Get Adobe Flash player
Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

Spomenik general-majoru Bratiću u vojarni Vojske Srbije dokaz srbijanske...

Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

Plenković: Trebate znati da nijedno pravosudno tijelo u RH nije službeno...

Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

Autor pjesme "Srbe na vrbe" je Slovenac Marko...

Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

Sve dok Hrvatska prijestupnike javno i kolektivno ne osuđuje bit će...

SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

Prema Željki Proleterki partizani su imali pravo na mržnju i...

  • Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

    Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

    četvrtak, 14. studenoga 2019. 10:34
  • Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

    Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

    srijeda, 13. studenoga 2019. 16:46
  • Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

    Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

    četvrtak, 14. studenoga 2019. 13:30
  • Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

    Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

    srijeda, 13. studenoga 2019. 16:40
  • SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

    SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

    utorak, 12. studenoga 2019. 19:49

Željko Komšić dobio odlikovanje zlatni ljiljan za rat protiv Hrvata

 
 
Za 'hrvatskog člana' Predsjedništva BiH, Željka Komšića, moglo bi se slobodno kazati: „Kad se poganin (nevjernik, kršćanin) poturči, gori kaur(in) od 'Turčina'!“ Parafraza je to one poznate narodne uzrečice: „Kad se vlašče pogospodi, gore vlašče nego pašče!“. Nakaradni izborni zakon susjedne nam BiH omogućio je novopečenim Bošnjacima odnosno dojučerašnjim Muslimanima da izaberu kripto-Hrvata Željka Komšića za (hrvatskog?) člana Predsjedništva konfederacije BiH sastavljene od bošnjačko-hrvatske Federacije i Dodikove takozvane Republike srpske. Legitimno ali i sasvim nelegalno, apsurdno, nelogično.
http://i.hurimg.com/i/hdn/75/0x0/59c755d245d2a027e83aab7d.jpg
Naime, 'kaurina' Željka Komšića nitko od konfederativnih Hrvata BiH ne priznaje kao legalnog predstavnika hrvatskog naroda susjedne nam virtualne države, ili, jednostavno rečeno on je 'persona non grata' u svakom mjestu, selu i gradu BiH s hrvatskom većinom! Stoga nimalo ne čudi njegov nedavni anti-hrvatski prijedlog da se obustavi gradnja Pelješkog mosta dok se ne riješi pitanje granica s BiH, uz prijetnju tužbom EU-Komisiji koja je glavni 'financijaš' te kapitalne investicije!
Sva 'sreća' da se takvom politički perverznom prijedlogu usprotivio Milorad Dodik, deklarirani četnik, pa od te ucjene ne će biti ništa! Međutim, takav stav 'hrvatskog člana' Predsjedništva, Željka Komšića upućuje na to kako je on postao, figurativno rečeno, 'političkim janjičarem novovjekih Osmanlija'! 
 
Usporedimo. U doba turske supremacije u Bosni janjičari su bili elitne postrojbe tadašnjih zulumćara, birane iz redova domicilnog naroda, mahom Hrvata. Ti izrodi vlastitog plemena i roda, dobro plaćeni od svojih poslodavaca isticali su se posebnom okrutnošću prema pripadnicima upravo svog naroda. Doduše, danas odnarođeni Željko Komšić ne nabija svoje sunarodnjake na kolac, njegove metode su mnogo perfidnije one su politički veoma okrutne. Ali nije naodmet spomenuti i njegov ratni put, put hrvatskog izroda u odori Armije BiH iz 1993. u napadu na hrvatski gradić Kreševo: Oružani napad postrojbi Armije BiH na Hrvate općine Kreševo počeo 17. lipnja 1993. godine, s ciljem da se svrgne legalno izabrana općinska vlast…U tri dana borbi poginulo je ukupno 13 vojnika HVO-a, ranjeno ih je 20, a nestalo 12. Najžešći napad Armije BiH na kreševsku općinu bio je od 23. do 26. lipnja 1993. godine, kada su zauzeli selo Deževice, dobrim ga dijelom spalili, a njegovih 250 stanovnika Hrvata protjerali. Hrvatske kuće su i ovdje najprije opljačkane, a zatim uništene, popaljene. Veći dio nadgrobnih ploča je porušen. Stradala je župna crkva i župni stan… Za vrijeme bošnjačko-hrvatskog sukoba na području općine Kreševo bilo je mnogo mrtvih. Gorjele su hrvatske kuće, stambene i gospodarske zgrade. Od Hrvata je u potpunosti 'očišćeno' šest sela: Poljani, Kojsina, Vranci, Crnići, Ratkovići i Bjelovići. Unatoč brojnim i žestokim napadima mnogoljudnije i bolje naoružane Armije BiH, kreševski HVO je uspio obraniti veći dio općine Kreševo zajedno sa gradićem Kreševo i zadržati ga pod svojom kontrolom.
 
Podsjetimo, janjičar Željko Komšić uime ratnih zasluga u borbi protiv Hrvata dobitnik je 'Zlatnog ljiljana', što je najveće vojno odlikovanje Armije BiH. A dobio je i najveće civilno odličje od svojih suboraca 'muslimana' postavši 'hrvatskim' članom Predsjedništva BiH!
Uistinu, politička lakrdija par exellence! Kao politički janjičar 'novovjekih Osmanlija' Željko Komšić zabrinut je za granice mu prema matičnoj domovini Hrvatskoj pa ucjenama pokušava riješiti i to mirnodopsko pitanje umjesto da na Predsjedništvu otvori pitanje bankrota mostarskog 'Aluminija' od posebnog značaja za hercegovačke Hrvate, jer:
- Problem (kaurskog!?) Aluminija problem je BiH apsurda.
- Pitamo se, zar nije apsurdno da Vlada Federacije BiH, koja je vlasnik Elektroprivrede BiH, daje privatnom poduzeću ArcelorMittal Zenica, struju za 42 eura po megavat satu, a Aluminij, koji je u njezinom vlasništvu skoro 50 posto, mora nabavljati tu istu struju po 78 eura po megavat satu? Sama ta činjenica govori tko je najodgovorniji za stanje u Aluminiju i za traženje rješenja. U prvom redu to je vlada Federacije ali i iznad Vlade stoji još odgovornije Predsjedništvo BiH u kojem sjedi i 'hrvatski član', politički janjičar Željko Komšić. Iako kršten u katoličkoj crkvi danas je postao agnostik, uz to još je i muslimanski zet, pa ne bi bilo čudo da već sutra prijeđe na Islam a ako treba i ime će promijeniti pa će umjesto Željka Komšića u dokumente biti upisano novo ime, primjerice Salko-aga Komšiković!
 

Damir Kalafatić

Sinkronizirano se majorizira i obespravljuje hrvatski narod

 
 
Puno je posla u Bosni i Hercegovini ostalo nedovršeno za muslimanske vjerske i političke radikalizacije. Ono što nisu uspjeli u ratu, etničkim čišćenjima, progonima, paljenjima, masakrima, silovanjima i zločinima nad Hrvatima Bošnjaci nastoje to u miru zaokružiti i finalizirati. Cilj je proširenje okupiranih, etnički očišćenih hrvatskih prostora, uz progon, zastrašivanje i izmišljanje laži protiv hrvatskog naroda kako bi ga se ocrnilo pred svijetom i prisililo na odlazak. Kako bi ubrzali dolazak na cilj, u strahu da svijet ipak ne kaže stanite, Bošnjaci biraju u beha Predsjedništvo i drugog svog člana, pripadnika muslimanske ABiH, koji se u ratu protiv Hrvata pokazao hrabrim i odanim, što je razlog da ga vrhovni zapovjednik te vjerske armije odlikuje i zlatnim ljiljanom. U takvom odnosu članova u Predsjedništvu, bez hrvatskog predstavnika, svaki beha grad ubrzano postaje mjesto kršćanofobije i kršćanofobista. Mjesto nacionalizma, i nepodnošljive vjerske mržnje ispoljene od strane bošnjačkih velikomuslimana prema Hrvatima koji su se nakon ratnih zločina i tortura kojima su bili izloženi od istih muslimanskih protagonista, i iste velikomuslimanske vrhuške, vratili u svoje selo, u svoj grad, kako bi nastavili živjeti u svojoj katoličkoj vjeri na svojoj hrvatskoj zemlji.
https://cdn.punchng.com/wp-content/uploads/2018/11/20174017/Bosnias-three-presidents.jpg
Tribalizam na muslimansko-pravoslavni način
 
Velikomuslimanski nacionalizam, ispisan u Islamskoj deklaraciji čiji sadržaj je i bio povod građansko-vjerskom beha ratu za teritorij, nikada i nije prestao da živi u okupiranim, i od Hrvata očišćenim beha gradovima. To (po)ratno stanje, koje Bošnjaci u Federaciji, a Srbi u genocidnom velikosrpskom entitetu, koriste kao vrijeme naoružavanja za dovršetak tajnih beogradskih pregovora podjele BiH, nameće pitanje, ne samo hrvatskoj žrtvi već i svjetskoj zajednici, ima li kraja tim nacifašističkim srpsko-bošnjačkim divljanjima, koja vode u početak novog, ili nastavak starog, sukoba.
 
Uvijek kada se velikosrbi sastaju s bratskom Rusijom, a Bošnjaci s majkom Turskom, beha sukob je bliži i hrvatskog naroda je manje u Bosni i Hercegovini. Sinkronizirano se majorizira i obespravljuje hrvatski narod, što je novi oblik srpsko-muslimanskih progona i etničkih čišćenja kakva svijet gleda na Bliskom istoku u biološkom istrjebljenju kršćana od strane džihadista, velikog broja pripadnika ABiH, tijekom beha sukoba. Neki od tih džihadista se vraćaju u svoj entitet u BiH, a njihove žene, koje su također sudjelovale u zločinu genocida i konfesiocida, zajedno s odraslom djecom, askerima, Bošnjaci dočekuju i primaju u skrivenim velikim pobjedničkim slavljima. Kako se nadati miru, i mirnoj budućnosti, iz takve ratno huškačke sadašnjosti, koju kreiraju velikosrpska i velikomuslimanska politika, etnički i vjerski čisti entiteta, RS i beha Federacije. I ne čudi stoga ni  srpsko secesionistička ni bošnjačko unitaristička politika, budući da su njihovi kreatori nekažnjeni ratni zločinci, jednako iz redova vojske RS i muslimanske ABiH. Poslije rata rat,
moto je srpsko-muslimanskih nekažnjenih, a dobro imenom i prezimenom poznatih, zločinaca.
 
Svaki srpski napad, napose bošnjački kao federalnog partnera koji je u Daytonu dobio zadaću da gradnja federacije bude temelj buduće beha zajednice, na hrvatskog povratnika je napad na cijeli hrvatski narod, kako onaj u progonstvu tako i onaj koji je, uz velike žrtve i poniženja, ostao u BiH. Bošnjačka agresija na nebošnjake, napose na Hrvate, politikom kako su oni jedini beha narod koji nema drugu domovinu, oružje je u osvajanju cijele BiH i njenog islamiziranja u rukama muslimana, koji po zemlji pjevaju, gotovo da im je to nacionalna himna, „Turska je naša mati, tako je bilo i tako će ostati". Znači ako i jedan beha narod ima „rezervnu" domovinu, kako to za Hrvate i Srbe kažu Bošnjaci da imaju Hrvatsku i Srbiju, onda muslimani ne da imaju rezervnu domovinu već i majku  Tursku. Teško je naći takav primjer tolike, djećje, ljubavi jednog naroda prema narodu, povijesnom okupatoru, državi tisuće kilometara daleko, kao što je to bošnjačka ljubav prema Turskoj, i muslimanima diljem svijeta za koje kažu da su im bliži od prvog susjeda, Hrvata ili Srbina, u BiH. U bošnjačkoj ljubavi prema muslimanima diljem svijeta, i dječjoj prema materi Turskoj, koja ide i do veleizdaje na način da zemlju ostavljaju Turcima u amanet, vidi se strašna činjenica kako u bošnjačkom korpusu i dalje vladaju zli duhovi rata, do granica istrjebljenja svih nebošnjaka na tom Alijinom amanetu sultan Erdoganu.
 
 
Nije li u ovakvom beha stanju isključivosti, i napete mržnje koju i mala iskra može zapaliti u ratni plamen, vrijeme da i svjetska zajednica prizna ono što priznaju sva tri beha naroda, da je Bosna i Hercegovina uistinu neodrživa u cjelovitosti. Niti kao dio velikog Otomanskog carstva, niti kao dio Velike Srbije, niti kao dio Velike Hrvatske. Budućnost u cjelovitosti joj je jedino u labavoj konfederaciji tri nacionalna entiteta, čije zajedništvo unutar beha međunarodno priznatih granica bi jamčila svjetska zajednica, s vojnim snagama raspoređenih podjednako u svakom beha entitetu. U bošnjačkom entitetu turske, u hrvatskom euronatovske, u srpskom ruske vojne postrojbe. Bio bi to svijet u malom, u miru islama, katoličanstva i pravoslavlja. Svijet u kojem ne bi bilo ni pobjednika ni pobijeđenog. Ravnoteža u jednakosti bez pobjednika i poraženih, brojnijih i malobrojnijih, jamac je bosanskohercegovačke budućnosti.
 

Vinko Đotlo

Svakim danom proziva se jedan po jedan Anto i po jedna Kristina

 
 
Turski neometani povratak u Bosnu i Hercegovinu ne samo da je smrtna opasnost za njenu budućnost, već i za Europu i njen ujedinjen mirni prosperitet. Svako nestajanje beha zajednice Bošnjaka-Hrvata i Srba, pod oživljenim turskim carstvom, nestajanje je i Europe i njenih vrijednosti. Napose je na udaru, i u procesu nestajanja, njen vjerski kršćanski identitet.
http://www.enciklopedija.hr/Ilustracije/HE2_1101.jpg
Kršćanski tisućljetni identitet Bosne i Hercegovine, kojeg su Osmanlije pokušale neviđenim zločinima genocida i konfesiocida istrgnuti iz te zemlje, danas brže nestaje pod čizmom sultana Erdoğana i pašâ Izetbegovića, Komšića i Džaferovića, negoli u periodu zloćudnog danka u krvi Osmanlija. Kao nikad dosad u dugoj hrvatsko kraljevskoj beha prošlosti ne broje se krvna zrnca kršćana, kao što to danas čine nekada samozvani i samopriznati Turci, kasnije Hrvati, Srbi, neopredijeljeni, muslimani, Jugoslaveni, Muslimani da bi se zaustavili kao Bošnjaci, iz kojeg već polako izlaze i nastoje ući u Bosance. Glavna karakteristika mirnodopskog bošnjačkog rata etničko vjerskog čišćenja kršćana, napose katolika u federalnom dijelu beha zajednice, je stalno kontroliranje nacionalni i vjerski krvnih zrnaca beha „nevjernika“. Sarajevo, taj nekadašnji nacionalno vjerski šareni grad, a danas zeleniji od bilo kojeg muslimanskog grada u svijetu, što ga čini najnesigurnijim mjestom za život kršćana u Europi, vjerskim slobodama i ljudskim pravima, veliki je laboratorij analize krvnih zrnaca preostalog kršćanskog puka.
 
Svakim danom proziva se jedan po jedan Anto ili Kristina da pokažu nacionalnu i vjersku krvnu sliku, na temelju koje im se određuje egzistencijalna sadašnjost i budućeg življenja u Bosni i Hercegovini. Većina ih se poslije analize nacionalno krvnih zrnaca, kao gubavci  izgone, u prvom redu sa radnog mjesta, a zatim bez egzistencijalnih sredstava za život sa vrećicom u ruci prisiljeni su da napuste i taj Sarajteheran, grad  izrastao u muslimansko-bošnjačkom genocidno konfesiocidnom procesu etničko vjerskog čišćenja.
 
Govore generali muslimanske džihadističke ABiH, u Sarajevu, a to znači i u Bosni i Hercegovini, da je u građansko-vjerskom beha sukobu za beha teritorij „Dedo pobijedio Đedu", „Nana pobijedila mamu", „Babo pobijedio tatu", „Alija pobijedio Iliju", „Mujo pobijedio Miju", „Sabina pobijedila Kristinu"… Jednom riječju muslimani su pobijedili kršćane, islam kršćanstvo. A sudbina poraženih je ili bijeg ili ropstvo. Drugog izbora u Sarajteheranu kršćani nemaju. Praksa i posljedica svih muslimanskih pobjeda u pohodima osvajanja i islamiziranja kršćana i njihovih prostora. Bosna i Hercegovina je školski primjer na kojem se vide i danas posljedice turskih osvajanja i islamiziranja osvojenih kršćanskih naroda.  Kao i ovo što se danas nakon dva i pol desetljeća muslimansko-džihadističke agresije na Bosnu i Hercegovinu i njeno kršćanstvo događa u Sarajteheranu.
 
Rat poslije rata, brutalniji, i sa svim elementima genocida i konfesiocida, što ih privodi kraju muslimansko-bošnjačka strana. Nije samo muslimansko-bošnjački vjerski i politički vrh genocidno konfesiocidan u agresiji na kršćane i kršćanstvo u federalnom beha entitetu. U taj udruženi zločinački pothvat aktivno se uključila i svjetska zajednica, koja je, zapravo, danas glavni krivac biološkog nestanka autohtonog kršćanskog naroda u Bosni i Hercegovini. Napose njeni visoki predstavnici Bildt, Petritsch, Ashdown, Schwartz-Schilling.
 
Hrvati katolici u Bosni i Hercegovini su, zapravo, žrtve globalnog svjetskog kršćanofobizma, koji je dio Novog svjetskog poretka, ideologije reguliranja broja stanovnika na izabranim euro kršćanskim prostorima. Nije, stoga, slučajno izabrana Bosna i Hercegovina, kao europski centar kršćanofobije. Beha prostor na kojem se stoljećima sudaraju tri civilizacije, tri kulture, tri vjere i tri u, gotovo svemu, različita svijeta, jedinstven je poligon za iskorjenjivanje jedne svjetske, nacionalne, vjerske, i autohtone  komponente. One koju su nemirna beha vremena turskog okupatora zločinima genocida i konfesiocida svela na najmalobrojniju komponentu u beha zajednici.
 
U kontinuiranim planiranim smjenama ratova, progona, silovanja i zločina, smjenjivali su se dobitnici, a hrvatska žrtva ostavljana od svih, u prvom redu licemjerne i sve više deeuropeizirane i dekristijanizirane Europe, ostajala je uvijek ista, te poslije svakog rata malobrojnija. Kada je pobjeđivao kršćanski Đedo, ili Dida, okupatora Dedu kršćane je samo nakratko, nažalost, obasjavalo sunce slobode. No kada je ponovo, kao sada u građansko-vjerskom beha ratu, kako pobjednički kaže general muslimanske ABiH, pobjedio Dedo Đedu, nastalo je najcrnje i najbolnije vrijeme za kršćane u Bosni i Hercegovini. Odmazda pobjednika Dede nad poraženim Đedom i Didom pokazuje se u najcrnjem mogućem obliku. Sarajteheran je ostalo bez i jedne ulice ili trga po nazivu poraženog Đede, i Dida, te  na njihovim mjestima našla se, pod prijetnjom generala pobjedničke armije, a u isto vrijeme ti isti generali kojima je bio vrhovni zapovjednik ratni zločinac Alija Izetbegović govore o stotinama tisuća žrtava iz svog naroda, imena Deda.
 
Kakva je vladavina muslimansko-bošnjačkih Deda i generala vidljiva je u sve zelenijem Sarajteheranu. Jer tamo gdje vladaju generali, napose generali armije čiji vrhovni zapovjednik je bio ratni zločinac i zemlju tajno dijelio po Beogradu, a ostatak Bosne i Hercegovine ostavio u amanet okupatorskom genocidisti i konfesiocidisti, u takvoj zemlji ne vladaju zakoni već diktatura, kaos, mržnja, osveta, anarhija. Vladavina etničkog i vjerskog čišćenja onih naroda koji nisu iz reda vladajućih generala. Etničko i vjersko čišćenje Kristina, Anta, Ilija, Mara, te rušenje i uzurpiranje njihovih crkava i pretvaranje u džamije, kao hrvatsko katoličke Notre Dame, crkve Svete Marije u Jajcu. Pokazatelj vladavine pobjedničkih generala muslimanske ABiH, ćiji pripadnik je bio i drugi član muslimansko-bošnjačkog beha Predsjedništva Željko Komšić.
 

Vinko Đotlo

Anketa

Zašto A. Plenković i dalje brani nepostojeći "dan antifašističke borbe" 22. lipnja?

Nedjelja, 17/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1307 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević