Get Adobe Flash player
Deustašizacija je magla za dekroatizaciju

Deustašizacija je magla za dekroatizaciju

Komunizam uopće nije pao s padom Berlinskog zida - samo se prebacio u...

Protuzakoniti Zakon o izboru zastupnika

Protuzakoniti Zakon o izboru zastupnika

Čak je 883.042 birača koji nemaju prebivalište u Hrvatskoj,...

Kako se dijele

Kako se dijele "ustaške" kune

Na telefonskoj sjednici Srbima dodijeljeno 12 milijuna...

Izdaje naše predizborne

Izdaje naše predizborne

Svaka nova politička garnitura zaposli oko 20.000...

Zločinački karakter propale ideologije

Zločinački karakter propale ideologije

Vinko Puljić: Tko se od zločina ne distancira, taj postaje sudionik i...

  • Deustašizacija je magla za dekroatizaciju

    Deustašizacija je magla za dekroatizaciju

    četvrtak, 21. svibnja 2020. 17:14
  • Protuzakoniti Zakon o izboru zastupnika

    Protuzakoniti Zakon o izboru zastupnika

    srijeda, 20. svibnja 2020. 12:24
  • Kako se dijele

    Kako se dijele "ustaške" kune

    srijeda, 20. svibnja 2020. 19:41
  • Izdaje naše predizborne

    Izdaje naše predizborne

    utorak, 19. svibnja 2020. 13:24
  • Zločinački karakter propale ideologije

    Zločinački karakter propale ideologije

    utorak, 19. svibnja 2020. 13:20

Rusija je dovoljno ojačala da se suprotstavi Zapadu na "zapadnom Balkanu"

 
 
Zapadni Balkan je prostor u kojemu se nalaze države koje još nisu postale članice NATO-a, a ni EU-a. Istovremeno je obilježen mnogim tradicionalnim vezama s Rusijom poput pravoslavnih, panslavenskih ili odnosima iz vremena socijalizma, pretežno ekonomskim. Činjenica je da su zemlje koje još nisu postale dio euroatlantskih integracija usmjerile Rusiju prema realizaciji svoje snažne nazočnosti i utjecaja u tom geopolitičkom prostoru. Taj utjecaj zasnovan je na pojačanoj ulozi ekonomske nazočnosti Rusije, prije svega u energetskom sektoru, djelomično i u drugim gospodarskim granama.
http://static.politika.co.rs/uploads/rubrike/161428/i/1/SPOLJNA-MILOSS-SSOLAJA.jpg
Miloš Šolaja
 
S druge strane, potreba za novcem koji je odmah bio na raspolaganju i novim radnim mjestima omogućila je Rusiji i njezinim predstavnicima da utječu na gospodarstvo, a potom i na politička kretanja. Uz potrebu za kapitalom, tradicionalna naklonost lokalnih političkih čimbenika bila je dobra osnova za privatizaciju i investicije u balkanskom prostoru, a Rusija nastoji da to što učinkovitije iskoristi.
 
Europski pristup državama zapadnog Balkana pridonio je jačanju ruskog utjecaja u regiji. Standard euroatlantskih integracija da ulaganja počinju cvjetati tek kad neka zemlja uđe u NATO, otvorila je znatan manevarski prostor Rusiji. Regija je gladna novca i investicija i Rusija je toga svjesna. Ona vješto investira, daje kredite i sve ide brže nego što NATO i drugi zapadni subjekti trenutačno mogu odgovoriti. Činjenica je i da je Rusija pojačala akcije vanjske politike u raznim dijelovima svijeta. Rusija se vraća i kao čimbenik vojne industrije, vojnog povezivanja s drugim zemljama. Partnerstvo s balkanskim državama vrlo joj je važno. U širem smislu, Balkan je čak i predvorje europskih politika i zato mnoge europske države naglašavaju te svoje razlike u odnosu na Rusiju. Ovdašnje male države i dalje se oslanjaju na neku od velikih sila i nema sumnje da će neke od njih iskoristiti jačanje ruskog utjecaja.
 

Miloš Šolaja, direktor banjolučkog Centra za međunarodne odnose

Bošnjačka strana nikada nije bila za multinacionalnu i multikonfesionalnu državu

 
 
Dioba Bosne i Hercegovine ne traje od Daytona gdje je genocidna tvorevina Republika srpska priznata i Federacija Hrvata i Muslimana nametnuta protiv volje federalnih partnera, napose Hrvata, već traje iz vremena rušenja hrvatskog sela Ravno, te od srpsko-muslimanskih tajnih pregovora o njenom međusobnom dijelenju. Na tragu tih srpsko-muslimanskih fašističko-nacističkih pregovora u Beogradu o diobi Bosne i Hercegovine, koji su imali nekih elemenata mini Jalte podjele Pravoslavlja i Islama, bili su svi drugi svjetski pokušaji riješavanja tog i danas neriješenog problema.
https://bosniagenocide.files.wordpress.com/2011/04/alija-izetbegovic-and-slobodan-milosevic.jpg
Slobodan Milošević i Alija Izetbegović
 
Otkrivanim istinama, dijelom i od strane samog muslimanskog pregovarača Muhameda Filipovića, devetnaest godina poslije građansko-konfesionalnog beha sukoba za teritorij sve je vidljiviji muslimanski, odnosno bošnjački cilj u Bosni i s Bosnom. Vidljivo je da čelništvo tog naroda nikad, ama baš nikad kako u prošlosti tako i u sadašnjosti, nije bilo za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu, zajednicu suverenih i konstitutivnih naroda Muslimana, Srba i Hrvata. Takva Bosna i Hercegovina niti im je bio, niti je danas interes. Njihova politika je politika isključivosti drugih i drugačijih. Potvrđuje to i apel  muslimanskog naroda tijekom rata kojeg je upućivao Aliji Izetbegoviću kada je išao na svjetske sastanke sa sukobljenim beha stranama gdje se tražilo rješenje. Gotovo svaki njegov odlazak na razgovore o Bosni muslimanski narod je ispraćao povicima „Uzmi Alija pa makar k‘o avlija“. Sve se to govorilo s ciljem dijeljenja Bosne, kako bi se dobio teritorij koji bi bio etnički i vjerski čisti muslimanski. Tim traženjima od Alije kao nedodirljivog nacionalnog vođe koji je u svojim pisanjima, napose u „Islamskoj deklaraciji“ obećavao narodu muslimansku državu, slata je prijeteća poruka nemuslimanima, sa sadržajem da nikako nisu spremni s njima živjeti u zajedničkoj Bosni i Hercegovini. Stoga Aliji Izetbegoviću i nije bilo teško da bude prvi u beha povijesti, potpisnik njezine diobe, jer on je za njezinu diobu učinio sve kada je Muhameda Filipovića slao na tajne pregovore diobe Bosne sa Srbima u Beograd. Dok se još pokušavalo na svjetskoj razini naći način mirnog i demokratskog, europskog riješenja problema, kantonizacija cjelovite Bosne i Hercegovine, Alija Izetbegović izjavljuje „...spreman sam da se u Ustav unese kako Bosna i Herecgovina ne će u slijedećih 50 godina biti islamska...“.
 
Kada je uvidio da svijet tako nešto ne prihvaća, tu igru na vrijeme demografskog osvajanja, onda je prihvatio diobu. A prihvaćanjem diobe Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović je priznao i srpski  genocid kao sredstvo stvaranja etničkih i vjerskih čistih entiteta. Vjerovao je u to, ako ja priznajem genocid onda imam pravo da istim takvim sredstvima izgrađujem i federaciju, taj veći teritorijalni dio podijeljene Bosne. I gotovo da se to njegovo priznanje provodi danas na federacijskom prostoru koji je sve više čisti muslimanski entitet, s velikim sličnostima Republike srpske.
 
Činjenica da se Alija Izetbegović, a to čine i njegovi nasljednici, napose njegov sin Bakir, nikada nije pridržavao potpisanih dokumenata, pa ni onog glede izgradnje buduće Federacije Hrvata i Muslimana kao konfederalnog hrvatskog dijela, potvrđuje da je tajentitet zaista na putu da postane republika muslimanska. U tom nešto malo većem beha entitetu bošnjačka strana se ponaša kao da Hrvata i nema, kao da i ne postoje, i kao da nisu postojali ni u vrijeme Daytona, a poglavito misle da nisu postojali nikada u Bosni. Hrvatska federalna komponenta je u potpunosti obespravljena i marginalizirana.
http://cdn5.wn.com/ph/img/ae/13/88f284f72bdc943c733d677c3c4e-grande.jpg
Bakir Izetbegović
 
A da je postojala srpsko-muslimanska dioba Bosne i Hercegovine, ne samo da je potvrdio muslimanski pregovarač u tim fašističko-nacističkim pregovorima u Beogradu Muhamed Filipović, te da današnji Bošnjaci prisvajaju federaciju kao svoj nacionalni i vjerski entitet ne priznajući postojanost Hrvata, potvrdio je i sin Alije Izetebegovića Bakir. Naime taj bošnjački član tronacionalnog Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Bakir Izetbegović, analizirajući Dayton 19 godina poslije, u Centralnom dnevniku iz Sarajeva na pitanje voditelja „...bi li u Daytonu bilo nešto drugačije da je on bio uz oca“ odgovara : „...da sam bio u Daytonu, možda bi to bilo drugačije, dao bi više Srbima u Sarajevu, a više Bošnjacima na Drini“. Hrvate nikako i ne spominje, što znači da je Federacija i zamišljena kao muslimanski dio podijeljene zemlje.
 
Zar treba veći i snažniji, argumentiraniji i istinitiji dokaz o srpsko-muslimanskoj diobi Bosne i Hercegovine bez Hrvata, i za današnji obespravljeni hrvatski položaj u toj nepravedno genocidom podijeljenoj zemlji. Izetbegović bi Srbima dao u Sarajevu zasigurno ono što je bilo hrvatsko, ono na čemu je u Drugom svjetskom ratu živjelo više od 30 posto Hrvata u tom gradu, kako bi dobio uz Drinu. Takav odgovor Izetbegovića mlađeg upućuje na zaključak kako i dalje postoje srpsko-bošnjački pregovori finaliziranja podijeljene Bosne i Hercegovine i potpuno isključenje Hrvata u tom procesu. Izetbegović, znači, nije protiv srpsko-bošnjačke diobe, i tu se može još pregovarati i teritorij mijenjati, ali je protiv hrvatskog prava na svoj entitet u toj podijeljenoj zemlji.
 
Dok bi Izetbegović II. davao Srbima i zamjenjivao, diobene granice ponovo crtao i označavao kako bi ogradio svoju „avliju“, Hrvatima oduzima ne samo teritorij kao jamstvo egzistencije i zaštite nacionalnih vitalnih interesa, već im takvom politikom isključivosti oduzima i suverenost i konstitutivnost, ljudsko dostojanstvo i nacionalno i ljudsko pravo. Svih 19 godina politika Izetbegovića, starijeg i mlađeg, u funkciji je diskriminacije Hrvata i prijetnja kako nema hrvatskog entiteta. Sa Srbima se može razgovarati o trampama i zamjenama teritorija, ali sa Hrvatima nema razgovora o njihovom legitimnom i legalnom pravu na svoj hrvatski dio Bosne i Hercegovine. Bošnjačka strana takvom politikom kontinuiteta diobe Bosne i Hercegovine i trgovine teritorijem, govori i potvrđuje ono što je bio i za što se vodio bosanskohercegovački sukob. Bio je to uistinu i građanski, i vjerski, a zbog ratnog sudjelovanja talibana i mudžahedina, i svjetski rat za teritorij. Potvrđuje također i to kako zaista bošnjačka strana nikada a ni danas nije za multinacionalnu i multikonfesionalnu cjelovitu Bosnu i Hercegovinu suverenih i konstitutivnih Bošnjaka, Srba i Hrvata. Sve to još više potvrđuje pravo Hrvata na svoj entitetski dio unutar međunarodno priznatih granica. U ostvarenje tog hrvatskog prava nakon svih ovih istina koje se otkrivaju i namjera kakve je tko imao u Bosni, dužna je pomoći i svjetska zajednica i kao protektor u Bosni i kao supotpisnik Daytona.
 

Vinko Đotlo

Anketa

Oleg Butković veli kako ukidanje plaćanja cestarine na Krčkom mostu nije predizborni trik. Vjerujete li mu?

Ponedjeljak, 25/05/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1364 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević