Get Adobe Flash player
Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

Spomenik general-majoru Bratiću u vojarni Vojske Srbije dokaz srbijanske...

Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

Plenković: Trebate znati da nijedno pravosudno tijelo u RH nije službeno...

Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

Autor pjesme "Srbe na vrbe" je Slovenac Marko...

Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

Sve dok Hrvatska prijestupnike javno i kolektivno ne osuđuje bit će...

SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

Prema Željki Proleterki partizani su imali pravo na mržnju i...

  • Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

    Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

    četvrtak, 14. studenoga 2019. 10:34
  • Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

    Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

    srijeda, 13. studenoga 2019. 16:46
  • Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

    Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

    četvrtak, 14. studenoga 2019. 13:30
  • Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

    Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

    srijeda, 13. studenoga 2019. 16:40
  • SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

    SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

    utorak, 12. studenoga 2019. 19:49

Agresija Alijinih budala na hrvatske »ustaše i ekstremiste«

 
 
Bošnjačko-muslimanski, odnosno muslimansko-bošnjački dvojac u sastavu obavještajac i vojnik, u tročlanom beha Predsjedništvu, pored jednog srpskog širi svoje šovinističko političko djelovanje po svim prostorima bosanskohercegovačke zajednice Bošnjaka, Hrvata i Srba, svaki u svojoj specijalnosti što je i bio uvjet biranja dvojca Džaferović-Komšić. Prljava nacifašistička politika, kojom se danas bavi, s iskustvom iz rata i agresije na hrvatski narod, taj bošnjačko-muslimanski dvojac, u od Hrvata etnički očišćenom Predsjedništvu, samo je nastavak onoga čime su se bavili u građansko-vjerskom beha sukobu, napose u onom njegovom dijelu muslimanske agresije na hrvatski narod i njihov teritorij u Bosni i Hercegovini. A to je nepobitan dokaz da za te muslimansko-bošnjačke predstavnike u Predsjedništvu beha bošnjačko-hrvatsko-srpske zajednice rat nije završen. Njihova obavještajno ratnička politika u sadašnjosti polako ali sigurno otkriva i njihove uloge u strašnim zločinačkim planovima muslimanske agresije na Hrvate, i muslimansko-hrvatski sukob u Lašvanskoj dolini.
Slikovni rezultat za aid sarajevo
Pored toga današnja politika obavještajca Džaferovića i vojnika muslimanske ABiH, koji se hvališe kako je pucao po neprijateljima ali ne zna je li koga ubio, i zbog „neznanja“ odlikovan od svog vrhovnog zapovjednika, ratnog zločinca Alije Izetbegovića zlatnim ljiljanom, što pobija njegovu tvrdnju da ne zna je li koga i koliko poubijao, tko je i s kojim ciljem izrežirao i sudjelovao u zločinu u Ahmićima. Ono što hrvatski narod zna još prije zločina u Ahmićima današnja zbivanja obilježena rasnom i vjerskom mržnjom koje kreiraju obavještajac Džaferović i vojnik Komšić, potvrđuju to. Zločin u Ahmićima je zlodjelo muslimanske i britanske obavještajne službe, koji se morao realizirati, kako bi bio opravdanje za kasnije muslimanske ratne zločine genocida i etničkog čišćenja Hrvata Središnje Bosne.
 
Muslimanska obavještajna služba AID čiji rad dobro poznaje Džaferović, čovjek sa prostora na kojima su Hrvati prošli sudbinu Armenaca od strane Turaka, pokazala je još jednom, svoje nacifašističko djelovanja u beha bošnjačko-hrvatsko-srpskoj zajednici, ne odričući se cilja, muslimanska BiH, niti sredstava koja je koristila u ratu protiv nemuslimana, napose protiv Hrvata. Onim što su isplanirali i izveli u Uskoplju tri dana prije muslimansko-bošnjačke proslave rođendana ratnog zločinca Alije Izetbegovića, demonstrirali su, pred cijelom svjetskom zajednicom, uplašenoj pred zapjenušenim kršćanofobistima i pokazali da od cilja ne odustaju, ostajući trajno vjerni svom vođi. Naime, u uskopoljskom naselju Krupe obavještajci muslimanske terorističke organizacije AID-i pokušali su, a velikim dijelom i uspjeli, natovariti strašan teret hrvatskom narodu, ne samo toga kraja nego u cjelini. Ispisali su zlikovci, Džaferovićevi obavještajci i Komšićevi vojnici, po uzoru zločinačkog čina u Ahmićima, ali i drugim mjestima tijekom građansko-vjerskog beha sukobe, sramotno uvrjedljive, ratno huškačke, natpise, kakve može izmisliti i ispisati samo suvremeni kršćanofobisti.
 
Nacifašistički natpisi "Bit će još Srebrenica", "Nož žica Srebrenica", "Ne će balija ostati", "Uskoplje balije", zlodjela su muslimanski nacifašista koji ne prihvaćaju norme života, suživot je njima nepoznanica, suvremene ljudske civilizacije. Ovakvi uvrijedljivi natpisi protiv hrvatskog naroda jer na njih se odnose i na njihova leđa su natovareni, kršćanofobista koji su zavladali BiH, uz pomoć militantnih islamista koji su okupirali i beha Predsjedništvo, nameće pitanje, koliko je obavještajna muslimanska teroristička organizacija sudjelovala u zločinima i nad vlastitim muslimanskim narodom.
 
Ne priča se uzalud u narodu o izdaji Srebrenice, masakru u Sarajevu, zločinu u Ahmićima… u kojima su sudjelovali muslimanski obavještajci, praveći teren vojnicima zlatnih ljiljana. Činjenica da muslimanski pregovarači u Daytonu nisu niti spomenuli Srebrenicu i stradanje u njoj, krije tajne muslimanskih sudjelovanja u stradanju Muslimana. Spomenuti Srebrenicu mogli su samo oni koji nisu sudjelovali u tom strašnom zločinu. Ako sumnja postoji za Srebrenicu, onda i Ahmići bi mogli biti dio muslimansko-britanskog zločina. Tako strašni zločini, kao i ovaj nacifašistički protiv Hrvata u okolini Uskoplja, ne mogu se više braniti Alijinom obranom "naše (muslimanske) budale". Po broju muslimanskih zločina onih u ratu i ovih u poraću koji se svaki dan događaju, ispada da su Muslimani-Bošnjaci, po Alijinoj definiciji svoga naroda, gotovo svi budale. Sramotno za jedan narod kada bi ga tako definirao netko izvana, a ne njegov vođa. To govori o liku i djelu ratnog zločinca Alije Izetbegovića, čovjeka čiji rođendan slave Bošnjaci i na način pisanja rasno fašističkih grafita.
 
Mržnja prema nemuslimanima, ostavština je Alije Izetbegovića, koju čuvaju i brane muslimansko-bošnjački članovi beha Predsjedništva, Džaferović i Komšić. No ni Alijina definicija svoga naroda kao budale, ne može biti obrana tolikih zločina. Nakon isilovske agresije iz beha Predsjedništva na nacifašističke napise u Krupi, na hrvatski ustaški narod ekstremista koji je to napravio muslimanskim „budalama", medijske agresije koja je bila na ivici rata, a među agresorima isticali su se bošnjački članovi beha Predsjedništva, obavještajac i ratnik, izašlu istinu ne osuđuju. Iz svih muslimansko bošnjačkih središta sinkronizirano su se, poput militantnih islamista, natjecali tko će više udariti po „hrvatskim ekstremistima i ustašama".
 
Ponovilo se isto ono što se događalo u muslimanskoj medijskoj agresiji na hrvatsku Predsjednicu. I ta agresija Alijinih budala na hrvatske „ustaše i ekstremiste" kontinuitet je muslimansko-bošnjačke borbe za čistu muslimansku BiH. Otkrivena istina u Krupi, da je nacifašističke napise na bošnjačkim kućama i automobilima ispisao, najvjerojatnije suradnik AID-a, možda i dobitnik zlatnog ljiljana, ili militantni islamist, ili Alijina budala, nije ušutkala muslimansko-bošnjačke članove beha Predsjedništva, niti ih potakla da se javno ispričaju hrvatskom narodu. Njihova šutnja na ovo nacifašističko djelovanje militantnih islamista, je zapravo vrijeme u kojem pripremaju, nažalost, još gore i teže akcije protiv hrvatskog naroda. Nažalost ne će trebati dugo čekati za ponavljanje isti ili teži, što je praksa islamskog terorizma u svijetu, i militantnih islamista u Bosni i Hercegovini koju su okupirali i vladaju njome.
 

Vinko Đotlo

Turska pomaže izgradnju autoceste od koje će najveću korist imati Republika srpska

 
 
Turski predsjednik Reçep Tayyip Erdoğan namjeravao je krajem kolovoza doći u posjet Srbiji, u okviru kojeg je trebao zajedno s predsjednikom Srbije, Aleksandrom Vučićem, svečano označiti početak radova na izgradnji autoceste Sarajevo-Beograd. Međutim, veleposlanstvo Turske u Beogradu priopćilo je kako turski predsjednik ne će doći u Srbiju zbog “usuglašavanja termina“.
https://www.geopolitika.news/wp-content/uploads/2019/08/karta-bosna1.jpg
Ideja o povezivanju Srbije i Bosne i Hercegovine autocestom postoji već dugo, da bi ju aktualizirala Turska 2016. godine, predloživši povezivanje dvaju glavnih gradova, Sarajeva i Beograda, kako bi relaksirala napete odnose između BiH i Srbije, a ujedno ojačala svoj utjecaj u regiji. Srbija je u relativnom kratkom razdoblju donijela odluku o trasi prometnice koji prolazi kroz njezin teritorij. S druge strane, entitetske vlasti u BiH, kao i u većini slučajeva, nisu su se uspjele dogovoriti kojom dionicom bi povezale dva glavna grada. Pri tome se Republika srpska zalagala za povezivanje Sarajeva i Beograda preko Višegrada, a Federacija BiH preko Tuzle i Bijeljine. Uskočila je Turska predloživši izgradnju „prstena cesta“ koji bi obuhvatio obje predložene trase kroz BiH.  Tako će se u sklopu megaprojekta „Put mira“, kako ga je nazvao turski predsjednik Erdoağan, Sarajevo i Beograd povezati s dvije rute, jednom preko Tuzle, a drugom preko Višegrada. Preciznije, sjeverna trasa bi autocestom Sarajevo i Beograd spojila preko Tuzle i Bijeljine. Južni krak u dijelu koji prolazi kroz BiH, između Sarajeva i Višegrada gradit će se u profilu brze ceste, a u Srbiji se nastavlja na autocestu Beograd – Užice. U sklopu južnog kraka, prije Višegrada, izgradio bi  se i odvojak za Goražde.
 
Ukupna duljina sjevernog kraka  iznosi 335 km, od čega je već izgrađeno 135 km. Južni krak je nešto dulji od sjevernog (oko 390 km), a izgrađenost prometnica na trasi je nešto manja (103 km). U Srbiji glavnina prometnica na trasi već postoji, a izgradnja prvih kilometara novih dionica počela je ovog ljeta. S druge strane, u BiH od svih segmenata ceste jedino je izgrađena dionica autoceste od Sarajeva do Zenice u duljini od oko 70 km. Izgradnja novih dionica još nije počela jer se odužio izbor nove vlade. Inače, riječ o jednom od najambicioznijih infrastrukturnih projekata na Balkanu što potvrđuje ukupna vrijednost projekta od oko 4 milijarde eura. No Turska, koja je najavila financiranje autoceste, dosad još nije predstavila detaljan plan tko će i na koji način osigurati sredstva za ovaj projekt. Zbog neviđene i pomalo bizarne odluke o gradnji prstena trasa, posprdno nazvanog „kružni tok“, nameće se pitanje, jesu li u pozadini gradnje autoceste Sarajevo – Beograd geopolitički ili gospodarski interesi?
 
Autocesta Sarajevo-Beograd – o čemu je zapravo riječ?
 
Prije svega valja istaknuti kako, očigledno, ovaj projekt, pretencioznog naziva autocesta Sarajevo-Beograd, nema nikakve veze s povezivanjem spomenutih gradova. Cesta koja bi spajala Sarajevo i Beograd zasigurno bi prolazila znatno kraćom trasom, nego gore spomenute. Najpovoljnija i najkraća cestovna veza između dva grada ide rutom: Sarajevo – Sokolac – Han Pijesak – Vlasenica – Zvornik – Loznica – Šabac – Beograd. Ukupna duljina ove rute je oko 260 kilometara, a izgradnjom autoceste po njoj prepolovilo bi se putovanje od Sarajeva do Beograda, sa sadašnjih pet, na samo dva i pol sata. Zapravo će se u sklopu projekta izraditi mreža autocesta i brzih cesta koje su vlasti oba entiteta ionako planirale izgraditi, i koji će sada samo dobiti novo pompozno ime: Autocesta Sarajevo Beograd. Od Sarajeva do Beograda – prema gospodarskim ili geopolitičkim kriterijima?
 
Odluka o pokretanju projekta u javnosti je općenito naišla na odobravanje čemu je svakako pridonijela informacija da je Turska spremna financirati izgradnju. Pa ipak postoje oni koji tvrde da je riječ o samo još jednom utopijskom projektu, tako karakterističnom za Balkan. Kritičari projekta zamjeraju nedostatak jasnih informacija o načinu financiranja projekta, kao i nedefinirano razdoblje za obavljanje radova. Posebno je snažne kritike izazvala najava izgradnje južnog kraka. Oponenti izgradnje ove trase tvrde kako promet vozila jednostavno nije dovoljan da bi opravdao izgradnju ceste. K tome, težak i nepristupačan reljef bitno otežava i poskupljuje izgradnju ceste na ovoj trasi. Iako Milorad Dodik tvrdi kako će se „stavljanjem trase od  Bosanske Gradiške preko Doboja prema Sarajevu i Višegrada u funkciju autoceste put od Ljubljane do Soluna skratiti za 200 kilometara“ iluzorno je očekivati da ova trasa može biti konkurencija autocesti Zagreb-Beograd. Razvidno je kako se prilikom određivanja trase planeri nisu vodili (isključivo) ekonomskim kriterijima. Stoga, kako bismo shvatili zašto prometnice idu baš određenom rutom potrebno je razlučiti interese uključenih sudionika.
 
Srbijanski interes
 
Primarni srbijanski interes po pitanju ovog projekta je što bolje prometno povezati Republiku srpsku koja je prometno izolirana. Poglavito je to posljedica bizarnog oblika teritorija, o čemu najbolje svjedoči podatak da se geografski centar RS-a nalazi izvan njezinog teritorija. Republika srpska se sastoji od dva dijela, zapadnog koji se pruža u smjeru istok-zapad, te istočnog – meridijalnog usmjerenja. Između njih se ispriječio brčanski koridor, uspostavljen u prostoru bošnjačko/hrvatske većine, koji ima životno značenje za funkcioniranje RS-a.
 
Sve ostale veze između dijelova RS-a vode preko teritorija FBiH, što lideri RS-a smatraju strateškom slabosti. Još jedan pokazatelj prometne izoliranosti RS-a je podatak da kroz nju ne prolazi nijedan međunarodni prometni pravac. Za srpske političke predstavnike, nepovoljna je i okolnost da se Republika srpska tek manjim dijelom naslanja na maticu Srbiju. Pri tome, Podrinje najvećim dijelom razdvaja RS od Srbije, a tek se na području nizinskog semberijskog ruba RS-a otvara ka Srbiji. Trasa sjevernog kraka poklapa se sa srbijanskim interesima jer bi bila sastavni dio planirane autoceste Banja Luka – Beograd koja bi ujedno povezala  zapadni i istočni dio RS-a. Očit je to primjer izgradnje prometnica u političke svrhe. Naime, s prometnog aspekta izgradnja autoceste nema smisla jer ide usporedno s Autocestom Zagreb-Lipovac u Hrvatskoj, na koju je, uostalom, Banja Luka spojena preko Gradiške.
 
Izgradnja južnog kraka projekta povezala bi pasivne i izolirane dijelove RS-a (Romanija, Podrinje) sa Srbijom. Također koridor 11 (Beograd-Požega) koji trenutno ne vodi nigdje prestao bi biti „slijepa ulica“ te bi Srbiji omogućio spoj na koridor Vc. Iz svega navedenog očito je kako će upravo Republika srpska od projekta imati najveće koristi.
 
Bošnjački interes
 
Bošnjački lideri u ovom projektu prvenstveno vide mogućnost povezivanja dva najveća bošnjačka centra, Sarajeva s Tuzlom. Trenutno je Tuzla prometno izolirana budući da ju zaobilazi međunarodni prometni pravac Vc. Bošnjacima je zanimljivi i južni krak jer omogućuje prometno povezivanje Sarajeva i Goražda, najvećeg bošnjačkog središta u Podrinju. Također, izgradnjom južnog kraka u budućnosti se otvora mogućnost spajanja Sarajeva s Novim Pazarom, središtem Sandžaka, kojeg dominantno naseljava muslimanski živalj. Za razliku od bošnjačkih političara koji ne skrivaju oduševljenje projektom, među dobrim dijelom bošnjačkih intelektualca prema njemu postoji zadrška.  Kritičari projekta smatraju kako u BIH postoje isplativije dionice koje trebaju biti prioritet. Prije svega se to odnosi na koridor Vc koji je od životne važnosti za Bošnjake i čitavu BiH. Riječ je međunarodnom prometnom pravcu koji ide od Budimpešte preko Osijeka, Zenice, Sarajeva i Mostara do luke Ploče. Izgradnjom prometnica na njegovoj trasi BiH bi se integrirala u europske ekonomske tijekove. Protivnici projekta kao prioritetniju navode i brzu cestu od lašvanske doline prema Jajcu i Bosanskoj Krajini.
 
Turski interes
 
Dolaskom Erdoğana na vlast Turska se ponovno pozicionirala kao regionalna sila na Balkanu, kojeg smatra tradicionalnom sferom svojega utjecaja. Iz turskog gledišta, balkanske države imaju iznimno tranzitno značenje budući da preko njih prolazi najkraća i najpovoljnija veza Turske s bogatim tržištem zapadne Europe. U tom kontekstu, strateški je interes Turske dobro prometno povezana i stabilna jugoistočna Europa. Stoga su turske aktivnosti na Balkanu uglavnom usmjerene u ulaganja u velike infrastrukturne projekte poput izgradnje cesta, luka ili željezničkih pruga. Upravo je Turska financirala izgradnju autoceste u Albaniji, Kosovu i Makedoniji. Dakle, izgradnju autoceste između Sarajeva i Beograda treba promatrati samo kao dio napora što ih službena Ankara poduzima s ciljem harmonizacije  osjetljivih odnosa između BiH i Srbije, ali i kako bi ujedno ojačala svoju poziciju  u regiji.
 
Zaključak
 
Povezivanje gradova i država modernim prometnicama bitan je preduvjet gospodarskog razvoja. Posebno ako je riječ o važnim trgovinskim partnerima kao što su Srbija i Bosna i Hercegovina. Međutim iskustvo nas uči da se na Balkanu trase prometnica nerijetko definiraju u skladu s političkim motivima, nauštrb ekonomskim pokazateljima. Posljedica toga su prometnice koje se slabo koriste ili je njihova izgradnja pretjerano koštala. Eklatantan primjer je izgradnja autoceste Sarajevo-Beograd. Umjesto da se glavni gradovi dviju država povežu jednom najisplativijom i najbržom rutom, gradit će se dva kraka prometnica, sjeverni preko Tuzle i Bijeljine, a južni preko Višegrada. S aspekta isplativosti, posebno je problematična izgradnja južnog kraka koji prolazi kroz rijetko naseljen prostor, gdje, k tome ,reljefne prepreke značajno poskupljuju izgradnju. Doduše, gradnju autocesta ne treba promatrati jedino kroz prizmu ekonomske isplativosti, jer one se ne grade isključivo kao komercijalni, već kao razvojni projekt. Uostalom, brojna istraživanja su pokazala kako izgradnja autocesta ima pozitivan učinak na čitavu ekonomiju. Međutim, razvoj prometne mreže vođen primarno političkim motivima neće značajnije pridonijeti poboljšanju prometne povezanosti. Ostaje nam za vidjeti u kojoj mjeri će se ovaj projekt realizirati i kakvi će biti njegovi učinci, međutim dosta argumenata govori kako je riječ o još jednoj promašenoj investiciji. Da ne spominjemo kako će provođenje ovog projekta usporiti ili onemogućiti izgradnju nekih drugih – prioritetnijih prometnica.
 

Mislav Stjepan Čagalj, https://www.geopolitika.news/analize/mislav-stjepan-cagalj-od-sarajeva-do-beograda-i-natrag/

Muslimanima su kršćani najveći - "neprijatelji"

 
 
Svaka šutnja, bilo svjetske zajednice kao protektora u Bosni i Hercegovini, bilo Hrvata, Srba ili Drugi bosanskohercegovačkih  nemuslimana na bošnjački usplamsali nacionalizam i vjerski fundamentalizam, snaga je bošnjačkih radikalista koji svakim danom Bosnu i Hercegovinu čine manjom europskom, manjom kršćanskom i sve većom islamskom. Šutjeti na tu, u suvremenom svijetu najopasniju prijetnju ne samo eurokršćanskoj Bosni i Hercegovini, već i demokratskom slobodnom svijetu u cjelini, nije samo znak poraza europski i demokratskih vrijednosti Zapadne civilizacije, već i neki vid suicida naroda, kulture, i vjere na koji se usmjerio militantni islamizam.
https://i.ytimg.com/vi/s8al2SiI8jc/maxresdefault.jpg
Enver ef. Alić
 
Tragedija Europe nije samo u nemoći u Merkeličinoj zabrani obrane od najezde tih vjerskih ratnika, već više u tome što one europske zemlje koje svojom politikom otvorenih vrata brane svaki oblik obrane svom narodu, ali i onim malobrojnijim zemljama članicama, sad već zbog takve politike propadajuće Europske Unije. Prvi vidljivi vojni uspjeh islamskih migrantskih invazionista je nestabilnost, nesigurnost i početak kraja Europske unije.
 
Svaki današnji oblik bošnjačke otimačine Bosne i Hercegovine  nemuslimanima, sutrašnja je akcija na nekom drugom europskom dijelu. A otimačina traje i traje, kraj joj je kad i zadnju stopu beha zemlje osvoje, pa čak i onu koja je natopljena krvlju katoličkih žrtava otomanskog genocidno konfesiocidnog carstva. Vrijeme tog turskog zločina genocida i konfesiocida suvremenim Bošnjacima je oružje u rukama, u procesu dovršetka onoga u čemu su Osmanlije zaustavljene. Uvijek i svugdje u kontinuitetu sve od turske kapitulacije ne prestaje muslimanska otimačina Bosne i Hercegovine kršćanima i Europljanima. Podjednako je otimaju, i katoličke svetinje u njoj, kao u Jajcu, Uskoplju, Bugojnu, Fojnici, Travniku i na svim dijelovima koje im je zacrtao ratni zločinac Alija Izetbegović u svom vjerskom manifestu Islamska deklaracija.
 
Jedan u dugom nizu imam Enver Alić, poput onih vjerskih muslimanskih vođa  što su bili na čelu muslimanske ABiH u vrijeme agresije na Hrvate i hrvatski teritorij, u svom obraćanju na skupu izlaska na Via Paša kaže: „Bosna i Hercegovina, naš toprak jedan i jedini, stoji na četiri stuba, a ti stubovi su: NAROD, ČISTA VJERA ISLAMSKA, KULTURA I TRADICIJA". Još jedna javna potvrda kontinuiteta muslimanske brutalne okupacije i islamizacije Bosne i Hercegovine. Najveća  je to opasnost za zemlju, za njen malobrojniji narod  kada na njih vjerski vođa, imam, šalje ratnike i prisvaja je svojom. Je li moguće u Dvadeset i prvom stoljeću na europskoj periferiji  ovakva vjerska muslimanska otvorena agresija na jedan europski dio. Očito da jest.
 
Europa se još davno, čak u vrijeme turske najezde na Staru damu i njene vrijednosti oglušila na početak gubljenja svojih prostora. To je pokazala i po drugi put u vrijeme muslimansko-mudžahedinske agresije na beha kršćane, napose žestoke i brutalne na Hrvate katolike u Bosni i Hercegovini. Europska šutnja, kako u prošlosti tako i danas, sugovornik je ovih osvajački govora muslimanskih imama u Bosni i Hercegovini. Reći da je Bosna i Hercegovina  toprak, teritorij, koji stoji na muslimanskom narodu, da je na tom teritoriju samo čista vjera islamska, kultura i tradicija, znači bošnjačko proglašenje Bosne i Hercegovine čistim muslimanskim entitetom. Pobjednički bošnjački uzvik koji ima velike sličnosti sa isilovskim uzvicima kada su ualzili u okupirane i spaljene kršćanske  gradove i sela na Bliskom istoku.
 
Tako brutalnu agresiju potpunog osvajanja Bosne i Hercegovine  nikada nisu mogli proglasiti ni turski genocidisti i konfesiocidisti, što imana Alića svrstava u daleko većeg, brutalnijeg i krvoločnijeg okupatora Bosne i Hercegovine  i od samih Osmanlija. Ono što ovaj imamov govor čini uistinu nacifašističkim i isilovskim, je nepriznavanje ni u kojem obliku kršćana, katolika i pravoslavaca u BiH. Podsjeća to na govore ajatolaha u islamskim zemljama, koji u svojim govorima o kršćanima ne govore samo za to što ih nema, što su ih pobili i protjerali, već i za to što je za njih grijeh spomenuti riječ kršćanin. I to je razlog zašto su islamske zemlje čiste muslimanske, kako se nikada i ni u kojoj prilici ne bi izgovorio toliki grijeh, kršćanin. Imam Alić za to i kaže, da je Bosna i Hercegovina  muslimanski toprak, teritorij, koji stoji na četiri, islamska stuba, narodu, vjeri, kulturi i tradiciji. Ovo je jedan od najbrutalnijih udaraca na Bosnu i Hercegovinu  i njenu multireligioznost i multinacionalnost. No jednako tako, ovo je i poziv beha kršćanima da se ujedine, budući da samo ujedinjeni mogu se obraniti od dosad najveće opasnosti koja im prijeti.
 
U četvrt stoljeća muslimanske i bošnjačke agresije na Bosnu i Hercegovinu rijetko su, barem javno, ispucavani tako ubojiti metci na kršćane. Bez obzira na činjenicu da su beha kršćani, napose katolici, ostavljeni na nemilost brutalnog isilizma, ipak na ovakvu nacifašističku izjavu jednog vjerskog vođe svijet bi morao, zbog svoje vjerodostojnosti žestoko reagirati. Ako ni zbog čega drugog a ono zbog stalno ponavljanih fraza ljudskih prava i vjerskih sloboda, zbog jednakosti i ravnopravnosti kao europskog temelja.
 
Ne reagira li slobodni demokratski svijet, u prvom redu europski budući da se taj zločin genocida i konfesiocida, imamov govor je u svim svojim dimenzijama genocidan i konfesiocidan, bit će to, ne samo kraj Bosne i Hercegovine, već i kraj tog i takvog europskog svijeta, europske kulture i civilizacije, te napose kraj kršćanske vjere na Starom kontinentu. Imamovo prisvajanje Bosne i Hercegovine, i islamiziranje na ta četiri stuba, opravdava Dodikov separatizam, i tvrdnju  da je ovakva kakvu prisvajaju i vide u budućnosti muslimani Bošnjaci, Bosna i Hercegovina zaista neodrživa. Da je neodrživa drugim riječima je to kazao i imam Alić. Jer Bosna i Hercegovina, treba to znati i bošnjački narod napose oni koji su mu na čelu, politički, još više vjerski lideri,  da Bosna i Hercegovina  stoljećima stoji, sve od prisilne turske islamizacije, na tri nacionalno vjerska različita stuba, na bošnjačko muslimanskom, hrvatsko katoličkom i srpsko pravoslavnom. Na svakim drugim stubovima, napose ne na jednonacionalnim i jednovjerskim, fundamentalističkim islamskim, Bosna i Hercegovina je neodrživa i zauvijek propali projekt.
 

Vinko Đotlo

Anketa

Zašto A. Plenković i dalje brani nepostojeći "dan antifašističke borbe" 22. lipnja?

Nedjelja, 17/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1324 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević