Get Adobe Flash player
Vladu od nezadovoljstva ne će ni tenkovi spasiti

Vladu od nezadovoljstva ne će ni tenkovi spasiti

Prosječni Hrvat na svakom koraku osjeća društvenu nepravdu i...

Goran Puklin i njegovi kumovi

Goran Puklin i njegovi kumovi

Za blokirane, deložirane, gladne i nezaposlene nema, ali za razvrat...

Epidemija nezajažljive grandomanije

Epidemija nezajažljive grandomanije

Virus će proći, ali ne će proći grandomanija, grabež, pohlepa i...

Razmak od dva metra ništa ne pomaže

Razmak od dva metra ništa ne pomaže

U Dubrovniku razotkrivena prijevara definicije...

Milorade, pročitaj ponešto iz knjige Vilima Karlovića!

Milorade, pročitaj ponešto iz knjige Vilima Karlovića!

Tko to može oprostiti Milorade Pupovcu? Tko premijeru Plenkoviću? Pomirba?...

  • Vladu od nezadovoljstva ne će ni tenkovi spasiti

    Vladu od nezadovoljstva ne će ni tenkovi spasiti

    četvrtak, 15. listopada 2020. 17:16
  • Goran Puklin i njegovi kumovi

    Goran Puklin i njegovi kumovi

    srijeda, 14. listopada 2020. 17:30
  • Epidemija nezajažljive grandomanije

    Epidemija nezajažljive grandomanije

    nedjelja, 11. listopada 2020. 17:02
  • Razmak od dva metra ništa ne pomaže

    Razmak od dva metra ništa ne pomaže

    četvrtak, 15. listopada 2020. 17:09
  • Milorade, pročitaj ponešto iz knjige Vilima Karlovića!

    Milorade, pročitaj ponešto iz knjige Vilima Karlovića!

    četvrtak, 15. listopada 2020. 17:06

Ovim potezom najavio je rat svim neislamskim religijama i nemuslimanima svijeta

 
 
Nakon dobro izrežiranog državnog udara okončanog, gotovo milijunskim zatvaranjem "pučista" i jednako tako velikim brojem čistke vojske, javnih i društvenih institucija, čak škola i bolnica, turski predsjednik turske kao čelnik svih muslimana svijeta, Reçep Tayyip Erdoğan popeo se na sami vrh svjetskih povijesnih diktatora i turskih silnih osvajača. Osvajanjem apsolutističke vlasti kojoj ni nebo nije granica, rasle su i brutalnosti u obračunima s političkim, napose s vjerskim neistomišljenicima. Zatvori su se punili, politički apetiti širili i izvan turskih granica. Nazirale su se konture  zloglasno genocidno konfesiocidnog Osmanlijskog carstva, i izlazilo se na neke njegove bivše granice.
https://images-wixmp-ed30a86b8c4ca887773594c2.wixmp.com/f/ca25fc8d-09a8-4c41-bb48-6adc33934807/d9nu9i5-3652e9fd-2847-4a8b-bf2c-64706b436f6c.png?token=eyJ0eXAiOiJKV1QiLCJhbGciOiJIUzI1NiJ9.eyJzdWIiOiJ1cm46YXBwOiIsImlzcyI6InVybjphcHA6Iiwib2JqIjpbW3sicGF0aCI6IlwvZlwvY2EyNWZjOGQtMDlhOC00YzQxLWJiNDgtNmFkYzMzOTM0ODA3XC9kOW51OWk1LTM2NTJlOWZkLTI4NDctNGE4Yi1iZjJjLTY0NzA2YjQzNmY2Yy5wbmcifV1dLCJhdWQiOlsidXJuOnNlcnZpY2U6ZmlsZS5kb3dubG9hZCJdfQ.LbePYKu88DKx-cRzScenX_bs7kUGUYmUjozRqUEk3AQ
Šutnja kršćanskog svijeta bila je ekspanzionistička snaga suvremenog novovjekog sultana Erdoğana, koji šalje tursku vojsku u osvajanje i okupiranje slobodnih i međunarodno priznatih zemalja, oživljava i širi najcrnji oblik osmanizma, pretvara crkve u džamije i pobjednički najavljuje "oslobađanje" Al-Aksa džamije, nekadašnjeg Brda hrama, i po vjerovanju kršćana crkve Svetog Ilije. Tim prijetnjama, tim širenjem osmanizma Erdoğan je najavio rat svim neislamskim religijama, i nemuslimanima svijeta. Sve u vremenu svog političkog uspona na mjesto lidera svih muslimana svijeta, koristio se, i koristi ideologijom kršćanofobije, u najradikalnijim dimenzijama.
 
I baš taj vjerski islamski radikalizam učvrstio ga je na položaju s kojeg vodi rat protiv kršćana diljem svijeta. U osjećaju Osvajača Silnog, nedodirljivog i nezamjenjivog, iz dana u dan zadaje nepreboljive udarce kršćanima, kako u svojoj Turskoj tako jednako bolno i u kršćanskim zemljama Zapadne, sada već porazničke Europe. Erdoğan ne priznaje ništa, i nikoga komu pokuša stati na put izlaska na granice Osmanskog zločinačkog carstva. Ništa mu kršćansko, i ne samo kršćansko već i kulturno, nije sveto i vrijedno. Crkve i muzeji najpogođenija je meta tog suvremenog turskog Osvajača koji je uzjahao na konja apokalipse.
 
Na konju koji nosi u propast i njega i velik dio svijeta, srpanjskih dana, za kršćane i kršćanstvo presudne dvije tisuće i dvadesete godine, Osvajač Erdoğan ujahao je u crkvu Svete Sofije u Konstantinoplu. Poput svih svojih prethodnika koji su mu postali uzor ratnika i kršćanofobije, i Osvajač "Mehmed III.“ u ponovno osvojenoj crkvi je pljunuo na samu crkvu, njezine svetinje a time i na kršćane i kršćanstvo diljem svijeta, i pobjednički naredio preuređenje crkve u džamiju. U bahatosti što je karakteristika svih turskih osvajača i svjetskih povijesnih diktatora, od Hitlera, Mussolinija, Staljina do njega samog koji ih sve zajedno nadmašuje u zločinima koje čini unutar svoje zemlje i vojnom agresijom na suverene i međunarodno priznate države, pljunuo je i na oca europske Turske Atatürka. Naime, dekretom kojeg je potpisao poništavajući status muzeja crkve Svete Sofije promijenivši ga u status džamije, svijetu je poručio da je kraj europske, slobodne i sekularne Turske kakvu je želio Atatürk.
 
Erdoğanova Turska izabrala je jedan, ne novi nego stari put, nastavak osmanlijskog osvajačkog i porobljivačkog rata protiv kršćanstva i kršćana. Time se potvrđuje da zločinačko genocidni osmanizam nikada i nije nestao u glavama nasljednika te strašne ideologije. Ne da nije prestao već se i širio i širi u svim opasnim dimenzijama zločina koje su njegov identifikacijski kod. Rušenje i pretvaranje u džamiju tisuću i petsto godina stare crkve, u vrijeme kada se slobodno grade džamije po kršćanskom svijetu Europe, islamističko je kopanje duboke provalije između islama i kršćanstva, nakon čega bi dvije vjerske strane trebale ostati trajno suprotstavljene. Islamska u radikalnoj agresivnosti i isključivosti, i kršćanska u obrani i žrtvi. Koliko je ta islamistička strana isključiva, čak i u nepriznavanju Međunarodni asocijacija svakog predznaka demonstrativno je pokazao suvremeni turski osvajač Erdoğan kada u pretvaranju crkve u džamiju nije poštivao ni zakone Međunarodne organizacije UNESCO pod čijom zaštitom je u zadnje vrijeme bila okupirana crkva Svete Sofije u  Konstantinopolu. Očito turski rat protiv svih nemuslimana, protiv cijelog svijeta. Osvajač Erdoğan nije obavijestio a time ni čekao mišljenje komisije za Svjetsku kulturnu baštinu, koju je bio dužan obavijestiti o promjeni statusa, zločinom genocida i konfesiocida osvojene crkve Svete Sofije iz šestog stoljeća.
 
Erdoğanovo nasilničko otimanje crkava kršćanima i pretvaranje isti u džamije, poruka je kršćanskom svijetu ili da ga zaustavi u tom zločinu, ili da i kršćanski svijet sve džamije na svom državnom teritoriju pretvori u crkve. Očito da islamske zemlje ne priznaju ne samo ljudska prava već i vjerske slobode, budući da u tim vjerskim društvima ne postoji ni kultura dijaloga, niti kultura tolerancije i suživota razlika i posebnosti. Osvajač Erdoğan pokazuje da priznaje samo silu i patološku mržnju prema kršćanstvu i kršćanima. Sve na tragu nekažnjenog zločinačkog osmanizma, kojeg on ubrzano na kršćansku šutnju vraća u najcrnjem obliku.
 

Vinko Đotlo

Krvava i strašna ostavština ratnog zločinca Alije Izetbegovića

 
 
Što više odmiče vrijeme Daytonskog nepravednog (ne)mira kojeg održava, na muslimansko-bošnjačku stranu, vrlo pristrana svjetska zajednica u šerifskim likovima visokih predstavnika, sve se više otkrivaju i ratni ciljevi na smrt zaraćenih beha strana. Za najmalobrojniji, hrvatski narod, rat ama baš ni u kojem obliku i niti u bilo kojim dimenzijama, nije bio opcija, jer kao takav bio je svjestan da bi bio najveća i najtragičnija žrtva. Što se kasnije i pokazalo. No, nažalost druge dvije beha strane, poglavito nakon njihovih tajni pregovora u Beogradu o diobi bosanskohercegovačke zajednice, prisilile su hrvatski narod  na obrambeni rat, budući da se našao u stisnutom muslimansko-srpskom agresorsko ratnom sendviču. U dvjema radikalnim, srpskoj političkoj i muslimansko vjerskoj ideologiji isključivosti.
https://hms.ba/wp-content/uploads/2020/07/selmo-bugojno.jpg
Još uvijek počinitelji zločina nad Hrvatima u Središnjoj Bosni nisu odgovarali
 
Napose se, neočekivano, našao na žestokoj muslimanskoj agresiji osvajanja hrvatskih teritorija, i muslimanskog ratovanja spaljene zemlje. Za takav isilovski napad nije bio spreman, budući da je prije muslimanskog udara noža u leđa, hrvatski narod u Muslimanima gledao saveznika. Djetinjasto naivno im vjerovao jer je mislio da im je zajednički neprijatelj, velikosrbi, budući da do tada i nisu izašli u javnost, i hrvatski narod nije znao za tajne srpsko-muslimanskih pregovora u Beogradu o diobi Bosne i Hercegovine. A da hrvatski narod nije bio ni za kakvu ratnu opciju u Bosni i Hercegovini potvrdio je to i svojim izlaskom na referendum, i zahvaljujući hrvatskom pozitivnom odgovoru na referendumsko pitanje, tadašnja Bosna i Hercegovina je međunarodno priznata zajednica tri suverena i konstitutivna naroda Hrvata, Muslimana i Srba.
 
Takva Bosna i Hercegovina nikako nije bila cilj niti ondašnjih Muslimana, a još manje kasnjih Bošnjaka. Kasnijim otkrivanjem namjera i ciljeva kako velikosrpske tako i velikomuslimanske politike agresije na autohtoni hrvatski narod, pokazala se još jednom zabluda Hrvata koji su i na referendum izašli i išli „k'o guske u maglu“. Opet potvrda stare izreke, tko od prošlosti ne uči vraća mu se u najcrnjem obliku. Hrvatskom narodu u cjelini vratila se i devedesetih godina dvadesetog stoljeća. Zbog činjenice da je vrhovni zapovjednik muslimanske Armije Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović se cijeli svoj život borio za islam, zbog čega je bio i osuđivan, u ratu je vidio priliku da svoj san i ostvari. Niti jedan tadašnji nacionalni vođa beha naroda nije doživljavao rat kao priliku stvaranja
nacionalnog entiteta kao što je to vidio Izetbegović.
 
Još dok se rat nije ni blizu rasplamsao, i dok se mogao kontrolirati u granicama međunarodnih konvencija o ratovanju, Alija ga uzdiže na razinu genocida, i istrjebljenja slabijeg i malobrojnijeg, hrvatskog,  naroda. On, u zanosu nacionalnog i vjerskog islamskog radikaliste, svoj muslimanski narod i pripadnike svoje zločinačke armije, motivira riječima "spreman sam žrtvovati i dvjesta pedeset hiljada svoga naroda, Muslimana, i svojih vojnika za islamsku državu". Za svjetsku zajednicu bilo je to zastrašujuće upozorenje i krvavi opis rata kakav će se voditi na toj europskoj periferiji. Nažalost niti svjetska, a još manje Europska zajednica nije reagirala na te Alijine prijetnje masovnog uništenja i svog naroda, a još više onog drugog u Bosni i Hercegovini.
Biti spreman poslati četvrt milijuna ljudi za vjerski cilj, za ispunjenje vlastitih nacifašističkih ciljeva, je po međunarodnim konvencijama riječ o genocidu, Alijin genocid i nad svojim muslimanskim narodom.
Ako je tadašnji muslimanski politički i vojno vjerski lider, a Alija je bio sve to tijekom građansko-vjerskog beha sukoba, bio spreman poslati toliki broj svog naroda u smrt za islamsku državu, što je to sâm priznao, strašno je i zamisliti koliko je bio odlučan ubiti nedužnih ljudi, žena, djece, starih i nemoćnih iz reda drugog naroda. I kakvim metodama će se služiti u ratu. Kasnije se to vidjelo kroz ubijanje bosanskih fratara, silovanja i zatvaranja u konclogore, Gluha Bukovica, svećenika i časnih sestara, rušenja katoličkih samostana i crkava, iživljavanja nad hrvatskim zarobljenicima i svirepih ubojstava, od Križančeva Sela, Maljina, Guče Gore, Bugojna…, pa do današnjeg Tehersarajeva.
 
I zaista je bio na isilovski način nemilosrdan prema protivniku, prema kršćanima, napose prema najmalobrojnijem hrvatskom narodu. Prema katolicima. Pokazuju brojke masakriranih, žicom oko vrata vezani, metcima iz neposredne blizine ubijenih staraca i starica, civila i djece, te na neljudski način mučeni i ubijeni pripadnika Hrvatskog Vijeća Obrane u Križančevu Selu, Buhinim Kućama, Vitezu, Maljinama, Miletićima, Gučoj Gori, Pojskama, Bikuši, Travniku, Bugojnu, Fojnici, Kaknju, Zenici, Dubravici, Brdu, Putkovićima... kao i kraj onih hrvatskih žrtava koje su završile u visokim pećima u Željezari Zenici. Da se nađe prostor za vjeru islam, zaista je u tome i uspio. Islamskom deklaracijom uspio je i vratio je islam u najcrnjem obliku na te europske prostore, Muslimane radikalizirao i deeuropeizirao i dio tog europskog prostora, što čak nije uspjelo ni Turcima, etnički i vjerski očistiti od kršćana i kršćanstva, učinivši ga Iranom u Europi. To je krvava i strašna ostavština ratnog zločinca Alije Izetbegovića. No ono što je čini još strašnijom i crnjom je činjenica velikog broja pristalica takve nacifašističke politike u bošnjačkom narodu. U takvoj slici Bosne i Hercegovine nema mjesta za druge i drugačije, što je razlog njezine trajne diobe na nacionalne entitete, naroda koji u njoj žive.
 
Povijest nije zabilježila dug vijek življenja heterogenih zajednica koje su održavane na životu bilo kojom diktaturom, političkom ili vjerskom. One su se raspadale, Rimsko carstvo, Austrougarska, Osmansko carstvo, Sovjetski Savez, Čehoslovačka, Jugoslavija… ili su s vremenom postajali genocidom, etničko vjerskim čišćenjima, konfesiocidom,  nacionalno vjerski čisti entiteti brojnijeg naroda. Stoga je na svjetskoj zajednici i Europskoj uniji da beha problem riješi konfederalizacijom tri nacionalna entiteta prije negoli Bosna i Hercegovina u cjelini postane čisti muslimanski entitet radikalnih islamista i da kao tempirana bomba ne eksplodira pretvarajući samu Europu u bure baruta.
 

Vinko Đotlo

Na Pomenu obilježena 27. obljetnica stradanja hrvatskih branitelja

 
 
Na starom groblju na Pomenu kod Doljana, općina Jablanica, danas je svetom misom te polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća obilježena 27. godišnjica stradanja hrvatskih branitelja tijekom Domovinskog rata na tom dijelu bojišnice iz sastava ratnih brigada Kralj Tomislav iz Tomislavgrada i Rama iz Prozora-Rame od strane Armije BiH. Obljetnica je obilježena u organizaciji Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskoga rata općine Tomislavgrad i Župnog ureda sv. Ilije iz Doljana.
https://mandino-selo.com/wp/wp-content/uploads/2015/11/ljilja-zrno-1.jpg
Ljiljana Zrno

Kao pripadnici brigade "Kralj Tomislav" iz Tomislavgrada život su izgubili Ljilja Zrno iz Šujice, Ivan Radoš iz Omolja, Ivan Petrović iz Mesihovine i Martin Baćak iz Letke dok su s ramske strane na ovim padinama poginuli hrvatski branitelji Nenad Bilić i Josip Pušić, te Marko Miljko iz Jasenice kod Mostara.

Brojna rodbina, prijatelji, suborci, ratni zapovjednici te druge osobe iz društvenog i političkog života, kako iz ratnog vremena tako i sada, okupili su se na Pomenu gdje su se na dostojanstven način, uz polaganje vijenaca i paljenje svijeća, prisjetili poginulih tomislavgradskih i ramskih hrvatskih branitelja koji su tijekom ratne 1993. godine dali svoje živote.
Sveto misno slavlje predvodio je fra Bože Milić, župnik župe sv. Petra i Pavla u Mostaru.
 
Suborci svojoj Ljiljani
 
Ljiljana Zrno (7. IV. 1962. – 16. XII. 1993.) položila je život na Oltar Domovine prilikom odlaska na intervenciju prema jednom od napadnutih borbenih položaja Hrvatskih snaga na Oklajnici 16. prosinca 1993.Pokojna Ljiljana je sa svoja dva suborca (pok. Ivan Radoš i pok. Ivan Petrović Džaja) na putu do borbenog položaja zarobljena i mučki ubijena u neprijateljskoj zasjedi od strane muslimanskih paramilitanata tzv. Armije BiH. Blagopokojna sestra Ljiljana pridružena je nebeskoj vojsci Hrvatskih ratnika vječno uzdignuta na pijedestal slave Hrvatskog naroda.
Laka joj Hrvatska gruda!
Počivala u Miru Božjem!
 

Galečić-Šujica/HR HB, Sanitet HVO Brigade Kralj Tomislav iz Tomislavgrada, https://www.facebook.com/andrijamatijaspauk/photos/ljiljana-zrno-1962-1993gale%C4%8Di%C4%87-%C5%A1ujicahr-hbsanitet-hvo-brigade-kralj-tomislav-iz-/896336470534215/

 

https://www.rama-prozor.info/clanak/foto-na-pomenu-obiljezena-27-obljetnica-stradanja-hrvatskih-branitelja/57460

Anketa

Tko je u pravu: Zoran Milanović ili Andrej Plenković?

Četvrtak, 22/10/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1878 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević