Get Adobe Flash player
Deustašizacija je magla za dekroatizaciju

Deustašizacija je magla za dekroatizaciju

Komunizam uopće nije pao s padom Berlinskog zida - samo se prebacio u...

Protuzakoniti Zakon o izboru zastupnika

Protuzakoniti Zakon o izboru zastupnika

Čak je 883.042 birača koji nemaju prebivalište u Hrvatskoj,...

Kako se dijele

Kako se dijele "ustaške" kune

Na telefonskoj sjednici Srbima dodijeljeno 12 milijuna...

Izdaje naše predizborne

Izdaje naše predizborne

Svaka nova politička garnitura zaposli oko 20.000...

Zločinački karakter propale ideologije

Zločinački karakter propale ideologije

Vinko Puljić: Tko se od zločina ne distancira, taj postaje sudionik i...

  • Deustašizacija je magla za dekroatizaciju

    Deustašizacija je magla za dekroatizaciju

    četvrtak, 21. svibnja 2020. 17:14
  • Protuzakoniti Zakon o izboru zastupnika

    Protuzakoniti Zakon o izboru zastupnika

    srijeda, 20. svibnja 2020. 12:24
  • Kako se dijele

    Kako se dijele "ustaške" kune

    srijeda, 20. svibnja 2020. 19:41
  • Izdaje naše predizborne

    Izdaje naše predizborne

    utorak, 19. svibnja 2020. 13:24
  • Zločinački karakter propale ideologije

    Zločinački karakter propale ideologije

    utorak, 19. svibnja 2020. 13:20

Bosna i Hercegovina će biti okupirana i porobljena zemlja sve dotle dok u njoj žive potomci Osmanlija

 
 
Čini se kao da svi sudionici zavezivanja bosanskohercegovačkog političkog čvora, napose oni s bošnjačke strane, i svjetske zajednice koja se sve bolje uhljebljuje u egzistencijalnom siromaštvu beha naroda, čine sve da se stegnuti konopac oko vrata najmalobrojnijeg, hrvatskog, naroda steže do gušenja, ili prisilnog iseljavanja ostatka ostataka Hrvata. Svijet u svojoj povijesti, onaj koji se upinje dokazati nekom vertikalom međunacionalnih odnosa i uređenja u vlastitom domu, nije bio tako licemjeran, s pilatovskim rukama spreman uvijek osuditi žrtvu, onu koju je planski izabrao za odstrjel.
https://www.hawarnews.com/en/uploads/2019/01/07/223711_dosiya-osmaniyan-2.jpg
Sve je više dokaza da je suvremeni Zapadni svijet Europe prihvatio, i živi po onoj turskoj paroli vladavine u okupiranoj Bosni i Hercegovini, kadija te tuži kadija ti sudi. I po mnogo drugom u čemu se poistovjećuje s polutisućljetnim turskim okupatorom, živeći u, i od Bosne i Hercegovine onako kako to iskorištavaju i osiromašuju svi okupatori okupirane narode. U tako velikim sličnostima i nema mjesta čuđenju što se taj isti Zapad kolonijalizma svrstao na stranu otomanskih potomaka u, još uvijek, pokorenoj beha zajednici.
 
Bosna i Hercegovina će biti okupirana i porobljena zemlja sve dotle dok u njoj žive potomci Osmanlija, vjerni čuvari tih zlikovaca i njihova zločinačko genocidno konfesiocidnog perioda ubijanja i nestajanja, pljačke i prisilne islamizacije, rušenja crkava i gradnje džamija na njihovim temeljima. Na sve te pojave oživljavanja tog perioda turskog ubijanja Katarinine kraljevske Bosne, koje su vidljive u bošnjačkom otimanju Bosne i Hercegovine, zaliveno šuti Svjetska, napose Europska zajednica, što je čini sudionikom dekristijanizacije i mirnodopsko prisilne islamizacije te europske periferije. Europskom šutnjom i bošnjačkim radikaliziranjem beha zajednice osvajački rat što ga započeli Muslimani po preporuci Alijine Islamske deklaracije u Bosni i Hercegovini nikako da uistinu i stane. Sve se čini da vatra pod bosanskim loncom što jače plamti, i manji dijelovi njegova sadržaja izgore. Bošnjaci, kao osmanlijski potomci, kako ih je nacionalno identificirao poglavar IZ BiH ef. Kavazović, u svakoj ukazanoj prilici zazivaju rat i koriste ratne uzvike iz vremena agresije na Hrvate katolike kada su zemljom odjekivali poklici  „Alahu u ekber". Iz tog ratnog vremena ministar obrane bosanskohercegovačke zajednice suvereni i konstitutivni Bošnjaka, Hrvata i Srba,  Sifet Podžić na sastanku sa pripadnicima Zajedničkog štaba Oružanih snaga   te zajednice, nazočne pozdravlja ratnim muslimanskim pozdravom „Pozdrav domovini". Tim pozdravom ne samo da se bošnjačka strana nastoji vratiti u ratno vrijeme, i da taj period zaziva, već demonstrira i pobjednički osjećaj pred postrojenim predstavnicima nebošnjaka. I stoga ih je prisiljavao i po drugi put kada je još glasnije ponovio taj pozdrav, tražeći od pripadnika nebošnjački postrojenih vojnika da priznaju vojni poraz pred tim muslimanskim ratnim uzvikom.
 
Sve su to bošnjački ratni potezi pred nazočnošću predstavnika Svjetske zajednice, koji ni u kojem obliku ne reagiraju na ta dešavanja, koja bi mogla ponovo zapaliti tinjajuću bosanskohercegovačku ratnu vatru. Kako u Bosni i Hercegovini postoje tri suverena i konstitutivna naroda, koji se svaki u muslimansko nametnutom građansko-vjerskom beha sukobu za teritorij borio za dio svoje domovine, za svoju beha Domovinu, tako postoje i tri nacionalne Domovine u beha zajednici, i svaki „pozdrav Domovini" jednog naroda pred drugima znak je ne priznavanja prava tog naroda na svoju domovinu unutar Bosne i Hercegovine. Stoga je bošnjački ratni usklik „pozdrav domovini" prisila nazočnih nebošnjaka da priznaju gubitak svoje beha domovine, svog nacionalnog i teritorijalnog dijela, i pomire se sa bošnjačkom unitarističko centralističkom okupacijom, ne samo u ratu okupiranih teritorija već i onih obranjeni u vrijeme muslimanske agresije. Onakva domovina Bosna i Hercegovina za kakvu su se borili i bore Muslimani a zatim Bošnjaci, a danas potomci Osmanlija, takva Bosna i Herecgovina nikako nije domovina niti Srba niti Hrvata. Ako se tolerira, a očito da se šutnjom i odobrava, da Bošnjaci Domovinom pozdravljaju cijelu beha zajednicu, što je znak unitarističko centralističke islamske Bosne i Hercegovine, zašto onda se brani Hrvatima da pozdrav domovini kažu svojoj Hrvatskoj Republici Herceg Bosni.
 
Za preživjeli hrvatski narod, jednako i u srpskoj a još više u muslimanskoj agresiji, domovina je samo Hrvatska Republika Herceg Bosna, kao što je za Srbe Republika Srpska. I to su ratne i poratne činjenice, zbog koji ni jedan narod nema pravo prisvajanja cijele beha zajednice, i kao takvu je nazivati svojom domovinom. To je mirnodopska agresija na nebošnjake, i okupacija njihovih teritorija, ali i nepriznavanje Hrvata i Srba  u postrojenosti pripadnika Oružanih snaga.
 
Komu je današnja Bosna i Hercegovina, ovako nakaradno, sa strašnim vanjskim izgledom, i crnilom mržnje napunjena u unutrašnjosti, domovina. Kada bi je današnji Bošnjaci uistinu doživljavali domovinom ne bi se nikad izjašnjavali potomcima Osmanlija i pjevali Turskoj „Turska je naša mati tako je bilo i tako će ostati". Po tim i takvim odnosom prema zemlji na kojoj žive oni Bosnu i Hercegovinu smatraju  domovinom Turaka, zbog čega je Hrvati i Srbi takvom nikada ne mogu doživljavati domovinom. Stoga Bosna i Hercegovina nikako nije domovina u prvom redu osmanlijskih potomaka, ali ni svih drugi koji podupiru tu politiku izdaje. Svaki vid bošnjačkog pozdrava domovini osmanlijskih potomaka otimanje je Bosne i Hercegovine Hrvatima, Srbima i svim drugim nebošnjacima. Koristiti ratni usklik u miru udar je na mir, udar je, bez obzira kakva je neuređena i nesigurna, i na Bosnu i Hercegovinu. Treba se pitati, šta rade međunarodni protektori u toj „krčmi pogašenih svjetla". Ne mogu reći da to ne čuju, jer čuju i najtiši šapat Hrvata  koji traže svoj dio Bosne i Hercegovine. To je ratna šutnja svjetskih šerifa na mirnodopsku agresiju Otomanskih potomaka na Bosnu i Hercegovinu.
 

Vinko Đotlo

BiH je između 1991. i 2019. godine izgubila čak 1.325.297 stanovnika

 
 
Istraživanje Steve Pašalića
Na kraju 2019. godine u Bosni i Hercegovini živjelo je 3.051.736 stanovnika, što je za čak 1.325.297 stanovnika manje u odnosu na 1991. godinu. Podaci su ovo iz istraživanja koje je proveo redovni profesor Demografije na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu, prof. dr Stevo Pašalić, a u koje je portal Vijesti.ba imao uvid.
https://www.hercegbosna.org/slike_upload/20160705/velicina1/herceg_bosna201607052037230.jpg
Stevo Pašalić

U BiH prije 28 godina živjela su 4.377.033 građanina, od čega ih je na području današnje FBiH obitavalo 2.731.019, na području Republike Srpske (RS) 1.558.387, a u Brčko Distriktu 87.627.

Kada je u pitanju 2013. godina, BiH je imala 3.531.159 stanovnika, od čega ih je u FBiH živjelo 2.219.220, u RS-u 1.228.423, a u Brčko Distriktu 83.516.

Podaci pokazuju da je između 2013. i 2019. godine BiH izgubila 480.000 stanovnika. Naime, prošle godine u BiH živjelo je 3.051.736 Bosanaca i Hercegovaca, od čega 1.925.419 u FBiH, 1.057.729 u RS-u, a 68.588 u Brčko Distriktu.

Također, podaci pokazuju i da je u periodu između 2014. i 2019. godine prirodnim priraštajem BiH izgubila 43.423 stanovnika, od čega se na FBiH odnosi 8.382, na RS 31.013, a na Distrikt Brčko 4.028 stanovnika.

Kada se sve sabere i oduzme, BiH je između 1991. i 2019. godine izgubila čak 1.325.297 stanovnika. Tako danas u FBiH živi 805.600 stanovnika manje nego 1991. godine, RS je u tom periodu izgubila 500.658, a Brčko Distrikt 19.039 stanovnika.


D. K., Vijesti.ba

Na Širokom Brijegu održani »X. dani pobijenih hercegovačkih franjevaca«

 
 
U povodu 75. obljetnice jugokomunističkog ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca, u samostanskoj crkvi na Širokom Brijegu 1. – 7. veljače održali su se »X. dani pobijenih hercegovačkih franjevaca«. Kroz molitvena tri dana dodijeljene su i nagrade te prigodne plakete nagrađenima na »IX. nagradnom natječaju« na temu pobijeni hercegovački franjevci. Zastupljeni su bili uzrasti djeca, mladež i odrasli.
Slikovni rezultat za Na Širokom Brijegu održani »X. dani pobijenih hercegovačkih franjevaca«
Danas, na dan obljetnice ubojstva franjevaca na Širokom Brijegu, molitveni program započeo je u 16.00 molitvom kraj ratnog skloništa gdje su članovi Frame Široki Brijeg zapalili 12 svijeća u znak sjećanja na 12 fratara koji su ubijeni i spaljeni u ovom skloništu. Nakon molitve procesija se uputila prema grobu u samostanskoj crkvi gdje je molitvu predvodio provincijal, a Trećari čitali imena pobijenih franjevaca.
 
Svečanu sv. misu zadušnicu predslavio je dr. fra Miljenko Šteko, provincijal hercegovačkih franjevaca, uz sumisništvo generalnog vikara hercegovačkih biskupija don Željka Majića, vicepostulatora fra Miljenka Stojića i 70-ak drugih hercegovačkih franjevaca. Pjevanje na sv. misi predvodio je veliki župni zbor pod ravnanjem s. Mire Majić. Misno čitanje pročitao je fra Rade Dragićević, posljednji živući hercegovački franjevac koji je pohađao glasovitu Franjevačku klasičnu gimnaziju na Širokom Brijegu. Molitvu vjernika čitali su gvardijani pojedinih samostana.
 
Provincijal je u propovijedi istakao sljedeće. »Okupili smo se večeras oko svetoga oltara i euharistijskog Krista da pred oltar donesemo svoju sažalnicu za pobijenu redovničku braću i naš stradali puk, a da pritom Kristu preporučimo njihove duše. Nižu se u našim mislima potresna sjećanja na pobijene, ali postrance i na one koji ih pogubiše. Bogu prinosimo i teretnu žrtvu šutnje koja je kroz prošla desetljeća silom okovala istinu o nemilom događaju, a ovu Provinciju smrtno ranjavala brojnim kazamatima. Dugo smo živjeli u tamnoj noći, gledali u zube strahu i ideološkom mraku. Jedino svjetlo nam bijaše Krist, kojem smo prinosili svoje žalosti i svoje nade. Zar nije dostatno pogubne navade da se o svemu smije govoriti, osim o komunističkim zločinima, a još manje ih istraživati i krivce privesti pravdi?! Zaprepašćuje i dan danas količina šutnje onih koji vladaju arhivima i činjenicama o ovim stravičnim zbivanjima, a još više onih koji iz prve ruke ili po sigurnoj predaji znaju što se dogodilo i gdje su stratišta naših pobijenih. Očito ih ne zastrašuju sudovi ove zemlje, ali mi znamo da to nije jedini sud. Naša su braća ovdje posmicana bez svjedoka. Kad to kažem, želim naglasiti ovo: Nitko od njih nije preživio kako bi nam mogao opisati kako je to točno tada bilo i kako su se ubijena braća ponijela u posljednjim trenutcima svoga života. Ne krijem da bih to volio znati, jer sam uvjeren da je zacijelo bilo dirljivih svjedočanstva za Krista. I dok razmišljam kako su mogli izgledati njihovi zadnji pogledi, njihove vezane i sklopljene ruke, pada mi na um ova činjenica: Imamo brojne svjedoke iz drugih zlosilja, pokolja i progona. I s lijeve i s desne strane. I ta su svjedočenja i te kako potresna.« Rekao je i sljedeće. »Ovdašnji Brozovi krvavi zločini oskudijevaju svjedocima. S našeg ratnog skloništa, tu pod crkvom u samostanskom vrtu, mi nemamo ni glasa, ni traga, ni fotografije. S obala hladne Neretve, gdje su mučili, umorili i u rijeku pobacali tijela našeg Provincijala, mostarskog gvardijana i još petorice braće, također nema svjedoka. Nema fotografije. Nema izravnih svjedoka ni s jednog mučilišta naše braće. Preživjeli su samo počinitelji zločinâ, a njih je partijska stega tako stravično natjerala na doživotnu šutnju da se oni ni nakon 75 godina ne usuđuju progovoriti o tome javno. Ovom prigodom pozivam sve eventualno još žive očevidce tih događaja, svakako i partizanske, ili njihove potomke koji nešto posredno znaju, da se probude i zamisle nad vječnošću koja ih čeka. Neka ne nose u grob ono što bi im – ako to otkriju i za to se pokaju – moglo spasiti dušu, a nama pomoći da dođemo do pune istine o tim gorkim događajima i da nađemo barem zemne ostatke onih koje još uvijek tražimo.«
 
Na kraju sv. mise zadušnice nazočnima je nekoliko riječi uputio i prenio molitvu i blizinu mjesnog biskupa generalni vikar hercegovačkih biskupija don Željko Majić. »Molimo danas svi, u ovoj sv. misi i ovih dana, sjećajući se tolikih stradanja, mučenja, mučkih ubijanja, za duše naših pobijenih da nađu vječni mir u Oca nebeskoga te da njihova krv bude sjeme novoga života u našoj Hercegovini, u našem hrvatskom narodu, ali i sjeme novih duhovnih zvanja, kako redovničkih tako i svećeničkih.«
 
Fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, zahvalio se svima koji su na bilo koji način pomogli tijekom ovih dana i tijekom čitave godine. Kratko je predstavio rad Vicepostulature kroz proteklu godinu te istaknuo sljedeće. »Kao što smo lani natuknuli, u jami Golubinka u selu Mratovu pronašli smo još trojicu naše braće: fra Radoslava Vukšića, fra Fabijana Paponju i jednoga čije se ime na papiriću nije moglo odgonetnuti. Ako Bog da, slijedi otkopavanje njihovih posmrtnih ostataka. Pripreme su u tijeku. Nastavili smo i s obnovom i zaštitom ratnog skloništa. Želimo ga dovesti u ono stanje kakvo je bilo kada su pobijena naša braća i kada se taj dio zemljišta marljivo obrađivao te u stanje da hodočasnici tu budu posve sigurni.«
 
Gvardijan širokobriješkog samostana, fra Ivan Marić, rekao je sljedeće. »Ne smijemo se zadovoljiti samo izgovaranjem imena fratara koja nisu smjela biti glasno i jasno artikulirana, jer je i tisuće imena danas ostalo neizgovoreno. Godine progonstva, zlostavljanja, ubijanja kršćana, svećenika, redovnika, redovnica, vjernika na ovom podneblju učinilo nas je predgrađem vječnog grada Jeruzalema, a mučenički predznak i predgrađem Rima. Zato želim da spomen na ubijene fratre i narod Božji, ostane trajno upisan u srca svih nas okupljenih, posebno našeg franjevačkog podmlatka novaka i postulanata, od kojih su neki prvi put ovdje na današnji dan. Svima nam je ovo podsjetnik na svetu baštinu koje se ne smijemo odreći, koja nas trajno obvezuje da svim snagama prionemo za istinu i dobro svih ljudi. Dio istine je i u crkvenoj kanonizaciji naše ubijene braće gdje ćemo, nadam se, što prije dočekati kada će na današnji dan u cijelom katoličkom svijetu biti slavljene sv. mise na čast širokobrijeških mučenika, fra Lea i 65 subraće, što je i izvor našeg duhovnog dobra.«
 
Kroz ova četiri dana molitveni program je putem interneta i radiovalova prenosila Radiopostaja Široki Brijeg. Katolički tjednik stradanju hercegovačkih franjevaca posvetio je čitave četiri stranice u najnovijem broju. A i mnogi drugi mediji izvijestili su o svemu, na čemu im se posebno zahvalio vicepostulator fra Miljenko Stojić.
 
Treba još spomenuti da je iz župe Veljaci, pod vodstvom župnika fra Stipana Klarića, došao autobus vjernika te također autobus iz Splita članova Udruge Domovinske vojske 1941. – 1945 i Udruge Benedikt, kao i članovi Udruge Hrvatski domobran iz Metkovića.
 

Ivana Karačić

Anketa

Oleg Butković veli kako ukidanje plaćanja cestarine na Krčkom mostu nije predizborni trik. Vjerujete li mu?

Ponedjeljak, 25/05/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1133 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević