Get Adobe Flash player
PASTORALA - Globalizacija provincije

PASTORALA - Globalizacija provincije

Kako je počeo rat u našem...

Specijalni rat protiv Hrvatske

Specijalni rat protiv Hrvatske

Popuštanje samo ohrabruje srpskog, zasad samo verbalnog...

Hrvati trebaju Pupovcu reći - DOSTA!

Hrvati trebaju Pupovcu reći - DOSTA!

Dvojac Pupovac - Radin destabilizira...

Prosrpske nebuloze Davora Bernardića

Prosrpske nebuloze Davora Bernardića

Ništa novo od naših "reformiranih" komunista...

"U" na čelu Venus Williams

Borisa Petka za zapovjednika kninskoga...

  • PASTORALA - Globalizacija provincije

    PASTORALA - Globalizacija provincije

    četvrtak, 12. rujna 2019. 12:29
  • Specijalni rat protiv Hrvatske

    Specijalni rat protiv Hrvatske

    utorak, 10. rujna 2019. 12:03
  • Hrvati trebaju Pupovcu reći - DOSTA!

    Hrvati trebaju Pupovcu reći - DOSTA!

    četvrtak, 12. rujna 2019. 11:40
  • Prosrpske nebuloze Davora Bernardića

    Prosrpske nebuloze Davora Bernardića

    utorak, 10. rujna 2019. 11:58
  • "U" na čelu Venus Williams

    utorak, 10. rujna 2019. 11:46

Nijedan od triju naroda ne smije biti jednakopravniji

 
 
U Bosni i Hercegovini svi narodi su jednakopravni, ali je jedan, bošnjački, jednakopravniji od svih drugih. Svi mogu reći što misle, sloboda govora, ali najbrojniji je najjači u tom govoru i najveće pravo ima na to. Svi imaju svoju istinu, ali bošnjačka je samo prava, jedina i priznata. Svi su se u građansko-vjerskom ratu za teritorij međusobno ubijali, jedino su Muslimani sjedili i mirno gledali, jer to nije bio njihov rat. Svi su činili ratne zločine, samo Muslimani ne, jer za njih su to radili mudžahedini i vehabije. Svi su vršili etnička čišćenja to samo nisu radili Muslimani, budući da su Hrvati, Srbi i ostali svojevoljno, humano, napustili svoja ognjišta, djedovinu i domovinu.
http://magazinplus.eu/wp-content/themes/magazin/slika.php?src=wp-content/uploads/2019/01/abdula-sidran-19.png&h=300&w=400&zc=1
Abdulah Sidran
 
Svi beha narodi imaju pravo na Bosnu i Hercegovinu, jer je to zemlja i Hrvata, i Muslimana i Srba, ali ipak najveće, neprikosnoveno pravo imaju Bošnjaci, jer oni zemlju otimaju drugima vjerujući u tursku pomoć da je Bosna i Hercegovina samo muslimanska. Svima je zajamčena sloboda, no najslobodniji su Bošnjaci. Svi imaju pravo govoriti kakvu Bosnu i Hercegovinu  žele, ali ipak mora biti po željama i planovima Bošnjaka. I tako unedogled tisuće i tisuće primjera koji pokazuju bošnjačku okupatorsku politiku uređenja Bosne i Hercegovine samo po njihovim muslimansko-osmanlijskim planovima i viđenjima. Muslimani Bošnjaci su već politički okupirali Bosnu i Hercegovinu, još je jedino pitanje vremena kada će to zaokružiti i teritorijalno.
 
U vremenu hoda do tog isilovski opasnog cilja zemlja u svim egzistencijalnim segmentima propada, i nestaje u svakom obliku. Razlog toga je što bošnjačka strana ne priznaje nikakvu drugu ideju buduće Bosne i Hercegovine osim svoje, zacrtane u Alijinoj Islamskoj deklaraciji, te dijelom realiziranoj u građansko-vjerskom beha ratu za teritorij. Niti dvadeset i četiri godine poslije oružanog sukoba Bošnjaci ne prihvaćaju niti hrvatsku, niti srpsku, niti europsku ideju budućeg uređenja hrvatsko-muslimansko-srpske beha zajednice. No, ipak bez obzira na silni muslimansko-bošnjački unitarizam, što je zapravo nastavak muslimanske mirnoratne, ili ratnomirne okupacije, u zemlji postoje, i zauvijek će postojati, tri ideje, tri puta, tri istine, tri sadašnjosti, te zasigurno i tri budućnosti. To je nepobjediva, i ničim rušiva činjenica koja je egzistirala prije rata, i koju je beha sukob ne samo potvrdio već još više označio u njihovim posebnostima i razlikama.
 
I nikako taj tronožac na kojem je Bosna i Hercegovina u prošlosti stajala, i kojeg je cunamijski zadrmao i razdrmao građansko vjerski beha sukob, on je i dalje, zasigurno jedini i bezalternativni, temeljac bilo kakve živuće beha bošnjačko-hrvatsko-srpske zajednice. Sruše li dvojica jednog, ili jedan sruši dvojicu zauvijek je srušen svaki oblik europske, slobodno demokratske Bosne i Hercegovine.
 
Zasigurno i ovo svjetsko održavanje na aparatima smrtno bolesnog beha društva vodi zemlju u trajni nestanak. Čak i neki bošnjački pojedinci iz akademskih, političkih, vjerskih i književnih struktura priznaju da Bosne i Hercegovine više nema. Za današnju Bosnu i Hercegovinu koja više nije ni ostatak ostataka nekadašnje beha zajednice, a kakvu su svojim unitarizmom, radikalizmom, islamizmom i isključivošću uspjeli i uspijevaju svijetu pokazivati, prikazujući je održivom u neodrživosti bošnjački pisac Abdulah Sidran kaže: "Ona, u nekom ozbiljnom smislu, ne postoji. Postoji ono što je državni kostur, administracija. Jednom sam napisao da bosanska država, bh. država, postoji samo kao fiskalni terorist, a da njen građanin od te države nešto ima, dobiva, da ona o njemu mari, brine, takva dimenzija ove države ne postoji, ni u kojoj oblasti".
 
Na Sidranovo negiranje Bosne i Hercegovine ne reagira bošnjačko čelništvo, što je znak da i oni ne priznaju njeno postojanje. Istinu o Bosni i Hercegovini, koja glasi da ona ne postoji, smiju govoriti samo Bošnjaci, ali ne i drugi narodi. To je pokazatelj da su u Bosni i Hercegovini  svi slobodni samo su Bošnjaci slobodniji, svi ravnopravni muslimani Bošnjaci ravnopravniji. Bošnjačka cenzura beha istine svjetlosnom brzinom ubrzava trajni nestanak Bosne i Hercegovine. Jedina kočnica koja može zaustaviti Bosnu i Hercegovinu na putu u provaliju iz koje ju nitko više ne će moći, niti htjeti izvući, je bošnjačko priznanje te istine. Onako javno i bez ikakva uljepšavanja kako ju je priznao bošnjački pisac, jedan od mnogi hrabrih Bošnjaka koji je smiju i otvoreno izreći.
 
Bošnjačkim priznanjem istine kako Bosne i Hercegovine nema, i da je ostao samo kostur, kako priznaje Sidran, moglo bi se u tom kosturu izgraditi neka nova Bosna i Hercegovina, zajednica u kojoj ne bi bilo ni ravnopravnijih, ni slobodnijih, ni jednakijih, već zaista zajednica ravnopravnih, slobodnih jednakopravnih Bošnjaka, Hrvata, Srba i ostalih. To je budućnost, i jamac opstanka Bosne i Hercegovine.
 

Vinko Đotlo

Svaki Bošnjak od 17 godina pa prema gore mora ispod kreveta imati Alfa uniformu

 
 
Ako je vjerovati Nihadu Aličkoviću, 'bošnjaci' u BiH su budni, točnije, "spavaju na jedno oko" i ozbiljno se pripremaju za "obranu od agresije kojoj su izloženi isto kao i 1992.". On, naime, s ekipom jednako ratobornih islamista iz BiH obilazi Srbiju i "selami" svoje "bošnjake", kako bi ih se probudilo i upozorilo da im "prijeti opasnost". Apelira, poziva, agitira da svi "bošnjaci budu obučeni i spremni", da "ne smiju spavati nego se uključivati u sve "patriotske organizacije" koje su im na raspolaganju, te da moraju "prihvatiti rat koji se protiv njih već vodi!" I vrlo je zanimljivo i znakovito da to poručuje iz srca Šumadije, što znači da ga uskoro možemo očekivati i kod nas u Hrvatskoj. Budući da smo mi poznati po gostoljubivosti čak i prema takvima kao što su Vuk Drašković i Bakir Izetbegović, zašto nam i Nihad ne bi mogao u pohode, da podsjeti svoje 'bošnjake' u Hrvatskoj kako su "ugroženi' i da je krajnje vrijeme da se pripreme za rat.
https://i.ytimg.com/vi/1DdI9vu8Kgo/maxresdefault.jpg
U video prilogu koji je snimljen na području Čačka (Srbija) a započinje religijskom pjesmom, Aličković je citirao riječi njihovog "viteza, legendarnog generala Atifa Dudakovića" (kojemu se upravo sudi zbog masovnih zločina nad Srbima, Hrvatima i svojim muslimanima) koji je rekao kako "svaku 'bošnjak' od 17 godina pa prema gore mora ispod kreveta  imati Alfa uniformu, mora imati ranac u kome se nalazi upravo ta uniforma, nalazi vreća za spavanje, nalaze čizme i tako dalje i tako dalje i to ovim putem evo ponavljam te riječi, da svaki 'bošnjak' od 17 godina pa gore treba sebi da osigura nešto tako ispod kreveta…" On također apelira da svaki punoljetni 'bošnjak' podnese zahtjev za legalno naoružavanje preko MUP-a, što je njegovo "građansko pravo". "Bošnjaci to trebaju da imaju, bošnjaci to moraju da rade…Bošnjaci moraju da shvate da su još uvijek izloženi agresiji (…) Nema spavanja, nema opuštanja…drugo poluvrijeme traje, 'bošnjaci' moraju da uđu u ovaj rat koji nad njima traje…"
 
Za Srbe i Hrvate koji ne pristaju na platformu muslimana, Aličković također ima rješenje: "Eno mu rijeka, neka gazi preko njih, eno mu Srbija, eno mu Hrvatska…" Također je ustvrdio da je "svaki drugi stanovnik u BiH 'bošnjak'" i da je "velika većina njih svjesna i nacionalno i vjerski i u svakom pogledu". "Demokratski", nema što. Tako se gradi "mir" i "suživot" u BiH. Hrvatima i Srbima se nudi izbor: ili ćete kako mi hoćemo, ili selite odavde. Aličković se inače poziva na zakone samo kad to njemu paše, a vodi "AntiDayton pokret". Radi se o osobi koja je već bila više puta privođena u policiju na informativne razgovore zbog izazivanja vjerske, nacionalne i rasne mržnje. "AntiDayton" pokret poklanja posebnu pozornost animiranju djece i mladih. Jedno je sasvim sigurno: dok je Nihada Aličkovića i takvih kao što je on, mira u BiH biti ne će. (https://www.youtube.com/watch?v=dXnzCjZHl6k&feature=youtu.be)
 

Zlatko Pinter

NEOOSMANIZAM - Primi našu djecu u janjičarske redove!

 
 
Dvadeset i pet godina nazočnosti međunarodne zajednice, jednako onog političkog i vojnog dijela, u Bosni i Hercegovini je uspjelo  jedino povećati nepravdu, još gušće posijati mržnju, izgraditi stotine i stotine novih zidova i džamija, i na svaku izgrađenu džamiju opustošiti na razne načine crkvu, te zaustavljeni vatreni međunacionalni i međuvjerski rat pretvoriti u slobodnu bošnjačku medijsku agresiju na beha prošlost, sadašnjost a time i na budućnost.
https://akos.ba/wp-content/uploads/2017/03/jajce-mekteb.jpg
Zastrašujuća je radikalna bošnjačka agresija na istinu beha prošlosti  pod turskom okupacijom. Iz temelja mijenjaju i krivotvore tu tragičnu petstogodišnju porobljenost domicilno autohtonog hrvatsko katoličkog naroda, koji je stotinama tisuća žrtava, i raznim drugim poniženjima i stradanjima uspio ostati u svom nacionalnom i vjerskom identitetu. Nigdje u svijetu toliko snažnog iskrivljavanja istine prošlosti zemlje koju zovu domovinom, kao što to čine Bošnjaci u Bosni i Hercegovini. Zar je moguće da su se toliko stavili u obranu turskog zločina genocida i konfesiocida u Bosni i Hercegovini, i u isto vrijeme govoriti o nekoj svojoj autohtonosti na tom europskom teritoriju. Takva politika uljepšavanja prošlosti najkrvavijeg beha okupatora, te u isto vrijeme i  govor o obrani zemlje uistinu isključuje jedno drugo.
 
Ne može se veličati turskog okupatora i voliti Bosnu i Hercegovinu. Svako veličanje, uljepšavanje i branjenje osmanlijske okupacije Bosne i Hercegovine, a naravno time i strašnih zločina što su ih okupatori  počinili na tim prostorima i nad okupiranom narodu, samo je svrstavanje sa okupatorom i zazivanje da se ponovno vrati, sa svim strahotama koje je počinio. Bošnjačka politika uljepšavanja turskih zločina, napose onog dijela prisilne islamizacije, još više opravdava i postojanje Republike srpske i ponovno oživljavanje i uspostavljanje Hrvatske Republike Herceg-Bosna. Ono što je u bošnjačkoj veleizdaji Bosne i Hercegovine Turcima i znak opasne agresije na beha kršćane je činjenica što oni, Bošnjaci, priznaju osmanlijski zločin, ali ga ne nazivaju pravim imenom, već mu daju ime kakvo im se pošalje iz Turske. Ponavlja se ono isto što se desetljeća događalo sa istinom turskog genocida na Armencima, nije se smjelo nazvati pravim imenom. Isto tako Bošnjaci se ponašaju u Bosni i Hercegovini i brane turski genocid i konfesiocid nad kršćanima nazvati imenom kakvo jest, genocid i konfesiocid.
 
Na jednom bošnjačkom portalu, koji je vlasništvo jednog od 50 najutjecajnijih muslimana u svijetu, koji turskim zločinima u Bosni i Hercegovini pjeva pjesme i hvalospjeve, i koji nastoji nastaviti tamo gdje su Osmanlije zaustavljene, pozivajući ih na povratak, između ostalog piše za turski konfesiocid prisilne islamizacije: „Tijekom osvajanja Bosne 1463. godine, kada su Bošnjaci kod Jajca sa sudjelovanjem od 30.000 ljudi prihvatili Islam, Fatih Sultan Mehmed je bio vrlo zadovoljan i pitao da li ima bilo kakvih želja. Bošnjaci su tražili:
1. Otvori nam mektebe kako bi naučili našu vjeru;
2. Želimo da zadržimo naš narodni poredak kao što je Beg, Aga i narod, te da sami upravljamo našim područjem;
3. Primi našu djecu u Janičarske redove".
 
Eto samopriznanja da su današnji Bošnjaci muslimani uistinu poturice gore od Turčina, janjičari i vojnici suvremene Turske u Bosni i Hercegovini. No, još uvijek ne smiju javno priznati da su islam prihvatili pod prisilom, da su im Turci djecu silom otimali iz majčinih ruku, trpali ih u sepete i na konjima odvodili u janjičare. Kako to crno i tragično vrijeme nazvati osim genocida i konfesiocida, zločina koji ne zastarijeva. No u ovoj bošnjačkoj laži krivotvorenja i nepriznavanja prave istine osmanlijske prisilne islamizacije, vidljiv je i razlog njihove sadašnje  agresija na grad Jajce, crkve u tom gradu i hrvatsko katoličku djecu. Pokušavaju zločinom laži i danas prevesti 30.000 Hrvata katolika, u prvom redu djece sa kojima manipuliraju, na islam kako bi zadovoljili sultan Erdoganu u Istanbulu. Pitanje je samo dana kada će, ne samo trideset tisuća, već svi jajački katolici prihvatiti  islam, i zamoliti sultan Erdogana da im izgradi mektebe kako bi naučili svoju, valjda katoličku vjeru, koja je stoljeća prije turskog prisilnog islamiziranja bila i živjela u Bosni i Hercegovini. Eto odgovora zašto muslimani Bošnjaci nasilno upadaju u crkvu Svete Marije u Jajcu. Malo im je mekteba izgradio sultan Erdogan i babo Alija u tom gradu u kojem je, u ono vrijeme cijeli taj kršćanski narod prihvatio islam, vjeru okupatora, kao gladan kruha, i porobljen slobodu.
 
Zasigurno očekuju, milom ili silom, a udarili su na kršćansku djecu toga kraja, da će i sada svi katolici pod dankom u krvi suvremenih Osmanlija, prihvatiti  "dobrovoljno" islam kao i njihovi pradjedovi, i gdje onda toliki da uče vjeru, već opet treba crkve pretvarati u džamije. Pišu okupatori jajačkih crkava pisma sultanu Erdoganu da uzme kršćansku djecu u janjičare, jer ovdje nema mjesta u obučnim centrima askera, a i askeri i kršćani ne mogu biti zajedno, sve dok pojanjičarena djeca ne nauče vjeru Sultan Erdoganovu i Babinu Alijinu. Vojnici Osmanlija ostali su u Bosni i Hercegovini  u brutalnostima agresije na katoličku prošlost u vrijeme turskog zuluma, i na djecu kršćansku od kojih ponovo nastoje izgraditi krščanofobiste janjičare, i gotovo da nadmašuju i same turske genocidiste i konfesiocidiste toga, strašnog ali nažalost, od svijeta još uvijek nekažnjenog, otomanskog vremena u Europi.
 
Relativizirati istinu prošlosti znači rad na njenom povratku. Krivotvoreći stradalničku prošlost kršćana katolika u Bosni i Hercegovini  pod turskom okupacijom, koja se pokazala najbrutalnijom okupacijom u ljudskoj povijesti, nesvjesno Bošnjaci lažu i o svom identitetu, o svom korijenu na tim prostorima. Bošnjaštvo vezano bilo kakvom svezom sa turskim osvajačem i zločincem, nije bošnjaštvo već turcizam. Ne  može se u isto vrijeme biti i Bošnjak i Turčin, jer jedno drugo na beha područjima isključuje. Stoga, po svemu sudeći, no najviše po bošnjačkom veličanju turskog zuluma i danka u krvi, i današnji Bošnjaci nemaju nikakve poveznice sa Bosnom i Hercegovinom, osim možda one što su „slobodno“ prihvatili islam, i što im se Sultan Mehmed tako snažno obeselio.
 
Bošnjačka veleizdajnička nostalgija za turskim zloglasnim periodom okupacije Bosne i Hercegovine, neoborivi je dokaz kako svaki beha narod ima svoju maticu izvan daytonskih beha prostora, zbog čega se i jest vodio tako brutalan vjerski sukob za teritorij. Stoga je bošnjačko negiranje turskog zločina genocida i konfesiocida nad porobljenim katolicima  poziv na zločin. Takav odnos prema, prvom takvom u svijetu počinjenom zločinu, zapravo je bošnjačko prihvaćanje istog. Po toj lažnoj bošnjačkoj definiciji prisilnog islamiziranja porobljenih kršćana od strane Osmanlija, onda su i Hrvati katolici spaljenog sela Miletići u muslimanskoj agresiji, poubijani zbog toga što nisu htjeli dobrovoljno prihvatiti islam. Oni nisu bili kao jajački katolici pa odmah objeručke svi prešli na islam, i prije negoli su i čuli za tu, na tim prostorima do tad apsolutno nepoznatu, vjeru, zbog čega su molili sultana Aliju i Halida Genjca da im naprave mektebe na temeljima crkava i da im djecu odvedu u Tursku u janjičare, koje su kasnije slali da ubijaju i roditelje i sve druge kršćane po beha vilajetu.
 
O takvoj beha prošlosti ne pišu Bošnjaci, jer pisanje te istine otkrilo bi da su i oni kao poturice, gore od Turčina, sudjelovanjem u tim zločinima pisali i suispisali  tako krvavu beha prošlost kršćana u porobljenoj Bosni i Hercegovini. To iskustvo zločina koristili su nad Hrvatima katolicima u Miletićima, Bugojnu, Travniku, Fojnici, Zenici, Kaknju, Gučoj Gori, Križančevu Čelu, Buhinim Kućama i cijeloj Lašvanskoj dolini. U spaljenoj Lašvanskoj dolini protjeranih i poubijanih, silovanih i u konclogoru u Gluhoj Bukovici zatvorenih Hrvata katolika planer tih zločina Alija Izetbegović planirao je Travnik opet napraviti vezirskim gradom i glavnim gradom turske 81. pokrajine. Pred očima svjetskog protektora Bošnjaci su sve bliže cilja da od Travnika opet naprave vezirski grad.
 

Vinko Đotlo

Anketa

Tko je po Hrvatsku i Hrvate opasniji?

Utorak, 17/09/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1749 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević