Get Adobe Flash player
Vladu od nezadovoljstva ne će ni tenkovi spasiti

Vladu od nezadovoljstva ne će ni tenkovi spasiti

Prosječni Hrvat na svakom koraku osjeća društvenu nepravdu i...

Goran Puklin i njegovi kumovi

Goran Puklin i njegovi kumovi

Za blokirane, deložirane, gladne i nezaposlene nema, ali za razvrat...

Epidemija nezajažljive grandomanije

Epidemija nezajažljive grandomanije

Virus će proći, ali ne će proći grandomanija, grabež, pohlepa i...

Razmak od dva metra ništa ne pomaže

Razmak od dva metra ništa ne pomaže

U Dubrovniku razotkrivena prijevara definicije...

Milorade, pročitaj ponešto iz knjige Vilima Karlovića!

Milorade, pročitaj ponešto iz knjige Vilima Karlovića!

Tko to može oprostiti Milorade Pupovcu? Tko premijeru Plenkoviću? Pomirba?...

  • Vladu od nezadovoljstva ne će ni tenkovi spasiti

    Vladu od nezadovoljstva ne će ni tenkovi spasiti

    četvrtak, 15. listopada 2020. 17:16
  • Goran Puklin i njegovi kumovi

    Goran Puklin i njegovi kumovi

    srijeda, 14. listopada 2020. 17:30
  • Epidemija nezajažljive grandomanije

    Epidemija nezajažljive grandomanije

    nedjelja, 11. listopada 2020. 17:02
  • Razmak od dva metra ništa ne pomaže

    Razmak od dva metra ništa ne pomaže

    četvrtak, 15. listopada 2020. 17:09
  • Milorade, pročitaj ponešto iz knjige Vilima Karlovića!

    Milorade, pročitaj ponešto iz knjige Vilima Karlovića!

    četvrtak, 15. listopada 2020. 17:06

Amerika se vraća u Bosnu i Hercegovinu na najbolji mogući način

 
 
Dana 29. svibnja 2020. bošnjačko muslimanski mediji svih predznaka i svih vlasnika, žestoko su se natjecali koji će od njih više pjevati hvalospjeve Turskoj koja je tog dana obilježavala najstrašniji povijesni genocid i konfesiocid 567. godišnjicu osvajanja Carigrada. Nekažnjeni zločini i zločinci sjeme su  budući zločina, genocida i konfesiocida. Primjer nekažnjavanja Turske kao najvećeg povijesnog zločinca počinjenih zločina genocida i konfesiocida diljem okupiranih kršćanskih prostora, pokazuje da oni nikad ne prestaju i da se uvijek spremaju za nove, ili nastavke zaustavljenih ili početke novih. Što je neki imperij počinio strašnije i obimnije zločine svih predznaka, tim je ostavljan nekažnjenim od svjetske zajednice, čime mu se šalje poruka da može ponovno nastaviti bilo gdje i bilo kad u svojim zločinačkim pohodima. Time i svjetska zajednica, napose onaj njezin dio koji je bio žrtva osmanlijskog krvoločnog zločina, znači onaj kršćanski dio kao najstradalniji, snosi veliku odgovornost nekažnjavanja Turske nakon propasti zloćudnog imperija.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/3/30/NessebarVieilleMetropole.jpg/1200px-NessebarVieilleMetropole.jpg
Propast imperija ne znači i propast imperijalista. Školski primjer je današnje obilježavanje turskih imperijalista, kao i potomaka Osmanlija u Bosni i Hercegovini godišnjicu osvajanja Istanbula, drugog Rima kršćana i kršćanstva. U Turskoj se slavio dan konfesiocida, genocida, urbanocida i kulturocida, u Bosni i Hercegovini potomci Osmanlija natjecali se tko će ljepše i snažnije, dojmljivije i slikovitije opisati "historijski podvig osmanske vojske koju je predvodio sultan Mehmed Fatih II." Slaviti i veličati tako strašne zločine, nasilnih preinaka vjerskih bogomolja jedne religije u drugu, što je od pojave Osmanlija praksa islamskih zemalja pretvaranjem crkava u džamije, samosvrstavanje je na stranu najcrnjeg prošlog osmanizma i današnjeg isilizma. Obje te radikalne vjerske ideologije, iz prošlosti i sadašnjosti, duboko su prisutne danas u većem dijelu u vjerskom ratu podijeljene Bosne i Hercegovine. Niti je povlačenjem Osmanlija iz petstogodišnje okupirane, osiromašene, pokradene, razrušene i prisilno islamizirane Bosne i Hercegovine nestalo osmanizma, niti je porazom isilovaca na Bliskom istoku nestalo isila a u beha federaciji.
 
Nigdje u svijetu osmanizam i isilizam nisu našli tako snažno uporište kao na toj europskoj periferiji. Trajat će to toliko dugo koliko se dugo u Turskoj obilježava nasilničko osvajanje Konstantinopola, Istočnog Rimskog carstva, i pretvaranje tisuće crkava u džamije, kao i dok u Bosni i Hercegovini potomci Osmanlija stotine pretvorenih crkava u džamije i danas ih i dalje otimaju. Dva primjera istog turskog zločina konfesiocida, crkva Svete Sofije u Istanbulu i crkva Svete Marije u Jajcu najjasnije kazuju zločinačko pretvaranje crkava u džamije, i današnje pobjedničko prkošenje Turaka kršćanskom svijetu i osmanlijskih potomaka katolicima u Bosni i Hercegovini. No, jednako tako samo ta dva nekažnjena slučaja turskih konfesiocida počinjenih nad okupiranim kršćanima, govore o nerješivosti beha problema dok se ne kazne počinitelj tih strašnih zločina, Turska  kao nasljednica Osmanlija, Bošnjaci kao potomci Osmanlija. Nema većeg i sramnijeg poniženja kršćana i kršćanstva od Erdoğanovog odavanja počasti sultanu Mehmedu Fatihu II. osvajaču crkve Svete Sofije i njezinom pretvaranju u džamiju. Svi kasniji muslimanski zločini konfesiocida diljem svijeta imali su i imaju izvorište u osamnlijskom osvajanju crkve Svete Sofije i njenziom pretvaranju u džamiju, kao što i u Bosni i Hercegovini u osvajanju crkve Svete Marije u Jajcu i pretvaranje u džamiju. Jer ono što je crkva Svete Sofije za pravoslavlje, to je crkva Svete Marije u Jajcu za katolike.
 
I dok velik dio kršćanskog svijeta, kao i Putinova Rusija, šuti na Erdoğanovo ponovno vraćanje crkve Svete Sofije u džamiju, Sjedinjene Američke Države svjetska predvodnica ljudskih sloboda i vjerski prava, pozvale su Tursku da bivšu baziliku Svete Sofije ne pretvara u džamiju. Bez obzira što upozorenje dolazi dosta kasno, ipak ono ulijeva veliku nadu kršćanima svijeta, dakako i katolicima u Bosni i Hercegovini, kako više nigdje i nikada crkve ne će biti pretvarane u džamije. To je i neka nada kako bi moglo doći do kažnjavanja Turske za strašne zločine prisilne islamizacije i rušenja crkava u pokorenim kršćanskim narodima. Američko upozorenje Erdoğanu je također i indirektno upozorenje Bošnjacima da ne pokušavaju ponovno crkvu Svete Marije u Jajcu pretvarati u džamiju. Crkva Svete Marije u kraljevskom hrvatskom gradu Jajce, pretvorena u džamiju nepobitan je dokaz za sve beha narode pa i Bošnjake koji to negiraju, da je turska okupacija Bosne i Hercegovine, uza sve druge zločine, obilježena i zločinom prisilne islamizacije kršćana, napose katolika. Takvim zločinačkim potezima prisilne islamizacije ne gradi se suživot bosansko hercegovačkih vjerskih i nacionalnih razlika. Amerika se vraća u Bosnu i Hercegovinu na najbolji mogući način. I ne samo u Bosnu i Hercegovinu, već svugdje tamo u svijetu gdje su kršćani u opasnosti biološkog istrjebljenja u globalnom vjerskom ratu započetog 11. rujna 2001. godine, terorističko-islamističkim napadom na Ameriku.
 

Vinko Đotlo

Džaferovićevi gosti progone i tuku žene po Sarajevu

 
 
Džaferovićevi i Turkovičkini migranti, kojima su kapom i šakom podijelili bosanskohercegovačke vize u zemljama iz kojih ratnički dolaze s opasnim ciljem nasilničke izmjene nacionalne i vjerske strukture beha populacije na štetu kršćana i kršćanstva, svom silinom udaraju po najnježnijoj, u islamskim društvima najnezaštićenijoj skupini društva, po ženama. Ciljevima zbog kojih su pozvani, i sa bratskom dobrodošlicom dočekivani, i još uvijek se dočekuju, kreću svim putovima, svim sredstvima. Potpomognuti od bošnjačkih lidera koji im pružaju svu potrebitu pomoć, postaju nezaustavljivi. Tamo gdje su im očevi i prijatelji, braća po vjeri, u vjerskom beha ratu zaustavljeni, oni nastavljaju pod komandom isti muslimanskih zapovjednika, nacionalni heroja za počinjene i nekažnjene strašne zločine.
https://www.kurir.rs/data/images/2020/06/24/18/2260529_fb-iman_ls.jpg
Pretučena balerina Iman Fagin
 
Koliko je taj bošnjački plan udruženog zločinačkog pothvata, pomoću migranata islamizirati Bosnu i Hercegovinu, osmišljen u samom političkom vrhu potvrđuje činjenica da su u njemu sudjelovali, i sudjeluju svi oni pojedinci koji su etnički i vjerski očistili hrvatske prostore Srednje Bosne.  Pojedinci sa vrlo velikim ratnim iskustvom kršćanocida, čiji centar se nalazi u srednjobosanskom muslimanskom selu Gluha Bukovica. Selo koje je u vjerskom beha ratu postalo sinonim paklenih planova vjerskog rata do potpunog istrjebljenja kršćana katolika. Muslimanski planeri tog, u povijesti Europe nakon turskog danka u krvi, najvećeg i najbrutalnijeg uboda noža u leđa svojim prijeratnim saveznicima, u šumskoj zabiti gdje se Vlašić dodiruje sa Gorčevicom, izgradili su europski centar za mudžahedine, i konclogor za biološko istrjebljenje katolika, četrnaestostoljetnih branitelja i čuvara europskog kršćanstva i Europe. Gluha Bukovica se ne odriče svoje vodeće uloge u islamiziranju ove europske periferije, koju od te crne opasnosti ne spašavaju ni visoki predstavnici, kao apsolutistički vladari bosanskohercegovačke egzistencije, koja se tlači na vrlo tankoj niti opstati ili nestati, biti ili ne biti, demokracije ili vjerskog islamskog unitarizma.
 
S iskustvom organiziranja, upravljanja i konclogorskog djelovanja na zatočenim hrvatskim žrtvama, među njima i časnim sestrama i svećenicima, u bošnjački antikršćanski, antieuropski, radikalno islamistički vladajući vrh prima se, i na visok položaj postavlja, žena rođena u Gluhoj Bukovici. Kao svjedok svih tih strašnih genocidno konfesiocidnih zločina nad Hrvatima katolicima Srednje Bosne, a time i suodgovorna za ta  još uvijek nekažnjena zlodjela, bošnjački politički vrh je nagrađuje foteljom ministrice vanjskih poslova podijeljene Bosne i Hercegovine. Jer, posao islamiziranja beha nebošnjaka nije završen. Za taj posao bošnjačkom političkom liderstvu potreban je netko tko dobro poznaje taj posao. I to može najbolje raditi netko iz Gluhe Bukovice. A taj netko je današnja ministrica vanjskih poslova, budući da uza sva iskustva stečena u konclogoru u Gluhoj Bukovici, zna i jezike mudžahedina i mnogih drugih džihadista. To je ono sa čime se mogu zvati i pozivati, komunikacijski surađivati sa pridošlim ratnicima, džihadistima.
 
I pokazala se izvrsnim izborom. Politički bošnjački vrh sa ratnim iskustvom etničkog čišćenja Hrvata katolika se posložio Džaferović, Genjac, Turković, Izetbegović... I posao je krenuo. Bosanskohercegovačke vize se dijele diljem islamskog svijeta, migrantska bujica radikalnih islamista puni Bosnu i Hercegovinu. Dovoljno velika da povremeno agresira i na Hrvatsku, i to na način, kako ih domaćini poučavaju, da se međusobno iskrvare, noževima izranjavaju, i onda izlaze pred kamere plaćeni novinara, i veliki vođa (ne)vladinih udruga i partija koje surađuju s bošnjačkim čelništvom, da te slike pošalju u svijet. Slike hrvatske policije, koja im eto ne da ulazak u Hrvatsku i Europu. Vrlo prljav, pobjednički, migrantski i (ne)vladinih udruga, rat i protiv Hrvatske i protiv Europe. Svi koji su na bilo koji način protiv te prisilne izmjene nacionalne i vjerske beha slike, bošnjačka četvorka po kratkom postupku uklanja, pa čak i ministra sigurnosti. Oni uklanjaju političke protivnike, pozvani i sa dobrodošlicom dočekani migranti uklanjaju narod, napose žene sa gradskih ulica, trgova, pljačkaju, razbijaju izloge i kradu sve redom. Upadaju u kuće, i kao njihovi prethodnici u vjerskom beha ratu, skidaju križeve i svete slike sa zidova gaze i obeščašćuju na najprimitivniji način.
 
Oni i njihovo nasilničko ponašanje najveća su opasnost slobodnog kretanja mladi cura i žena. Svakim danom na ulicama gradova napadaju ih. Vjerojatno po nečijim uputama žrtve tih ratnika, koji se spremaju i pripremaju za rat kad im se dadne znak, su nebošnjakinje.
Bošnjakinje ne napadaju jer ih prepoznaju po načinu oblačenja, a one koje su ostale u europskom stilu odijevanju na njih ih upozoravaju oni koji su ih pozvali. Žene su sve prestrašenije u beha gradovima. Migrantsko nasilničko ponašanje, zapravo radikalna bošnjačka politika suradnje s džihadistima, danas zatvara žene u kuće i domove, a sutra i sve druge. Izlazak žena ubrzo će biti moguć jedino uz pratnju brata ili muža, kao i u svim drugim islamskim zemljama. To je najčvršći dokaz islamskog radikaliziranja Bosne i Hercegovine. Kao gladne zvijeri, onako kako isilovci postupaju sa kršćankama na Bliskom istoku, trojica islamskih radikalista, vjerojatno sa beha vizama, zbog kojih su Džaferović, Turković, Genjac i Izetbegović najurili ministra sigurnosti BiH Fahrudina Radončića koji se protivio tom načinu prisilnog islamiziranja, napali su i na mrtvo pretukli djevojku u Sarajevu, europskom Teheranu. Kako kaže žrtva tih čuvara Islamske revolucije u Bosni i Hercegovini „stavili su mi ruke na usta i krvnički udarali“.
 
To je sve češća pojava u Sarajevu, i gotovo takve se slike nasilničkog ponašanja novih mudžahedina, gledaju svaki dan. Islamistička vojska bošnjačke četvorke zasigurno će, nekim privilegijama i bosanskohercegovačkim državljanstvom kao i njihovi otćevi, biti nagrađena za ta zlodjela. Bit će to poticaj još glasnijeg bošnjačkog pozivanja i većeg broja davanja viza u Pakistanu i drugim islamskim zemljama. Tri tisuće viza podijeljenih Pakistancima, to je samo mali početak za veliku vojsku koja će sve više pristizati. Tamo gdje su zaustavljeni njihovi roditelji u agresiji na Hrvate i njihove prostore i svetinje, nastavljaju im djeca, pod komandom isti onih koji su zapovijedali njihovim očevima. Krvavi i brutalni vjerski beha rat se nastavlja s istim muslimansko-mudžahedinskim ratnicima i zločinima etničkog i vjerskog čišćenja danas Federacije a sutra i ostatka Bosne i Hercegovine. Da je taj zločin nezaustavljiv pokazuje mrtva šutnja visoki predstavnika, što govori i o njihovoj suradnji u tim zločinima. Time su i oni, kao i aktualno političko bošnjačko čelništvo koje poziva mudžahedinske migrante u nastavak vjerskog beha rata, gotovo glavni krivci za migrantsko „stavljanje ruku na usta žena i krvničko udaranje“ nemoćnih žrtava.
 

Vinko Đotlo

Komšićeva Armija je antifašistička u onolikoj mjeri u kolikoj je bila osmanlijska

 
 
U Bosni i Hercegovini osmanizam i komunizam su dolazili i poraženi odlazili, a zločinačko teroristički komunisti osmanlije, ostajali i ostali. Svako vrijeme ljudske povijesti ima svoje diktature i diktatore. Ima sljedbenike i čuvare. Ima potomke. Ni jedan sustav se tako čvrsto i brutalno ne brani kao što se brane te dvije mračne ideologije od kojih je komunističku slobodni svijet Zapadne civilizacije osudio i pohranio zajedno sa nacizmom i fašizmom, a drugu osmanlijsku ostavio nekažnjenu. No za razliku od nacizma, fašizma i komunizma koje je svijet pobijedio i kaznio, osmanizam je jedini teroristički režim nekažnjen i danas. I zato se u zemlji izvorišta, i u onima u kojima su zločin genocida i konfesiocida provodili, i proveli, ponovo javlja i svijetu prijeti.
https://foreignpolicy.com/wp-content/uploads/2016/10/snyypg5.jpg?w=960
Pojedinac zaražen komunističkim, osmanlijskim i isilovskim virusom ostaje neizlječiv. Čini se da svijet nema lijeka, niti cjepiva protiv tih pandemija koje su svijet vratile, vraćale i vraćaju u zavisnosti od prostora na kojima su rušili i ubijali, gotovo stoljeća unazad. Najteže s nesagledivim posljedicama prošli su, i prolaze, narodi koji su bili, i jesu, žrtve i osmanizma, i komunizma te današnjeg isilizma. Bosna i Hercegovina je, napose njezin hrvatski katolički narod, vjerojatno, jedina zemlja u svijetu, ako ne u svijetu a ono sigurno u Europi, koja je bila, koja jest i danas, a po svemu sudeći, na žalost, i koja će biti i sutra žrtva osmanizma, komunizma i isilizma. Tri ideologije, tri pandemije, tri po egzistenciju hrvatskog naroda smrtonosna virusa, haraju, ubijaju, i prijete, na različite načine diljem Bosne i Hercegovine. Eto, u procesu prisvajanja Bosne i Hercegovine, otimajući je svim nebošnjacima i nemuslimanima, u nizu tih osvajača ističe se pripadnik muslimanske Armije, Željko Komšić, odlikovan zlatnim ljiljanom jer je "nenaoružan" pucao po Hrvatima, i u tolikoj pucnjavi izgoneći ih sa trinaeststoljetnih ognjišta, "ne zna" je li nekog od njih i ubio.
 
Za svoju armiju kojoj je vjerno služio, kao i desetine tisuća mudžahedina i vehabija, te svih drugih vrsta džihadista, Komšić kaže da je ona „jedini historijski nasljednik antifašističke tradicije BiH". U ozračju nemjerenog ponosa što je bio i u takvoj, isključivo vjerskoj, armiji upućuje joj, a time i sebi čestitku "povodom obilježavanja 15. aprila – Dana Armije RBiH." Komšićeva Armija je antifašistička u onolikoj mjeri u kolikoj je bila osmanlijska, u kojoj je i suvremena  isilovska, i ona komunistička kojoj je bio vrhovni zapovjednik čovjek čiju sliku drži u svom uredu. Ili onoliko je antifašistička koliko su antifašisti svi njegovi suborci vehabije i mudžahedini koji su katolicima namijenili sudbinu kršćana na Bliskom istoku.
 
Antifašistička slika muslimanske armije Bosne i Hercegovine, u čijim redovima je bio zajedno sa mudžahedinima i prvi bošnjački član beha Predsjedništva Željko Komšić, vidjela se u zapjenjenosti džihadista 16. svibnja 2020. u bosanskohercegovačkom Teheranu, kada su isilovski jurišali na kardinala Katoličke Crkve, na katedralu i katoličke vjernike okupljene na Svetoj misi. Komšić, laskajući svojoj armiji, a time najviše samom sebi čestitajući joj rođendan kaže:" Tamo gdje je četrdesetih stala jedna generacija antifašista, devedesetih je nastavila druga". Priznade vojnik muslimanske armije ono što je cijeli slobodni svijet osudio, da je totalitarni komunizam i njegova zločinačka "antifašistička" armija daleko fašističkija, zločinačkija i brutalnija i od nacizma i fašizma zajedno. Pokazale su se te dvije armije, komunističko "antifašistička" i muslimansko "antifašistička", u slikama porušenog Vukovara, u spaljenim hrvatskim selima Srednje Bosne, kao i u beha gradovima kroz koje je Željko prošao sa svojim suborcima mudžahedinima i vehabijama, koji su i danas četvrt stoljeća poslije etnički i vjerski čisti bošnjačko muslimanski gradovi. 
 
Komšić kao pripadnik muslimanske Armije, koja ima dodatak BiH, i suborac mudžahedina, vehabija kako onih strani tako i domaći, bez i malo osjećaja srama, i straha odgovornosti za zločine genocida nad hrvatskim narodom, hvališe svoju vojsku pripisujući joj ono što nije bila i što nikada i ne može biti. Kaže, između ostalog, za svoju armiju iza koje su i danas pusta i spaljena hrvatska sela i neotkrivene masovne grobnice hrvatskih žrtava, taj od dvojice prvi bošnjački član tronacionalnog beha Predsjedništva: „Obranivši domovinu u okvirima granica koje je utemeljilo Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine, Armija Republike Bosne i Hercegovine, koju su sačinjavali pripadnici svih bosanskohercegovačkih nacionalnosti, ujedno je odbranila i ono što je Bosna i Hercegovina uvijek bila i uvijek će biti, a bila je, jeste i biti će, domovina i država svih njenih građana".
 
Svaki bošnjački govor o građanskoj beha zajednici Bošnjaka, Hrvata iSrba je zapravo nepriznavanje niti Srba, niti Hrvata niti bilo kojeg drugog nebošnjačkog beha naroda. A to nije ništa drugo već korak do genocida nad tim narodima. Kako bi sakrio taj put, i taj cilj koji je zapravo put u muslimanski beha entitet, Komšić u poznatoj čaršijskoj maniri laže kako je u njegovoj armiji bilo "svih bosanskohercegovačkih nacionalnosti". I to laže sam sebe. Kako to da je u beha "državi građana" bilo i svih nacionalnosti. Sam priznaje da hoće dokinuti, izbrisati beha nacionalnosti, u prvom redu hrvatsku koja je potpuno nezaštićena u bošnjačko unitarističko centralističkim  federalnim okvirima,  da bi stvorio neku svoju naciju građanin, čime nastavlja neometano davanje beha dokumenata isilovcima, mudžahedinima, vehabijama, džihadistima, i svim drugim migrantima i ratnicima iz islamskih zemalja, koji ubrzano postaju građani i glasači za Komšića, Izetbegovića i muslimansku Bosnu i Herecgovinu.
 
A zar to plansko mijenjanje nacionalne slike Bosne i Hercegovine nije genocid. U svakom nasilničkom procesu stvaranja novih nacija u kompleksnim zajednicama, zapravo je proces genocida nad malobrojnijim narodom. To je povijesno potvrdio i velikosrpski pokušaj nasilničkog stvaranja nacije Jugoslaven, koji je u neuspjehu realizacije kao odmazdu nad onim narodom koji to nije prihvatio, hrvatskim, počinio zločin genocida. Danas to isto čine i velikomuslimani u daytonskoj federalnoj tvorevini nasilničkim pokušajem stvoriti, dakako na štetu Hrvata, novu naciju Građanin, što zapravo znači velikomusliman. I već početak tog mračnog procesa obilježili su strašnim zločinima  nad hrvatskim narodom, i čine i dalje, koji ne prihvaća tu fašističko nacističku, osmanlijsku doktrinu prisilnog islamiziranja.
 

Vinko Đotlo

Anketa

Tko je u pravu: Zoran Milanović ili Andrej Plenković?

Četvrtak, 22/10/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1726 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević