Get Adobe Flash player
Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

Spomenik general-majoru Bratiću u vojarni Vojske Srbije dokaz srbijanske...

Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

Plenković: Trebate znati da nijedno pravosudno tijelo u RH nije službeno...

Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

Autor pjesme "Srbe na vrbe" je Slovenac Marko...

Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

Sve dok Hrvatska prijestupnike javno i kolektivno ne osuđuje bit će...

SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

Prema Željki Proleterki partizani su imali pravo na mržnju i...

  • Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

    Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

    četvrtak, 14. studenoga 2019. 10:34
  • Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

    Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

    srijeda, 13. studenoga 2019. 16:46
  • Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

    Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

    četvrtak, 14. studenoga 2019. 13:30
  • Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

    Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

    srijeda, 13. studenoga 2019. 16:40
  • SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

    SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

    utorak, 12. studenoga 2019. 19:49

Hrvatska Republika Herceg Bosna ni u kojem spomenu nije dokinuta u Daytonu

 
 
Svaki, i najmanji ostatci nekadašnji beha mostova koji su povezivali tu vrlo heterogenu zajednicu, suverenih i konstitutivnih naroda, bošnjački militantni islamizam u temeljima ruši, ne dajući da se i u mikro veličini vide njihovi ostatci. Niti jedan radikalizam svijetu nikad nije donio ništa dobra, pa zasigurno ne će ni ovaj suvremeni islamski, koji mijenja sliku čovječanstva i oslikava je u najcrnjoj mogućoj boji, natopljena potocima krvi kršćana žrtava tog fundamentalizma.
https://poskok.info/wp-content/uploads/2019/04/pinter-zlocin-08012019-nasl-1-1.jpg
U Bosni i Hercegovini na udaru islamskog radikalizma žrtve su hrvatski narod i sve njegove obrambene institucije i asocijacije utemeljene u građansko-vjerskom beha sukobu za teritorij. Napose na žestokom udaru bošnjačkih militantnih islamista, pored samog hrvatskog naroda, su njegova obrambena vojna komponenta ustrojena u Hrvatskom Vijeću Obrane, kao i teritorijalni, po uzoru srpskog i muslimanskog, republički okvir Hrvatske Republike Herceg Bosne. Za militantne bošnjačke islamiste koje je u ratu obučavao i obučio teroristički pokret mudžahedina i vehabija, a danas ih u kondiciji drži iranska Revolucionarna garda, sve što nosi hrvatski predznak je takozvani ili tvorevina. Čak taj radikalizam ide tako daleko da i sám hrvatski narod naziva takozvanim, jer za njih u nacionalno vjerski slojevitoj Bosni i Hercegovini i nema niti drugi naroda, osim Bošnjaka, niti druge vjere osim islamske. I zato su za islamsko-deklaracijske Bošnjake, nacionalni proizvod ratnog zločinca Alije Izetbegovića, i Hrvati, i Srbi, kao i svi drugi Ostali, ili muslimani Bošnjaci ili takozvani.
 
Onoliko koliko je Hrvatska Republika Herceg Bosna takozvana, ili tvorevina za Bošnjake, daleko više je takozvana i tvorevina današnja Bosna i Hercegovina za Hrvate. Hrvatski narod pamti na svojoj koži, na patnjama i progonima kroz koje je prošao u muslimanskoj agresiji,  Islamsko-dekalaracijsku Bosnu i Hercegovinu, daytonsku tvorevinu, isključivo po ratnim zločinima Muslimana počinjenih u agresiji na njihov nacionalni i vjerski identitet. Daleko je više u Dayton unesena, sa republičkim, vojnim, i funkcionalnim ustrojima, Hrvatska Republika Herceg Bosna negoli Bosna i Hercegovina, a time i više kao republika iznesena iz te američke vojne baze. Hrvatska Republika Herceg Bosna ni u kojem spomenu nije dokinuta u Daytonu za razliku od Alijine Bosne i Hercegovine kojoj je svjetska zajednica oduzela atribut republika, a Alija objeručke prihvatio.
 
Zasigurno, takav odnos međunarodne zajednice prema Bosni i Hercegovini bio je iz razloga strašnih muslimanskih zločina počinjenih nad Hrvatima i drugim kršćanima. Morao se dokinuti naziv republika, jer kako u takav republički okvir ponovo ugurati hrvatske žrtve sa muslimanskim zločincima uvjet međunarodne zajednice je bio ili nema naziva republika, ili nema nikakve Bosne i Hercegovine.
 
Muslimani prvi prihvaćaju takvu Bosnu i Hercegovinu, bez republičkog prefiksa. Bosna i Hercegovina time postaje jedina zemlja u svijetu bez republički ili državničkih atributa. Čardak ni na nebu ni na zemlji. Oduzima se prefiks republika Bosni i Hercegovini i na neki, Holbrookeov način daje srpskom entitetu, proglašavajući ga Republika srpska. Ničim i nikakvim daytonskim aktom ne dokida se i Hrvatska Republika Herceg Bosna. Tek kasnije u nekim pregovorima kada su suvremeni vladari svijeta vidjeli i priznali sami svoj zločin, ili suzločin počinjen u Bosni i Hercegovini, ovlaštenim samovoljama, s namjerom dodvoravanja muslimanima, i strahom od islamskog terorizma, dokidaju Hrvatsku Republiku Herceg Bosna, ćime se upisuju u najteže zločince u Europi poslije Drugog svjetskog rata.
 
Petritschevim, Ashdownovim, Bildtovim, Schwarz-Schillingovim, daytonskim zločinima samovolje, nepriznavanjem Hrvatske Republike Herceg Bosna iz temelja Daytonskog (ne)sporazuma, za trajno se ubija budućnost Bosne i Hercegovine, i njezin veći dio predaje militantnim islamistima. Bio je to neki oblik izvedenog 11. rujna 2001. na europskom tlu i muslimansko-bošnjački početak nepriznavanja Hrvatske Republike Herceg Bosna, već još brutalnije nepriznavanje svega hrvatskog, odnosno nepriznavanje Hrvata u njihovom nacionalnom i vjerskom identitetu. Muslimanskim rušenjem hrvatskog identiteta počela se stvarati nova, bošnjačka nacija.
 
Posve je pogrješno bilo razmišljanje svjetske zajednice na kraju dvadesetog stoljeća da je stvaranje nacija na europskom tlu završeno. I bili bi u pravu da u Europi nije bilo neprirodnih federalnih tvorevina, u koje su bili ugurani mnogi narodi koje ništa, ili gotovo ništa nije povezivalo. Pokazalo se kroz diktaturu demografski brojnijih naroda tih federalnih tvorevina da su ih te prisilne zajednice još više međusobno udaljili, i malobrojnije narode natjerali da se osamostaljuju, a one koji još nisu bili nacionalno izgrađeni da počnu graditi vlastitu naciju, a time i nacionalnu državu. Posebno odlučujuće u tom procesu raspada federalnih zajednica i stvaranja novih nacija i novih nacionalnih entiteta bilo je teško ponižavajuće iskustvo ropskog položaja hrvatskog naroda u tim zajednicama i njihov opravdani strah od položaja nacionalne manjine. Taj osjećaj straha vladao je više kod naroda sa dubokim i starim nacionalnim identitetom u tim tvorevinama.
 
No jednako tako, budući da i nisu imali što izgubiti, i kod naroda neizgrađenog nacionalnog identiteta vidjela se prilika za njegovu izgradnju, ali i izgradnju vlastite nacionalne države. Ta želja Bošnjaka za vlastitom državom, u povijesnom periodu raspada zajednica i federacija, glavni je uzrok rata u Bosni i Hercegovini. Ali i današnji razlog nepriznavanja drugi naroda u Bosni i Hercegovini i njihovih vojni, republičkih i obrambenih  asocijacija. Pa i suvremeno bošnjačko nepriznavanje  Hrvata u njihovom trinaest stoljetnom nacionalnom i vjerskom identitetu, sa kojim su sve do turske okupacije bili vidljivi i primjetni graditelji i sugraditelji europskih vrijednosti.
 
Bošnjačko negiranje svih obrambenih stečevina Hrvata  u građansko vjerskom beha sukobu, napose u vrijeme muslimanske žestoke agresije na njih, zapravo  je razlog što taj rat još uvijek traje i što mu se kraj ne vidi prije bošnjačkog ostvarenja tog zločinačkog cilja. Na put tom vrlo opasnom cilju, koji se danas vidi i u islamskom terorizmu, i kršćanofobiji kao globalnom muslimanskom procesu, a kao zaštita nacionalnog i vjerskog identiteta Hrvata katolika u beha zajednici, organizirana je političko, vojno, teritorijalna hrvatska jedinica Hrvatska Republika Herceg Bosna.
 
Strah hrvatskog naroda od velikosrpske republičke ustrojenosti unutar beha zajednice i velikomuslimanske okupacije svih institucija tada još uvijek postojeće Republike Bosne i Hercegovine, te stalni priliv islamski džihad ratnika, što je ubrzalo deeuropeiziranje i vjersko radikaliziranje Muslimana, potvrđivalo je hrvatsko pravo na vojnu i političku samoobranu kroz teritorijalnu organiziranost u granicama Hrvatske Republike Herceg Bosna. Današnja bošnjačka agresivnost u procesu osvajanja Bosne i Hercegovine nepobitno je pravo ponovnog oživljavanja, u svim njenim dimenzijama, Hrvatske Republike Herceg Bosna, čiji je ustroj jedini jamac ostanka i opstanka Bosne i Hercegovine. Zbog toga, zbog mira i opstojnosti Bosne i Hercegovine potrebno je, što je moguće prije, vratiti Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu, i priznati je kao treći nacionalni entitet u Bosni i Hercegovini, čime bi se ta zajednica konfederalizirala i postala dio europskih vrijednosti, koje je u vrijeme hrvatskih kraljeva i banova, prije Osmanlijske okupacije, izgrađivala i suizgrađivala. Što je znak da nema Bosne i Hercegovine bez Hrvata.
 

Vinko Đotlo

Krivotvorio izjavu kako bi prekrstio i uhljebio Nerkeza Arifhodžića

 
 
Čest usklik u bošnjačkim unitarističkim fantazijama jeste mit o Komšićevoj nekorumpiranosti. No pravni organi BiH imaju dokaz da je Željko Komšić korumpiran. Naime, Nerkez Arifhodžić je lažnom izjavom potpisanom u samom Predsjedništvu BiH, počinio kazneno djelo pribavljanja materijalne koristi, na osnovi lažnog izjašnjavanja. Poslije pisane izjave da je Hrvat, iako nije, Komšić ga postavlja na mjesto veleposlanika u Italiji. Ovaj slučaj je lijep primjer koliko je brutalan bošnjački nacionalizam i koliko mu Komšić služi. Komšić tim činom čini kazneno djelo korupcije. Pribavlja Arifhodžiću poziciju i materijalnu korist koja mu ne pripada. Potom Arifhodžić kao Hrvat obavlja najviše funkcije u diplomaciji. Komšić time dodatno ponižava hrvatski narod.
https://www.dnevnik.ba/sites/default/files/styles/dnevnik__840x470_/public/novosti-slike/komsic-tito-735x400.jpg?itok=KhSNCJpx
Kada smo upravo mi u Poskoku  to otkrili i pisali o tome, te provocirali aktivističkim putem Komšića i Arifhodžića režim Sarajeva ne privodi niti jednog niti drugog, nego upada na Poskok i odnosi računala. Pokreće sudski proces čiji je cilj bio zastrašivanje i ušutkivanje. Udruge BH novinara šute. Iako pred licem javnosti gledaju kako sustav štiti korupciju. Pred licem javnosti gledaju kako se za zaštitu “sinova režima” krše ljudska prava građaninu BiH. Sudski proces pada kao namješten. No ono što je najvažnije na sudu se Nerkez, koji je lažnom izjavom da je Hrvat dobio posao diplomate ne izjašnjava kao Hrvat. Za to postoje pisani dokazi u Tužiteljstvu BiH i u SIPA-i. Možemo ih i mi objaviti ako ih je SIPA izgubila. SIPA, dakle, ima materijalni dokaz da je Nerkez Arifhodžić pred njima, tijekom ušutkivanja Poskoka, priznao da nije Hrvat i to za vrijeme dok je obavljao posao diplomate u Rimu. Što je jasan i neoboriv dokaz korupcije na osnovi kojeg bi Komšić i Nerkez trebali državi vratiti preko milijun maraka otetih putem korupcije.
 
I što mislimo hoće li Tužiteljstvo BiH i SIPA pokrenuti kazneni postupak protiv Nerkeza Arifhodžića i Željka Komšića i vratiti sirotim BH građanima njihove novce? Komšić ne bi smio biti protiv jer on je uvijek na strani građana je li tako? Podsjetimo Nerkez Arifhodžić bio je dio diplomatske mreže Slobodana Miloševića dok je trajalo granatiranje BH gradova. Alija ga je odbio za diplomaciju. Komšić ga vraća u život. Kao Hrvata. Korupcijom. Valja podsjetiti da su ljudska prava u ovom slučaju Poskoku, bila tek uvod u kasniji cijeli niz napada i dokidanja ljudskih prava ne samo Poskokovim novinarima. Novinarka Glorija Lujanović koja je dobila prijetnje ubojstvom zbog istraga o zločinima Armije BiH nikada nije dobila poziv od antiterorističkih organa BiH za informativni razgovor.
 

https://poskok.info/zasto-zeljko-komsic-nikada-nije-optuzen-zbog-korupcije-krivotvorio-je-izjavu-kako-bi-prekrstio-i-uhljebio-arifhodzica/

On se vodi i propagandom, prijetnjama, zastrašivanjima, obespravljivanjima i marginaliziranjima…

 
 
Nakon četvrtstoljetnih priprema za nastavak, ili početak novog rata, kroz naoružavanje kako je Izetbegović 2 rekao "za ne daj Bože", kroz obuku dječaka askera, poticanje proizvodnje oružja i stalnim  zapošljavanjem novih radnika samo u vojnom sektoru, te dolaska turskih brodova u Neum i Erdoganove prijetnje sa sto milijuna Turaka ako tko na bilo koji način dirne u Bošnjake, sve glasnije se čuju muslimanske prijetnje Srbima "idite bre, što pre". Prijetnje Hrvatima se cijelo to vrijeme provode u djelo, te u  tim pripremama koristilo se i ubijanje hrvatskih povratnika, i opstruiranje na sve moguće načine provedbe Aneksa VII. Daytonskog sporazuma, marginaliziranje i obespravljivanje Hrvata.
https://balkaninsight.com/wp-content/uploads/2017/12/photobysamirjordanovicanadolu2-640.jpg
Bošnjačkoj strani u pripreme za nastavak, ili početak novog, rata  planski su pomagali i pomažu visoki predstavnici Ashdown, Petritsch, Bildt i Shwarz-Schilling, koristeći Daytonski sporazum kao "švedski stol", kao i tenkovskim upadom u hrvatsku banku, smjenjivanjem predstavnika hrvatskog naroda, nametanjem izbornog zakona, biranjem muslimana Bošnjaka na mjesta Hrvata, u mnogim beha institucijama napose u beha Predsjedništvo. Vrhunac međunarodne zajednice u iskorjenjivanju Hrvata iz Bosne i Hercegovine, kako bi beha federacija postala etnički čisti muslimanski entitet, bio je kada je američki veleposlanik kazao, zapravo zaprijetio kardinalu Puljiću rekavši mu "ili se asimilirajte ili će vas nestati".
 
Kada je sve to uspješno pripremljeno i urađeno muslimanima Bošnjacima je ostalo jedino još da kažu Srbima, ili brišite sve srpske nazive, ili ćete završiti kao Hrvati. I radikalno kreću s inicijativom Stranke demokratske akcije kojom pokreću pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine ispit ustavnosti naziva entiteta Republika srpska. Ta neustavna, a Bošnjaci se uvijek pozivaju na ustav kad udaraju na prava Srba i Hrvata, aktivnost u cilju propagandnog rata prema hrvatskom i srpskom narodu, je sa ciljem da ta dva beha naroda kažu  Bosna i Hercegovina nije naša domovina i mi odlazimo iz nje. Takav propagandni rat uvijek je učinkovit u slojevitim zajednicama kakva je Bosna i Hercegovina, i stoga ga Bošnjaci i koriste. Ogaditi zemlju narodu, mirnodopski je progon istog. Etničko čišćenje u najpodmuklijem načinu. To je sredstvo koje se koristi i u ratnim sukobima, a koristili su ga i Muslimani u agresiji na Hrvate, pjevajući,  "Od Tirane pa do Trsta, ne će bit ni jednog krsta".
 
No, bošnjački pokušaj ogađivanja Bosne i Hercegovine hrvatskom narodu, bez obzira na koji način to radili, uvijek jača hrvatsko domoljublje prema toj im domovini. Potvrđuje se, po tko zna koji put, zapravo uvijek, da je svako neprijateljsko ogađivanje zapravo način otimanja domovine, i stoga je taj propagandni rat vrlo kontraproduktivan. Nije prvi put da se hrvatskom narodu na tim prostorima, i na taj način otima domovina. Bila je to velikosrpska politika u jufederaciji kada im je otimana Hrvatska, i to im se danas ponavlja od strane velikomuslimana u „jugoslaviji u malom", u beha federaciji. Ta dva prljava istovjetna rata protiv hrvatskog naroda vođeni, i vode se, od strane velikosrpskih Udbaša i velikomuslimanskih  AID-eovaca, najbolji su pokazatelj klonirane istovjetnosti juzajednice i beha zajednice. Zato su Bošnjaci i izabrali prvog svog predstavnika u beha Predsjedništvo, Džaferovića, iz reda obavještajne muslimanske službe AID, a drugog kao Komšića kao pripadnika terorističke muslimanske armije Bosne i Hercegovine.
 
Bošnjački specijalni rat ogađivanja Bosne i Hercegovine  hrvatskom narodu nije samo biranje člana beha Predsjedništva iz reda Bosanaca za hrvatskog predstavnika, već i četvrstoljetna kontinuirana prijetnja ratom, mudžahedinima dokazanim brutalnim ubojicama. Jednako takvim i procentualnim 50,02 posto bošnjačkog naroda u Bosni i Hercegovini  prijeti se, i pokušava se hrvatskom narodu ogaditi njihova trinestostoljetna domovina Bosna i Hercegovina. Na sva ta prljava bošnjačka pucanja hrvatski se narod više i ne obazire, bez obzira što bole. Domovina se ne predaje na svaki pucanj, i ne izdaje u amanet bilo kome, napose ne bivšem krvavom okupatoru.
 
Nije opasnost za mir u Bosni i Hercegovini bošnjačko naoružavanje i priprema djece za rat, glavna opasnost je šutnja visoki predstavnika na taj četvrtstoljetni proces priprema Bošnjaka. A pripreme se već polako pretvaraju u djelo. Ne vodi se rat samo oružjem, on se vodi i propagandom, prijetnjama, zastrašivanjima, obespravljivanjima i marginaliziranjima izabrane žrtve. U „jugoslaviji u malom“ kao i u Jugoslaviji u velikom, žrtva je hrvatski narod.
 

Vinko Đotlo

Anketa

Zašto A. Plenković i dalje brani nepostojeći "dan antifašističke borbe" 22. lipnja?

Nedjelja, 17/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1559 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević