selu Mičije (danas župa Šimići). Bio je jedan od najboljih učenika VII. razreda gimnazije u Visokom, vrlo inteligentan i perspektivan, kada su ga Englezi izručili partizanima, a ovi ga ubili na „marševima smrti“ 1945. godine. S hrvatskom se vojskom povlačio prema Austriji, ali su ga partizani bez suda i osude ubili najvjerojatnije negdje u okolici Maribora, gdje je u nekoj od brojnih masovnih grobnica završio njegov mladi život.
NIKOLA PERKOVIĆ. Rođen je 25. kolovoza 1926. godine u Fojnici. Bio je učenik VII. razreda Franjevačke klasične gimnazije u Visokom kad je s profesorima i kolegama napustio visočko Sjemenište krećući na put u nepoznato, prema Sloveniji i Austriji. Dospio je do Bleiburškoga polja i otad se o njemu nikad ništa nije doznalo. Imao je samo 19 godina.
MATO ZOVKIĆ (ZOVKO). Rođen je 29. prosinca 1927. godine u Modranu, župa Plehan kod Dervente. Bio je đak VI. razreda visočke franjevačke gimnazije, kada je, povlačeći se u koloni smrti s civilima, svećenicima, bogoslovima i sjemeništarcima, poginuo 1945. godine. Nakon što su ga Englezi izručili partizanima, ubijen je negdje na nepoznatom mjestu u Sloveniji. Imao je samo 18 godina.

 

Izvor: Marijan Karaula, Žrtve i Mučenici, Sarajevo 1999.

Uredništvo/komunistickizlocini.net

https://komunistickizlocini.net/2018/11/06/osam-djecaka-sjemenistaraca-zrtve-partizanskog-terora/?fbclid=IwAR3yXAUsr7BlNJ5dlTTluZZLiESa4-WHVRnb6XX5FaNaKcYAuUCPCveT5t8

Anketa

A. Plenković i T. Medved dodvoravaju se Srbima. Je li to izdaja?

Utorak, 11/08/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1170 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević