Get Adobe Flash player
IDS-ov

IDS-ov "antifašizam" = talijanski fašizam

Na Dan antifašističke borbe, vladajući u Istri, hrvatskim...

Zašto smo se pretvorili u Stupidostan?

Zašto smo se pretvorili u Stupidostan?

Ne zaboravimo da su svi smijenjeni ministri u vrijeme otkrivanja...

U Istri ništa ne smije podsjećati da je tu Hrvatska

U Istri ništa ne smije podsjećati da je tu Hrvatska

Fašisti otvoreno šeću istarskim gradovima zajedno s...

Andrej je oživio Beru i doveo Zokija na Pantovčak

Andrej je oživio Beru i doveo Zokija na Pantovčak

Plenković je previdio da je ljudima svega dosta i, naravno, krivac je...

Davor Krile, opasne laži i Slobodanka

Davor Krile, opasne laži i Slobodanka

Srbi su prvi i jedini 1941. pobili sve svoje Židove i Srbiju Milana Nedića...

  • IDS-ov

    IDS-ov "antifašizam" = talijanski fašizam

    utorak, 30. lipnja 2020. 20:05
  • Zašto smo se pretvorili u Stupidostan?

    Zašto smo se pretvorili u Stupidostan?

    utorak, 30. lipnja 2020. 14:52
  • U Istri ništa ne smije podsjećati da je tu Hrvatska

    U Istri ništa ne smije podsjećati da je tu Hrvatska

    utorak, 30. lipnja 2020. 19:49
  • Andrej je oživio Beru i doveo Zokija na Pantovčak

    Andrej je oživio Beru i doveo Zokija na Pantovčak

    petak, 03. srpnja 2020. 00:00
  • Davor Krile, opasne laži i Slobodanka

    Davor Krile, opasne laži i Slobodanka

    četvrtak, 02. srpnja 2020. 14:12

(I)spuštaljke

 
 
Ako se može pjevati pjesma o nekakvoj Istriji, može li se i o Endehaziji?
Ako je Policija moralna vertikala, onda je Policija Trnje uzor.
Bolje je kontaktirati nego samo komunicirati.
Bolje biti sebičan nego tebičan.
Bilo je karantena i prije, ali ih zvaše kontumac ili lazaret.
Budući da je tema o ustašama, partizanima i četnicima izrabljena dobro bi vam došao kakav novi rat.
Study: Men perceive polygamy as less troublesome than women
Dobro je što je barem jedan pop postao popularan.
Don je kratica od donator.
Hoće li maske jednom postati maskote?
I kao klistirolog emeritus mnogima pomažem humanitarno i humoritarno.
Ima tema za oporbu: potres, virus, snijeg, anarhična demokroacija, ljubav ili mržnja, Mamić, Bandić...
I rakija bi bila ljekovita da se prodaje u ljekarnama.
 
Izgleda da je i korona konačno nadrapala.
Izgleda da se i Hrvatska rješava – „pozitivnih“.
Jedino znanstvenici znaju svašta i koješta.
Je li policajac uvijek prijatelj?
Još uvijek govore i pišu o nekoj prvoj crti, a nitko ne spominje prvu točku.
Kad napravi jedno i ne sluti koliko će ih još biti.
Kao mali ministrant, kao veliki demonstrant, kao starac – tajac.
 
Kako bi bilo da se Milanović i Vučić – „đoraju“?
Kako izliječiti mnoge nesretnike koji su zaraženi politikom?
Kažu da je Plenki mudar jer je potekao iz Glavica.
Kažu da je dobro što se predsjednik ne miješa u sve i svašta.
Koji je u bolnici dan u tjednu – neradni?
Koji su važniji: branitelji, graditelji ili spasitelji?
Lako je klepetanima dok je gostujući Rodan na drugom kontinentu.
 
Mogu li novine protiv novinara?
Ne isplati se život trošiti uludo.
Neki bi globalizaciju, a neki glodalizaciju.
Neki misle da je dobro biti dobar, a neki kažu mudar.
Ne samo manualac, nego kaže da i sindikalac može krvavo zaraditi plaću.
Nekom je zanimljivo drmanje u kolu,  a nekome zaigranost pasa.
Ni najveća internetska mreža ne ulovi velikog međumorskog cucka.
 
Nisu li dečki zagrebački BBB, oporba svome klubu ili kvazipolitičari?
Od muškarca do starca ostalo je samo mu.
Postoji li i batina s jednim krajem?
Rentabilnije je banci otplaćivati za traktor, nego plaćati sinu agronomski fakultet.
Selo je zastarjelo, u modi je ruralno područje, a seljaci ruralci ili građani.
Smiju li Slavonci, Srijemci, Baranjci i Podravci pjevati „šokaški bećarac“?
Što će mu brada ako mu ne stoji?
 
Torcida žilavi, a Hajduk živi vječno.
Tko se ne dokaže radom može u politici ili sindikatu.
Treba li hrvatski standardni jezik štititi samo stotinu jezkoslovaca ili tisuće policajaca?
U HF neću „glasuvati“, ni „glasovati“, niti hrvatski glasati.
Ubuduće će samo domari, domoljubi i domoljubice ostati doma.
 
Za suze su dovoljna dva oka.
Zdravstvena služba = doktor s poslugom.
Zna li se postotak koliko imamo dobrih, a koliko drugih?
Zašto je naš Reksi svakoj kujici seksi.
Zašto se toliki zanimaju za seksologiju, iako nisu znanstvenici.
Zašto se samo spominju domoljubi, a ne i domoljubice?
Žene su bogate rudnim, a muški spomeničkim blagom.
 
Kako objasniti da ni jedan hrvatski medij ne omogućuje reakciju hrvatskih građana na uporno širenje infekcije i uništavanje hrvatskog jezika? Je li još uvijek strah u kostima, nezainteresiranost za temeljnu opću kulturu ili su „rogovi u vreći“?
 
(I)SPUŠTALJKE
 
(M)oralna kirurgija.
(S)kupoprodaja.
(S)lijepa naša Hrvatska.
Bolje p(t)ica u ruci nego p(t)ica na grani.
Dobro mi (d)ošel prijatel!
Dobro mi (d)ošel prijatelj.
Gradska k(r)avana.
Hvali more – drž se (k)raja.
Ispodprosječ(e)ne žene.
Jedna (V) lasta ne čini proljeće.
Jeftina (s)kupoprodaja.
K(r)ava s mlijekom.
Kako se riješiti tolikih d(r)ugova?
Krvna (g)rupa.
Kurs za s(t)rane jezike.
Melodije s (b)atinom.
Moja ba(n)ka
Moramo postupiti po vašoj že(n)i
Nagr(a)dni kupon
Naš gr(a)donačelnik
Nedo(s)tupan je.
Noćna p(t)ica.
 

Martin Jakšić

Nestao socijalizam, ali ne i kataklizam

 
 
Svome šefu smiješ reći sve što ti na srcu leži, ali ako si istinu rekao: bježi!
 
Dogovori kuću grade - kažu glave mlade, jer stari i ne rade.
 
Na našu sreću nestao je socijalizam, ali nije: kataklizam.
 
Virus Korona ne kuca na tvojih vrata zvona, već slobodno uđe i bez pomoći tuđe.
 
Svako zlo pada i na plodno tlo.
https://i.pinimg.com/474x/7b/db/e4/7bdbe431df292e0e16028bd7c4d9a48e--the-good-shepherd-hd-wallpaper.jpg
Tko zlu sudbu jednom kuša, taj ni prijatelja uvijek ne sluša.
 
Istina i laž počesto imaju istu privlačnu draž.
 
I lijepe su riječi lijek što tugu liječi.
 
Gdje čeljade gospodarit znade, ima mjesta dosta i za – gosta!
 
Nek i djeca štedjeti se uče da im bolje bude sutra, nego što j e bilo jučer.
 
Ako voliš svoju Domovinu, u tuđinu ne daj ni kćeri, ni sinu!
 
Tko i male darove poštuje, velike mu i Nebo daruje.
 
Gdje dva brata o slobodi snuju, nek zajedno za nju i ratuju.
 
Hrvatska se zemlja raduje turistu, ali ne i moru nečistu.
 
Da dan sunčan i sto sati ima, nije dosta da ugodi svima.
 
Tko je bogat, da je i rogat, trgovcima je dobro došao, a kada dođe sirotan, kažu mu: "Marš van!"
 
Da se popne i na najviše brdo, pastir prepozna u dolini svojih ovaca krdo.
 
Da te zlobnik i psovkama vrijeđa, tvom razumu nek ne bude međa.
 
Čovjek uči dok je živ, ali nije kriv što ni danas ne zna, zašto svaka prosudba mora biti: oprezna!
 
Tko kroz tuđe prozore počesto zaviri, nek laži o viđenom po svijetu ne širi!     
 

Malkica Dugeč, 21. 4. 2020.

Arhitekte ne zanima isplativost turizma

 
 
Padom Republike nastaje relativno zamiranje Dubrovnika, koje traje više od 50 godina, što je s današnje pozicije sretna stvar jer su očuvani prirodna i kulturna baština. Austrija (tj. Austro Ugarska) je napravila i dosta solidnih stvari; utvrda na Lokrumu, utvrda Prevlaka (vidjeti i Dvrsnik u Boki!), šetalište do Porporele, šetalište u Uvali Lapad, bivša „Kasarna“ u Gružu – ali i osrednjih i loših.
https://heruforum.files.wordpress.com/2018/02/dubrovnik.jpg?w=1086
Maksimilijan Habsburg sa puno ukusa u sklop benediktinskoga  samostana uklapa svoj dvorac i radi suptropske vrtove. Zgrada Gimnazije dovršena tek u doba Kraljevine YU je od solidnog materijala, šablonska i prevelikih dimenzija,tako da pomalo konkurira zidinama. Još je gori slučaj hotela Imperijal koji je glomazan, od lošega materijala i banalan kao kakvo englesko kolonijalno zdanje u Indiji. Secesionizam ima svoga šarma, ali počesto njegov historijski eklekticizam (iskustva renesanse i baroka) ne ostavlja dubok dojam, a i ukrasi su uglavnom suvišni i kičasti. Beton i opeka nisu dobra kombinacija, iako su u svoje doba bili jeftini, primjer je centar Zagreba koji nije saniran na vrijeme i kako po struci treba biti. Kuća obitelji Mitrović (danas Ekonomski fakultet) je prilično lijepa, ali da bi se podigla srušen je minijaturni ljetnikovac Lorko.
 
U doba Kraljevine YU zanimljivo je djelovanje Koste Strajnića prezaslužnoga za dubrovačko slikarstvo. Rečeni gospodin je kao dubrovački konzervator imao loših ideja da se sruše Lazareti i na njihovom mjestu podigne moderni hotel, te da se prostor do sv. Jakova pretvori u uzobalnu šetnicu (lungomare), te da se podigne moderni Kursalon na Pilama. Umjetnici koje je on forsirao kao jugoslavensku umjetnost, danas nam djeluju neobično. Meštrovićeva monumentalnost rado se dohvaća Perzije, Egipta i drugih klasičnih uzora, ali i austrijske postsecesije sa stilom koji pati od grandomanije do karikature; blisko je to i talijanskoj arhitekturi iz doba fašizma. Meštrovićev Mauzolej Račić u Cavtatu je skladnih proporcija, naliči na Teodorikov mauzolej u Rimu kojemu je dodano grčko pročelje.
 
Kao i kod Plečnika dosta je masonske simbolike. O tome vremenu postoji sjajni rad Vinka Srhoja o polemici između svećenika Vinka Brajevića i Koste Strajnića u kojemu je Kostin modernizam vrlo objektivno kritiziran od Brajevića u splitskom „Novom dobu“. Taj rad je proširio Ivan Viđen. Šeherezada koju je za židovskoga američkoga trgovca Zimdina izradio Bečanin Keller je zgodnih proporcija i divno uklopljena u krajolik,iako sa dubrovačkom tradicijom nema nikakve veze, a njena estetika naginje kiču. Nasreću se odustalo od pogibeljnih ideja mosta do Lokruma i gradnje nekakvih pseudoklasicističkih građevina koji bi rajski zeleni otok stvorili u golet. Arhitekt Dobrović nadahnut Le Curbisierom radi hotel Grand na Lopudu i nekoliko građanskih vila,te stvari danas nas ostavljaju ravnodušnim i ne smatramo ih ružnima samo zbog malih gabarita.
 
Bančeva vila (danas UGD) nije ružna zgrada, materijal je prelijepi kamen, jasno da ona oponaša duh klasike i da je predimenzionirana. Vila Ruža na Koločepu je solidna gradnja (Kauzlarić, Gomboš). Dom zdravlja Dubrovnik iz 1938. djelo je Bele Auera iz Zagreba, solidan materijal i valjane mjere. Nakon Drugoga svjetskoga rata Dubrovnik nije pretvoren u industrijsko središte, luke Ploče i Bar su ga istisle, te se pedesetih 20. stoljeća okreće turizmu i kulturi. Zgrada tvornice Radeljevića nema nikakvu arhitektonsku vrijednost, kao ni TUP-a. Vila Dubrovnik (stara) Mladena Frke bila je skromnih dimenzija i vrlo se uklapala u krajolik. Frka je bio dosta zanesen radom Amerikanca F. L. Wrighta; u slučaju lopudskoga hotela Lafodije rezultat je funkcionalan ali izgleda kao veliko strano tijelo. Hotel Excelsior predstavlja također pokušaj da se moderno pomiri sa klasičnom starinom u kontaktnoj zoni; kocka Excelsiora Nevena Šegvića je bačena kao šaka u oko. Ugostiteljska škola u Dubrovniku iz 1961. djelo je Vjenceslava Richtera; idealno zamišljena za potrebe škole, dinamična i zanimljiva gradnja za to vrijeme. Hotel Neptun (Valamar Riviera danas) je primjer neuklopljene gradnje, bilo sa Koločepa, bilo sa Srđa on se protivi krajoliku kao primjer loše simbioze socijalističke gradnje i kapitalističke pohlepe. Arhitekt iz Splita Andrija Čičin Šain bio je vrlo talentiran čovjek, hoteli Palace i stari Libertas su primjeri uklopljenosti u krajolik ali i suvremenosti. U Istri sa Vilom Rubin poštuje tradicionalnu gradnju.
 
Arhitekt Prtenjak jako je elegantno i lijepo uklopio novu crkvu sv. Petra na Boninovu sa postojećim gradnjama, taj postupak u arhitekturi se naziva interpolacija. Nažalost umjesto na Prtenjaka gradske vlasti su se oslanjale na gosp. Butijera i gosp. Franića koji je autor Lapadskih dvora. Slobodan Milićević 1973. godine sa hotelom „Croatia“ ostvaruje vrlo lijepo i moderno zdanje. Gradnja Babinoga kuka predstavlja primjer dobroga planiranja i prenošenja društvenoga života na periferiju; zanimljivo je da prostor koji izvrsno funkcionira početkom osamdesetih XX. stoljeća kasnije sa novom vrstom turista i drugačijim potrebama istih zamire. Danas je zelena površina toga dijela grada opustošena, a nove neprimjerene gradnje otežavaju promet i djeluju ružno. Hotel Belvedere arhitekta De Luce opozicija je gradu Dubrovniku i strši na obali poput presađene komadine betona iz sjeverne Afrike. Niti je okolni prostor dobro osmišljen, niti je taj glomazni hotel ikada imao imućne goste; on je nekoliko godina tavorio na rubu rentabilnosti bivajući poluprazan kroz ljetne mjesece. Vrlo lijep projekt novog Belvederea arhitekta Marka Dabrovića nažalost nije izgrađen.
 
Hotel Park u Lapadu je primjer loše arhitekture, ali i loše pejzažne arhitekture. Intervencija u najvrjednijoj zelenoj prigradskoj površini sv. Jakova arhitekata Ivanišina i Kabashija izgleda kao djelo Marsovaca. Hotel Mlini izgleda kao loše izvedena košnica. Dubrovnik se pod brdom Srđ nalazi kao pod giljotinom na uskom pojasu uz more, to otežava prometna, ali i urbanistička rješenja. Neuspjehu socijalista da to riješe, pridružila se pohlepa ponovno otkrivenoga kapitalizma – tajkunizma, kao i rentijerizam građana kojima je turizam mogućnost lagodnoga života. Socijalizam je radio kocke i pravokutnike, ali planski; dopustio je radi socijalnoga mira i neplanske divlje gradnje – ali je ipak štitio prostor i regulira veličinu i materijal zgrada. Danas su limiti probijeni, u kontaktnoj zoni sjeverno od srednjovjekovnoga Grada niču šesterokatnice od betona i cijeli prostor počinje naličiti na betonske favele. Nasreću barem je hrabrošću sadašnjega gradonačelnika izmještena nekakva kocka od plastike i lima koja je trebala biti spomenik Domovinskome ratu. Što i kamo sada kada smo pučkim rječnikom kazano stavili „sva jaja u jednu košaru“, tj. zaigrali na kartu turizma? To je druga tema koja arhitekte ne zanima.
 

Teo Trostmann

Anketa

Buduća Hrvatska vlada bit će najljevija od 1945. godine. Slažete li se?

Četvrtak, 09/07/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1239 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević