Get Adobe Flash player
PASTORALA - Globalizacija provincije

PASTORALA - Globalizacija provincije

Kako je počeo rat u našem...

Specijalni rat protiv Hrvatske

Specijalni rat protiv Hrvatske

Popuštanje samo ohrabruje srpskog, zasad samo verbalnog...

Hrvati trebaju Pupovcu reći - DOSTA!

Hrvati trebaju Pupovcu reći - DOSTA!

Dvojac Pupovac - Radin destabilizira...

Prosrpske nebuloze Davora Bernardića

Prosrpske nebuloze Davora Bernardića

Ništa novo od naših "reformiranih" komunista...

"U" na čelu Venus Williams

Borisa Petka za zapovjednika kninskoga...

  • PASTORALA - Globalizacija provincije

    PASTORALA - Globalizacija provincije

    četvrtak, 12. rujna 2019. 12:29
  • Specijalni rat protiv Hrvatske

    Specijalni rat protiv Hrvatske

    utorak, 10. rujna 2019. 12:03
  • Hrvati trebaju Pupovcu reći - DOSTA!

    Hrvati trebaju Pupovcu reći - DOSTA!

    četvrtak, 12. rujna 2019. 11:40
  • Prosrpske nebuloze Davora Bernardića

    Prosrpske nebuloze Davora Bernardića

    utorak, 10. rujna 2019. 11:58
  • "U" na čelu Venus Williams

    utorak, 10. rujna 2019. 11:46

Pokušaj spašavanja propalog projekta cijepljenja djevojčica protiv HPV-a

 
 
Kao roditeljska udruga želimo usmjeriti pozornost na tribine koje se ovih tjedana održavaju u zagrebačkim gimnazijama pod nazivom "Spikaš o svemu, spikaj i o njemu" s ciljem promocije cjepiva protiv HPV-a. Projekt su pokrenuli portali Večernjeg lista i ordinacija.hr, a podržavaju ga Ministarstvo zdravlja, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Grad Zagreb – Gradski ured za zdravstvo, Zavod za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar" i Hrvatska liga za borbu protiv raka.
http://www.antenazagreb.hr/upload/hpv_spikaj_150216151750_524x288.jpg
S obzirom da je tema cijepljenja protiv HPV-a složena, te uz medicinski aspekt, koji je već i sam po sebi kontroverzan u javnosti, obuhvaća i psihološki odnosno odgojni aspekt, smatramo neprihvatljivim da se na navedene tribine pozivaju i upućuju srednjoškolci, i to čitavi razredi, a bez prethodnog informiranja njihovih roditelja o održavanju predavanja. Naime, budući da se HPV prenosi isključivo spolnim putem, pitanje cijepljenja je izravno povezano s načinom na koji roditelji odgajaju svoju djecu u spolnosti. Neki će roditelji prihvatiti cjepivo protiv HPV-a kao pomoć u svojoj brizi za djecu, a neki će nastojati odgajati ih tako da se ona niti ne upuštaju u nezrele i rizične spolne odnose. To ne znači da su takvi roditelji neodgovorni, kao što ih uvrjedljivo etiketiraju promicatelji cjepiva, već su osobito odgovorni jer ne prepuštaju dio svoje roditeljske odgovornosti nesigurnim kemijskim preparatima farmaceutske industrije. Roditelji bi, dakle, zbog svoje primarne uloge i različitih odgojnih pristupa, trebali biti upoznati što i tko govori njihovoj djeci i s kojim ciljem. Spomenimo da je za, primjerice, organiziranje školskog izleta, potrebno poštivati iznimno kompliciranu proceduru koja uključuje roditeljske sastanke i pismenu suglasnost roditelja, a za ovakve stvari koje se tiču bitnih pitanja odgoja i obrazovanja djece, i njihovog zdravlja, roditelje se niti informira niti pita za mišljenje.
 
Srednjoškolci su na tribini, bez obzira na svoje različite poglede na tu temu, stavljeni u inferiorni položaj, pod pritisak sugestivne i pristrane promidžbe proizvoda. Ne treba zaboraviti da tribinu ne organiziraju i ne provode neutralni stručnjaci, već uvježbani predavači, liječnici i medijski voditelji, tzv. „ambasadori“, plaćeni od strane proizvođača cjepiva i ostalih zainteresiranih u lancu uvođenja i provođenja cijepljenja protiv HPV-a u Hrvatskoj. Saznajemo od samih srednjoškolaca sudionika tribine da su, budući da su domaćini tribine debatni klubovi njihovih škola, očekivali debatu, no prilike za ravnopravnu raspravu baš i nije bilo.
 
Čak i ako ne gledamo ovaj odgojni aspekt, nedopustivo je da se roditelji zaobilaze u pitanju bilo kakvog cijepljenja, a osobito onog koji se uopće ne nalazi u kalendaru obaveznih cijepljenja HZJZ-a i za koji postoje brojni medicinski prigovori. Od njih su najčešći: cjepivo protiv HPV-a ne štiti od svih tipova virusa koji uzrokuju rak vrata maternice; cjepivo uopće nije ispitano na ciljanoj skupini djevojčica kojoj je cjepivo prvenstveno namijenjeno (od 9-15 godina); učinkovitost i nuspojave također nisu dovoljno ispitane i oko toga postoje razna zabrinjavajuća izvješća; učinkovitost je navodno (samo) 5 godina, što znači da je potrebno naknadno docjepljivanje. Promicatelji cjepiva sugeriraju da zaraza HPV-om automatski znači i rak cerviksa, što nije točno. Premda je sam HPV jako raširen, prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (2009.-2010.) rak vrata maternice se pojavljuje u 0,016% žena.
 
Nadalje, sa psihološke strane opravdano se može postaviti pitanje: neće li kod cijepljenih djevojaka spoznaja da su „zaštićene“ cjepivom – a u stvarnosti nisu čak niti u potpunosti zaštićene od HPV-a, a kamoli od ostalih spolno prenosivih bolesti ili trudnoće – rezultirati lažnom sigurnosti i još većim posljedicama rizičnog seksualnog ponašanja? Roditelji bi se također trebali pitati kakvu poruku daju svojoj kćeri od 10-11 godina ako pretpostavljaju da će ona u idućih nekoliko godina „zaraditi“ HPV? Nisu li odgojnu „letvicu“ stavili malo prenisko?
 
I za kraj, pitanje koje puno toga objašnjava je financijsko pitanje, profit. Po učenici cjepivo stoji oko 3000 kn. U Zagrebu je ono „besplatno“, no plaćamo ga mi, porezni obveznici. Već i zbog toga trebalo bi pitati roditelje za mišljenje i uključiti u raspravu. No, očito promotorima cjepiva nije stalo do rasprave, već do spašavanja zapravo već propalog projekta – u Zagrebu se, naime, unatoč besplatnosti cjepiva i bogato financiranoj reklamnoj kampanji, do sada samo 8% djevojčica cijepilo protiv HPV-a.
 

GROZD

Borba za očuvanje prava na priziv savjesti je pred nama

 
 
Nezamislivo je uspoređivati primalju koja je dobila otkaz zbog odbijanja sudjelovanja u pobačaju s islamskim ekstremistima!A da ta usporedba izađe iz usta jedne žene je nemoguće ili gotovo nemoguće. No ipak, Mona Sahlin bivša potpredsjednica švedske Vlade, a danas koordinatorica za borbu protiv nasilnog ekstremizma, izjavila je kako je Ellinor Grimmark, primalja koja nije željela vršiti pobačaje, slična ekstremnim vjerskim sljedbenicima koji se bore za Islamsku državu(?!). Malo je reći kako je neprimjereno usporediti primalju koja je posvetila svoj život kako bi pomogla dolazak novih života na svijet sa islamističkim ekstremistima koji svugdje oko sebe siju samo strah i smrt. Stoga Vas molimo potpišite peticiju potpore Ellinor Grimmark:
http://citizengo.org/hr/19110-write-ellinor-swedish-midwife-who-refused-perform-abortions
http://www.corrispondenzaromana.it/wp-content/uploads/2014/06/Ellinor-Grimmark_Svezia_obiezione-di-coscienza.jpg
Ellinor Grimmark švedska je primalja koja je dobila otkaz nakon što se prizvala na savjest i odbila sudjelovati u pobačaju. Svoju odluku objasnila je na sljedeći način: Kao primalja, želim u svom zanimanju braniti i spašavati život pod svaku cijenu. Jesu li zdravstveni djelatnici u Švedskoj prisiljeni imati udjela u procedurama koje gase život na njegovu početku ili kraju? Netko mora stati na stranu malenog djeteta, netko se mora boriti za njegovo pravo na život. Jedna primalja pričala mi je kako je očajnički plakala dok je u svom naručju držala još uvijek živu, upravo abortiranu bebu koja se borila za svaki udah. Ta djeca nemaju čak pravo niti na ublažavanje boli. Ja ne mogu biti dio toga. Podržite Ellinor u njezinoj borbi, potpišite peticiju:
http://citizengo.org/hr/19110-write-ellinor-swedish-midwife-who-refused-perform-abortions
 
I sami smo bili svjedoci slične situacije u Hrvatskoj. Primalja Jaga Stojak iz Opće bolnice "Hrvatski ponos" u Kninu odbila je sudjelovati u medicinskim zahvatima namjernog prekida trudnoće učinivši priziv savjesti, nakon čega je uslijedio otkaz. Nakon što je gđa Stojak uložila žalbu, a cijeli slučaj dospio u medije, sanacijska upraviteljica kninske bolnice Antonela Karačić uvažila je žalbu i povukla otkaz gđe Stojak.
Na svu sreću, Jaga Stojak vraćena je na posao, međutim, jedno je sigurno - borba za očuvanje prava na priziv savjesti je pred nama. Stoga, učinimo sve što je moguće kako bismo dali potporu onima čije će bolno stečeno iskustvo i nama pomoći u obrani života i obitelji.
Potpišite peticiju:
http://citizengo.org/hr/19110-write-ellinor-swedish-midwife-who-refused-perform-abortions
Podijelite je sa svojim prijateljima:
http://citizengo.org/hr/19110-write-ellinor-swedish-midwife-who-refused-perform-abortions
 

Ana Marija Marković

Jedinstveno mjesto u kojem se mogu upoznati okusi i mirisi Dalmacije

 
 
Nakon premijernog predstavljanja pred američkom publikom, Miki Bratanić je svoju novu knjigu/katalog „Priča o konobi“, predstavio i u Splitu. Projekt „Priča o konobi“ jedno je od autorovih nastojanja da se kroz razne aktivnosti hrvatskoj i svjetskoj javnosti približi fenomen izvorne, tradicionalne, dalmatinske konobe, težakove konobe, u kojoj se pravi, čuva i uživa vino. Konobu je autor nazvao „koljevkom Dalmacije“ jer su mnoge dalmatinske prepoznatljivosti, poput vina, ulja, prošeka, pršuta, sira i iznad svega dalmatinske klapske pisme, rođene i odgojene upravo u konobi. Jedan od ciljeva njegovih nastojanja jest upravo od konobe stvoriti prepoznatljivost, te kroz priču o konobi predstaviti i približiti Hrvatsku i Dalmaciju sa svim njihovim baštinskim biserima.
http://www.mikibratanic.com/wordpress/wp-content/uploads/2014/12/Prica_Naslov1.jpg
Izvor priče jest njegova obiteljska konoba u Vrbanju na Hvaru, koja je proglašena od strane Ministarstva kulture Zaštićenim kulturnim dobrom Republike Hrvatske. Iz nje je crpio inspiraciju za svoju knjigu „KONOBA“, prvu objavljenu o konobi. Knjiga je prevedena na engleski i talijanski jezik, a realizirana je u suradnji sa Etnografskim muzejom iz Splita.
 
U predgovoru kojega je napisao Ljubo Stipišić Delmata i koji je naslovljen Od sitnijih očica ovješenih sita stoji uz ostalo i ovo: Cjelovita čovjekova kuća, pa i ova Bratanićeva konoba ozrcaljuju unutrašnje Biće ljudsko. Vanjski izgled kuće je zavjesa kroz koju čovjek promatra privid stvari i stvorenja; krov je prispodoba umskih gibanja, kontrola svjesnog; prema prizemlju, pa i do ove tradicionalne konobe, tog utočišta inventara i misli, odvodi put prema razini nesvjesnog: tu se pretaču tajnovite alkemijske promjene u nečitljive psihičke preobrazbe. Eto i u takvoj, ne samo Bratanićevoj, tradicionalnoj konobi upravo sudionici tog zaštićenog prostora neobičnim nagonom hoće obnavljati intradu i obnavljati i ponavljati svoje doživljaje, sadržaje osobne prošlosti… Bratanićeva očeva konoba odzvanja besidama iz onih sitnijih očica ovješenih sita …
 
Nedavno je objavio i knjigu, katalog „PRIČA O KONOBI“ u kojoj je sa raznih aspekata prikazao konobu i njeno značenje jučer, danas i sutra. Dalmatinsko vino, dalmatinsko ulje, dalmatinski pršut, dalmatinski sir, dalmatinska slana srdela i sve druge delicije bisera Hrvatske, Dalmacije, rođene su ili odgojene u konobi. U njoj je začeta i jedna od najvećih baštinskih vrijednosti Dalmacije, dalmatinska klapska pjesma. Konoba je othranila naraštaje, ostavila neizbrisiv trag u tradiciji i kulturi, u njoj su začete, rođene ili odgojene mnoge dalmatinske prepoznatljivosti, pa se zato s pravom može reći: konoba je kolijevka Dalmacije.
 
Konoba je jedinstveno mjesto u kojem se mogu upoznati okusi i mirisi Dalmacije, njezini ljudi, njihova ljubav, marljivost, poštenje, vjera, a iznad svega njihov odnos prema baštini i tradiciji.  I upravo su ljudi, težaci, u središtu priče o konobi. Njihov miran stil života, zdrava prehrana, svakodnevno druženje i sve što čini filozofiju kvalitetnog življenja zapravo je konoba. A konoba nije samo dalmatinska, hrvatska ili mediteranska, ona je univerzalna, pa se tako sa svojom filozofijom življenja nudi svima, na dobrobit svih, jer svi su ljudi željni zdravlja, mira i zadovoljstva.
 
Osim svojih tekstova autor je okupio i druge stručne i ugledne ljude koji su se pridružili i poduprli njegov projekt. Tako se u povijesnom aspektu priključio gosp. Nenad Cambj, u etnografskom gosp. Silvio Braica, u muzikološkom gosp. Joško Ćaleta, u sociološkom gosp. Tomislav Raukar, u gastronomskom gosp. Rene Bakalović i Veljko Barbieri, u zdravstvenom gosp. Neven Ljubičić i Ivan Urlić, u arhitektonskom gosp Joško Belamarić i Radoslav Bužančić, te u filozofskom gosp. Jakša Fiamengo.
 
Miki Bratanić je hrvatski književnik iz mjesta Vrbanj na otoku Hvaru. Piše na hvarskoj čakavici, splitskoj urbanoj čakavici i standardnom hrvatskom jeziku. Objavljuje kolume vezane za baštinu i tradiciju, pogotovo za fenomen dalmatinske konobe. Izabrane pjesme objavljene su mu u antologiji čakavskog pjesništva XX. stoljeća. Živi i radi u Splitu. Član je „Društva hrvatskih književnika“.
 

Nives Matijević

Anketa

Tko je po Hrvatsku i Hrvate opasniji?

Srijeda, 18/09/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1186 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević