Get Adobe Flash player
Vladu od nezadovoljstva ne će ni tenkovi spasiti

Vladu od nezadovoljstva ne će ni tenkovi spasiti

Prosječni Hrvat na svakom koraku osjeća društvenu nepravdu i...

Goran Puklin i njegovi kumovi

Goran Puklin i njegovi kumovi

Za blokirane, deložirane, gladne i nezaposlene nema, ali za razvrat...

Epidemija nezajažljive grandomanije

Epidemija nezajažljive grandomanije

Virus će proći, ali ne će proći grandomanija, grabež, pohlepa i...

Razmak od dva metra ništa ne pomaže

Razmak od dva metra ništa ne pomaže

U Dubrovniku razotkrivena prijevara definicije...

Milorade, pročitaj ponešto iz knjige Vilima Karlovića!

Milorade, pročitaj ponešto iz knjige Vilima Karlovića!

Tko to može oprostiti Milorade Pupovcu? Tko premijeru Plenkoviću? Pomirba?...

  • Vladu od nezadovoljstva ne će ni tenkovi spasiti

    Vladu od nezadovoljstva ne će ni tenkovi spasiti

    četvrtak, 15. listopada 2020. 17:16
  • Goran Puklin i njegovi kumovi

    Goran Puklin i njegovi kumovi

    srijeda, 14. listopada 2020. 17:30
  • Epidemija nezajažljive grandomanije

    Epidemija nezajažljive grandomanije

    nedjelja, 11. listopada 2020. 17:02
  • Razmak od dva metra ništa ne pomaže

    Razmak od dva metra ništa ne pomaže

    četvrtak, 15. listopada 2020. 17:09
  • Milorade, pročitaj ponešto iz knjige Vilima Karlovića!

    Milorade, pročitaj ponešto iz knjige Vilima Karlovića!

    četvrtak, 15. listopada 2020. 17:06

Selmo Cikotić - najbolji ministar za najbolju državu!

 
 
U ljeto 1993. protjerano je 15 tisuća Hrvata iz Bugojna; vojnika i civila. Oko dvije tisuće Hrvata zatvoreno je u logore gdje su prošli strašne golgote; ubojstva, mučenja i razaranja. Deseci pogubljenih nikada nisu pronađeni.
https://www.dnevnik.ba/sites/default/files/novosti-slike/cikotic_1.jpg
Ovoga četvrtka obitelji ubijenih 19 nikada pronađenih Hrvata čekale su rezultate ekshumacije na Rostovu. U iskopanim tijelima pronađeni su zabijeni kolci, a u rukama im čvrsto stegnute moći iz Međugorja… u to vrijeme u Sarajevu je na mjesto ministra sigurnosti u Vijeću ministara BiH imenovan njihov krvnik Selmo Cikotić.
Pozdrav Selmo (i ostali koji ste nasjeli na patetični klikbejt).
Posljednjih nekoliko dana napeto sam iščekivala svaku vijest s Vašim imenom u naslovu naivno se nadajući racionalnom ishodu prijedloga Vaše kandidature za mandat ministra sigurnosti u Vijeću ministara BiH. Niste mi ni Vi, niti Vaše imenovanje u tom trenutku prioritet interesa. Tek trn u oku. Onaj dosadni kamen u cipeli, nered koji ne mogu počistiti… Ipak, Selmo, ostala sam iznenađena ishodom; Vi – pa ministar sigurnosti. Nije šala. 
Nije meni zbog mene, znate kako kažu, meni je zbog moje djece i njihove djece. I mog oca, i otaca djece koja svojim očevima ne mogu otići na grob. A ima ih, barem Vi to dobro znate.
Čitam i kako na uglednom bošnjačkom mediju, na spomen bugojanskih Hrvata, Vi potencirate sjećanje na ostale žrtve rata…
Nitko ih ne dovodi u pitanje, Selmo.
 
Kako ja, porezni obveznik, dijete ubijenog branitelja, od Vas (ministra sigurnosti moje države) mogu očekivati ikakav pijetet uz Vaše otvoreno negiranje ubijenih, mučenih i nestalih bugojanskih Hrvata? Smijem li spomenuti Vašu zapovjednu odgovornost u ovom kontekstu? Poništava li se i ona brisanjem Vašeg imena s optužnice?
Ekstremni je sport biti Hrvat u Bosni i Hercegovini, u Središnjoj Bosni osobito. Ljeta su posebno teška. Godišnjice se nižu jedna za drugom, a nekažnjeni se šeću čaršijicama i mahalicama. Znam, viđam ih. Pozdravimo se. Odrasla sam s njihovom djecom, gledala njih u klupama na dodjeli diplome, umjesto svog ćaću. Poznam ih, živim s njima.
Ne parazitiram na svojim gubicima. Nisam išla slikati se u maturalnoj haljini pored očeva groba, niti sam njemu pisala otvoreno pismo o tomu kako se nadam da je ponosan na mene. A išla sam, i idem posjetiti ga sa svim što mi je važno. Odem do nadgrobne ploče i kad pada kiša, i kad je prekrivena snijegom. Ispričam mu kojih boja je lišće ovog rođendana i kakve boje mu unuk ima oči. Kažem mu sve. Rekla sam mu i za tebe, Selmo.
I ne bi bila drama da postoji zakon. Da postoji pravna odgovornost i da postoji država. Ljutila sam se na institucije i kako to da, pobogu, nitko ništa da učini, pa shvatila – upravo Vi, Selmo, rušite našu Bosnu i Hercegovinu! Vi nas dijelite. Vi ne želite suživot, niti mir.  
I neka ste bahato sjeli u fotelju kostiju pobijenih, i neka nije svaka žrtva jednaka, barem nešto nas je Bajrović naučio. Neka laž bude Vaša mantra i neka rastu djeca s pola srca i pola duše, Vama na savjest. Sve to bude i prođe, i zove se 'jučer'.
Sve, osim milosti božje koja je moja, al' ne i vaša.
Nek' je hairli, Selmo. Da Vam se nikad ne vrati ono što ste Vi od sebe dali. A Bosni i Hercegovini, mom domu i domu mojih otaca – laku noć.
 

Jurija Milović, Dnevnik.ba, https://www.dnevnik.ba/kolumne/selmo-cikotic-najbolji-ministar-za-najbolju-drzavu

Danas prisilna islamizacija crkava, sutra prisilna islamizacija kršćana

 
 
Potvrđuje se, sve od pojave zloglasno konfesiocidno-genocidnog Osmanlijskog Carstva, da svaki kasniji period ljudske povijesti ima svoje konfesiocidiste razornih dimenzija, izumitelja zločina genocida i konfesiocida, Osvajača Mehmeda II., Silnih, izumitelja nabijanja živih ljudi na kolac, potkivanje kršćana kao konja, prisilno otimanje kršćanske djece od majki i odvođenje u janjičare. Otimanje crkava i pretvaranje u džamije, tursko spavanje prve noći s udatom kršćankom i svih drugih vrsta zuluma u danku u krvi, jedinih prepoznatljivosti Osmanlija i njihove brutalne vladavine nad okupiranim kršćanima svijeta, napose po brutalnostima prepoznatljivi u periodu okupacije europskog predziđa kršćanstva Bosne i Hercegovine.
https://orthodoxtimes.com/wp-content/uploads/2019/03/erdogan-agia-sofia-818x570.jpg
Sami nazivi, Osvajači, Silni…, koje su sebi davali svrstava ih u najstrašnije zlikovce ljudske povijesti. Najbrutalnije ratnike protiv kršćana i kršćanstva, protiv europejstva i Europljana. To i jest razlog da i danas imaju nasljednike u svom turskom narodu, koji su politikom radikalne kršćanofobije najveća opasnost za kršćanstvo i kršćansku civilizaciju. Najava globalnog vjerskog rata od strane islamista 11. rujna 2001. bila je i poruka sukoba do istrjebljenja. Niti jedna povijesna ideologija, nacizam, fašizam, komunizam pa i suvremeni isilizam nije tako ustrajna u svom krvavo opasnom cilju osvajanja i islamiziranja svijeta, kao što to čini osmanizam sve od svoje krvave pojave nacionalističko-vjerskog radikalnog sadržaja. Početak kršćanofobije nije u zastrašujuće radikalnom isilizmu, već u daleko isključivijem osmanizmu. Nasljednici kršćanofobista i osmanista pokazuju se daleko brutalnijim i krvoločnijim od svojih nekažnjenih prethodnika. Samo nekažnjeni zločin znak je da će se ponoviti.
 
Ovih srpanjskih dana 2020. petsto šezdeset i sedam godina nakon najbrutalnijeg, zapravo jednog u nizu počinjenih nikad kažnjenih osmanlijskih zločina konfesiocida, suvremeni nasljednik Osvajača Mehmeda II. sultan Silni Erdoğan ponovio je taj najstrašniji povijesni konfesiocid, osvojenu crkvu Svete Sofije osvajačko pobjednički proglasio je džamijom. Pred porazničko ušutkanim kršćanima svijeta pobjednički je na „konju“ ušao u najveću svetinju kršćana, u crkvu i pljujući u usta svim kršćanima i na njihove svetinje, zapovjedio svojim sljedbenicima, svom turskom narodu da i on pljune na, i u crkvu, te to kasnije očisti, svetinje skine i pogazi, i onda crkvu pretvore u svoju džamiju. I nastalo je veliko pobjedničko slavlje ne samo u Turskoj već u svim islamskim zemljama svijeta.
 
Naime, nakon što je uspio potkupiti potkupljivog  Putina na izdaju ruskih nacionalnih i vjerskih interesa, kupivši rusko oružje protiv NATO-a i Zapada, te na isti način potkupio njemačku kancelarku obećavši joj da će on iz Turske braniti Njemačku od migrantskih islamističkih invazionista, Erdoğan na osmanlijski način jurnu na crkvu Svete Sofije u osvojenom Carigradu i potpisa ukaz kojim crkva postaje džamija. I rusko njemačkim šaptom pade crkva u Carigradu Svete Sofije u džamiju.
 
Ono što su isilovci učinili sa crkvama na Bliskom istoku, Osvajač Erdoğan čini u Turskoj i Bosni i Hercegovini. Erdoğn paralelno s osvajanjem crkve Svete Sofije u Carigradu agresira s potomcima Osmanlija u Bosni i Hercegovini na crkvu Svete Marije u hrvatskom kraljevskom gradu Jajce. Jednako agresivna islamska agresija i na katoličanstvo i na pravoslavlje. Bošnjaci kao potomci Osmanlija dobili su zadatak osvajanja katoličkih, a Osmanlije pravoslavnih crkava. Nakon osvajanja glavne i najsvetije bizantske crkve, i porazničke šutnje pravoslavlja, kao i šutnje katoličanstva na bošnjačko osvajanje crkve Svete Marije u Bosni i Hercegovini Erdoğan najavljuje udar na judaizam, na način ulaska u Jeruzalem i "oslobađanje" džamije Al Aksa, nekadašnje crkve Svetog Ilije. Muslimansko agresorsko osvajački rat se proširio na sve neislamske vjere, i na sve nemuslimanske narode diljem svijeta. Osmanizam se potvrđuje najopasnijom vjerskom ideologijom u ljudskoj povijesti. Ubrzano idu u cilju osvajanja cijelog svijeta, govoreći, ne više u tajnosti, nema mira u svijetu dok muslimani ne osvoje Vatikan i dok islam ne zavlada u njemu kao u Carigradu. To više ne govore samo muslimanske vojskovođe, suvremeni Osvajači i silnici, tom politikom je napunjen i obični mali bosanskohercegovački musliman Bošnjak, koji se i hrani tom hranom. Nije, naime, teško, u nekom "nepoznanstvu" čuti bošnjačke razgovore na tu temu.
 
Ponovno pretvaranje crkve  Svete Sofije u Carigradu u džamiju, i crkve u hrvatskom kraljevskom gradu Jajce Svete Marije u džamiju, jedan je u nizu nepobitnih dokaza turske prisilne islamizacije katolika u Bosni i Hercegovini. Žurno bi trebalo ova dva ponovljena zločina konfesiocida, nad pravoslavnima u Turskoj i katolicima u Bosni i Hercegovini, zaustaviti, kao i bošnjačko krivotvorenje stradalničke prošlosti beha kršćana kroz petstogodišnji turski zločinački proces prisilne islamizacije i danka u krvi. Ono što taj zločin ne samo potvrđuje već i čini brutalnijim je njegovo ponavljanje na istim osvojenim prostorima, narodima i kršćanskim svetinjama. Ovime se Bošnjaci, koji se nazivaju i smatraju potomcima Osmanlija, uistinu potvrđuju kao njihov ostatak u Bosni i Hercegovini. I to i jest glavni razlog nemogućnosti mirnog, kroz dijalog za stolom, rješenja na turski način zamršenog, beha problema. Ali jednako tako i bošnjačke političke isključivosti u procesu traženja mirnog i pravednog, na temeljima jednakosti i ravnopravnosti, suverenosti i konstitutivnosti, rješenja petsto i pedeset sedam godina turskog zamršenog i ostavljenog problema. Problema kojeg danas ne može, ne će, ili ne smije, riješiti ni Europska unija, a ni svjetska zajednica.
 
Na ova dva najnovija globalna muslimanska zločina konfesiocida, a koji su u svemu povezani i sinkronizirani iz jednog centra, osmanlijskog, prestaje svaki govor o mogućnosti suživota, više, u bilo kakvoj beha zajednici muslimana i kršćana, islama i kršćanstva. Jer danas muslimansko ubijanje crkava, sutra ubijanje njenih vjernika, danas prisilna islamizacija crkava, sutra prisilna islamizacija kršćana. Kršćani u Bosni i Hercegovini, napose katolici kao domicilni beha narod, žrtve su tih strašnih zločina, u manjem ili većem obimu, gotovo petsto pedeset i sedam godina, u procesu turske prisilne islamizacije i bošnjačke unitarizacije.
 

Vinko Đotlo

Hoće li hercegbosanski Hrvati postati nacionalna manjina nakon idućih izbora?

 
 
Idući opći izbori u Bosni i Hercegovini za Hrvate te zemlje bi mogli biti najznačajniji izbori do sada s obzirom na to da hrvatska konstitutivnost u BiH nakon njih mogla postati stvar prošlosti. Naime, bošnjačke političke stranke spremaju teren kojim su Hrvatima u mogućnosti nametnuti federalni dom naroda. Zašto je on uopće bitan?
https://poskok.info/wp-content/uploads/2020/07/Hrvatska-Zajednica-Herceg-Bosna.jpg
Bez federalnih domova naroda, kojih ima četiri, srpski, bošnjački i hrvatski i oni ostalih, nemoguće je donijeti ikakav konsenzus u smislu funkcioniranja entiteta Federacije BiH. Klubovi naroda konstitutivnih naroda imaju po 17 izaslanika. Klub ostalih ima osam. Izaslanici u tim klubovima se popunjavaju iz županijskih skupština. Njih ima deset. Hrvati imaju samo dvije županije koje su njihove “jedan kroz jedan”. To su Posavska i Zapadnohercegovačka. Ostale županije, u kojima Hrvati imaju značajan udio, imaju i srpske odnosno bošnjačke izaslanike. Stvar i jest u “ostalim županijama”. Preko njih je moguće popuniti potrebnu većinu u hrvatskom klubu u domu naroda. Kako? Tako što se članovi stranaka koje su dominantno bošnjačke – izjasne Hrvatima.
 
BOŠNJACI IZ HRVATSKOG KLUBA
 
Klub Hrvata u domu naroda federalnog parlamenta je jako važan jer bez njega nije moguće proglasiti predsjednika Federacije koji daje mandat premijeru Federacije. Zamislite sada da bošnjačke stranke kontroliraju taj klub? To znači da će predsjednik Federacije mandat dati onoj osobi koju izaberu – bošnjački predstavnici. Oni, ironije li, dolaze iz hrvatskog kluba. Međutim, sav apsurd tu ne završava, nego, zapravo, tek počinje. Tih 17 izaslanika u domu naroda, od kojeg bošnjačke stranke uvijek kontroliraju pet ili šest izaslanika – imaju itekakav utjecaj na gornji dom državnog parlamenta. Oni, naime, mogu bez problema Hrvatima popuniti i dom naroda na državnoj razini. Tada Hrvati, koji su zahvaljujući nepravednom izbornom zakonu već preglasani u Predsjedništvu, postaju preglasani u entitetskom te državnom parlamentu.
 
POLITIKA ZAGREBA PREMA BH. HRVATIMA
 
Politički analitičar Milan Sitarski kaže u izjavi za Direktno.hr da se politika službenog Zagreba prema bh. Hrvatima neće mijenjati nakon parlamentarnih izbora.
– Rezultat parlamentarnih izbora u Hrvatskoj neće donijeti bilo kakvu radikalnu promjenu u politici RH prema Bosni i Hercegovini, pa tako ni prema položaju Hrvata kao konstitutivnog naroda – rekao je.
Svi relevantni politički akteri u Hrvatskoj, kaže Sitarski, svjesni su važnosti hrvatske konstitutivnosti u BiH.
– Ključna značajka nove Vlade RH će svakako biti programsko-politički, a mogućno i kadrovski kontinuitet. Radikalne promjene bi bile mogućne samo ukoliko bi na politiku Vlade mogle utjecati radikalno desne ili radikalno lijeve snage, ali ishod proteklih izbora to naprosto nije omogućio. Može se jedino očekivati da će nova Vlada RH sada, s obnovljenim mandatom i povećanom neovisnošću od parlamentarne potpore nekih manjih stranaka, dosadašnju politiku provoditi s većim samopouzdanjem i odlučnošću.
Ta je politika dio gotovo općehrvatskog konsenzusa svih iole umjerenih političkih snaga, a ključni su elementi tog konsenzusa zalaganje za neovisnost i teritorijalnu cjelovitost BiH, ali i potpunu jednakopravnost Hrvata u njoj, posebice u oblasti legitimnog političkog predstavljanja u za to namijenjenim tijelima vlasti – Predsjedništvu BiH i domovima naroda – kazao je.
 
OBESPRAVLJEN HRVATSKI NAROD U BiH
 
Novinar Hrvatskog medijskog servisa (HMS) Branimir Galić smatra da su bošnjačke stranke ujedinjene u ideji da se Hrvate u BiH, u institucionalnom smislu, obespravi.
– Bošnjački politički predstavnici svih političkih orijentacija i stranačkih dresova posjeduju ogromnu dozu konsenzusa koja ih ujedinjuje kao protivnike institucionalne jednakopravnosti Hrvata u BiH jer u njoj vide prijetnju prosperiranja vlastite težnje za izgradnjom građanske države koja bi de facto bila bošnjačka nacionalna država. U tom kontekstu treba promatrati i Izetbegovićevo uporno zazivanje razbijanja nekakvih okova koje, kao, Hrvati nameću većinskom bošnjačkom narodu u Federaciji BiH – rekao je Galić za Direktno.
Bošnjačke stranke su, navodi Galić, uspjele popuniti Središnje izborno povjerenstvo ‘svojim’ kadrovima, a ono, pak, najviše štete može donijeti upravo konstitutivnosti Hrvata u BiH jer će svojim pravilima odlučiti na koji način se puni spomenuti dom naroda parlamenta Federacije.
– SDA je, potpomognuta DF-om i bošnjačkom “oporbom” (koja to zapravo i nije; dakle SDP i A-SDA) te srpskom oporbom (SDS i PDP) izabrala dva bošnjačka, dva srpska i jednog hrvatskog člana Središnjeg izbornog povjerenstva BiH (između ostalih Željka Bakalara, donedavnog savjetnika Željka Komšića) ne poštujući natječajnu proceduru koja je zakonom propisana. Ovo je posebno bitno jer SIP implementira rezultate izbora i određuje model popune Doma naroda Parlamenta Federacije BiH koji je najjači jamac konstitutivnosti Hrvata u BiH – ocijenio je Galić.
 
ULOGA DOMA NARODA

 

To će se, smatra HMS-ov novinar, posebno vidjeti 2022. na općim izborima.
– Bošnjačke težnje za ovladavanjem Federacijom posebno će obojiti izbore 2022. godine. Minoriziranje uloge Doma naroda Parlamenta Federacije BiH (PFBiH) ili njegovo potpuno dokidanje ideal je za kojim teže svi relevantni politički predstavnici Bošnjaka jer od Federacije žele napraviti pandan Republici Srpskoj koja počiva na unitarnom uređenju te nije podijeljena na kantone (kao Federacija)- rekao je.
SDA, međutim, negira presude Ustavnog suda BiH koje, de facto, sprječavaju takav scenarij.
– Da bi to ostvarili može im biti od pomoći aktualni saziv SIP-a koji bi mogao promijeniti način izbora izaslanika u Dom naroda PFBiH tako da se u to tijelo izabere minimalno 6 od 17 izaslanika Hrvata (ili Bošnjaka koji se predstavljaju Hrvatima), a da su probošnjačke političke provenijencije. Kvaka je u tome što je Ustavni sud BiH u predmetu “Ljubić” naložio legitimno političko predstavljanje na svim administrativnim razinama (uključujući Predsjedništvo BiH i domove naroda), a SDA i njeni bošnjački partneri na to ne pristaju – dodao je.
Rupu u zakonu, zapravo, dodaje Galić, popunjava upravo SIP koji je trenutno u službi bošnjačke političke elite.
– Prazninu koja nastaje popunjava SIP koji donosi privremeno uputstvo o izboru izaslanika u Dom naroda PFBiH koji može postati snažan alat probošnjačke političke ideje. Takav scenarij značio bi izbacivanje legitimnih političkih predstavnika Hrvata iz Vlade Federacije BiH bez mogućnosti da utječu na donošenje bilo kakvog zakona na Federalnoj razini – smatra HMS-ov novinar.
 
NEKI NOVI CIPAR
 
Takav scenarij, smatra Galić, BiH bi pretvorio u neki novi Cipar.
– Ako se dogodi izbacivanje Hrvata iz federalnih institucija, to bi značilo konačno dekonstituiranje ovoga naroda, a Bosni i Hercegovini dogodila bi se neminovna ciprizacija nakon što bi se srušio tronožac koji tvori tu nesretnu državu – zaključio je.
Ako bošnjačke političke stranke nakon idućih izbora uspiju u svojoj namjeri, Hrvati u BiH bi mogli postati nacionalna manjina. Ostaje za vidjeti imaju li hrvatske političke stranke predvođene Čovićem i HDZ-om ikakav odgovor na to pitanje. Izborne prijevare, naime, bošnjačkim strankama omogućuju potpuno dekonstituiranje Hrvata. Hrvati, zasigurno, ne će prihvatiti takvo što, a ako se to ipak dogodi, nitko ne može sa sigurnošću znati kakav scenarij čeka Bosnu i Hercegovinu.
 

https://poskok.info/hoce-li-bh-hrvati-postati-nacionalna-manjina-nakon-iducih-izbora/

Anketa

Tko je u pravu: Zoran Milanović ili Andrej Plenković?

Četvrtak, 22/10/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1851 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević