Get Adobe Flash player
PASTORALA - Globalizacija provincije

PASTORALA - Globalizacija provincije

Kako je počeo rat u našem...

Specijalni rat protiv Hrvatske

Specijalni rat protiv Hrvatske

Popuštanje samo ohrabruje srpskog, zasad samo verbalnog...

Hrvati trebaju Pupovcu reći - DOSTA!

Hrvati trebaju Pupovcu reći - DOSTA!

Dvojac Pupovac - Radin destabilizira...

Prosrpske nebuloze Davora Bernardića

Prosrpske nebuloze Davora Bernardića

Ništa novo od naših "reformiranih" komunista...

"U" na čelu Venus Williams

Borisa Petka za zapovjednika kninskoga...

  • PASTORALA - Globalizacija provincije

    PASTORALA - Globalizacija provincije

    četvrtak, 12. rujna 2019. 12:29
  • Specijalni rat protiv Hrvatske

    Specijalni rat protiv Hrvatske

    utorak, 10. rujna 2019. 12:03
  • Hrvati trebaju Pupovcu reći - DOSTA!

    Hrvati trebaju Pupovcu reći - DOSTA!

    četvrtak, 12. rujna 2019. 11:40
  • Prosrpske nebuloze Davora Bernardića

    Prosrpske nebuloze Davora Bernardića

    utorak, 10. rujna 2019. 11:58
  • "U" na čelu Venus Williams

    utorak, 10. rujna 2019. 11:46

Brojnija dva naroda budućnost vide u dominaciji

 
 
Povijest nas uči kako je nametnuti mir u nacionalno vjerskim zaraćenim stranama, samo vrijeme priprema, brojnijih naroda, za nastavak zaustavljenog, ili početak novog rata. To pravilo već četvrt stoljeća potvrđuje nametnuti daytonski (ne)mir u od Svjetske zajednice protektorijaniziranoj, od Turske turciziranoj, i od Rusije rusijaniziranoj  Bosni i Hercegovini.
http://www.islamicpluralism.org/pics/158.jpg
Mir bez pomirbe zaraćenih naroda, a pomirba je moguća samo na istini,  je zapravo mirnodopski rat drugim, no jednako ubojitim, sredstvima. Mir koji nema temelja u pomirbi beha nacionalni i vjerskih razlika mirnodopsko je širenje teritorija, dijelova koje bošnjačka i srpska strana nisu uspjele okupirati u ratu. Stoga u ovom beha (ne)miru nametnutog od mirnodopskih zločinaca Holbrookea, Ashdowna, Petritscha i Bildta, neometano traje bošnjačko srpska utrka u naoružanju i pripremi novih ratnika. Pitanje je samo dana kada će ponovo zapucati u iskomadanoj, izdijeljenoj, nesigurnoj, srbijaniziranoj, muslimaniziranoj, turciziranoj, rusiziranoj i dekroatiziranoj Bosni i Hercegovini. Čeka se samo vijest, na jednoj ili drugoj strani, da se objavi koliko ko ima naoružanja, te još više koliko su Srbi, odnosno Bošnjaci, pripremili novih ratnika, džihadista, djece.
 
U gladnim i u svijetu najsiromašnijim beha entitetima za oružje se, raznim haračima, od naroda, napose obespravljenog hrvatskog, otima i zadnja njemačka marka. A u nedostatku odraslih ratnika i džihadista obje strane obučavaju djecu za međusobno ubijanje. „Tamni vilajet" svakim je danom tamniji i crnji, zbog čega nema  nigdje zraka svjetlosti koje bi barem malo osvijetlile narodima put u budućnost. Brojnija dva naroda budućnost Bosne i Hercegovine vide u vlastitoj dominaciji, zbog koje su se i upustili u utrku naoružanja, kako u vojnom tako i u ljudskom nadmetanju. Svaki od njih imaju svoje vojarne za djecu i mlade, i po beha bespućima i u „bratskoj zemlji", koja predviđa početak Trećeg svjetskog rata,  kao i  tu u turskom ostavljenom proizvodu  „krčmi pogašenih svjetla".
 
U tom strašnom ekonomsko političkom beha crnilu u koje ne dopiru nikakve, i ni otkuda, zrake mira i sigurnosti, slobode i prosperiteta, kruha i vode, dvije brojnije nacionalno vjerske beha komponente čine sve da taj rat kataklizmičkih posljedica i započne. Pripremaju se i naoružavaju, prijete jedni drugima i djecu obučavaju kako bi se ona prvo međusobno poubijala. I nije prvi put u ljudskoj povijesti da političari pripremaju  djecu za rat, i koriste ih u tom najprljavijem izumu ljudske mržnje prema drugom, i dominacije nad njim.
 
Desetljeća svijet takve slike gleda na Bliskom istoku gdje muslimani koriste djecu kao oružje. Svakim danom se vide djeca samoubojice. Opasani eksplozivom, i napunjeni mržnjom prema „nevjernicima" atomske su bombe u suvremenom vjersko civilizacijskom globalnom ratu. Vjerski poglavari izdaju fetve muslimankama koliko, i za koje ciljeve moraju roditi djece. U tu skupinu islamskih zemalja Bosna i Hercegovina  se brzo i uspješno uklopila, i integrirala. Tako brzo da se isčitava duga njena priprema za tu zajednicu. I već je odrasla generacija muslimanske djece, rođene na zapovijed bivšeg vjerskog poglavara Mustafe Cerića, za rat čiste muslimanske, šerijatske Bosne i Hercegovine. Za ratnu obuku te djece  „u skupštinsku proceduru upućena je inicijativa za vraćanje predvojničke obuke u srednje škole Kantona Sarajevo". Ništa se ne prepušta slučaju. Djecu je najlakše savijati za svakojake radnje, no najviše za rat iz mržnje prema onom drugom i drugačijem u šarolikom beha društvu. U prvom redu prema Hrvatima katolicima kao federalnom, deteritorijaliziranom i obespravljenom, partneru.
 
Srbi u Banjoj Luci kupuju oružje u Srbiji, Bošnjaci u Sarajevu najavljuju sve veću proizvodnju oružja u okupiranim tvornicama diljem federalnog prostora. Još jedan dokaz zašto je Alija Izetbegović izvršio agresiju na Hrvate u Lašvanskoj dolini. Trebalo mu je ovladati tvornicama oružja u Novom Travniku, eksploziva u Vitezu, i vojne odjeće u Travniku. U ime tog strateškog cilja, koji bi mu osigurao izlazak na more, u suradnji sa engleskim obavještajcima režira, i realizira strašan zločin u Ahmićima, što potvrđuje i činjenica da engleski vojnici prvi ulaze u to muslimansko selo. Osniva konclogor za zarobljene Hrvate, njihove svećenike i časne sestre u Gluhoj Bukovici, u čijoj blizini je i centar mudžahedina, zlikovaca koji su ritualno kao isilovci ubijali   zarobljeni hrvatski narod.
 
Ti isti isilovci danas će obučavati muslimansku djecu na predvojničkoj, koju Bošnjaci  uvode  u potpunosti islamiziranom  Sarajevu. Danas u Sarajevu sutra na cijelom federalnom dijelu. I dok slobodni i demokratski, zapadni i kršćanski svijet  gotovo pa ukida svaki vid vojske, islamski svijet čak i djecu vojače i od njih prave ratnike. Te dvije civilizacije, ta dva svijeta sudarena na toj europskoj periferiji, kršćanski i islamski, sa tolikim razlikama u pogledima vlastite budućnosti, i života u sadašnjosti, potvrđuju neodrživost zajedničke Bosne i Hercegovine, odnosno potrebu njenog mirnog konfederaliziranja od tri nacionalna i vjerska entiteta, bošnjačkog, hrvatskog i srpskog.
 

Vinko Đotlo

Nagrađivan zbog progona i ubijanja kršćana

 
 
Prava slika suvremene (anti)fašističke Europe najvidljivija je na njenom perifernom dijelu, u Bosni i Hercegovini, protektiranoj zajednici Bošnjaka, Hrvata i Srba, pod vladavinom Europljana u smjenama visokih predstavnika. Osobâ koje su dolazile i dolaze iz zemalja kolonijalne prošlosti, kada je bilo, a tako je i danas, sve mjereno cijenom nacionalnih interesa i osobnih probitaka instaliranih činovnika.
http://www.radioljubuski.ba/media/k2/items/cache/7ae746a7676fae7a1af66da316cac3a3_XL.jpg
Bosna i Hercegovina se pokazuje i dokazuje najboljom školom ponavljanja kolonijalnog znanja, kojem ne daju da se zaboravi. Jer to kolonijalno crno iskustvo iz prošlosti treba im i danas, a kako su Bosnu i Hercegovinu protektirali, zapravo okupirali poput Osmanlija, te iz tog protektorata izvlače maksimalne koristi, to iskustvo porobljavanja trebat će im i sutra. Vuk dlaku mijenja, ali ćud ne. Kolonijalna prošlost je sadašnjost u Bosni i Hercegovini. Na tom igralištu ekipa kolonijalnih zemalja odvija se najprljavija igra u suvremenom svijetu. Igra bez pravila, bez žutih i crvenih kartona za igrače. U igru se uvode svakojaki igrači, no najviše oni sa iskustvom za faule, rušenja, udaranja i lomljenja. Što više takvog iskustva time igraju cijele utakmice. Nezamjenjivi su, jer samo oni mogu odigrati beha igru do kraja nestanka one druge ekipe, čiji nestanak su isplanirali svi oni prošli i današnji kolonijalisti i okupatori Bosne i Hercegovine.
 
Među njima su najopasniji oni koji otimaju Bosnu i Hercegovinu od svih drugih i drukčijih, napose oni koji je otimaju od kršćana, katolika najobespravljenije nacionalne i vjerske beha sastavnice. To su oni muslimanski, a zatim i bošnjački krvavi okupatori, koji nose krvave ruke iz vremena etničkog i vjerskog čišćenja hrvatstva i katoličanstva tijekom agresije na njihove prostore i svetinje. Danas su ti  muslimansko-bošnjački zlikovci, zahvaljujući pristranosti svjetske zajednice koja im se pridružila u tom genocidnom poslu sa zapovijedi upućene Hrvatima, „ili se asimilirajte, što znači islamizirajte, ili će vas nestati", ugledni pojedinci u bošnjačkom narodu, i još uvijek apsolutni vladari preživjelog ostatka hrvatskog naroda. Što je takav zločinac bio brutalniji u likvidiranju hrvatskog naroda, i njegovu progonu u procesu etničko vjerskog čišćenja, kojem je cilj stvaranje Islamske Republike Bosne i Hercegovine, na čijem čelu bi bio neki ajatolah kao u Iranu, takvim zlikovcima muslimanski gradovi dodjeljuju titule počasnog građanina.
 
Muslimanski isilovac iz Bugojna ratni zločinac Dževad Mlaćo korak je s krvavom rukom od krvi nedužno mučeni i poubijanih Hrvata, do titule počasnog građanina u tom suvremenom europskom Mosulu, u kojem se i danas ne zna za hrvatske grobnice njegovih žrtava. To pokazuje svu apsurdnost govora o suživotu beha nacionalno vjerskih razlika. Takva beha sadašnjost veličanja muslimanskih zločinaca i ponovnog ubijanja hrvatskih žrtava isključuje svaki govor, svaki napor, o ponovnoj izgradnji multinacionalne i  multikonfesionalne Bosne i Hercegovine. I umjesto da se Dževad Mlaćo, a Bosna i Hercegovina, napose njen federalni dio, je prepuna muslimanskih ratnih zločinaca kalibra Mlaće, dovede na optuženičku klupu za etničko i vjersko čišćenje Hrvata katolika u Bugojnu, njegovi suborci u zločinu genocida i konfesiocida nastoje, a u tome će i uspjeti, okititi ga titulom počasnog građanina muslimansko-bošnjačkog Bugojna.
 
Predsjednik muslimanskog Ratnog predsjedništva Bugojna time će biti nagrađen za etničko čišćenje toga grada, iz kojeg je prognao 15 tisuća Hrvata, 311 ih poubijao, dvije tisuće zatočio i isilovski mučio. Bit će nagrađen titulom počasnog građanina beha Teherana u malom, za prisilna odvođenja i torture hrvatskih zarobljenika i za činjenicu da tijela 19 nasilno odvedenih Hrvata ni do danas nisu pronađena.
 
Muslimansko-bošnjačka politika rata u miru, i nastavka etničkog čišćenja, koje je legalizirao i priznao tenk pregovarač, tvorac sramotnog, pa dijelom genocidnog Daytonskog (ne)sporazuma, daytonski Mlaćo Holbrooke. Bugojanski zlikovac već je nagrađen mjestom nastavnika u tom muslimanskom gradu. Zadužen je, na temelju iskustva ratnog zločina, da priprema muslimansku djecu za ubijanje i zločine kakve je on počinio. Uz učenje muslimanske djece za zločine ubijanja bugojanski  krvnik Mlaćo ima i zadaću da zastrašuje hrvatsku djecu, prkoseći im skrivanjem tajne o grobnicama njihovih roditelja, prijatelja i susjeda koje je mučki poubijao i pobacao u grobnicu koju, uz pomoć bošnjačke političke i vjerske vrhuške iz Sarajeva i dalje skriva. Bugojanski ratni, ništa manje i mirnodopski, zločinac umjesto da robija u zatvoru, on je nagrađivana osoba u gradu iz kojeg je protjerao sve kršćane. Od Bugojna je taj bošnjački Bin Laden  napravio grad uzor koji pokazuje kakva treba biti Bosna i Hercegovina u budućnosti, i pokazao cilj muslimanske agresije na Hrvate i njihove prostore.
 
Mlaćin zločin, a federalni beha dio pun je takvih Mlaća, Travnik ima svoga Genjca, Sarajevo, Zenica, Fojnica... svoga Izetbegovića, nad beha kršćanima dovoljan je razlog čvrste diobe Bosne i Hercegovine  po nacionalnim entitetskim granicama. Svako protivljenje takvom uređenju te zajednice ravno je Mlaćinim zločinima, a onaj koji je  protiv taj je Mlaćo današnjice i sutrašnjice. Ratni zločini nastavljaju se u miru, a ratni zločinci utjecajni pojedinci i heroji bošnjačkog naroda, koje plaća hrvatski narod kroz razne harače i zulume. Bošnjački Bin Laden dobit će i ulicu u Bugojnu, kao spomen na ratne zločine i genocid počinjen nad Hrvatima katolicima. Nastavak bošnjačkog progona Hrvata ne bi bio moguć bez šutnje, a svaka šutnja je znak odobravanja, Svjetske zajednice, koja taj zločin promatra iz svojih fotelja, kao što je promatrala i u vrijeme muslimanske agresije na hrvatski narod i hrvatske prostore u Bosni i Hercegovini.
 

Vinko Đotlo

Očevidci svjedoci vjeruju u Boga i zbog toga je isključeno da su tom prilikom bili krivokletnici

 
 
Prošlih dana, baš u jeku obilježavanja obljetnice Hrvatskog križnoga puta, Ivo Josipović ponovi svoje teze o širokobriješkim fratrima kao legitimnom vojnom cilju. Budući da sam vicepostulator postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, iznijeti mi je kako zapravo stoje činjenice na kojima bi trebalo graditi istinu o tim danima. Nešto sam već od svega toga rekao 15. travnja na početku Josipovićeva govora o hercegovačkim pobijenim fratrima.
+http://www.radioljubuski.ba/media/k2/items/cache/d7e960533d903bed15f59cafb9744ff2_XL.jpg
Dr. Franjo Tuđman preuzimajući vlast progovorio je o pomirbi što je podržala većina hrvatskog naroda. U isto vrijeme progovorio je i o duhovnoj obnovi hrvatskoga naroda što je opet ta većina podržala. Zbog toga smo dobili Domovinski rat i na njegovim temeljima nastavljamo graditi svoju državu. S druge strane, Parlamentarna skupština Vijeća Europe 2006. pozva na međunarodnu osudu zločina totalitarnog komunističkog režima stavljajući ga tako uz bok nacionalsocijalizma i fašizma, čega se posebno sjećamo 23. kolovoza. A zapadni povjesničari još prije toga svrstali su Josipa Broza Tita na 9. mjesto suvremenih ubojica.

Uzimajući ovo u obzir lako shvaćamo da je Josipovićev spomenuti govor zapravo govor mržnje temeljen na lažnim »činjenicama«. Pristajući uz komunističke zablude on našu, valjda i svoju, hrvatsku državu nastoji svrstati na pogrješnu stranu. Provjerene činjenice, pak, idu ovako. Pročitao sam literaturu koju Josipović spominje, ali i više od toga iz istoga izvora. Rađena je na temelju lažnih izvješća o jugokomunističkom osvajanju Širokog Brijega 7. veljače 1945. To je uspješno dokazao povjesničar Vladimir Šumanović svojim člancima u Časopisu za suvremenu povijest, koje je Vicepostulatura kasnije prenijela u svome glasilu Stopama pobijenih kao i na portalu pobijeni.info.

Da franjevački samostan na Širokom Brijegu nije bio nikakva vojna utvrda, kaže i jugokomunistički plan napada od 5. veljače. U Arhivu vojnoistorijskog instituta u Beogradu pronašao ga je fra Andrija Nikić 1971. Jugokomunisti su, probivši crte obrane izvan samostanskog posjeda, u samostan ušli oko 10.00 a ubijanje 12 zatečenih franjevaca počelo je oko 16.00. O tome svjedoči njemačka literatura, literatura koju su pisali hrvatski vojnici, pa čak ponegdje i jugokomunistička literatura.

Što se točno događalo tih teških trenutaka rekli su također sljedeći čija svjedočanstva Vicepostulatura posjeduje. Tadašnji franjevački đaci, a kasnije hercegovački franjevci. Đaci civili koji su ostvarili različite karijere u društvu. Časne sestre koje su bile na dužnosti na Širokom Brijegu. Hrvatski vojnici u njemačkim postrojbama. Pripadnici jugokomunističkih postrojbi koji su zaista ušli u samostan, a ne da su o svemu čuli od svojih političkih komesara.

Izdvojio bih ovdje posebno svjedočenje mjesnog biskupa don Petra Čule. Odmah je ispitao što se to dogodilo na Širokom Brijegu, ne samo zbog toga što su jugokomunisti, nastojeći stišati negativan efekt svoga poteza, proširili priču da su franjevci pucali na njih i polijevali ih vrelim uljem. Biskup je jednostavno htio doći do istine. Saznavši ju obavijestio je o njoj nadležnu kongregaciju u Rimu već krajem ožujka, a jedan je od najzaslužnijih da je ubojstvo nevinih hercegovačkih franjevaca ušlo u ono glasovito Pastirsko pismo od 20. rujna 1945. Tada je to značilo staviti doslovno glavu na panj.

U obranu nevino pobijenih hercegovačkih franjevaca na Širokom Brijegu na svoj način ustao je i Vrhovni sud SR Hrvatske 1971. odbacivši presudu Okružnog suda u Splitu i dopustivši nastavak raspačavanja knjižice »Široki Brijeg« u kojoj je spomenuto da su pobijeni franjevci na Širokom Brijegu nevini. A bio je to, naglasimo, njihov jugokomunistički sud.

Promotrimo kratko i samo odvijanje ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca. Svi su ubijeni bez suda, osim fra Radoslava Glavaša koji je, zajedno s još 57 njih, za pola sata osuđen na smrt. Prvi hercegovački franjevac ubijen je 1942. Njih 15 bilo je na Hrvatskom križnom putu, 2 su ubijena na Kočerinu 21. svibnja. Ostalih 48 ubijeni su u jugokomunističkom »oslobađanju« Hercegovine. Pa i da se onih 12 na Širokom Brijegu ponašalo kako jugokomunisti kažu, što je s preostalih 36?

Svi navedeni svjedoci koje sam ispitao, a mnoge od njih i Crkveni sud u Mostaru, stavljali su najprije desnu ruku na Sveto pismo i prisezali da će govoriti istinu i samo istinu. Vjeruju u Boga i zbog toga je isključeno da su tom prilikom bili krivokletnici, jer to bi bilo odbacivanje vječnoga života kojemu se oni nadaju prispjeti. A na što su prisezali pisci jugokomunističke literature da bismo im mogli vjerovati?

Još treba napomenuti da vicepostulator pod prisegom na Sveto pismo ne smije zanijekati, skriti... niti ono što pobijenim franjevcima ide u korist niti ono što ih teško optužuje. Stoga će Vicepostulatura biti zahvalna ako joj Ivo Josipović ili bilo tko drugi pruži čvrste, jasne dokaze o ponašanju fratara čiji život i djelovanje ona istražuje. Ovo što do sada govori Ivo Josipović i slični očito ne spada u tu kategoriju.
 

fra Miljenko Stojić, Vicepostulatura

Anketa

Tko je po Hrvatsku i Hrvate opasniji?

Utorak, 17/09/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1455 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević