Get Adobe Flash player
Znanstvena fantastika u službi znanosti i promidžbe

Znanstvena fantastika u službi znanosti i promidžbe

Jugoslavenska filmska industrija (po)služila za radikalizaciju...

Drobilica Goldsteina ml. i dalje kosti drobi

Drobilica Goldsteina ml. i dalje kosti drobi

Jedini spas Balkana proglasiti Srbe...

Poruka drugu Andreju Plenkoviću

Poruka drugu Andreju Plenkoviću

Hrvatska i hrvatski narod ne mogu preživjeti još šest...

Treba nam međusobno povjerenje

Treba nam međusobno povjerenje

Ne treba tražiti krivca. Krivi smo si...

NOVO NORMALNO – Ozakonjeno laganje

NOVO NORMALNO – Ozakonjeno laganje

Neodgovorno je ponašanje Sabora da prihvaća svaki prijedlog...

  • Znanstvena fantastika u službi znanosti i promidžbe

    Znanstvena fantastika u službi znanosti i promidžbe

    srijeda, 25. studenoga 2020. 18:22
  • Drobilica Goldsteina ml. i dalje kosti drobi

    Drobilica Goldsteina ml. i dalje kosti drobi

    srijeda, 25. studenoga 2020. 17:45
  • Poruka drugu Andreju Plenkoviću

    Poruka drugu Andreju Plenkoviću

    srijeda, 25. studenoga 2020. 16:43
  • Treba nam međusobno povjerenje

    Treba nam međusobno povjerenje

    srijeda, 25. studenoga 2020. 17:01
  • NOVO NORMALNO – Ozakonjeno laganje

    NOVO NORMALNO – Ozakonjeno laganje

    srijeda, 25. studenoga 2020. 14:08

U Lašvanskoj dolini i danas progone i ubijaju Hrvate

 
 
Vjerski rat u Bosni i Hercegovini za teritorij ne prestaje. Nije rat samo pucanje i ubijanje onih sa druge strane crte. Daleko opasniji i razorniji, ubojitiji i brutalniji je rat u miru. Napose u nepravednom miru, kakav je bosanskohercegovački. Kakav podupiru i održavaju visoki predstavnici, haaški birokrati i bošnjački unitaristi. Poglavito je nepravedan sa strane Svjetske zajednice koja čini sve da taj vjerski rat na europskoj periferiji ne prestane sve dok vjernici Katoličke Rimske crkve nestanu na tom teritoriju. To je razlog zašto muslimani Bošnjaci u kontinuitetu ubijaju hrvatske povratnike, koje su u vjerskom ratu prognali sa njihovih tisućljetnih prostora, na kojima su, bez takvog primjera u svijetu, cijelu petsto godišnju tragičnu prošlost žrtve bilo Turaka ili potomaka Osmanlija.
https://www.dnevnik.ba/sites/default/files/novosti-slike/obunasfasfas.png
Nažalost, ne ubijaju samo Muslimani i Bošnjaci kršćane katolike u Bosni i Hercegovini. Ubija ih, gotovo, u istom obimu svjetska zajednica u osobama Visokih predstavnika. Napose je hrvatski narod bio strašna žrtva Paddyja Ashdowna, Wolfganga Petritscha, Richarda Holbrookea, Carla Bildta, te ništa manje od strane Christiana Schwarz-Schillinga. Cijela agresija visokih predstavnika na katolike i katoličanstvo u Bosni i Hercegovini osmišljavana je i planirana, i još se uvijek planira, u danas najsramotnijoj kući (ne)pravde u Haaškom sudištu. Iz te kuće krenula je kršćanofobija usmjerena na kršćane u Bosni i Hercegovini, i danas se proširila, naravno planski iz ureda nekih sudaca Haaškog tribunala, na cijeli kršćanski svijet. Danas su i narodi iz kojih su haaški moćnici, i Visoki predstavnici, žrtve suvremenih kršćanofobista proizvedenih u Haagu i poslani u Bosnu i Hercegovinu. Nikada u svojoj trinaeststoljetnoj povijesti katolici u Bosni i Hercegovini nisu bili tako žestoko napadani, s namjerom biološkog nestanka, kao što su danas od velikog agresorskog trija, Muslimana Bošnjaka, Haaškog tribunala i Visokih predstavnika.
 
Jednake su žrtve kao i u vrijeme Osmanlijskog zuluma u danku u krvi. Osmišljena nepravda u Daytonu, stalno dorađivana u Haagu, i u praksi provođena u Bosni Hercegovini učinila im je njihovu domovinu Bosnu i Hercegovinu suvremenom arenom, u kojoj su već, gotovo, tri desetljeća hrana gladnih "životinja". Svaki dan, ili gotovo svaki dan, na nekom beha dijelu pod unitarističko centralističkom vlašću Bošnjaka, odnosno kako se sami vole zvati, potomaka Osmanlija, ubijen je, zastrašen, pokraden, izudaran, obespravljen, ponižen ili opet prognan jedan hrvatski povratnik.
 
U svim hrvatskim selima Lašvanske doline, koja je bila konclogor za Hrvate tijekom muslimanske agresije kada je bilo gotovo sto tisuća Hrvata u jednogodišnjoj hermetički zatvorenoj muslimanskoj opsadi, Bošnjaci ubijaju hrvatske povratnike. A ubojstvo, zastrašivanje, ponižavanje, obespravljivanje, uzurpacija hrvatskih imanja i gradnja džamija na istima, daytonsko-haaško-bošnjački je proces etničko vjerskog čišćenja Hrvata katolika i stvaranje Bosanske Džamahirije na europskom pragu. Žrtva te vjerske islamske ideologije, iste one koja ubija, na najsvirepiji tursko isilovski način, odrubljivanjem glava "nevjernicima" po europskim zemljama, je i hrvatski nemoćni starac povratnik u isilovskom Bugojnu. Naime, paralelno sa gnusnim islamskim terorizmom u Francuskoj i Austriji, odrubljivanje glava žrtvama, isto onako kako su Turci radili u krvavom pohodu na Europu kada su pokorenim kršćanima u Bosni i Hercegovini odsijecali glave i donosili ih pred sultana, i u Bugojnu je, gradu poznatom po muslimanskim zločinima nad zarobljenim Hrvatima, na isilovski način ubijen 86-godišnji učitelj, hrvatski povratnik.
 
Slučajno ili ne, ali vrlo znakovito, što postavlja pitanje, koliko su međusobno povezani islamski terorizmi u Francuskoj, Austriji i Bosni i Hercegovini. Isilovsko ubojstvo hrvatskog 86-godišnjeg povratnika Stjepana Kolaka u Bugojnu po brutalnostima ubijanja jednak je onima u Francuskoj i Austriji. I cilj, islamiziranje svijeta, ih čini istima. Vjerojatno iza svih tih zločina stoje neke organizacije, pa čak i po govoru neki državnika islamskih zemalja, da se zaključiti da je to plan pojedinih muslimanskih zemalja.
 
Islamski zločin nad starcem od 86 godina u Bugojnu bio je pokušaj skretanja svjetske javnosti sa onog što će se, malo kasnije, dogoditi Francuzima, Austrijancima, a sutra svakom europskom narodu. Ako Bugojnom slobodno kao muslimanski heroj šeta, a šeta, jedan od najvećih ratnih zločinaca nad Hrvatima, Dževad Mlaćo i iz iste te, danas muslimanske kasabe, dolazi i ministar sigurnosti, za kršćane nesigurne Bosne i Hercegovine, onda takav islamski terorizam je zasigurno plansko zlodjelo političkog i vojnog vrha Bošnjaka. Ono što je Beč centar za islamske teroriste u Europi, to je Bugojno centar za islamsko bošnjačke teroriste u Bosni i Hercegovini. Najslikovitije to pokazuje današnja nacionalna i vjerska bošnjačko muslimanska slika Bugojna, u kojem od prijeratnih 16,5 tisuća Hrvata njih danas živi, u tom islamističkom gradu, svega oko 3.500. I taj mali preostali broj Hrvata smeta Mlaćinim i Cikotićevim džihadistima, koji na isilovski način ubijaju nekadašnjeg učitelja 86 godišnjeg Stjepana Kolaka. I taj islamski terorizam Bošnjaci će prikazati, i reći  da je ga počinila neka njihova budala. Radikalizirana i kršćanofobična bošnjačka budala, koja je, vjerojatno prošla Mlaćinu školu obuke za ubijanje Hrvata katolika.
 
Na svjetskoj zajednici je zadatak da provjeri je li se u Mlaćinim zločinačko kršćanofobićnim centrima za obuku islamskih terorista, u šumama oko Bugojna, obučavaju, i obučavali se, i one islamske ubojice što su ubijali i glave odsijecali, uz povike Alahu u ekber, po Francuskoj i Austriji, a sutra i diljem Europe i kršćanskog svijeta, ili samo oni bošnjački isilovci koji ubijaju hrvatske povratnike po duboko islamiziranoj beha Federaciji.
 

Vinko Đotlo

Prihvatom muslimana Europa je kriva za klanja Europljana

 
 
Uvijek u svakom povijesnom razdoblju čovječanstva ima nepopravljivi pojedinaca, koji  svijet koriste za svoje nacionalne, vjerske i osobne koristi, a nikako da bi se mijenjali, prilagođavali sredinama u koje ih životni put donio, i tom promjenom bili na korist društvu koje ih primilo i pružilo im sve svoje blagodati. Takvi nepopravljivi pojedinci su vrlo zadrti radikalisti koji su temeljnu kulturu odnosa prema drugom i drugačijem ponijeli iz kuće, od roditelja kao glavni odgojitelja djece.
https://de.qantara.de/sites/default/files/styles/slideshow_wide/public/uploads/2017/08/16/anhaengerjubelninderinnenstadtvonfrankfurtammaindemsalafistischenpredigerpierrevogelzu.jpg?itok=GMg8T1gG
Teško se nalaze slučajevi da je jabuka pala daleko ispod jabuke. Može se dogoditi tako da se i dijete malo "otkotrlja" od roditelja, ali po snazi roditeljskoj odgoja i veza koje su na toj liniji izgrađene brzo se vraća onim obiteljskim vrijednostima u kakvima je odrastao i za kakve je pripreman, i nastavlja i dalje sa istim pogledima mržnje i prijezira na drugačiji svijet oko sebe, napose na svijet druge vjere. U Bosni i Hercegovini u javni prostor bošnjačka strana, dok joj je bila potrebna pomoć kršćanskog Zapada, izbacila je floskulu kako su Muslimani te beha zajednice europski Muslimani. I taj politički naivni Zapad uveliko i čvrsto je prihvatio tu njihovu samodefiniciju i počeo vjerovati da je to islam ipak drugačiji od onog radikalnog iz islamskih zemalja koji potresa svjetski mir, i prijeti, Iran, atomskim oružjem za masovno uništenje. Od tada od Zapada prihvaćenu definiciju beha Muslimana da su oni europski vrijednosti, kulture, dijaloga, tolerancije i snošljivosti u razlikama, danas kada je taj narod od Muslimana postao Bošnjaci, a od Bošnjaka se po novom nacionalnom identitetu izjašnjavaju osmanlijskim potomcima, postaje sve jasnije da je ta bačena parola bila samo muslimanska maska. Nakon što su Europu uvjerili u ono što zaista nisu, i što je ta ista Europa stala čvrsto uz njih, negirajući kao i oni sve druge nacije i vjere u Bosni i Hercegovini, potomci Osmanlija više i ne kriju tko su, što su i kako doživljavaju Europu sa njenim kulturnim i vjerskim stečevinama. Nažalost, dio Europljana je prihvatio i prihvaća, još uvijek tu masku nekom pravom odjećom, europskih dizajnera i znaka. Za mnoge u Europi nije dovoljno niz slučajeva i primjera u kojima se mnogi bosanskohercegovački muslimani otkrivaju i pokazuju u pravom licu, bez maske, bez šminke.
 
Jedan od najnovijih tih primjera koji pokazuje apsolutnu nemogućnost europeiziranja muslimana, bez obzira odakle dolazili, pa ni onih koji su se, i koji se još uvijek lažno prikazuju europeiziranim je slučaj novoimenovane ministrice pravosuđa u novoj Vladi Austrije Alme Zadić. Po antikršćanskom djelovanju u zemlji domaćinu, kod mladi muslimanski izbjeglica ne vidi se nikakva razlika između legalnih i nelegalnih, između školovanih i neškolovanih, između "europeiziranih" i neeuropeiziranih islamskih migranata. Između svih njih u potpunosti se može staviti znak jednakosti. Pokazuje se kako nema škole, niti demokratskog i visoko bogatog društva koje može kroz edukacije i bilo kakve socijalizacije deradikalizirati, unutar obitelji i nacionalno vjerskog društva, radikalizirane muslimane. Činjenica da muslimani diljem svijeta, kako je kazao jedan francuski sociolog islamskih korijena, s majčinim mlijekom upijaju mržnju prema Židovima, a dakako i kršćanima, osuđuje na propast svaki pokušaj deradikaliziranja muslimana.
 
Nema zabilježenog primjera deradikaliziranog islamskog radikaliste. Teško je to postići u bilo kojem društvu, napose u kršćanskom, protiv kojeg su škole prošli u obitelji, gdje su se roditelji pokazali najboljim pedagozima kada je riječ odgoja djece u mržnji. I kada se takav odgoj pojača i u društvu, kada djeca dospiju u ruke vjerski vođa, tada je crna stranputica cjelokupnog društva u muslimanskom svijetu, koje i samo nestaje u mržnji. Nezamislivo je u neograničenoj roditeljskoj ljubavi da otac opasuje eksploziv oko struka svoje kćeri i šalje je u samoubilačke akcije nedužnih prolaznika na gradskim trgovima i ulicama. A o sinovima koje šalju u suicid samo da bi poubijao što više druge djece koja idu iz škole ili u školu, što više nečiji majki, očeva, braće i sestara, da se i ne piše. I taj zločin roditelji sinovima opravdavaju nagradom s dvanaest djevica na drugom svijetu. Takva praksa je gotovo uobičajenost u islamskom svijetu Bliskog istoka, na kojem je naprosto spaljen svaki trag kršćana i kršćanstva. Od bosanskohercegovačkih „euromuslimana“ još se nikada nije čuo glas osude tog genocida i konfesiocida što ga počiniše njihova braća po vjeri nad kršćanima. I ne će se nikada ni čuti.
 
Iako još nije zabilježen niti jedan primjer da je bilo koji politički ili vjerski lider poslao svoje dijete u takvo sigurno samoubojstvo, nije promijenilo mentalni sklop običnog malog muslimanskog čovjeka,  koji bi prokazao i usprotivio se toj praksi. Pokazuje to nebesko zemaljsku razliku između lidera, politički napose vjerskih i običnog čovjeka u muslimanskim zemljama. Bosna i Hercegovina se gotovo izjednačila sa tim radikalnim zemljama, što potvrđuje primjer izdavanja nekog vida fetve bivšeg poglavara IZ BiH Mustafe Cerića beha Muslimankama. Njegova naredba da svaka muslimanska žena mora roditi najmanje petero djece, dvoje za sebe kao majku a troje za Bosnu i Hercegovinu, realizira se svakim danom, i ova europska periferija danas je sa tom trojkom rođenih za nju velika opasnost za europski mir. Vjerojatno jedno od te troje djece rođenih po zapovijedi Mustafe Cerića, kao ratnika za Bosnu i Hercegovinu, je i ministrica pravosuđa u Vladi Austrije Alma Zadić  koja je povukla prvi potez u svom poslu, uklanjanje križeva iz javnih prostorija u zemlji koja ju je primila zajedno sa obitelji, i pružila joj veće blagodati negoli vlastitim građanima, Austrijancima. Hvala na muslimanski način.
 
To hvala na muslimanski način koje je krenulo iz Bosne i Hercegovine prema Hrvatima koji su primili, i u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj, gotovo pola milijuna muslimanskih izbjeglica, je bilo udar im noža u leđa i prognali ih više od tri sto tisuća u Bosni i Hercegovini. Ono se danas širi diljem Europe koja je, također, primila, nahranila, i obukla milijune islamskih terorista, na način da Europljanima u crkvi, na ulici, u školi, svugdje i na svakom mjestu, te ubojice u ime Velikog Alaha odrubljuju glave kao pijetlovima na panju. Ono što su Turci radili kršćanima u petsto godina okupacije Bosne i Hercegovine, što su im radikalizirani muslimani, vehabije i mudžahedini činili u vrijeme vjerskog beha rata za teritorij odrubljivali glave i pekli u peći, danas to rade diljem Europe. Iza takvih zlikovaca stao je cijeli islamski svijet, kojeg u radikalizmu predvodi sultan Erdoğan. Zastrašujuće, čak i bivši malezijski predsjednik opravdava taj zločin nad Francuzima, a Erdoğan ponižava ispod svake razine francuskog predsjednika prijeteći mu da ne započima obranu naspram milijardu i pol muslimana. Bosanskohercegovački muslimani stali su na stranu Erdoğana, te kao i on što prijeti Francuzima da se ne brane, oni prijete Hrvatima u Bosni i Hercegovini što su dali podršku predsjedniku Macronu u borbi protiv islamskog terorizma. Hrvati u Bosni i Hercegovini kao povijesne i najveće žrtve islamskog terorizma, kako onog iz vremena Osmanlijske okupacije i prisilne islamizacije, tako i iz perioda vjerskog beha rata za teritorij, najbolje znaju opasnosti tog vjerskog terorizma, i stoga su jedini narod iz beha zajednice koji je stao na francusku stranu u obrani od islamskog terorizma, nad čijim brutalnostima se zgraža cijeli demokratski i civilizirani svijet današnjice.
 
Nažalost, Hrvati u Bosni i Hercegovini su i dalje žrtve islamskog terorizma, što se vidjelo u napadima na katedralu u Sarajevu i kardinala tijekom Svete mise, na terorističkom ubojstvu hrvatskih povratnika na Ovnaku, Dolcu, Jablanici, Kaknju, Travniku i najnoviji u Bugojnu. Taj vjerski terorizam nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini vidljiv je i u bošnjačkom postavljanju na ministarsko mjesto ratnog zločinca Cikotića, na tituliranju poznatog islamskog teroriste Mlaće na mjesto počasnog građanina Bugojna. No, ništa manji islamski terorizam nije i postavljanje pripadnika muslimanske armije, okićenog zlatnim ljiljanom za hrabro ubijanje Hrvata, na hrvatsko mjesto u beha Predsjedništvo. Samo ovaj mali dio, sve spomenuti ne bi stalo u jednu knjigu, navedenog islamskog terorizma nad kršćanima, napose nad katolicima u Bosni i Hercegovini, upućuje na pomisao kako islamski terorizam koji danas ruši Europu, možda ima svoje korijene upravo u Bosni i Hercegovini. A i to je dovoljan razlog da se ta zajednica uredi na federalnom ili konfederalnom ustroju, budući da bi unitarizirana ili centralizirana za kakvu se bore Bošnjaci cijela Bosna i Hercegovina postala veliko i sigurno utočište za islamske teroriste, koji je svakim danom sve više i više naseljavaju u lažnim migrantskim odorama.
 

Vinko Đotlo

Djelatnici američkoga veleposlanstva u Sarajevu na istoj strani s onima koji oskvrnjuju katoličke svetinje

 
 
Sarajevski glumac Feđa Štukan svojedobno je umjetnošću nazvao instalaciju s kondomima na  Isusovom kipu. Na kojega je stavio prezervative/kondome želeći na taj način, kako kaže, “prosvjedovati protiv rata u Iraku”. Pri tome je Isus simbol Zapada (iako je rođen na Istoku) njegovi prsti valjda predstavljaše uperene cijevi a kondomu su trebali predstavljati nekakvu membranu. Istina je pak da su ti kondomi koje je Štukan postavio, bili, ironično zapadni proizvod. Policija je privela Štukana na ispitivanje nakon što je iz Vrhbosanske nadbiskupije javno upozoreno kako se čin tog glumca ima smatrati uvredom za svakog katolika i za samu Crkvu. Skupina mladića predvođena Štukanom sredinom prošlog tjedna kroz središte je Sarajeva pronijela visoke ljestve kako bi se popeli do Kristova kipa na portalu katedrale Srca Isusova te na tri prsta njegove ispružene desne ruke navukli kondome a preko lijeve ruke izvjesili ploču s napisom “Peace”. Čudnovata instalacija odmah je prouzročila ljutite reakcije iz crkvenih krugova odakle je upozoreno kako se ovime zapravo izaziva strah među malobrojnim preostalim katolicima u Sarajevu. Kako su isti u međuvremnu potkoženi od strane SDA vlasti prestali su govoriti o “malobrojnim” i “preostalim” i postali su drugari na Usrkšnjim domjencima sa Šefikom  i Komšićem.
https://poskok.info/wp-content/uploads/2020/10/bosna_i_hercegovina-1.767.jpg
Istim onima čiji su mudžahedini protjerivali ne samo kršćane nego ubijali i njihovu braću u Fojnici. No i to se potkožilo. I svaka šutnja ima svoju cijenu. Neki fratrizani postadoše direktori muzeja. A istrage o ubojstvu braće franjevaca, običnih malih franjevaca se zataškaše. Povijest ahdnamašenja se ponavlja. Velike ribe jedu male. Veliki šefovi sekte trguju pravima naroda i sudbinom male braće. Rektor sarajevske katedrale dr. Marko Josipović kazao je tada kako je to neshvatljivo čudan potez, čak zločin. “Katedrala je sakralni objekt i kondomi nemaju nikakve veze s Isusovim likom. Ovaj je čin vrijeđanje katolika koji štuju srce Isusovo i ne može se uzeti kao nešto normalno”, izjavio je za sarajevske medije dr. Josipović dodavši kako ovakva perverzija mora biti kažnjena. Sam Štukan nije međutim vidio ničega spornoga u svom nastupu. Kao ni u Komšćevoj praksi da se curke s lažiranim životopisom bez diplome imenuju na VSS plaće po egzotičnim gradovima. (Inače je protiv korupcije i za vladavinu prava.)
 
“To je jednostavno dio mirovnog protesta, demonstracija protiv rata. Ideja instalacije je vodimo ljubav a ne rat”, zaključio je Štukan zaključivši pritom kako je, po njegovu sudu, oskvrnjenje ubiti 200 tisuća ljudi u ime Boga, otvarati koncentracijske logore i silovati. Štukan je definitivno u pravu, no postavlja se pitanje što mu je u svemu tome zasmetao Isus? I je li netko po Iraku ubijao u ime Isusovo? I kako to da ovakve prosvjede nije činio dok se ubijalo po Sarajevu, po kriteriju krvi i tla, a boli ga Irak? Katolike, kaže, nije kanio uvrijediti to prije jer je Bog jedan a od branjenja svoje “instalacije” nije želio odustati tvrdeći kako je ona jednostavno poziv na mir. Koliko god ovo pojašnjenje teško za shvatiti znamo da nitko u Sarajevu nakon ovog nije ušao u džamiju i zaklao slučajnog džematliju. Zamislimo da postoji kip u Islamu. Iako ne postoji. I da je netko stavio kondom na glavu Muhamedu. Što bi se dogodilo pitali smo se tada kada je nastala ova instalacija? Sada dok čitamo vijesti iz Francuske znamo što bi se dogodilo.
 
Štukanu se pridržio i stanoviti Westley Rozen, predstavljen kao američki arhitekt i umjetnik koji je odmah prepoznao urotu crkve i politike protiv umjetnika optužujući ih da osudom “ukrašavanja” Isusova kipa zapravo pokušavaju uništiti slobodu umjetničkog izražavanja. Nadbiskupski ordinarijat vrhbosanski reagirao je priopćenjem u kojemu se ističe kako posljednji izgred pokazuje da je ruganje katoličkim svetinjama u Sarajevu postalo gotovo normalnom stvari pa se, eto, počinje promatrati i kao umjetnički izričaj. “Očekujemo i pozivamo sve slične umjetnike i mirotvorce da nas katolike i naše svetinje, kao i sve druge vjernike i njihove svetinje, ostave na miru a od predstavnika vlasti da nas zaštite”, priopćio je Nadbiskupski ordinarijat u Sarajevu. Sarajevski mediji uglavnom su zaključili kako Štukan kao neafirmiran i neuspješan glumac i nema drugog posla osim da egzibicionizmom nadoknađuje nedostatak talenta.
 
Nakon što je organizirao neuspjele proturatne prosvjede pred američkim veleposlanstvom u Sarajevu, Štukan je najavio kako će se sada posvetiti režiranju prvog bosanskohercegovačkog porno filma. Nakon Štukanova prosvjeda pred veleposlanstvom SAD-a u Sarajevu se dogodio i slučaj Mevlida Jašarevića. Taj je pucao po njemu. Bez obzira na to što mnogi Bošnjaci, a ne samo Jašarević istinski mrze SAD, nazivajući ih privatno po kućama “Great Satanom” službena politika Bakira Izetbegovića SAD naziva partnerima. Nama je teško shvatiti da bi SAD u BiH za partnera imao partiju koja ima dokumentirane jake veze, s Bin Ladenom, te je dala najveći postotak vojnika koji su 11. rujna 2001. ubili preko 3000 američkih građana. S druge strane, američko veleposlanstvo je propustilo osuditi činjenicu da se usred Sarajeva i danas umjetnošću naziva kondomizacija kršćanskog i muslimanskog poslanika. No kako nisu osudili proslavu imena i djela Rasima Delića, čiji su vojnici ubili 3000 američkih građana zašto očekivati tako nešto od njih. Oni ne drže niti do dostojanstva svojih pobijenih građana. U Sarajevu je naprosto noćni život toliko dobar a roštilji ukusni da prosječan radnik američkoga veleposlanstva ne stigne misliti na takve detalje.
 

https://poskok.info/ovo-nije-prvo-skrnavljenje-krscanskih-svetinja-u-sarajevu-sjetimo-se-stukanovih-kondoma-na-kipu-isusa-krista-nazvani-su-umjetnoscu/

Nedjelja, 29/11/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1814 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević