Get Adobe Flash player
Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

Nije Putin slučajno vratio Boga u ustav. Ne, ne. Bila je to priprema za...

Tko treba vladati Hrvatskom?

Tko treba vladati Hrvatskom?

Ova vremena zaslužuju katolički odgovor     Kroz...

Boji se savjeta za gospodarstvo

Boji se savjeta za gospodarstvo

Plenkovićeva demagogija o reprezentativnoj...

Nikakve koristi od gradonačelnikova

Nikakve koristi od gradonačelnikova "delanja"

Mnogi su se rodili u Petrovoj bolnici iz koje sad bježe rodilje i porađaju...

Je li sada jasno tko je Plenković?

Je li sada jasno tko je Plenković?

Nije on kriv za potres i zarazu, ali je kriv za mnoge druge...

  • Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

    Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

    četvrtak, 02. travnja 2020. 15:00
  • Tko treba vladati Hrvatskom?

    Tko treba vladati Hrvatskom?

    ponedjeljak, 30. ožujka 2020. 21:29
  • Boji se savjeta za gospodarstvo

    Boji se savjeta za gospodarstvo

    četvrtak, 02. travnja 2020. 14:54
  • Nikakve koristi od gradonačelnikova

    Nikakve koristi od gradonačelnikova "delanja"

    srijeda, 01. travnja 2020. 09:36
  • Je li sada jasno tko je Plenković?

    Je li sada jasno tko je Plenković?

    srijeda, 01. travnja 2020. 09:31

Pravo natjecanja za Književnu nagradu imaju svi državljani BiH

 
 
Na osnovi članka 5. Statuta, Upravni odbor Književne zaklade/fondacije »Fra Grgo Martić«, raspisuje
N A T J E Č A J
za književne nagrade »Fra Grgo Martić«
 
Književna nagrada Fra Grgo Martić dodjeljuje se za: 1) najbolju zbirku poezije, 2) najbolju knjigu proze (roman, priče/novele, putopisi).
U objema kategorijama nagrade iznose po 2.000 KM. Autori nagrađenih rukopisa obvezuju se na ustupanje prava na prvo objavljivanje nagrađenih djela, a Književna fondacija/zaklada obvezuje se na objavljivanje djela u roku od šest mjeseci od objavljivanja rezultata natječaja u nakladi od po 500 primjeraka. Autori, uz novčani iznos, dobivaju i 250 primjeraka knjige.
Nagrade se dodjeljuju za neobjavljena djela (rukopise). Radove ocjenjuje Ocjenjivački sud, kojeg će imenovati Upravni odbor Zaklade/Fondacije.
 
Pravo natjecanja za Književnu nagradu Fra Grgo Martić imaju svi državljani BiH izuzev članova žirija i njihovih obitelji. Natječaj je anoniman. Rukopisi moraju biti napisani na nekom od jezika naroda BiH, a šalju se pod šifrom. Šifra mora biti čitko  ispisana na vanjskoj strani omotnice u kojoj se rukopis šalje, kao i na prvoj stranici rukopisa.
 
Uz rukopis se prilaže i zatvorena koverta na kojoj također mora biti ispisana šifra, a u kuverti priloženi adresa, telefon, kopija osobne iskaznice (lične karte) autora te CD s kompletnim rukopisom. Kuverte s podacima o autorima otvaraju se komisijski, u prisutnosti svih članova Ocjenjivačkog suda, nakon što Ocjenjivački sud donese odluku o najboljim rukopisima.
 
Radovi se šalju na adresu: Književna Zaklada/Fondacija «Fra Grgo Martić», Polje bb (Zgrada Boreasa), 71 260 Kreševo, s naznakom: Za Književnu nagradu „Fra Grgo Martić“.
Obavijest o mjestu i terminu dodjele nagrada, kao i rezultati natječaja, bit će objavljeni na web stranici www.fragrgomartic.com.

Rezultati beogradske srpsko-muslimanske podjele 

 
 
Bošnjaštvo je razorno oružje u rukama muslimansko-centralističko-unitarističkog hegemonizma, jednako ubojito i opasno, rušilačko i otrovno kao i daytonizam u genocidnim rukama memorandumsko SANU-ovskog velikosrpskog secesionizma. Time je ta „jugoslavija u malom“ postala, kako za sebe samu, tako i za svoje sastavnice, pa čak i za Europu, veći problem od „Jugoslavije u velikom“. Čak i zbog toga što nije uspješno obavila svoju zadatu joj, a zbog toga u prošlosti republički i ustrojenoj, zadaću, čuvarica Jugoslavije. Bila je to ideološka varka komunističkog režima, ju „bratstva i jedinstva“, data „Jugoslaviji u malom“, da čuvajući Jugoslaviju u velikom, zapravo, sama sebe razbija, ruši i razgrađuje. Naprosto tom zadaćom namijenili su joj istu sudbinu one koju nije uspjela očuvati. A znalo se da niti je sposobna tako uređena čuvati Jugoslaviju u velikom, i što je najvažnije, ni samu sebe.
http://static.klix.ba/media/images/vijesti/141017079.4_mn.jpg
Rečeno joj je u prošlosti, a to se i danas ponavlja, ako si nisi uspjela, a nije uspjela kao čuvarica očuvati Jugoslaviju u velikom, kako da onda čuvaš i očuvaš samu sebe. I stoga su je i ustrojili u Daytonu tako nakaradno, trokomponentnu stavili je na entitetski dvonožac na kojem dva desetljeća ne može čak ni sjediti a kamoli stajati. Ni strani je čuvari ne uspijevaju čuvati tako nemirnu, ne uspijevaju joj osigurati sigurnost u tolikoj nesigurnosti, ne uspijevaju je usmjeriti u budućnost u suvremenoj bezbudućnosti. Time se ta „Jugoslavija u malom“ našla na morskoj političkoj pučini ostavljena od posade, kao što su od posade, trgovaca ljudskim sudbinama, ostavljeni i današnji brodovi puni jadnika, nesretnika, gladnih i žedniu u Sredozemnom moru. I Bosna i Hercegovina je suvremeni politički brod pun ratnih stradalnika, nevoljnika, gladnih, bosih, kruha i slobode željni predati posadama muslimanskih unitarista, srpskih secesionsta i daytonista.
 
Svi preslici jugoslavenstva i Jugoslavije koje Bošnjaci koriste kao sredstvo očuvanja tog broda bez navigacije i kompasa, pokazuju se sve više neodrživim i neučinkovitijim, jednako kao i oni s kojima su čuvali, a u konačnici razbili Jugoslaviju u velikom. Svaki i svačiji ulazak na taj odbačeni i plutajući brod, u tu „krčmu pogašenih svjetla“ i gledajući je kao neki okvir naroda, teret, a ne gledajući narode na njemu kao njegove sastavnice, kao bogatstvo, nikako i ni u čemu nije dobronamjeran ni za jedan njen narod i njegovu budućnost. Jer Bosna i Hercegovina nikad i nije bila, a niti može biti neki državni ili republički okvir, ili neka škrinja bez sadržaja onakvog kakvim su ispunjene sve suvremene zemlje svijeta. Takav prilaz Bosni i Hercegovini kao nekom državnom okviru bez naroda, okviru koji je sam sebi svrha i cilj, u najmanju ruku znači treba i opravdano je ubiti jedan, u ovom slučaju hrvatski narod, a ako zatreba i sve njene narode, da bi živjela Bosna i Hercegovina.
 
Govoriti i priznavati da je Bosna i Hercegovina nacionalno i vjerski prazna politika Novog svjetskog poretka, da je to zemlja bez nacija i vjera, što opet podsjeća na jugo prošlost, te da je ona kao takva i anacionalna i ateistička i sve to kako bi samo neki pojam Bosne i Hercegovine opstao i da bi se s vremenom u njoj izgradila i izrasla jedna nova nacija, bošnjačka sa svojim i nacionalnim i vjerskim identitetom, znači ubijanje svih njenih drugi i drugačijih sastavnica. I još puno razornija svjetska upletenost u beha problem je ona na daytonski način, kojim je jedna njena, ona hrvatska, sastavnica, na papiru izjedančena s bošnjačkom i srpskom, a u beha prostoru i vremenu marginalizirana, obespravljena do razine nepriznavanja i nepostojanja. U takvom ropskom položaju našla se zbog toga što su daytonskom nepravdom Hrvati izjednačeni s Muslimanima i Srbima, a u Bosni i Hercegovini nisu izjednačeni s Velikosrbima i Velikomuslimanima, kojima su daytonisti i predali beha brod da na njemu voze po tim beha bespućima, olujama i burama hrvatski narod.
http://kamenjar.com/wp-content/uploads/2013/09/grabovica-zlocin.jpg
Grabovica kao opomena
 
Na taj daytonski način, kojeg se Srbi drže više negoli Biblije i svih Međunarodnih konvencija o ljudskim pravima i nacionalnim slobodama, a Bošnjaci ga vide i rade na tome da ostatak te zemlje kloniraju po srpskom uzoru, dva su nacionalizma, bošnjački i srpski, priznati i legalizirani, te čak i nagrađeni. No na isti taj način, koji je obilježio kraj Dvadesetog stoljeća po nepravdi kakva je izmišljena i ozakonita, hrvatski euronacionalizam je nepriznat i ne samo nepriznat već i najoštrije kažnjen, Hrvatima je oduzet teritorij unutar Bosne i Hercegovine, i tako smo postali najnezaštićeniji europski narod. I u tome su daytonisti, uz pomoć Velikosrba i Velikomuslimana, uspjeli da je hrvatski narod danas najobespravljeniji, najnezaštićeniji u svim dimenzijama ljudskih prava i nacionalnih sloboda.
 
Htjelo se reći, a to je povijesna istina, tamo gdje nema naroda nema ni onog pozitivnog nacionalizma. Takav pristup beha nacionalizmima preslik je onog iz vremena jugoslavenstva, kada je hrvatski nacionalizam, kao mirnodopsko, demokratsko i humano sredstvo korišteno u procesu oslobađanja Hrvatske i hrvatskog naroda, smatran rušilačkim i smetnjom u širenju i jačanju srpskoga hegemonističko-osvajačkog nacionalizma. Gasio se hrvatski oslobodilački nacioanlizam, kako bi više plamtio i pržio srpski osvajački nacionalizam, kakav se pokazao u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.
 
U suvremenoj Bosni i Hercegovini, tvorevini Daytona i tenk pregovarača, te beogradskih srpsko-muslimanskih sudionika podjele  te zemlje, ugašen je hrvatski obrambeni nacionalizam, kako bi se u toj srpsko-muslimanskoj podijeljenosti napravilo prostora za slobodan i neometan rast bošnjačkog unitarističkog i srpskog secesionističkog nacionalizma. I kad ta dva nacionalistička ekstremizma u tronacionalnoj Bosni i Hercegovini uživaju u njima, i to na štetu one treće beha hrvatske strane, zašto i s kojim pravom osim onog broja i brojčane moći kojom se koriste Bošnjaci i Srbi, i Hrvati ne mogu dobiti to pravo da uživaju u svom oslobodilačkom i obrambenom nacionalizmu, istom onakvom u kakvom uživaju svi europski i slobodni narodi. Ako ni u čemu drugom, jer im je sve drugo oduzeto i oteto, onda to pravo imaju u priznatoj im suverenosti i konstitutivnosti.
 
Uz zajamčene i priznate im te vrjednote, nažalost samo na papiru, vrijeme je da se prijeđe i na djelo te bez berlinskih, kineskih ili daytonskih zidova, omeđiti im i priznati i njihov teritorij, prostor, entitet ili republiku kao siguran okvir izjednačenosti s Bošnjacima i Srbima. Političku punoljetnost, a poglavito nacionalnu, hrvatski je narod davno stekao u Bosni i Hercegovini. I to je dovoljno da nas ostave u našem prostoru gdje ćemo se suočiti sami Hrvati sa sobom, te zasigurno biti sretniji i u tom hrvanju između sebe negoli što smo nomadski beskućnici u ta dva daytonska entiteta onemogućeni na sve moguće načine da u političkom hrvanju, po pravilima i normama međunarodnih konvencija o ljudskim pravima i slobodama izborimo bilo koje pravo jednakosti i ravnopravnosti. Bošnjačko i srpsko euforično uživanje u beha teritorijima, što im ih Dayton i daytonisti ogradili i dodijelili s fašističko-nacističkim odnosima prema Hrvatima glede ostvarenja tog nacionalnog hrvatskog prava na prostor, neki je novi oblik najtežeg šovinizma kakav ne vlada u suvremenoj Europi, pa i šire.
 

Vinko Đotlo

Rusija je dovoljno ojačala da se suprotstavi Zapadu na "zapadnom Balkanu"

 
 
Zapadni Balkan je prostor u kojemu se nalaze države koje još nisu postale članice NATO-a, a ni EU-a. Istovremeno je obilježen mnogim tradicionalnim vezama s Rusijom poput pravoslavnih, panslavenskih ili odnosima iz vremena socijalizma, pretežno ekonomskim. Činjenica je da su zemlje koje još nisu postale dio euroatlantskih integracija usmjerile Rusiju prema realizaciji svoje snažne nazočnosti i utjecaja u tom geopolitičkom prostoru. Taj utjecaj zasnovan je na pojačanoj ulozi ekonomske nazočnosti Rusije, prije svega u energetskom sektoru, djelomično i u drugim gospodarskim granama.
http://static.politika.co.rs/uploads/rubrike/161428/i/1/SPOLJNA-MILOSS-SSOLAJA.jpg
Miloš Šolaja
 
S druge strane, potreba za novcem koji je odmah bio na raspolaganju i novim radnim mjestima omogućila je Rusiji i njezinim predstavnicima da utječu na gospodarstvo, a potom i na politička kretanja. Uz potrebu za kapitalom, tradicionalna naklonost lokalnih političkih čimbenika bila je dobra osnova za privatizaciju i investicije u balkanskom prostoru, a Rusija nastoji da to što učinkovitije iskoristi.
 
Europski pristup državama zapadnog Balkana pridonio je jačanju ruskog utjecaja u regiji. Standard euroatlantskih integracija da ulaganja počinju cvjetati tek kad neka zemlja uđe u NATO, otvorila je znatan manevarski prostor Rusiji. Regija je gladna novca i investicija i Rusija je toga svjesna. Ona vješto investira, daje kredite i sve ide brže nego što NATO i drugi zapadni subjekti trenutačno mogu odgovoriti. Činjenica je i da je Rusija pojačala akcije vanjske politike u raznim dijelovima svijeta. Rusija se vraća i kao čimbenik vojne industrije, vojnog povezivanja s drugim zemljama. Partnerstvo s balkanskim državama vrlo joj je važno. U širem smislu, Balkan je čak i predvorje europskih politika i zato mnoge europske države naglašavaju te svoje razlike u odnosu na Rusiju. Ovdašnje male države i dalje se oslanjaju na neku od velikih sila i nema sumnje da će neke od njih iskoristiti jačanje ruskog utjecaja.
 

Miloš Šolaja, direktor banjolučkog Centra za međunarodne odnose

Više članaka ...

  1. Diobe u režiji Izetbegovića

Anketa

Čega se više bojite?

Ponedjeljak, 06/04/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1216 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević