Get Adobe Flash player
PASTORALA - Globalizacija provincije

PASTORALA - Globalizacija provincije

Kako je počeo rat u našem...

Specijalni rat protiv Hrvatske

Specijalni rat protiv Hrvatske

Popuštanje samo ohrabruje srpskog, zasad samo verbalnog...

Hrvati trebaju Pupovcu reći - DOSTA!

Hrvati trebaju Pupovcu reći - DOSTA!

Dvojac Pupovac - Radin destabilizira...

Prosrpske nebuloze Davora Bernardića

Prosrpske nebuloze Davora Bernardića

Ništa novo od naših "reformiranih" komunista...

"U" na čelu Venus Williams

Borisa Petka za zapovjednika kninskoga...

  • PASTORALA - Globalizacija provincije

    PASTORALA - Globalizacija provincije

    četvrtak, 12. rujna 2019. 12:29
  • Specijalni rat protiv Hrvatske

    Specijalni rat protiv Hrvatske

    utorak, 10. rujna 2019. 12:03
  • Hrvati trebaju Pupovcu reći - DOSTA!

    Hrvati trebaju Pupovcu reći - DOSTA!

    četvrtak, 12. rujna 2019. 11:40
  • Prosrpske nebuloze Davora Bernardića

    Prosrpske nebuloze Davora Bernardića

    utorak, 10. rujna 2019. 11:58
  • "U" na čelu Venus Williams

    utorak, 10. rujna 2019. 11:46

Unatoč manjkavostima školskoga sustava, mladi su sve više i šire obrazovaniji

 
 
Svi mi imamo svoje frustracije, bili ih svjesni ili ne, bile one vidljive ili nevidljive, potisnute u nama ili u ekspresiji prema drugima. To je složeno psihičko stanje nastalo uslijed nezadovoljenja određenih potreba, nerealiziranih motiva i raznih prepreka između pojedinca i ostvarenja željenih ciljeva. Frustracija u većini dovodi do negativnih pojava kao unutarnje napetosti, ljutnje, razočarenja, razdražljivosti, neprijateljstva, sukoba i konfliktnih situacija, ali može biti i pozitivna u smislu ustrajanja na ostvarenju cilja, pojačanom djelovanju, socijalizaciji, toleranciji i realnoj spoznaji nesklada pojedinih potreba i sposobnosti pojedinca, kao i opće i posebne  društvene situacije.  Frustracija može nastati  bez  vanjskih prepreka. Tada je njezin uzrok u samom čovjeku koji si zada takve ciljeve koje nije sposoban ostvariti. 
http://www.clipartpal.com/_thumbs/014/TaxPrep2_tnb.png
U čovjeku nastaju određeni konflikti, s njime samim i s okolinom, zbog različitih motiva koji su neskladu s pojedinim potrebama i mogućnostima njihove realizacije. Kao ljudsko biće svaki čovjek ima određene potrebe, da bi postojao, živio, razvijao se, aktualizirao se i realizirao. Većina potreba proizlaze iz poriva za podmirivanjem nekog stvarnog ili umišljenog manjka. Iz svjesnih potreba formiraju se različiti interesi i motivi, koji doprinose nastajanju i razvijanju motivacije za stvaranje strategije i taktike kojom će se ostvariti pojedini ciljevi i zadatci. Potrebe su mnogostruke i ponekad međusobno isključive, od jednostavnih do složenih, od egzistencijalnih do komplementarnih, ovisno o ličnosti pojedinca, usvojenim i prihvaćenim temeljnih ljudskim vrijednostima, kojima bi trebao kontrolirati svoje potrebe. Mnogi od nas ne mogu, ne žele, ili ne znaju kontrolirati svoje potrebe, neće se prilagoditi situaciji, ne prihvaćaju neuspjeh, odnosno neotporni su prema neuspjehu, čak i kad djelomično inhibiraju agresiju koja se uslijed frustracije nakuplja u njima oni postaju agresivni, što je njihova reakcija na nagomilanu frustraciju, s kojom se nisu naučili nositi. Takvi pojedinci nemaju razvijenu toleranciju prema frustraciji, ne znaju se prilagoditi i ne mogu savladati smetnje i prepreke na putu zadovoljenja njihovih motiva, a često nisu svjesni niti gradijenta svojeg cilja. Intenzitet pojedine frustracije ovisi o mnogo činitelja, prvenstveno o važnosti motiva koji se ne mogu zadovoljiti, o dobi pojedinca, obrazovanju, inteligenciji, životnom iskustvu i osobnoj reakciji na neuspjeh, zaboravljajući pri tom da: „Neuspjeh je uspjeh, ako učimo iz njega.“(Malcolm Forbes)
 
Velika je stvar neuspjeh pretvoriti u uspjeh, kao i poraz u pobjedu. Mnogi misle kako je to nemoguće, ali ih povijest i svakodnevna događanja u tome demantiraju. Treba imati na umu kako neuspjeh nije uvijek neuspjeh, kao ni poraz. Konkretna situacija, okruženje, cilj projekta, kao i niz činitelja u međusobnoj ovisnosti, uz konstantne i promjenljive veličine, tendencije rasta i pada pojedinih veličina stvaraju jednadžbu mogućeg uspjeha ili neuspjeha, pri čemu je najvažnija emocionalna inteligencija nositelja projekta i suradnik (ortaka). Tako bi barem po nekim zakonitostima, najviše elementarnim i prirodnim, trebalo biti, ali kad društvene zakonitosti nisu usklađene i kad su prilagođavane pojedinoj situaciji i različite za jednake slučajeve, prema potrebi pojedinca ili skupine, onda svaka zakonitost i međusobna nužna uvjetovanost činitelja, jednostavno nema smisla i ruši se cijela struktura piramidalne zakonitosti, jer je uspjeh ili neuspjeh dogovoren, kao nekakva kompenzacija, ulog, dug, kamate na dug, podrška, koalicija, klijentelizam, nepotizam, politikanstvo ili sama politika, ovisno o tome tko su glavni akteri i što im je  konačni cilj. Kod takvih radnji prvenstveno se misli na sebe i korist koja će iz toga proizaći, u bilo kojem smislu, neovisno o šteti na drugoj strani bilo pojedinca, skupine ili cijelog društva.
https://parentsuniversalresourceexperts.files.wordpress.com/2010/09/homeworkstress.jpg
Frustrirana osoba, koja nije svjesna svoje frustracije, najveću štetu dugoročno radi sama sebi, iako zbog njezina djelovanje trpe mnogi drugi, ovisno o njenom položaju, funkciji i ulozi u društvu. Motivi takve osobe su često međusobno u sukobu sami sa sobom, egoistični su i nerealni, te dovode do mnogih konflikata među suradnicima. Kod najviše motiva je implicitan motiv za moći, jer krajnji je cilj mnogih pojedinaca moć, naročito u vlasti i politici. Reakcije na takvu frustraciju su vidljive i prepoznatljive. Ne treba ih tražiti okolo dovoljno se pratiti sjednice Parlamenta. Kod nekih pojedinaca, naročito „starosjedilaca“ reakcije na njihovu frustraciju umjesto da su postale konstruktivne, bivaju destruktivne, u svakom smislu, iako su obrambeni mehanizmi.
 
Često smo svjedoci agresije (verbalne), projekcije (svoje negativnosti pripisuju drugima), regresije, što je pomalo žalosno, jer se pojedinci  ponašanjem vraćaju u niži razvojni stupanj, sublimacije (usmjeravaju nepoželjne konotacije na druge), negiranje, laži… čime žele prikriti osobni osjećaj nesigurnosti, straha i nezadovoljstva, zbog nesposobnosti rješavanja problema. Štogod mislili o našem obrazovnom sustavu i mladima, evidentno je da su mladi sve više i šire obrazovani, imaju niz različitih međusobno usklađenih i uslojenih kompetencija, a samim time i kompeticija, pa se oni „slabiji“ u tome osjećaju ugroženima i htjeli ne htjeli, pomalo shvaćaju da se više ne može ići vikom, galamom, prijetnjama, ucjenama i pozivanjem na svoje zasluge. Žalosno je i pomalo opasno kad u manipuliraju određenim manjinskim skupinama, posebno onima koji bi svima nama trebali biti najveća i vječna svetina, jer su prolijevali krv i gubili živote za ovu državu.
 
Oni na žalost toga nisu svjesni, jer su manipulirani i postali sredstvo za postizavanje uskogrudnih, sebičnih, osobnih ili stranačkih ciljeva, utemeljenih na bolesnoj ideji, bezobzirnih, egoističnih i frustriranih pojedinaca, koji  bez svoje stranke i njene pozicije  u vlasti postaju potpuni anonimusi, kakvi su bili i prije, no što su započeli „prelijetati“ iz jata u jato, službovati po mnogim dijametralno suprotnim funkcijama i područjima, služiti  više gospodara u isto vrijeme i stalno na razne i različite  načine ucjenjivali sve oko sebe, naročito aktualnu vlast, ali i svoje bivše šefove. Njihovo oskudno opće i posebno obrazovanje, pa i dosad stečena moć, im ne daje dobar uvid u pravo stanje stvari, unatoč golemom iskustvu i pragmi od takve rabote. Oni ne vide da su na staklenim nogama i na ledu, koji ne samo da je jako sklizak, nego i puca, zbog mnogo čega i koga. Mnogo toga je protiv njih, njihove strategije i taktike, iako se na mah čini kako je to bilo učinkovito. To je opći dojam, zasnovan na krivim pretpostavkama. Kad se pogleda suština i bit, zaključak je jasan: pregazilo ih je vrijeme i nikakvo vraćanje u prošlost, slavnu ili neslavnu, bez jasne vizije i  svestranih ljudskih potencijala, je nemoguć. Tonuti će sve dublje u glib i kaljužu, koji su sami iskopali i stvorili.
 
Dolaze neki novi ljudi, koji dobro znaju da za svaki uspjeh u životu, pa i u politici, potrebno 20 % IQ, a 80 % emocionalne inteligencije. Oni su tu emocionalnu inteligenciju razvili i razvijaju je, jer imaju samosvijest, motivaciju, samosvladavanje i mnogostruka društvena umijeća, koja impliciraju suradnju, timski rad, povezanost, pouzdanost, utjecajnost, ustrajnost, suvremenost, usklađenost, poštovanje neistomišljenika, empatiju, kompatibilnost, komplementarnost, sposobnost prepoznavanja prioritetnih potreba, postavljanje realnih ciljeva, spremnost na služenje narodu, znanje i sposobnost za unutarnju i vanjsku motivaciju u stvaranju svih uvjeta za bolje i pravednije društvo i opći boljitak svakog pojedinca i cijele zajednice.
 

Ankica Benček

Ovoj vrsti suptilnog pritiska UNICEF-a trebamo se odlučno oduprijeti

 
 
Pismo Uredu UNICEF-a za Hrvatsku
Poštovani, zahvaljujem vam na vašem odgovoru, no što se tiče moga stajališta i potpisa na peticiji "Djeca trebaju oca i majku" te poziva institucijama i građanima na uskratu financiranja programa i aktivnosti koje izlaze iz okvira Konvencije o pravima djeteta, niste me nimalo pokolebali. Kao slobodan građanin u demokratskom društvu imam moralno i zakonsko pravo, a kao odgovorna osoba i dužnost da se o tako osjetljivim pitanjima očitujem uvijek kad mi se za to ukaže prilika.
http://mojzagreb.info/images/uploads/vijesti/14816/tt_tarle00.jpg
Vaša uloga koju ste kao jedan od najodgovornijih čimbenika zaštite prava djece na međunarodnoj platformi preuzeli ne dopušta vam pravo da pod parolom „borbe protiv zlostavljanja, zastrašivanja, nasilja i isključivanja zbog spolne orijentacije i/ili rodnog identiteta... roditelja ili skrbnika, ili pak zbog vlastite spolne orijentacije te rodnog identiteta djeteta“ namećete neke nove paradigme obitelji (Position Paper on Sexual Orientation and Gender Identity, 9. 11. 2014.). Ni jedno dijete ne bi smjelo patiti zbog spolne orijentacije njegovih roditelja ukoliko je članom takve obitelji, no složit ćete se, da ni jedno dijete ne bi smjelo patiti ni zbog toga što mu je recimo (unaprijed) uskraćeno pravo na majku i/ili oca kao jedan od temeljnih životnih oslonaca čovjeka, a da ga o tome nitko nikad nije ni pitao.
 
Isto tako, ni jedno dijete ne bi smjelo patiti ukoliko ima kakvu govornu manu na pr. zbog čega mu se druga djeca rugaju, što je kratkovidno ili se po čemu drugome razlikuje od većine ostale djece. Ali, u realnom životu te se stvari, nažalost, događaju? I tome ni jedna konvencija, position paper ili zakon neće moći stati na kraj ne bude li neprestano u fokusu obitelji, odgajatelja i društva. Bi li i jedno dijete na svijetu smjelo patiti zbog oskudice vode ili hrane? A znamo da pate tisuće i stotine tisuća i milijuni. O tome, koliko mi je poznato, niste do danas izdali nikakav Position Paper. A zašto? Pa upravo zato jer je Konvencija o pravima djeteta obuhvatila svojim sadržajem sve aspekte moguće povrede prava djeteta i nema potrebe za isticanjem nekakvih novih pojmova roditeljskoga prava vezano za (brojem slučajeva) izdvojene marginalne skupine čime se ove stavljaju na povlašteni položaj u zaštiti u odnosu na sve druge moguće povrede dječjih prava.
 
Pitam se otkud vam pravo da mandat koji vam je povjeren isključivo za obranu i promicanje prava djece, za pravilnu prehranu, medicinsku njegu i pravo na osnovno obrazovanje za što osim drugih izvora dobivate i sredstava poreznih obveznika, kao i druge dobrovoljne priloge građana, koristite kao platformu za promoviranje i usvajanje pojmova koji, niti su opisani u međunarodnim pravnim aktima koji se odnose na ljudska prava i prava djece niti su navedeni kao dio vašega temeljnog programa. Vi međutim, nastojite proširiti mandat na područje o kojem ni znanost nije još izrekla svoj pravorijek, a da ne kažem da je s moralnog aspekta i civilizacijskih tekovina čovječanstva ovo polje bremenito ozbiljnim etičkim pitanjima i dilemama (zaštita djeteta u tom smislu već je uostalom, kako sam spomenula ranije, regulirana i člankom 2, st. 2 te člancima 5, 16 i 29 Konvencije o pravima djeteta).  
 
S obzirom na to da ste posebnu pažnju usredotočili na prava djece na tom području iskazivanja novih rodnih i trans-rodnih podjela i orijentacija, zašto ne reagirate i na ponižavajuće globalno rasprostiranje pojave surogat majčinstva kojim se djeci bez njihova prava glasa, od početka oduzima pravo na odrastanje uz biološke roditelje umrežavanjem dva, tri pa čak i četiri člana (donora) u lancu „produkcije“ djeteta za hir bogatih pojedinaca ili parova koji iz različitih razloga ne stvaraju vlastito potomstvo, bilo da su hetero-spolni, isto-spolni (sposobni ili nesposobni za koncepciju vlastitoga potomstva) ili neka druga kombinacija partnerstva? Na što vas obvezuju čl. 8 i čl. 20. st. 3 iste Konvencije. I dok suvremeno liberalno društvo žmiri nad takvim etičkim akrobacijama i eksperimentima koji sve više nalikuju pokusima nad ljudima Hitlerovog 3. Reicha, što je s pravima djece nastale u takvim kombinacijama koja su najčešće upravo djeca rođena umjetnom manipulacijom humanoga reproduktivnog materijala pa imaju istovremeno više „roditelja“? A što je s pravima žena koje su svedene na ulogu inkubatora ili darovatelja gameta?
http://www.gm.univ-montp2.fr/PERSO/mainprice/unicef4.gif
Nisam s vaše strane uočila niti reakciju na sve češće glasove iz nekih znanstvenih krugova o pravu roditelja na post-natalni abortus (“After-birth abortion: Why should the baby live?”, Alberto Giubilini and Francesca Minerva, Journal of Medical Ethics, 23. 2. 2012.). Nije li upravo UNICEF pozvan da se i oko takvih pitanja javno odredi i očituje stajući u obranu prava djeteta na život?
 
Zašto na primjer, na vašim stranicama još uvijek kao ambasador dobre volje figurira Ricky Martin koji je sam izjavio da je posvojio djecu zahvaljujući (plaćenoj) asistenciji surogat majke dok se istovremeno navodno zalaže u borbi protiv trgovanja djecom.  Nije li upravo to pogubno da je osoba koja je sama sudjelovala u jednom vidu trgovine ljudskim fetusima i surrogacy biznisu, jedna od uglednih i uzornih figura UNICEF-a u borbi protiv takve trgovine?
 
Vi navodite: „Podrška društva roditeljima je u srcu dobre skrbi o djeci“. Moje je pitanje: A što je s dječjim pravima na biološkog roditelja gdje god je to moguće, i što je s jasnom i nedvosmislenom definicijom roditelja? Zar vi niste tu prvenstveno da branite interese djece i njihove obitelji kao prirodnog okruženja i temeljne pretpostavke za zdrav psihofizički razvoj, a ne da žmirite i podržavate moralno upitne eksperimente nad djecom?
 
Kakvim je tek traumama u svome psihofizičkom razvoju izloženo dijete kojemu je oduzeto pravo da upozna figuru majke ili oca, i to ne zbog nesretnih okolnosti koje nažalost ponekad donosi život (bolest, smrt ili rastava roditelja), već zbog nečijeg prohtjeva da uživa igrajući roditeljsku ulogu bez obzira na stvarne potrebe i prava djeteta koje o tome niti je tko pitao, niti je moglo odlučivati? S obzirom na to da Konvencija garantira djetetu pravo na poznavanje njegovih bioloških roditelja, zanimalo bi me kako u takvim slučajevima mislite to pravo djeteta zaštititi kad ga je u različitim surogat odnosima gotovo nemoguće utvrditi? Imate li u vidu i nebrojene mogućnosti zloporabe djece (o čemu su u više navrata pisali i svjetski mediji) od strane „roditelja“-naručitelja djece putem surogat koncepcija s ciljem zlostavljanja od strane unajmljivača surogat majki unutar isto-spolnih ili hetero-spolnih zajednica i jeste li u takvim slučajevima ikada igdje reagirali u zaštiti djece, na što vas obvezuje čl. 34 Konvencije o pravima djeteta kao na pr. u slučaju australskog isto-spolnog para koji je seksualno zlostavljao i ustupao drugim individuama posvojenu djecu za istu svrhu (na pr. slučaj M. Newton i P. Truong)?
 
Zašto UNICEF ne provodi snažnu i sistematsku kampanju protiv kupovanja humanog reproduktivnog materijala, novorođenčadi i djece koja je zauzela nesagledive razmjere u svijetu biznisa, a mogu si je dopustiti isključivo bogati čime se i u toj sferi reprodukcije ljudske zajednice provodi selekcija na moćne i bogate (koji si djecu naručuju i kupuju) i siromašne kojima se ograničava pravo na prirodno roditeljstvo ili su pak, protiv vlastitih moralnih načela i u borbi za preživljavanje obitelji, prisiljeni iznajmljivati svoje maternice i prodavati svoj reproduktivni materijal. Zar ne bi vaša kampanja trebala biti usmjerena na podizanje svijesti i odgovornosti bogatih za ravnopravniju raspodjelu društvenoga dobra kako bi se podigao standard siromašnih i omogućilo im se pravo na roditeljstvo (koje za sebe uz razne pritiske i lobije nastoji osvojiti i LGBT zajednica), a djeci dostojno djetinjstvo - kako to stoji u čl. 35 Konvencije o pravima djeteta?
 
Position Paper on Sexual Orientation and Gender Identity ne uključuje ni interes za ostvarivanje zagarantiranog prava djeteta na odgoj u duhu svoje tradicije i kulture s obzirom da je pitanje identiteta djeteta u mogućim donorskim kombinacijama i rodbinskim vezama pri umjetnoj koncepciji posve zanemareno. Kako pak Konvencija ističe "poštivanje i uvažavanje svakog roditelja i njegova vrijednosnog okvira" u skladu s međunarodnim pravnim dokumentima s područja ljudskih prava i prava djece, onda se logično nameće pitanje zaštite vrijednosnih okvira, kulturnog i nacionalnog identiteta roditelja/donora i djeteta rođenog u kombinaciji više donora (roditelja) ili u LGBT partnerstvu iz različitih dijelova svijeta od kojih svaki možebitno pripada drugačijoj vjeroispovijedi, tradiciji i kulturi? Zaključujem: Position Paper on Sexual Orientation and Gender Identity je po mome sudu pomno smišljena kampanja zaobilaznog prihvaćanja prava na roditeljstvo parova/partnerstava različitih rodnih identiteta na globalnoj razini čime bi se naknadno mogla provesti i implementacija istih u tekst Konvencije o pravima djeteta i tako postati obaveznom za sve države potpisnice. To bi dakako imalo reperkusije i na obiteljsko zakonodavstvo tih država.
 
Ovoj vrsti suptilnog pritiska UNICEF-a trebamo se odlučno oduprijeti. Stoga ću sa svoje strane i nadalje obavještavati što širi krug svojih poznanika i prijatelja o razlozima moga osobnog sudjelovanja u peticiji "Djeca trebaju oca i majku". Pretpostavljajući da je vaš odgovor potpisnicima stigao kao naputak iz središnjeg ureda UNICEF-a (zato ga valjda niste ni potpisali?!), molim da moje odlučno protivljenje aktu pod nazivom Position Paper on Sexual Orientation and Gender Identity potpisano punim imenom i prezimenom proslijedite naslovniku iz čije retorte je i proizišao navedeni uradak.
S poštovanjem,
 

Tuga Tarle

Političari nisu bogovi koji odlučuju o životu i smrti, nego su u službi života

 
 
Dana 28. siječnja 2015. godine u 11.00 sati, u Zagrebu, Vinogradska 27, ulaz u bolnicu "Sestre milosrdnice", Obiteljska stranka i Inicijativa 40 dana za život održale su konferenciju za medije s temom „Napad na slobodu savjesti, mišljenje i vjere“. Poseban naglasak: Sloboda savjesti medicinskog osoblja i pritisci Ministarstva zdravlja te nevladinih udruga na prava i slobode. Govorili su: Mate Knezović, odvjetnik, predsjednik Obiteljske stranke i Ante Čaljkušić, predsjednik Inicijative 40 dana za život.
http://direktno.hr/images/cache/700x350/crop/images%7Ccms-image-000002793.jpg
U zadnje vrijeme, osobito nakon imenovanja Siniše Varge na dužnost ministra zdravlja, provodi se kampanja kojoj je cilj uskratiti liječnicima i drugom medicinskom osoblju pravo na priziv savjesti te na protuustavan način natjerati bolnice da nastave provoditi abortuse. U tom duhu su i nastupi dr. sc. Dubravka Lepušića, udruge CESI te niza drugih političara i raznih udruga.
 
Pobačaj nije i ne može biti ljudsko pravo nego zločin protiv nevinih ljudskih bića. Svako ljudsko biće ima prirodno pravo na život koje jamči i Ustav Republike Hrvatske u čl. 21., a isto pravo jamči se i svim međunarodnim pravnim aktima koji uređuju pitanje temeljnih ljudskih prava i kojih je potpisnica Republika Hrvatska. Protivno je Ustavu i zakonima Republike Hrvatske stvaranje svojevrsnog popisa registra ginekologa i drugog medicinskog osoblja koje ima priziv savjesti. Sloboda savjesti je u Hrvatskoj zajamčena. Ovim se želi zastrašiti medicinsko osoblje pa se očigledno priprema određena vrsta progona zbog priziva savjesti.
 
Također je proziran pokušaj usmjeravanja trudnica i stvaranje paralelnog sustava „izvan zdravstvene ustanove što se može realizirati temeljem sporazuma s drugom zdravstvenom ustanovom“ kako predlaže ministarstvo. Drugim riječima ravnatelj koji ima prigovor savjesti mora pomoći trudnici u čedomorstvu i uputiti ju u drugu ustanovu. Podržavamo pravo Inicijative 40 DANA ZA ŽIVOT i drugih inicijativa na okupljanje i molitvu. Protivimo se pokušajima zabrane mirnog okupljanja i molitve pred bolnicama. Ustav RH jamči slobodu okupljanja, slobodu vjere i slobodu mišljenja i izražavanja misli. Na žalost postoje ideje da se zabrani javno iznositi mišljenje je abortus ubojstvo. Čak ako ga i prestanemo tako nazivati on ne će prestati biti ubojstvo. Kod pobačaja se ne radi samo o ubojstvu. On je već odavno poprimio razmjere genocida. On izaziva neviđene traume kod majki koje su to učinile, u društvu ostavlja demografske praznine te je jedan od glavnih krivaca propasti kršćanske civilizacije.
 
Obiteljska stranka čvrsto stoji na stajalištu da je abortus ubojstvo nevinog ljudskog bića, da je zločin protiv najnemoćnijih i ljaga na savjesti političara, roditelja, pojedinih medijskih djelatnika koji iznose laži da je abortus ljudsko pravo ili pravo žene. Postavljamo pitanje svakom od onih koji se zauzimaju za abortus. Podržavamo slobodu savjesti, okupljanja, vjere, slobodu misli, slobodu znanosti da iznosi sve ono što abortus uistinu jest. 
 

Mate Knezović, predsjednik Obiteljske stranke

Anketa

Tko je po Hrvatsku i Hrvate opasniji?

Četvrtak, 19/09/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1218 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević