Get Adobe Flash player
Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

Spomenik general-majoru Bratiću u vojarni Vojske Srbije dokaz srbijanske...

Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

Plenković: Trebate znati da nijedno pravosudno tijelo u RH nije službeno...

Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

Autor pjesme "Srbe na vrbe" je Slovenac Marko...

Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

Sve dok Hrvatska prijestupnike javno i kolektivno ne osuđuje bit će...

SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

Prema Željki Proleterki partizani su imali pravo na mržnju i...

  • Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

    Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

    četvrtak, 14. studenoga 2019. 10:34
  • Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

    Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

    srijeda, 13. studenoga 2019. 16:46
  • Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

    Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

    četvrtak, 14. studenoga 2019. 13:30
  • Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

    Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

    srijeda, 13. studenoga 2019. 16:40
  • SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

    SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

    utorak, 12. studenoga 2019. 19:49

Tokić i Komšić, "Hrvati" muslimansko-bošnjačke radikalno islamističke politike unitarizacije i centralizacije

 
 
Kao možda nigdje u svijetu se ne potvrđuju tako istinito, kao da su sve za nju pisane i predviđene, narodne izreke kao u na smrt bolesnoj Bosni i Hercegovini. Čini se kako sve ono što ne ide nigdje u svijetu ide u toj, već na neki način stoljećima, statičnoj zemlji. I dok u svakoj zemlji svijeta se ide i malim koracima naprijed u budućnost, u Bosni i Hercegovini se ide velikim koracima u prošlost. Tu u tom zločinu osmanskog genocida i konfesiocida svim snagama, politike, nostalgije i emocija prema „mati Turskoj" gura je bošnjačko političko, vjersko, akademsko, i vojno čelništvo.
https://istinomjer.ba/app/uploads/2018/09/sejfudin-tokic-300x200.jpg
Sejfudin Tokić
 
Vodi se jedna neviđena muslimansko-bošnjačka agresija militantnog islama  na Bosnu i Hercegovinu, načinima i sredstvima kakvima su je osvojili i u petstogodišnjem danku u krvi do gola osiromašili, oni kojima današnji muslimani Bošnjaci pjevaju „Turska je naša mati tako je bilo i tako će ostati". Pjevati tako  krvoločnom  osvajaču iza kojeg su ostale tragične posljedice, između kojih je i građansko-vjerski sukob za teritorij vođen devedesetih godina dvadesetog stoljeća, psihološki je rat protiv istih onih, nemuslimana, koje su Osmanlije držale u ropstvu u polutisućljetnoj okupaciji. Više tu pjesmu majci  Turskoj ne pjevaju samo bosnjački pojedinci, ona je nacionalna himna bošnjačkog naroda. Najglasniji u pjevanju te muslimansko-bošnjačke himne su poturice, janjičari, i nostalgičari koji žale za tim vremenom nastojeći svim snagama da ga vrate. Velik je broj tih bošnjačkih šovinista, džihadista, isilovaca i dokazanih zločinaca u agresiji na hrvatski narod. Ne prestaju ni danas u toj agresiji, te više agresiraju na Hrvate negoli se brane od Srba.
 
Perfidni i brutalni prema Hrvatima su zbog toga što im je hrvatski narod pružao pomoć u vremenu kada se  u Bosni i Hercegovini  srpskom agresijom odlučivalo o njihovu biti ili ne biti, nestati ili opstati. I upravo ta velikodušna hrvatska pomoć odlučila im je biti i opstati u Bosni i Hercegovini. Za tu, gotovo bratsku pomoć, koja govori o hrvatskoj iskrenosti namjera, Bošnjaci danas zahvaljuju nemilosrdnom agresijom, sa ciljem potpunog progona sa beha područja i nepriznavanja Hrvata u njihovom nacionalnom i vjerskom identitetu. U tim zločinima genocida i etničkog čišćenja odigrava se prava utrka među bošnjačkim nacionalistima, džihadistima i djeci majke Turske. Među njima, kao poturica gora od Turčina, ističu se bošnjački nacifašisti koji nose hrvatske putovnice. Okretljivi kao suncokret, što se vidjelo i na Izetbegoviću starijem, koji je jedno mislio, drugo govorio, jedno potpisivao i već na izlazu nepriznavao, za hrvatsku putovnicu izjašnjavali su se većim Hrvatom i od svakog Hrvata, da su hrvatski domoljubi veći od svakog hrvatskog branitelja.
 
Čak i ono što se nije od njih tražilo priznavali su i hrvatovali. Podsjećalo je to na ono vrijeme iz Drugog svjetskog rata, kada su muslimani, kao samoizjašnjeni veliki Hrvati počinili strašne zločine nad Srbima i Židovima i sve ih kasnije pripisali tadašnjoj Hrvatskoj vojsci NDH, i danas pripisuju kad se istina otvara Hrvatskoj i njenom narodu. Ti zločini muslimana, Hrvatskoj i hrvatskom narodu danas su teški teret, i čak ih tovare oni Bošnjaci čiji roditelji su zločine činili, i oni koji danas nose hrvatske putovnice, kojima slobodno i bezbrižno putuju po Europi, i svijetu.
 
Iako je teško izdvojiti jednog pojedinca, zbog toga što će se drugi uvrijediti, iz te ogromne skupine militantnih islamista koji agresiraju na hrvatski narod u cjelini i hrvatsku Državu, visoko mjesto zauzima  Hrvat, Musliman, pa Bošnjak, predsjednik „Bošnjačkog pokreta za ravnopravnost naroda“, izuzetno velika Hrvatina kada je tražio hrvatsku putovnicu - Sejfudin Tokić. O podlosti tog džihadiste najbolje govori i naziv njegove vjersko-muslimanske partije, u kojoj koristi riječ „ravnopravnost“ naroda. I da nemuslimani ovih europskih prostora ne poznaju muslimansku podlost, muslimansku suncokretovu okretljivost, mogao bi, poput naivni i interesnih zapadnih Juda, povjerovati u dobronamjernost pokreta, dokazanog i svakim danom potvrđivanog islamskog radikala. U partiji koju vodi Sejfudin ne priznaje ravnopravnost Srba i Hrvata, budući da za njega oni i ne postoje. Po njegovoj, muslimansko-džihadističkoj definiciji beha naroda, u Bosni i Hercegovini postoje samo Muslimani Bošnjaci, pravoslavci Bošnjaci i katolici Bošnjaci. Nema ni Hrvata, ni Srba, ni Židova, ni Ostalih, sve je to Sejfudin i njegova partija za ravnopravnost strpala u „bosanski lonac“ da nestane u kuhanju s muslimanima ili da se utope u njegovu izmišljenu bošnjačku naciju. Nije samo on taj koji vrši prisilnu islamizaciju beha nemuslimana, tu je i muslimansko-bošnjački zet Komšić, koji pod parolom građanstva radi isto što i Tokić, dekroatizira i desrbijanizira Hrvate i Srbe.
 
Time muslimansko-bošnjački radikalisti, neki čak i s hrvatskom putovnicom, politikom „ravnopravnosti“ i „građanizacijom“ najviše zagovaraju unitarizaciju, islamizaciju, neravnopravnost i mržnju među beha narodima. Bošnjački se narod više i ne poziva u tajnosti na rat protiv svih onih koji nisu Bošnjaci. Nema se vremena za čekati, i cilj se više ne smije skrivati. K njemu, muslimanska Bosna i Hercegovina, trebaju krenuti svi, napose Bošnjaci, mudžahedini, vehabije i povratnici iz sirijskog rata, isilovci. Cilj opravdava sva sredstva, pa i ona isilovska koja je svijet gledao u muslimanskim zločinima genocida nad kršćanima Bliskog Istoka.
 
Za početak, planira „Hrvat“ Sejfudin, u potpunosti dokinuti svaki trag Hrvatske Republike Herceg Bosne, drugim riječima treba hrvatski narod protjerati s federacijskih prostora, kako bi se proširio teren za kasniju odlučujuću bitku progona Srba. Planirani genocid nad hrvatskim narodom, Sejfudin i svi drugi „Hrvati“ poput njega pokušavaju se sakriti s hrvatskom putovnicom, nastojeći pokazati svijetu da Hrvat ne ide protiv Hrvata. Mirnodopski genocid kojeg je najbolje razradio njihov drugi član Predsjedništva Komšić. Komšić  kao ratnik ABiH okićen zlatnim ljiljanom u rat protiv hrvatskog naroda ide sasvim otvoreno.
 
I Tokić i Komšić, „Hrvati“ muslimansko-bošnjačke radikalno islamističke politike, unitarizacije i centralizacije BiH kroz Sjefudinovu „ravnopravnost“ i Komšićevu „građanizarnost“, više i ne vjeruju u multietničku opciju BiH. Oni vjeruju, i stoga se za taj cilj i bore, da će Bosna i Hercegovina, danas ili sutra, biti samo i jedino nacionalna država Bošnjaka. Za Bošnjake, kao i za sve muslimane svijeta sasvim je nepoznata vrijednost suverenosti i konstitutivnosti naroda u multietničkim zajednicama. I ako se ta definicija ne poštuje ni u jednoj islamskoj zemlji, i Sejfudinova i Komšićeva BiH ne može, i ne smije biti izvan tih muslimansko-islamskih državnih okvira i vrijednosti.
 
Nacifašistička muslimansko-bošnjačka politika na putu do čiste vjerske šerijatske Bosne i Hercegovine kaže da „ne mora nigdje u Ustavu stajati da je to bošnjačka nacionalna država, ali neka se primijeni univerzalno pravo 'jedan čovjek jedan glas' i BiH će biti nacionalna država Bošnjaka“. Da je tako pokazao je muslimanski izbor Komšića u Predsjedništvo BiH, na tom principu uređenja muslimanskih radikalnih zemalja. Tokić, Komšić, Džaferović, Izetbegović, Cerić i cijelo to vodstvo militantnog islama BiH osvajaju zemlju i porobljavaju nemuslimane brojem svog naroda, kojeg stalno povećavaju kao prijetnju, i kažu „naši ljudi su svjesni da u identitetu svog bošnjačkog naroda mogu naći sigurnost i za narod i za državu BiH. Što je brojniji, jači i moćniji bošnjački narod, bit će jača i stabilnija BiH“.
 
Drugim riječima u takvoj BiH u kojoj vlada uistinu militantni islam, koju iz dana u dan sve više osvajaju migranti, isilovci, džihadisti, vehabije i silni ti komšići, tokići, izetbegovići, cerići, džaferovići… i teritorijalno  pravo hrvatskog naroda ograničavaju ratom i kažu „Ako Hrvati dobiju entitet izbit će rat! A za teritorijalno pravo srpskog naroda vele „prije će se Sandžak pripojiti Bosni nego RS Srbiji“! Više se muslimansko-bošnjačko vodstvo i ne sprema u tajnosti za nastavak, ili početak novog rata, već to i javno govore, spremajući nemuslimanima neku novu ahdnamu.
 

Vinko Đotlo

Bosna i Hercegovina atomska prijetnja sigurnosti i budućnosti Europe

 
 
Muslimanska ratna agresija na hrvatski narod, koju su u poraću nastavili Bošnjaci, niti četvrt stoljeća daytonskog (ne)mira ne prestaje. Čak se i ne smanjuje, samo sa drugim sredstvima jednako ubojitim kao i ona ratna. I ne će se smatrati da je stala sve dok poznati, a svi su oni poznati, muslimanski zločinci ne budu izvedeni, ne pred bošnjačke sudove, već pred Međunarodni sud u Den Haagu. A kako muslimanska agresija ne bi prestala, Haaški tribunal u Haagu samozatvorio se i time zauvijek oslobodio muslimanske zločince od odgovornosti i bilo kakvog kažnjavanja. Treba li, pored toga, tražiti bilo koji drugi, a ima ih, dokaz o pristranosti Haaškog suda na muslimansko-bošnjačkoj strani. Da nije tako zar bi i danas 26 godina poslije bio nekažnjen strašni muslimanski zločin, s dimenzijama isilovskog terorizma, nad hrvatskim civilima u selu Dusina kod Zenice. U tom selu 26. siječnja 1993. godine 7. Muslimanska brigada  takozvane Armije Bosne i Hercegovine napravila je masakr nad nedužnim hrvatskim civilima.
https://braniteljski.hr/wp-content/uploads/2018/01/nas.jpg
Najveći dio stanovništva je pobila, isilovski izmasakrirala, a ostatak zauvijek prognala i selu, poput hrvatskog sela Miletića s druge strane Zenice, zatrpali svaki trag. Od nekadašnjih 271 Hrvata koliko ih je prije rata živilo u Dusini danas nema niti jednog. Za taj nekažnjeni muslimanski zločin koliko god su krivi njegovi, za muslimansku stranu poznati, počinitelji još više je kriv Haaški tribunal. I nije nekažnjen muslimanski zločin nad Hrvatima samo u Dusini, nekažnjeni su, gotovo, svi počinjeni na prostorima muslimanske agresije na hrvatski narod. Napose oni u Lašvanskoj dolini.
 
Danas, četvrt stoljeća daytonske Bosne i Hercegovine u opustošena hrvatska sela iz kojih su Muslimani prognali hrvatski puk nema nikakva povratka Hrvata. Umjesto povratka traje zastrašivanje i ubijanje onog malog broja koji su se bili vratili. No i taj proces mirnodopskog bošnjačkog etničkog čišćenja Hrvata zlodjelo je Haaškog suda koji nije procesuirao niti jednog  muslimanskog zločinca, što je ih i ohrabrilo da zločine nastave i u miru.
 
Dusine, hrvatsko selo danas bez i jednog stanovnika, pokazatelj je brutalnosti muslimanskih zločinaca koji su unijeli smrtni strah preživjelima. U tom strahu žive i danas, i on je također jedan od, zasigurno i glavni, razloga da se ne vraćaju. Drugi ništa manje važan je i strah koji doživljavaju gledajući slike ubijeni svojih hrvatskih povratnika u  drugim selima.
 
Nema hrvatskog sela u federalnoj tvorevini koju je osmislio Holbrooke,  a do savršenstva u nepravdi i pristranosti na muslimanskoj strani uredio i dotjerao salveta političar Ashdown, za hrvatski narod obojica zasigurno zločinci, u kojem nije ubijen jedan Hrvat povratnik, ili da nisu povratnici izloženi nepodnošljivim zastrašivanjima i prijetnjama. A to je moguće samo zbog toga što ni jedan poznati, nepoznati i nema budući da su svi muslimanski zločini planirani po zapovjednoj odgovornosti čiji vrh je bio u osobi Alije Izetbegovića, muslimanski zločinac nije procesuiran. I ne samo to, svi su oni heroji u svom narodu, sa svim privilegijama i povlasticama, koje im, da bude još veći apsurd, kroz poreze i razne harače plaćaju same žrtve, Hrvati. Na žrtvama Dusine, i svih drugih Dusina razasutim na beha teritoriju preko kojeg je prošla Armija čiji pripadnik je bio, i sa zlatnim ljiljanom ostao i dalje Željko Komšić, drugi bošnjački član tronacionalnog Predsjedništva, Bošnjaci ustrajavaju u gradnji čistog muslimanskog federalnog entiteta.
 
Islamiziranog entiteta na kojem će mudžahedizirani muslimani Bošnjaci vaditi srca svojim žrtvama, kao što su to učinili i na ubijenim Zvonkom Rajićem u Dusini. Zločin genocida u Dusini izveli su  pripadnici 7. Muslimanske brigade iz sastava 3. korpusa Armije Željka Komšića. Zločin je planirao, osmislio i u njemu sudjelovao  zapovjednik 3. Korpusa je Šerif Patković, nekažnjeni zločinac koji se pred Zvonkovom suprugom hvalisao da joj je on ubio muža. Toliku bahatost, toliku vjersku mržnju prema katolicima, mogu pokazivati, i živjeti samo okorjeli vjerski islamisti, kakvih je beha sadašnjost prepuna. Bit će ih i u budućnosti, čak i s povećanim brojem onih trojice što ih je svaka Muslimanka rodila po zapovijedi bivšeg poglavara IZ BiH Mustafe Cerića. I još kad se svima njima dodaju pridošli, bilo oni isilovci  povratnici sa Bliskog istoka, ili islamisti u migrantskoj invazionističkoj koloni, te oni iz trećeg vehabijskog beha entiteta iz Gornje Maoče, Bosna i Hercegovina  će biti atomska prijetnja sigurnosti i budućnosti Europe.
 
U takvoj budućoj, a ni sadašnja nije bolja, Bosni i Hercegovini bit će još puno, nažalost, i Dusina i Miletića, i Maljina i Buhinih Kuća i Križančevih Sela i Viteza i Fojnica i Grahovčića i Brajkovića i Guči Gora i Bugojna i Doljana i Uzdola i Sušnja i Grma i Kraljevih Sutjeski i Kaknja i Zabilja i Busovačkih staja... Sve to obvezuje hrvatski narod da trajno obilježava i memoira godišnjice stradanja svih mjesta na kojima su muslimanski zlikovci počinili tako strašne ratne zločine, i one poratne nad hrvatskim povratnicima. Ne budu li se sve te žrtve sačuvale od zaborava, hrvatskom narodu prijeti biološki nestanak u Bosni i Hercegovini, što od strane nekažnjenih muslimanskih zločinaca što od strane Haaškog tribunala, koji je sve više politička interesna institucija negoli sud.
 

 Vinko Đotlo

Kao republika Bosna i Hercegovina nikad više ne može ovdje zaživjeti

 
 
Na 7. kongresu muslimanske političke ratne i poratne partije SDA, održanog 8. rujna 2019. u glavnom bošnjačkom, etnički i vjerski čistom muslimanskom Sarajevu, dominirale su prijeratne, ratne,  poratne teme, i ona najopasnija zazivanje ponovnog rata, progona, terora, genocida i etničkih čišćenja. Glavna tema bila je povratak Islamske deklaracije ratnog zločinca Alije Izetbegovića u politički bosanskohercegovački život, i na tragu tog povratka vraćanje  republičkog atributa Bosni i Hercegovini kojeg je sam Alija dokinuo i predao Republici srpskoj. Prema tim ciljevima krenuli su sudionici partije, koju bi se moralo zabraniti zbog tijesnih veza s globalnim islamskim terorizmom i zločina koje je počinila njezina armija u građansko-vjerskom beha ratu za teritorij, uz poruke  ratnom zločincu Aliji, nabrajajući što se može a što ne. Kao nasljednik svoga oca Alije pjesme je započinjao i poruke iznosio sin Bakir. Isti onaj koji je naredio brojenje krvnih zrnaca u zelenom Sarajevu.
https://storage.bljesak.info/image/308483/800x550/kongres-sda-2019-1.jpg
Zaplakao Bakir ocu zbog nestanka onih pomagača u stvaranju prvog islamskog entiteta na tom europskom dijelu i odnosa interesnih snaga u Bosni i Hercegovini koje im sve manje idu na ruke. Sve je manje izgleda, kuka Bakir ocu, da dobijemo i ono što je narod od tebe tražio, „uzmi Alija pa makar k'o avlija“. Gubimo babo i ono što su nam naši prijatelji, otimanjem od Hrvata, u Daytonu darovali. Nema nam, babo, više ni Clintona, ni Holbrookea, ni Ashdowna, ni Petritscha, ni Bildta, ni Schwarz-Schillinga da nam pomognu. I da su još na političkoj sceni ne bi nam mogli, niti htjeli pomoći. Otkriveni su i još uvijek se otkrivaju ratni zločini naše muslimanske vojske kojom si zapovijedao dok si me skrivao u bankovnom trezoru s milijunima dolara namijenjenih pomoći ne samo Muslimanima već i Hrvatima, i Srbima i svim „ostalima“.
 
Svijet je to otkrio, i još uvijek otkriva jer ne možemo tolike zločine ni sakriti, kao što je otkrio i našu čvrstu povezanost sa militantnim islamistima. Pokazuje se babo da i mi sami sada postajemo njihove žrtve i svijet se zbog njih koje si doveo ovdje sada okrenuo i okreće protiv nas. Svijet je uvidio da smo prevarili Hrvate na referendumu zbog kojeg su i priznali republiku, Holbrooke im previše oteo teritorija, visoki predstavnici da bi nama udovoljili obespravili ih do ropstva. Predali ih nama, kao roblje u amanet što ga ti babo ostavi dedi Erdoganu, ali tvrd je to orah, i za daleko jači i brojniji narod od našeg. Znaš babo njih nije mogla ni jugoslavenska vojska držati u pokorenosti, kako da ih onda naša armija očuva kao roblje. Zadao si mi veliku i neispisivu zadaću. Što god pokušam, ne uspijeva. Ne će nam Hrvati nikada oprostiti udarac noža u leđa, kada si ih napao i prognao.
 
Pokušao sam, babo, danas da povratim atribut republika ovoj zajednici nas, Hrvata, Srba i „ostalih“. Pljeskali su mi okupljeni džihadisti, pripadnici naše armije, militantni islamisti. A najviše su mi pljeskali na spomen republika oni što su počinili strašne zločine, u ime Velikog Alaha, nad kršćanima. Uz povike Alahu Ekber tražili su da odmah proglasim Republiku Bosnu i Hercegovinu, ali nisam mogao, a po svemu sudeći ne ću nikada ni moći. Zaboravili su ti okupljene vehabije, mudžahedini, ratni i poratni zločinci iz redova naše muslimanske armije, jer više ih nitko ne može zaustaviti u tim zločinima, da nam je svijet zbog njih i njihovih strašnih zločina i dokinuo  taj republički atribut.
 
Ne možemo se nikad više pozivati na to, i zbog strašnih zločina nad Hrvatima i Srbima i zbog čistih naših muslimanskih gradova u kojima svijet vidi i takvu buduću Bosnu i Hercegovinu, napose kada bi postala republika. A i najmanje republičko uređenje značilo bi, babo, ono što si ti i želio, Bosnu i Hercegovinu kao 81. pokrajinu Osmanskog carstva i Islamska Republika Bosna i Hercegovina u Europi. Svijet je to uvidio, i već sutradan su nam poručili, stanite, otišli ste predaleko. Prešli ste crvenu liniju. Oh, babo kako su me napali iz istog onog svijeta koji nam je sačuvao i predao daleko veći   komad Bosne i Hercegovine negoli smo ga u ratu i obranili. A zbog tih naših zelenih gradova u kojima stalno prebrojavamo krvna zrnca nemuslimanima, htio bih republiku, pita nas svijet. Ne može mi na tom putu pomoći ni Erdoğan, jer i Amerika i druge svjetske sile su protiv. Ni desetine tisuća militantnih islamista koje nam dedo Erdoğan šalje u rijeci radikalnih islamista, ne mogu nam pomoći. Čak ni moje dijete kad me naslijedi na ovoj tvojoj stolici na kojoj sada ja sjedim ne će uspjeti u tom naumu Bosni i Hercegovini vratiti naziv republika. Pa ni njegovo dijete.
 
Jer, babo, tako je Deklaracija na 7. kongresu muslimanske SDA pisana Aliji, puno je ovih što si ih doveo u džihad počinilo strašne zločine protiv svijeta. Za zločine u BiH nad Hrvatima i Srbima još bi nam svijet i oprostio, i puno ih je već oprostio, ali za one diljem kršćanskog svijeta i muslimanskog u kojem su počinili genocid i konfesiocid nad kršćanima svijet ne oprašta. Napose nam Amerika ne oprašta onaj teroristički zločin od 11. rujna 2001., kojeg su počinili naši i naše budale iz Bosne i Hercegovine, oni koje si ti skrivao po beha brdima. Svijet nas počeo još više prezirati, sputavati u ciljevima i ograničavati u sredstvima koje koristimo na zamišljenom putu republika BiH, napose otkada sam u Predsjedništvo posadio dvojicu naših ljudi, Komšića i Džaferovića. Babo ni ja sam nisam znao za tolike njihove zločine, napose ne za zločine Džaferovića. Hrvati  stalno traže da kaže skrivanu istinu hrvatskih žrtava koje su završile u visokim pećima Željezare Zenica. A svijet traži da objavi zašto je dao beha državljanstvo džihadistima koji su napali Ameriku, i time započeli globalni svjetski vjerski rat.
 
Čak se i velika prijateljica muslimanskog svijeta koja politikom nekontrolirane migrantske invazije na Europu, sudjeluje u islamiziranju europskih zemalja, naša Mutti Merkel okreće pod svjetskim pritiskom protiv nas. I kako onda povratiti republiku koju si sam i ti dokinuo. Ne mogu, kaže svijet, sada dvije republike biti na beha teritoriju. Mogu samo tri, bošnjačka, hrvatska i srpska, ili ni jedna. Ima RS koju si sam prvi u svijetu priznao, i kako da sada bude republika u republici. Vidim babo da sam se i ja malo zaigrao, kao što sam se igrao s doniranim milijunima u bankovnom trezoru gdje si me očinski čuvao. Ma i što će nam republika kada nas svijet ne bi tako čvrsto držao zbog ekstremizma i vjerskog radikalizma kojeg uz tursku i iransku pomoć čuvamo i širimo, ja bih babo bio zadovoljan i onim malim pašalukom koji nam i pripada kada dođe, a mora doći, dioba Bosne i Hercegovine. Nemamo više niti jednog saveznika, niti u susjedima Hrvatima niti u komšijama Srbima.
 
Ponekad mi se čini da su nam i Turska i Iran predaleko i da njih svijet stišće i nastoje ih zaustaviti u izvozu erdoganizma i iranske islamske revolucije. Babo, rat iz BiH prenijeli smo na svjetsku razinu i postao je globalni vjerski sukob našeg agresorsko-osvajačkog islama i njihova obrambenog kršćanstva. Sve se okrenulo protiv nas nakon 11. Rujna 2001., kada smo naše teroriste iz BiH poslali u napad na Ameriku. Pogriješili smo, išlo bi to i dalje da se zbog te naše agresije na Ameriku nije morala povući naša velika prijateljica i šutnjom zagovornica naših zločina, istočna Njemica, kancelarka ujedinjene Njemačke, i razbijačica ujedinjene Europe. Previše smo, uz pomoć dede Erdoğana, vršili i pritisak na nju milijunskom vojskom migranata koje im hvala Velikom Alahu, još uvijek šaljemo a ona ih majčinski prima.
 
Ali babo, republika Bosna i Hercegovina nikad više ne može ovdje zaživjeti. Na kraju, ja nisam ni mislio republika za nas, već za dedu Erdoğana i Ajatolaha iz Irana, da im bude centar za agresiju na Beč i dalje, da nastave tamo gdje je „Turska naša mati, tako je bilo i tako će ostati“, zaustavljena i zauvijek poražena. Beč nam postaje dalje negoli 1683. Oprosti babo što sam se tako zaigrao s republikom, nasjeo sam na ona urlikanja na kongresu i zanijeli me povici Alahu ekber. A to Europa više ne želi čuti, zbog njih i Mutti Merkel mora se povući. I stoga babo, bolje je da prihvatimo tri republike, Bošnjačku, Hrvatsku i Srpsku, unutar beha zajednice, čime ćemo u Srbima imati komšije, u Hrvatima susjede, i u Europi prijatelje. Sve drugo vodi u kraj  Jugoslavije u malom kako je završila i Jugoslavija. A za tolike žrtve više nemamo naroda, jer ima slučajeva da i naš narod, kojeg nismo uspjeli radikalizirati i deeuropeizirati okreće se protiv nas.
 

Vinko Đotlo

Anketa

Zašto A. Plenković i dalje brani nepostojeći "dan antifašističke borbe" 22. lipnja?

Nedjelja, 17/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1339 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević