Get Adobe Flash player
Je li lijek opasniji od bolesti?

Je li lijek opasniji od bolesti?

Navijači pomažu sve one koji nastradali, ali nema onih koji brane tzv....

Kakav će biti poslijekoronovski svijet?

Kakav će biti poslijekoronovski svijet?

Trebamo se odmah okrenuti vlastitoj poljoprivrednoj...

Rasizam Berlina i Pariza prema Italiji

Rasizam Berlina i Pariza prema Italiji

Zaraza vratila Europsku uniju u 1951....

Naknadna pamet Borislava Škegre

Naknadna pamet Borislava Škegre

Dragi Borislave, najprije treba rezati davanja raznim...

Moralna i etička sramota novinarstva

Moralna i etička sramota novinarstva

Manjinski mediji, ako žele na tržište, neka se sami...

  • Je li lijek opasniji od bolesti?

    Je li lijek opasniji od bolesti?

    četvrtak, 26. ožujka 2020. 14:12
  • Kakav će biti poslijekoronovski svijet?

    Kakav će biti poslijekoronovski svijet?

    četvrtak, 26. ožujka 2020. 14:03
  • Rasizam Berlina i Pariza prema Italiji

    Rasizam Berlina i Pariza prema Italiji

    četvrtak, 26. ožujka 2020. 15:14
  • Naknadna pamet Borislava Škegre

    Naknadna pamet Borislava Škegre

    utorak, 24. ožujka 2020. 20:18
  • Moralna i etička sramota novinarstva

    Moralna i etička sramota novinarstva

    utorak, 24. ožujka 2020. 17:36

Iza 1945. bila su popularna ruska (sovjetska) imena, a danas se Hrvati vraćaju kršćanskim imenima

 
 
Ime je nešto što nosimo cijeloga života, nešto po čemu nas ljudi prepoznaju i što im je prva informacija kada nas upoznaju. Iza Drugoga svjetskoga rata bila su popularna ruska (sovjetska) imena od kojih su neka zvučala dosta lijepo poput Andreja, Igora, Saše, Maša, Tamara, Tatjana, Olgi (jednu Olgu sam kao dijete zločest kakav jesam zvao Volga), Maksim i prekrasno njemačko ime Boris koje je i bugarsko. Postojala su i široko prihvaćena imena na prostoru bivše države kao što su Zoran, Goran, Branko, Vlado itd.
https://iiif.actacroatica.com/fcgi-bin/iipsrv.fcgi?IIIF=enc2007/enc2007_0802.tif/9014,5368,1361,876/,200/0/default.jpg
Kod muslimana i kršćana jednako su bili zastupljeni Damir, Denis, Zlatko, Alan, Alen, Haris. U vrijeme Austro-Ugarske dosta je bilo Maksimilijana, Ferdinanda, Rudolfa, Alberta, Karla, Terezija, Adolfa. Pobjedom komunista pojavio se i pokoji(a) Lenjin, Petoljetka, Sovjetka, Iskra, Sutjeska, Vjazma, Proleterka, Udarnik i dr. U mojem kraju uobičajena muška imena Ivo, Mato, Baldo, Miho, Đivo, Niko, Božo, Luko, Pero, Pavo i ženska Luce, Ane, Made, Nike, Jele, Mare zamjenjuju u doba turizma imena filmskih glumaca, anglosaksonska i talijanska imena što je tendencija i danas.
 
Možemo vjerovati da su Leo, Teo, Mateo, Dino, Toni (Antonio), Rina, Tina, Nina iz Dalmacije, pa često i Oliver, Robero, Dinko. Tibor, Ladislav, Lada, Jana, Janko, Dragutin, Emil, Vlatko su češće sa sjevera. Bilo je slučajeva da ljudi daju imena češća u Srbiji, pa i srpska imena Rajko, Nebojša, Dušan i sl., bilo da se kamufliraju, bilo da se umile režimu, ili kako mi je rekla jedna baba da ga manje maltretiraju u vojsci. Imena kraljeva, banova, knezova i izrazito katolička imena davali su nacionalno osviješteni Hrvati kao npr. pravnik i vaterpolist Hrvoje Kačić. Bog rata Davor, ali i imena koja su više poljska ili češka poput Vjekoslava, Kazimira, Krunoslava, Dalibora.  
 
Zanimljivo je da ime bosanskoga kralja Tvrtka danas nose isključivo Hrvati, osobno ne poznam Srbina ili Bošnjaka koji se zove Tvrtko. U žaru ujedinjenja 1918. jedan je Dubrovčanin dao ime sinu Aleksandar, te je završio u zatvoru nakon što je malome poslije višekratnih poziva sa prozora viknu; Aleksandre, dođi doma na objed bem ti m. (zakon o uvrjedi Njegovog veličanstva kralja op., T.T.). Poznajem obitelj u kojoj su dva brata Ronald i Igor, a o smiješnim imenima i prezimena neću pisati, ima i imena i prezimena koji nisu smiješni pojedinačno, već u kombinaciji. Manje više nosili smo češće imena iz kršćanske tradicije, tj. židovska, grčka i rimska; ipak za razliku od Amerika imena Aron, Ruben, Rebeka, David, Jonatan, Emanuel, Sara, Lea, Rahela, Abraham, Efraim, Benjamin, i sl. bila su "rezervirana" za članove židovske zajednice. Ime Tito nekada uobičajeno na hrvatskom sjeveru gotovo je posve iščezlo nakon 1945. U Južnoj Americi normalno je dati ime djetetu Jesus (Isus), što baš i nije pametno jer se statistički lako može dogoditi da taj gospodin završi u crnoj kronici ili nepriličnoj situaciji.
 
Neobična imena, imena iz bajki (Vilibor?!) danas su uobičajena, tomu je prvo kumovala Ivana Brlić Mažuranić. Danas opet prevladava evangelizacija, najčešća muška imena su Ivan, Marko, Matej (prije je bilo Mate, Mato, Matija), Filip, Karlo, Josip, Antonio, David, Petar. Njačešća ženska su Lucija, Ana, Lana, Petra, Sara, Ema, Marija, Nika, Ivana, Iva. Pojavljuju se opet Adami i Eve. Nije mi jasno zašto je Šimun (Šime) često samo u Dalmaciji (tijelo i škrinja sv. Šimuna u Zadru, možda i jer je zaštitnik od groma?), ali mi je jasno zašto kod Hrvata ime Lazar danas rijetko a kod susjednih Srba često; naime njihov kralj koji pogiba na mitskom Kosovu zvao se Lazar. Među Hrvatima iz Hercegovine još se nađe pokoji Lazar, ali i Ilija (nekad često ime).
 
Ženska imena po cvijeću i voću još uvijek su aktualna tipa Višnja, Dunja, Latica, Nevenka, Bosiljka, Smiljka, a moguće se pojavi i nova ideja Orhideja. Dati nekome ime Cezar ili Napoleon ne sviđa mi se i ne čini mi se zdravo. Žene danas često ostavljaju i svoje prezime (što bude sa onima koje se više puta udavaju? vjerojatno papirologija pati); lijep je slučaj u mojem zavičaju gospođe arhitektice Nađe koja se udala za gospara sa prezimenom... Nađ!
 

Teo Trostmann

Anketa

Čega se više bojite?

Četvrtak, 02/04/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1703 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević