Get Adobe Flash player
Deustašizacija je magla za dekroatizaciju

Deustašizacija je magla za dekroatizaciju

Komunizam uopće nije pao s padom Berlinskog zida - samo se prebacio u...

Protuzakoniti Zakon o izboru zastupnika

Protuzakoniti Zakon o izboru zastupnika

Čak je 883.042 birača koji nemaju prebivalište u Hrvatskoj,...

Kako se dijele

Kako se dijele "ustaške" kune

Na telefonskoj sjednici Srbima dodijeljeno 12 milijuna...

Izdaje naše predizborne

Izdaje naše predizborne

Svaka nova politička garnitura zaposli oko 20.000...

Zločinački karakter propale ideologije

Zločinački karakter propale ideologije

Vinko Puljić: Tko se od zločina ne distancira, taj postaje sudionik i...

  • Deustašizacija je magla za dekroatizaciju

    Deustašizacija je magla za dekroatizaciju

    četvrtak, 21. svibnja 2020. 17:14
  • Protuzakoniti Zakon o izboru zastupnika

    Protuzakoniti Zakon o izboru zastupnika

    srijeda, 20. svibnja 2020. 12:24
  • Kako se dijele

    Kako se dijele "ustaške" kune

    srijeda, 20. svibnja 2020. 19:41
  • Izdaje naše predizborne

    Izdaje naše predizborne

    utorak, 19. svibnja 2020. 13:24
  • Zločinački karakter propale ideologije

    Zločinački karakter propale ideologije

    utorak, 19. svibnja 2020. 13:20

Salve smijeha u ime vica – najboljega lijeka

 
 
Iako „svako vrime nosi svoje brime“, „svako vrime nosi i svoj vic, šalu, pošalicu, ironiju, parodiju“ - pa tako i ovo naše podneblje i kako se kaže, „ko što voli nek izvoli“. Od pamtivijeka, ljudi su posvud pa tako i kod nas ovdje, narodski, u svakoj prigodi; za vrijeme zajedničkog rada, okupljanja, fešti ili nekom drugom zgodom u slobodnom vremenu, kod bućanja, briškule, uz ognjište, gumna, na plažama, idući na bunar, sajmove ili u „penu“ bili puni spontanih ili smišljeno - zafrkantskih dosjetki i kako bi rekli, to ih je u svoj svojoj svakodnevnoj muci „kripilo i držalo“.
I u Pridrazi se mnogi, posebno iz nedavnih vremena još sjećaju nama dragih i bliskih, tako-reći lokalnih bohema koji su redovito „glatko i slatko“ znali nabaciti koju, susjedu, rodbini, prijatelju, u nekoj zgodnoj ili više možda nekoj nespretnoj i nezgodnoj životnoj situaciji... Nekad iz simpatije, nekad iz prosto rečeno sprdnje ili provaljivanja na tuđi, a ponekad bogme, spretno ili nespretno (is)palo je i na vlastiti račun. Manje – više sve je bilo trenutno i usmeno, ali se poslije itekako prepričavalo... Rekao bih; netko je s tim „glumio“ domaću mudrost, bio zbog tog popularan, „figa i figura“ u selu, tj. često bio primjer kako bi, ili kako ne bi trebalo biti. Bilo kako bilo, zasigurno više simpatično (barem meni koji isto tako volim zapisivati) nego simptomatično...
 
U ovoj našoj sadašnjoj priči godinama bilježi, ali što je još bolje i što je autentično, – izmišlja, zamišlja, zapisuje sve u šesnaest, pravi vic - začin na svoj osobit način, kako se kaže intrigira, kaskadira i šaljivo poentira, održava tradiciju od rođenja, za mene najveći meštar u sferi pridraškog suvremenog vica, dakako naš Pridražanin Marijan Viduka.
S obzirom da koliko – toliko poznajem situaciju, a svakodnevno se susrećem s novim „provalama“ i redovito mi ispriča po koji, slijedi ga u svem svom žaru sinovac mu Ivan, Ivica Viduka, tako da bi isto onako pomalo u vicu slobodno mogao gore na početku složiti u stihu: - Nema vica, do sinovca i strica!
 
Ipak, red bi bio kako i doliči, da stariji a i iskusniji imaju prednost, da i ovaj puta kako ne bismo skrenuli s puta, predstavimo onog koga s radošću i nestrpljenjem svaki put nanovo spominjemo – Marijana Viduku, prvog i originalnog vic – bossa, koji svoje svakodnevne začkoljice stvara snujući i ćuteći, prateći, smišljajući i snimajući kroz poneku vic – priču i humoresku te pravi čisti vic o svakom ponešto, o našim Pridražanima, s lijeva, desna, sprijeda, straga, gore, dolje i iskosa. Kako god okreneš, prvi meštar za vic – ipak je stric!
Sve ima svoj red, kako bi rekli neki filozofi. A i nered je neka vrsta reda... Ali s filozofijom ili vicologijom slijedi sa likom, slikom i prilikom, zgodno i ugodno, slikopisno i životopisno, po nekoj logici s riječima – dvije ako se smije, o našem upornom i neumornom majstoru vica i vicolovki, u ovom prigodnom zboru o autoru,  koji s radošću i smijehom kao najboljim lijekom, pogotovo u ovom brzom, nemirnom i depresivnom vremenu, svaku Dušu razgaljuje i liječi...
Marijan Viduka rođen je ljeta sveta 1948. u Pridrazi od sada pokojnih, oca Grge (Gliše) i majke Danice (rođ. Anić) iz Kruševa, (po-etično, - preko mora, odakle nam sviće zora).
 
Nakon Osnovne škole također u rodnoj Pridrazi, te potom Srednje tekstilne tehničke u Zadru (1963. – 67.), slijedi ŠRO (što sad reći, eto baš u Bileći 1965.-67.). a nakon toga i Viša trgovačka u Zadru (1975.-77.) pa Upravno pravni studij (1980.-83.) završava u Splitu, koji po obrazovnom stupnju kako slijedi – nekako još više vrijedi...
Od 1963.-2005. kao i mnogi Pridražani, kud koji mili moji, Marijan je iako nedaleko sa stalnim boravkom u Zadru, dok ga kako opet humoristički njemu sliči, veli, – potom ga je žena, iako rođena Zadranka vratila opet u „rodno misto“, gdje je i sam želio i vratit se (za)stalno želi. I tako, balansira od kuće do kuće između Bokanjca i Ćuskijaša (Zadra i Pridrage) prebirući po mislima, redajući viceve...
 
U osebujnom mu radnom vijeku, i životu koji (po)nekad i nije bio baš vic, najčešće je radio kao rukovodilac, a jedno vrijeme i kao direktor dobrom kadru poslovnice Sl. Dalmacije u Zadru. U srce ga dirne kad se sjeti da je bio dugo i voditelj vlastite firme... Dalje, priča, o sebi i svojima kako je zadovoljan i da je sudbina dobra i dobro spojiva...
Pored supruge Jasne (rođ. Meštrović) ima i dvije kćerke, Marijanu (sada Ercegović) koja živi i radi u Rogoznici (direktorica Turističke agencije), te Lindu (sada Žuža), prof. ekonomske struke u Ekonomskoj školi na Boriku u Zadru. Ovo je, kaže, ozbiljno, istina, a ne kao neka tričarija i trica iz vlastitog mi vica... Čujemo dalje kako priča dida, baš onako kako o unučadi triba... Spominje ih i radosno zbori, ponosi se s njima. Marijanine, Antonija – studentica prve godine psihologije u Zadru, talent je za slikanje; „didina dika – lipo mi slika.“ Starija Doris, studentica engleskog i talijanskog, (četvrta godina također u Zadru), mogla bi po zgodi da mi viceve prevodi...
Od druge kćeri Linde moje, imam unučadi troje. Laura, didine li senzacije, ove je godine najbolja učenica svoje generacije... Tu su didine i još dvije dike, Leonardo i Margareta, svi zajedno i svi skupa, najdraža mi djeca svijeta.
 
Marijane, Marijane, gord se barjak vije; a naš Marijan Pridražanac o novom vicu snije. Dalje rado zbori, da je često vicario na poziv raznih Društava i Udruga. Kad im ih je govorio, brzo je zbrisala tuga...
Često je nastupao i na Radio-Zadru te objavljivao u Sl. Dalmaciji, a posebna su mu interesantna vickasta putovanja s nemirnim umirovljenicima. Prisjeća se tako jednog putovanja prije pet godina u Mađarsku s njima, a bilo ih je iz svakoga kraja... Vicevi su im, kaže, „legli“ bolje od čaja. Njih pedeset i jedno od Dubrovnika do Koprivnice na pitanje gdje bi voljeli ići na sljedeće putovanje, redom su odgovorili: Zbog tebe Marijane u dragu – Pridragu.
 
Tako nasmijava bližnje, da ga je jedna doktorica rekla tužiti jer da su joj umjesto obećanog lijeka od viceva pukle kapilare od smijeha...
Zabavljao je u Caffe-baru Hablando na Vrulji, kad ga je vlasnik Luka Grubić (prije dvije godine) pozvao da zabavlja goste, najviše Slovence, i da im uz viceve upotpuni pažnju, ispekli su kao i obično janjca na ražnju. Dalje, svakog jutra na Pumpi (Batur – Benz) nasmijava goste uz kavu, redajući viceve i humoresku pravu. A tek ono u „lito“ na plaži, najčešće na Vrulji – Boku; on je zasigurno vic-meštar koji je tražen i koji se traži jer s radošću zabavlja i sve obavlja, pedantno – u roku. Marijan tako neumorno s puno dara, stvara; Pridraga i Pridražani najčešća su tema; obično „dlake na jeziku nema“, evo, servira vam neke iz nepresušnog repertoara: TAXI  ZADAR – PRIDRAGA
 
Stigao naš Pridražanac iz Njemačke u kasnim večernjim satima na Autobusni kolodvor u Zadar. Svi autobusi su već odvezli putnike i razmišlja on kako do Pridrage. U Zadru ima puno rodbine i prijatelja, ali kako je već kasno nije želio u to doba nikome smetati...
Vidi on na Taxi-stajalištu nekoliko taksija, stoje i čekaju na korisnike. Odluči uzeti jednoga, pa što košta da košta.
- Brajo, možemo li do Pridrage? – upita taksistu.
- Može prijatelju, kako nebi moglo.
Sjedne u taxi a vozač odmah uključi taximetar. Doveze se tako u Pridragu, ispred kuće, a taximetar pokaza 400 kuna. Odmah uze novčanik i dade taksisti 200 kuna.
- Ali gospodine, ovdje stoji iznos od 400 kuna – reče taksist.
- Vidin čovče, pa nisan ćorav, a i pismen sam.
- Ali, Vi meni plaćate samo pola – 200 kuna.
- Aj dobro, evo ti još deset kuna za kavu...
- Račun iznosi 400 kuna a ti mi daješ tek 200... Sad će već taksist, srdito... Zbog čega samo polovicu?
- Pa, prijatelju, nisi ni ti iša na noge, i ti si se lipo vozije ka i ja, pa ćemo platit po pola.
 
ZIMSKA  OPREMA
 
Prije dvije-tri godine na ovim našim prostorima zapade snijeg i poledi. Proglašeni su zimski uvjeti u prometu pa je tako svako vozilo moralo imati zimske gume ili lance na pogonskim kotačima.
Iz Kruševa preko Karina vozi se u svom autu naš Pridražanac. I tako, u Karinu Gornjem zaustavi  policijska patrola našeg mještanina radi kontrole prometa...
- Gospodine, Vaše isprave i papire od vozila – reče policajac.
Ovaj ima sve uredno i predaje mu dokumente.
- Sve je u redu s papirima gospodine, ali da provjerimo još nešto!? Što imate od zimske opreme?
- Brajo, šotogaće; možete provjerit!
 
X X X
 
1960-e godine došla struja u Pridragu... U školu, zadrugu i u dva varoša – Buljate i Bature Gornje.
Jedan pomorac donese „s broda“ sumprež (peglo) na struju. U oba varoša nevista posuđuje peglu a svekru prikipilo pa joj reče:
- Neka, neka nevista, samo ti davaj sumprež po selu, vidit ćeš kolko će ti struje „doći“!
Na autobusnoj liniji Zadar-Pridraga-Zadar uđoše tako putnici na početnoj stanici u Pridragi. Na predzadnja dva sjedala sjedoše žena i muškarac. Dogodi se, ona prdne tj. naglas pusti „tihomira“, smrdi ki kuga, pa poče gurkati suputnika:
- Ive, molim te, nek ovo ostane između nas!
- A nego di će, sriću ti vrag odnije, nego između nas...
 
X X X
 
Za vrime poljskih radova u Podgradini zove svekar nevistu:
- Nevista, ajmo okopati unaj vinograd u polju!
Nevista reče:
- Svekre ne mogu, iman stvari...
- Nedilje ti, trpaj stvari u kar i ajmo...
 
X X X
 
U prvim godinama rada u Njemačkoj svaki pojedinac prilikom dolazka za Božićne i Novogodišnje praznike, u pravilu je najčešće „dovozio“ kući za potrebe karijolu sa gumenim (pumpanim) kotačem s velikim tovarnim prostorom. Tako jedan naš Pridražanac dođe iz Njemačke i doveze takvu karijolu. Svaki dan s njom nešto „vrti“ i radi, stalno je voza sa sobom. Gleda ga susjed koji nije „ima tu sriću da ode u Njemačku“ a ima tek neka stara kolica sa željeznim kotačem, te se poče diviti onoj novoj karijoli „Made in Germany“. Jedan dan nije mogao izdržat pa upita susjeda s „pravom“ karijolom:
- Brajo, vidin kako ti lipo vozaš tu svoju a vidi moje... Mora bi je skoro nosit kako neće iđe i teška je... Ja bi triba izvesti jednu grumilu kamenja i đubar ispod blaga... S ovon mojon iman da se ubijen a i tribalo bi mi petnajst dana za to... Ma, bili ti meni zajmije ovu tvoju jer bi s oton tvojon izveza sve za dva dana?
Gleda ga susjed, gleda svoju karijolu, gleda njegovu, pa mu veli:
- Oću Brajo, daću je tebi nju, ali ja ću voziti!
 
X X X
 
Vratije se jedan Pridražanac iz Njemačke pa da „sve bude u stilu“ više govori njemački nego hrvatski. Čudno to ljudima pa se nakanili provjeriti koliko baš on zna taj njemački...
- Kako se na njemačkom kaže – drača? – pitaju ga.
- To bar nije teško: - „Vas boden zi!“ – Odgovori im... To ti je - drača, i „ostade živ“.
 
X X X
 
Dvije Pridražanke radile nekoliko mjeseci u Njemačkoj i za godišnji dođoše u Pridragu. Jedan dan „odlučiše“ posjetiti Zadar, sjedoše u autobus i za pola ure evo ih u gradu... Šeću tako gradom a jedna se od njih dosjeti i reče:
- Ajmo kupit sladoled i ćakulat malo njemački pa će mislit da smo strankinje!
Na Kalelargi naiđu na slastičarnicu, uđu unutra i jedna upita:
- Bitte šen, zvaji aiskrem! – što bi trebalo značiti – Molim lijepo, dva sladoleda; te isto tako bez kompleksa sočno (na)doda:
- Za mene i za Milku stričovu!
 
X X X
 
Žene se momak i cura iz Pridrage pa pozvaše dosta rodbine i prijatelja na vjenčanje... Okupilo se oko sto i pedeset svatova, puno je automobila, lijepa glazba, veselje, pjesme i šale čuju se posvuda. Nakon crkvenog obreda vjenčanja, kolona svatova po starom običaju mora proći kroz čitavu Pridragu. Stari je običaj da gotovo svaka kuća dočeka mladence i svatove sa pićem ispred kuće. Svatovi staju kod svakoga a mladoženja mora barem nešto kušati od ponuđenoga. Po završetku obilaska sela, svatovi i mladenci potom odlaze u dogovoreni prostor na svečanu večeru i veselje do jutra. No, kako je mladoženja malo više popio, već oko dvadeset i dvi ure nije mu bilo dobro pa su ga roditelji i kumovi odveli da prilegne dok su svatovi nastavili s veseljem kako rekosmo – do jutra. Negdje u noći probudi se mladoženja, upali svjetlo i vidi mladu (suprugu) kako sjedi pored njega i plače...
- Što ti je, nedilje ti, zašto plačeš, što ne spavaš?
- Ne mogu spavati, dragi, naučila san da me mate svaku veče uspava!
- Kolko j sati! – pita on.
- Evo, dva i po sata po ponoći.
- Pa, nebi ti ja sad iša po mater – nema ti novaca!
 
X X X
 
Došlo je, Bukovčanka mora pod hitno u Zadar, u rodilište, zbog poroda djeteta... Vozi je muž, žuri, te je ostavi u bolnici gdje ona drugi dan rodi sina... Treći dan dođe muž u posjetu te preko prozora razgovara s ženom:
- Kako si? – pita on.
- Dobro, vala Bogu!
- Bolil te puno?
- Ma i ne boli baš tolko puno!
- Kakoj mali?
- Odlično! Lipo cica i ne plače...
- Na koga sliči? – pita on...
- A, ne znaš ti njega! – veli žena.
 
X X X
 
Prijatelj pita prijatelja:
- Jeli ti za vrime unih stvari pričaš sa ženon?
- Jedino ako uporno zove na mobitel! – odgovori mu ovaj.
 
X X X
 
Čovjek iz Bukovice dođe po nekom poslu u Zagreb i nađe se na Jelačić-placu. Pritislo ga da mora mokriti pa se okrene oko sebe i poče mokriti u izlog neke knjižare. Naiđe policajac pa ga opominje:
- Što to radiš tu na srogo javnom mjestu, vidiš li da je tu ispod javni WC!
- Bio ja tamo gospodine... Na ednim vratima ženska cipela a na drugim muška... A ja doša u opancima, pa đe ću nego tu!?
 
X X X
 
Došao dječak u ljekarnu i pita Magistru:
- Teta Magistra, imate li kakve tablete protiv Viagre?
- Srićo, jučer ti je bio dida i kupio dvije Viagre!
- Jest teta, pa je sinoć preminuo i ne možemo zatvoriti kapsu.
 
X X X
 
Negdje prije Domovinskog rata, Pridražanka otvori gostionicu u Benkovcu iza STP (Stanice za tehnički pregled). Svakog desetog u mjesecu održava se na daleko poznati Benkovački sajam. Kako je Pridražanka Stoja imala uvijek dobru janjetinu i odojka, naši bi Pridražani obično navraćali, prostrli u bašti i hladu, okružili nekoliko kila pa „udri“. Jednom u litnje doba, nisu se mogli braniti od muva, pa će jedan naglas:
- Stojo, bogova ti, znan da sičeš janjce, znan da je lito, znan da mora biti i muva, ali ovoliko to nije normalno!
- Znan ja to srićo, ali to nije do nas, nego ovo ti je blizu groblja pa dođu i dolete otamo.
 
X X X
 
Stopira baba u Zemuniku Donjem. Zaustavi se vozač BMW-a i pušta babu da uđe. Baba se lipo namistila, vozač joj stavio pojas te uze upaljač iz auta, pali cigaretu i upita babu:
- Baba, do kud ideš? – i stavi upaljač na njegovo mjesto.
Baba izvadi upaljač i reče kao u mikrofon:
- Do Kruševa, Ranko!
 
X X X
 
Mali Martin dva dana za redom nije došao u školu. Treći dan sjedi u razredu, a učiteljica ga pita:
- Martine, zašto prekjučer nisi došao u školu?
- Učiteljice, mate mi je oprala gaće pa san cili dan leža u koćeti dok se osuše!
- Dobro! – veli učiteljica...
- A zašto nisi došao jučer?
- Doša san ja  do škole i vidije da se suše Vaše, pa san mislije da Vi nećete doći!
 
X X X
 
Kad je bila epidemija gripe, stvorila se velika gužva u ambulanti u Smilčiću. Pri kraju radnog vrimena iziđe sestra pa reče:
- Doktor više ne prima!
Jovo iz Biljani će na to:
- Neđelje mi, ja mu ionako nijesam ništa donio!
 
X X X
 
Moj stric je cili dan u Smilčiću kopa vinograd. Naveče dođe kući, natoči teću od tri litre crnog vina, zatvori oči i pije li pije... Gleda to strina pa mu reče:
- Mužu, jadan ne bije, što radiš, kako to piješ zatvorenih očiju!?
- Ajde, ajde muči, kad san bije u Smilčiću kod doktora, reka mi je da ga njanci ne smin ni viditi!
 
X X X
 
Barba Šime iz Pridrage dođe na pregled kod doktora u Smilčić... Pregledava ga doktor, tucka prstima, sluša slušalicama, stiska ga po drobu, gleda grlo i uši, pa na kraju reče:
- Barba Šime, više ne smijete uzimati vino!
- Dokture, vrag mi sriću odnije do vika ako ga ja ikad „uziman“. Ja ti iman svog vlastitog od novog do starog.
 
X X X
 
Došla strina u dućan i pita prodavača:
- Ranko, evo dolazi lito, biće puno komaraca pa bi ja kupla unaj špric (sprej) za komarce!
- Dobro strina, da pogledam imamo li mi to!? -pa joj potom reče:
- Eto, nemamo spreja, ali imamo dobrih tableta!
- Ajde mu vrag sriću odnije, pa kad bi ga uvatila, mogla bi ga tako i ubiti.
 
X X X
 
Ide jedna postarija Pridražanka iz polja kući i nosi vriću trave na glavi... Ugrijala se i opotila, stala pod jednu maslinu i odmara... Odjednom se začuše zvona Sv. Martina pa reče:
- O Sveti Martine, vala ti što zvuniš podne, ali kad bi mi iko ima kasti kolko j sati, spasije bi me!
 
X X X
 
Šofer Špiro vozi autobus na relaciji Pridraga-Zadar. Kod Biljani Gornjih iz jednog dvorišta „izletiše“ tuke i on satra pet-šest komada. Zaustavi autobus, otvori bunker i baca tuke unutra. Utom izađe gazdarica, gleda u čudu pa viknu:
- Vrag ti sriću odnije, još si mi ih satra a sad ih i odnese!
Na to se šofer Špiro okrenu i reče:
- Strina, ja san kriv, ža mi je, vozin ih na Hitnu!
I tako, zaključno, kud god išo, sav žar sela nosi... Marijan povazdan gušta u svom victualnom svijetu... Ne treba mu kompjutor, sva silna tehnika, konta i piše; prenosi, kombinira, a napose pamti... I po potrebi u kakvoj veseloj zgodi i prigodi rafalno baš poput pravog humor-tipa „ko iz rukava sipa“. Ne štedi ni sebe, ni rodbinu, prijatelje; s poantom svega – sve za veselje...
Dira, intrigira, tica se i dotiče, okolo sije, okolinu potiče... Osim pršuta i povismenke puno je u njeg onih „masnih“, drugačije – neotesanih, dapače – vulgarnih, te zbog tog samo što ne kliče: - „Što se to koga, ako(li) ne voli vica moga – uopće tiče!“ – Ipak, spade sav novokomponirani zbor, ako vam paše, na gore navedeni izbor. Najprije iz domicila Pridrage s kojom je srastao od rođenja, kojoj nikad nije zapravo rekao – zbogom – već, do sljedećeg vica tj. doviđenja; pa nadalje – okolnih dragih, sličnih, bliskih i simpatičnih susjeda koji tradicionalno gaje tzv. „Kolumbovo jaje“, odnosno vic-notu u svakodnevnom životu.
Što je i gdje (pre)snimio, što je došlo iznutra ili izvana, nema puno veze, važna je, najvažnija ipak vic-drama s težnjom, željom i osloncem na smijeh jer je opetovano najbolji lijek tj. duhovno-duševna hrana...
Kako kažu Francuzi: - „Jedan dan bez smijeha, jedan dan života manje...“ Zato, nek živi i među nama smijeh... Smij te se ljudi od uva do uva, smijeh je potriba poput vode i kruva, nek iz načih srca nestanu brige, sav jad, bijes, čemer i tuga...
Sa (o)smijehom idemo veselo dalje... Marijane, hvala... Živili, nazdravlje!
 

Zvonko Čulina

Špica i face

 

 
Kada se snob popne visoko na elitnoj ljestvici, onda se prava elita počne urušavati.
 
Ako snob ispuni sve svoje snobovske želje, onda ostanu prazne trgovine kiča.
http://www.dolj.heyromania.ro/_pics/DJ/products/xxl/102/102_2_20141023011933.jpg
Kada se na glavnoj špici nađu sve poznate face s maloga ekrana, onda je u blizini neka TV ekipa.
 
Ako ispiješ  tek samo jedan trenutak slave, pazi da se ne zagrcneš!
 
Ako je lijepa, to ne znači kako je i pametna.
 
Ako su u današnjoj modi svi modeli  unikatni, zašto nam je na ulicama sve klon do klona?
 
Kažu da odjeća čini čovjeka. A što je onda s onima koji su minimalno odjeveni?

 

Vera Primorac

Lijeve čarape

 
 
Kupujem lijevu čarapu za desnu nogu.
 
Mijenjam sve za bilo što.
 
Prodajem dobro uhodan položaj.
https://encrypted-tbn3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcR5uPWiN9FAVfCcpJUMfWiLorBUerYi_myVy9ztNEF8JXc6Wopd
Uspješno oporavljam prebijene lipe!
 
Uz dobru nadoknadu dočekujem bolje dane.
 
Sušim rublje na dnu neba!
 
Mijenjam mišljenje od promjene vlasti do nove promjene.
 
Mijenjam cipelu bez pete kolone.
 
Mijenjam praznu gajbu pilića za punu gajbu piva.
 
Od slona izrađujem muhe uz pomoć evolucije.
 

Janko Bučar

Anketa

Oleg Butković veli kako ukidanje plaćanja cestarine na Krčkom mostu nije predizborni trik. Vjerujete li mu?

Utorak, 26/05/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1201 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević