Get Adobe Flash player

Duh i tijelo

 
 
Umjetnici, znanstvenici i filozofi su od pamti vijeka tražili ili su se gubili u traganju za smislom harmonije duhovnih vrijednosti i tjelesnih izazova. Nema nikakvog smisla veličati duh i podcijeniti tijelo ili obrnuto. Naprotiv, smisao nastojanja je u pronalaženju uzajamne veze u kojoj bi valjalo biti jasno i neupitno da niti jedno tijelo nije moguće pokrenuti bez voljnog poticaja ili čovjekove želje da izaziva mišice ili ih potiče vježbom koja jača tijelo, a s njim postiže samopouzdanje i krijepi duh kako bi se postiglo geslo olimpizma: više, brže i jače. Ne samo u tjelesnom, već i u duhovnom smislu!
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/2/22/NAMA-Asklepios_Epidaure.jpg
Tijelo i duh, čovjek i priroda, biologija i fiziologija, sociologija stvarnog i filozofija univerzalnog. Tko bi to mogao istražiti, dovesti u vezu ili razumjeti, do mjere koja će nam dati do znanja ili pokazati, što su tjelovježba i šport? Što su bili do razdoblja spoznaja humane genetike i što sada znače, kad je dešifriran genom i, kad nam u svjetlu bioloških činjenica čovjek sve manje postaje predmet spekulacije, a sve više predmet manipulacije s činjenicama u koje, sasvim sigurno, spada i sve ono što je do jučer bila klonirana ovca s imenom "doly" ili danas već pojava "kravljeg ludila" kao posljedica biološkog otpora prehrambenom nasilju čovjeka koji biljoždere hrani bjelančevinama životinjskog podrijetla. Jeli čovjek kažnjen bolešću ako konzumira meso neprirodno hranjenih biljoždera? Možda  priroda pokušava dovesti u sklad čovjekovu pohlepu za izobiljem? U ovom slučaju hrane, a u nekom drugom mišica što ih kultivatora tijela postižu umjetnim putom stvarajući "brda" mišica neprirodnom prehranom uz pomoć hormona farmakološke sinteze.
Čovjek kao biološka činjenica i njegova socijalna egzistencija je golemi prostor i bogato povijesno iskustvo kojim je tjelovježba prolazila različita stajališta o njegovom (čovjekovom) nastanku, razvoju i odnosima duha i tijela.
 
Od grčkog perioda koje je kulminiralo Periklovom Atenom i rimskim razdobljem augustovskih vremena u kojima je natjecanje bilo zabava za publiku što je dosezala patološke trenutke samom činjenicom  da je pobjednik bio poštivan ako je raskrvario ili po nuždi ubio protivnika obilježilo je razdoblje Rima za vrijeme Nerona koji se uspio uzbuditi tek kad je zapalio Rim. Jesmo li dosegli stupanj kojim individualnu tjelesnu slabost kompenziramo histerijom koja je sve prisutnija na masovnim okupljanjima u kojima prednjače stadioni?
 
Zašto je Car ukinuo olimpijske igre?
 
Do pojave spoznaja humane genetike dominirala je Darwinova teorija evolucijskog razvoja s pretpostavkama o precima što su bliski čovjekolikim majmunima. Međutim, danas pouzdano znamo da od majmuna može nastati samo majmun, baš kao što hraneći se istom hranom konji rasnih pasmina nikad neće promijeniti svoje biološke i radne značajke svojeg genetskog testamenta.
S današnjeg je stajališta nevjerojatno kako su se neki divili tjelesnim sposobnostima naših predaka, tobože, vrlo bliskih prirodi. Danas pouzdano znamo da je čovjek udaljavajući se od prirode i zahvaljujući boljim higijenskim uvjetima života i rada uspio iz desetljeća i desetljeće unaprjeđivati svoje fizičko zdravlje a s njim i športske rezultate. Da je ova konstatacija točna više od bilo čega svjedoči razvoj sportova i unapređivanje dometa u svim športovima i športskim disciplinama. Čovjekova biološka priroda određena je molekularnom strukturom DNK-a; ona je pokazala da je čovjek jedan drugom vrlo sličan, ali neponovljiv s obzirom na nasljedni program njegovih roditelja i njihovih predaka. Iznimka je samo par jednojajčanih blizanaca, koji su identični.
Bez namjere da se hvali tijelo i umanjuje duh i obrnuto, a u cijelom kontekstu postavljenih pitanja koja traže odgovor, tjelovježbu kao biološki proces i sport kao socijalni domet, valja isključivo gledati kroz čovjekovu potrebu prilagođavanja vremenu i prostoru namjerom da se pronađe mjera i da se definitivno napusti uvjerenje: što više radimo imat ćemo bolje rezultate.
 
Razmatranje tjelovježbe i športa u svjetlu bioloških činjenica je nužnost koja nameće redefiniranje brojnih pojmova, postupaka i zahtjeva u nastavi tjelovježbe, u sportskom treningu i u javnim aspektima zdravstva .U tom je smislu bitno ustanoviti relacije spram :
• zdravlja i tjelovježbe (športa);
• koristi i štete od izabrane aktivnosti;
• športa i nasilja nad njim i u njemu.
 
(Nastavak slijedi)
 

Željko Mataja

Stigmatiziranje hrvatske države

 
 
Svaka je zemlja na svoj način sretna i nesretna. Njezin suverenitet se potkopava i kad u njoj cvate nezadovoljstvo i kad ne funkcionira pravna država. Kad se moral kvari, pravda postaje beskućnicom. Identiteti se rastvaraju, društva se pretvaraju u nervozne zajednice, agresija se povećava. Zemlja još uvijek ne funkcionira. Dosadašnja izgradnja države nije stvorila institucije koje proizvode javna dobra. Bivši komunisti oteli su državu i nahranili svoje sljedbenike. To ne stvara samo polarizaciju, nesigurnost i nestabilnost u društvu, nego jača protudržavne snage. Tako projugoslavenske i velikosrpske snage, bivši okupatori dijelova hrvatske zemlje do 1995., neprestance stigmatiziraju hrvatsku državu kako bi odvratili pozornost od svoga bjesomučnoga terora, uništavanja imovine, deportacija i uklanjanja tragove nestalih Hrvata. U ime nedomišljene „pomirbe“ (bez priznanja agresije!) i „opraštanja“ (bez zamolbe) zločini nisu kažnjeni, a agresori u njoj mirno žive i svojom nazočnošću provociraju domaće pučanstvo. I kad se oprosti počinitelju, zao čin ostaje trajnom opomenom.
https://static.lupiga.com/repository/article/horizontal_pic/11855/slider_velika.jpg
Frapantna je neodgovornost hrvatskih vlasti koje po hrvatskoj državi trpe one iste parole s kojima su 1990-ih godina organizirani mitinzi protiv Hrvatske u samoj Hrvatskoj: „Ovo je Srbija“! I onda „oslobođenu“ zemlju kite spomenici s ko-kardama, crvenim zvijezdama i natpisima na spomenicima: „I sada gledam Borovo rođeno moje selo, braću i sestre i srpske borce. Moje bitke biju žestoko, ponosno dižu čelo i srpske zastave visoko i tvrdo na srpskoj zemlji stoje.“
 
Što je s odredbom Ustava o teritorijalnoj cjelovitosti Hrvatske? Borovo Selo se nalazi na području hrvatske države. Pravno i civilizacijsko je pitanje kako može biti „srpska zemlja“ na teritoriju hrvatske države? Velikosrpska strategija, da je srpska zemlja svugdje gdje žive Srbi, nastoji pretvoriti ratni poraz u mirnodopsku po-bjedu i, što je još gore, iznuditi gubitak hrvatske nedužnosti. Nepojmljivo je da jedna demokratska država takav grobni natpis trpi unutar svojih granica. Nezamislivo je u demokratskom svijetu da na grobu čovjeka iz Južnoga Tirola (talijanska pokrajina Trentino Alto-Adige), čiji je materinski jezik njemački, stoji da počiva na „austrijskoj zemlji“! Svaka država uživa uglavnom onaj ugled koji sama o sebi stvara, pa tako i Hrvatska. Da bi se nazvalo lošim ono što je loše, za to ne treba poseban trud uma niti hrabrost. Dok SNV i SDSS četnikuju po Hrvatskoj, kao i njihovi pretci s prijelaza iz 19. u 20. stoljeće i cijelo 20. stoljeće, i kite je kokardama, istodobno imputiraju Hrvatima „fašizaciju“ i „ustašizaciju“, predbacuju „povijesni revizionizam“ i „govor mržnje“ (nadomjestak nostalgičnomu verbalnom deliktu!), vrijeđaju ih na farizejski način, proglašavajući četništvo državotvornim.
 
Hrvatskim aktualnim vladarima je, očito, važniji SNV-ov i SDSS-ov velikosrpski „srpski ključ“ za većinu u Hrvatskom saboru, nego što te organizacije vrše nasilje i tutorstvo ne samo nad hrvatskim narodom, nego i nad većinom srpske manjine koja je lojalna hrvatskoj državi. Čovjek osjeća nelagodnost i grozi se nad najnovijim SNV-ovim biltenom za 2018. godinu, objavljenim o trošku hrvatskih poreznih obveznika, u kojemu dominira šovinistička rabulistika potkrijepljena primitivizmima i banalnostima. Protiv primitivizma, banalnosti i ljudske gluposti ne postoji zakon! Očito se i uljudba negdje zagubila! Biltenom vlada posvemašnji nedostatak poštovanja i on je demonstracija fanatičnoga radikalizma, kojim se javno i glasno zbog jednog izgrednika proziva hrvatski narod, nameće mu se kolektivnu krivnju za djelo koje nije učinio i stavlja Hrvatsku i njezin narod na optuženičku klupu. Da se k tome pojavljuju izjave SNV-a poput one da je Oluja bila „etničko čišćenje“, čini situaciju ozbiljnom i beznadnom.
 
Umjesto da traže uzroke svoga nezadovoljstva u svojim redovima, priznaju agresiju i pokaju se, oni se nabacuju blatom na Hrvatsku i njezin narod. Zar sam srpski političar Mirko Tepavac nije izjavio: „Srbija je očistila Hrvatsku od Srba. Nikad se Hrvatska sama ne bi usudila, niti bila u stanju to učiniti da Srbija nije digla Srbe protiv njihove hrvatske domovine“? SNV i SDSS, naprotiv, postojano rade na realizaciji programa velikih „srpskih antifašista“ Stevana Moljevića i Draže Mihailovića na osnivanju institucionalne srpske krajine u Hrvatskoj, nakon nepovratnoga gubitka teritorijalne. Tako se za teritorijalnu srpsku krajinu priprema teren i čekaju prikladne okolnosti „prisajedinjenja Srbije sa Srpskom“. Zbog toga se kontinuirano šalju poruke u svijet o „povampirenom ustaštvu“, o zemlji koja destabilizira „region“ i može doživjeti „sramotan kraj“ kao NDH. Nakon tih izljeva mržnje i provokacija šalju u svijet farizejsku poruku „Da se bolje razumijemo“!
 
Držanje hrvatskih vlasti, kao i ravnodušnost onih koji „su stvorili ovu državu“, u ovom predmetu može se usporediti s drevnom tragikomičnom humoreskom, nekom mješavinom satire, burleske ili parodije, o „Zlatnom magarcu“ (Asinus aureus). Muškarac se preobrazi u magarca, nakon strastvenoga ljubavnog zagrljaja sa ženom. U njemu je sve ostalo ljudsko osim tijela koje nikako ne uspijeva ponovno se pretvoriti u ljudsko. Ljubavnim zagrljajem s Beogradom 1918. godine Hrvati se preobraziše u pokorne sluge i nikako da nađu izlaz iz toga prokletstva.
 
(Nastavak slijedi)
 

Tihomir Nuić, Politički zatvorenik, br. 281., listopad/studeni/prosinac 2019.

BIOSOCIOLOGIJA ŠPORTA I ŠPORTSKI TRENING

 
 
 
Spomenici civilizacija su umjetnički dometi koje razara vrijeme, a Prirodu kao originalnu vrijednost razara čovjek.
 
Čovjek je ovisno biće. Dok je bio blizak prirodi ovisio je o njoj. U mjeri društvene organiziranosti ovisi o društvu. U svakom njegovom (čovjekovom) ovisničkom značenju bio je i ostao je osuđen na trčanje! U svojim prapočecima trčao je za hranom ili je trčao da ne bi postao hrana. "Trčanje za hranom" imalo je različite uvjete opstanka. Negdje i nekad "utrka" za plijenom bila je zamijenjena možda ronjenjem, plivanjem ili veslanjem. Obradi zemlje, zacijelo, prethodio je lov i pripitomljavanje životinja, a u svemu tome sposobnost ili spretnost boljih trkača, jahaća, plivaća, lovaca, obrađivača zemlje, ili od svega toga pomalo. Sve to u cjelini i posebno otvaralo je prostor konkurencije, suparništva ili rivalstva koje je od razdoblja pukog opstanka postupno pretvarano u utrku za materijalnim dobrima.
Od trčanja radi opstanka do trčanja za materijalnim dobrima čovjek je život pretvorio u natjecanje, a sport u socijalni oblik u kojem se njeguje natjecanje uz poštivanje pravila kojima arbitriraju suci i gledatelji s namjerom da se ustanovljene vrijednosti prenesu u život. U svakom slučaju čovjek kad je prestao trčati da ne bi postao "hrana", u nekom smislu, pretvorio se u žrtvu dobara za kojima je trčao. Prvo evolucijskim razvojem, a kasnije tehnološkim dometima, čovjek je ubrzao svoj hod tako što je konjsko sedlo zamijenio automobilskim sjedalom. Tom metaforičkom činjenicom dat je presjek globalnog ljudskog gibanja što je prevalilo put od magarca ili deve do aviona nadzvučne brzine koji danas nije u stanju nadomjestiti brzinu kojom putuju informacije.
http://assets.fightland.com/content-images/contentimage/59622/the-bloody-deadly-heavy-fights-of-ancient-greece.jpg
Razapeta elektronska paučina više ne nudi utrku ljudi već informacija. Od vještine jahanja na četveronošcima do sjedenja pored PC-a i nije prošlo puno vremena; ono je samo u posljednjem stoljeću, a osobito desetljeću, silno ubrzano. Tehnološkim dometima usavršavala su se sredstva od faze ekonomskog, a s njim i socijalnog razvoja. Koliko god čovjek bio uspješni trkač, u utrci koju je odabrao, gubio je jedino utrkujući se sa zdravljem. Materijalne vrijednosti na jednoj strani uvijek su na tezulji druge strane prevagu činile brojne bolesti i tegobe što su nastale nesanicom, nervozom, lošom ili neredovitom prehranom i brojnim uzrocima koje nema svrhe nabrajati. Kao što trčanje nikad nije zaustavljeno tako ni ropstvo materijalnim dobrima nikad nije ukinuto.
 
Strah od ropske ovisnosti, kmetske odanosti ili bilo kakvog služinskog odnosa zamijenjen je robovanju materijalnim dobrima; ona nisu skrivena u pećini koju je Alibaba otvarao riječima: "Sezame, otvori se". Danas je "blago" dostupno preko elektronskog senzora, koji reagira na dodir ili na glase  otvaraju robne kuće i trgovački centri u kojima elektronski kodirana kartica čuva tajnu vlasničkog identiteta i konta s kojim raspolaže vlasnik. Sav taj, nazovimo ga, napredak ima svoju cijenu koju je platio čovjek kao trkač za svojom egzistencijom i robovskom sudbinom koju je, kao ovisno biće, odabrao.
Trčeći došli smo do crte posvemašnje komercijalizacije u kojoj su još jedino zrak i voda besplatni. Međutim, do čistog zraka i do čiste vode će biti sve skuplje doći. Gomilajući materijalna dobra razaranjem prirode čovjek je došao do apsurdne situacije. Pokušava od zaborava uščuvati ostatke starih ili izumrlih civilizacija tako što osvježava ili konzervira spomeničku baštinu koju je razorilo vrijeme ne  shvaćajući pri tom da je za opstanak odlučujuće čuvanje prirode.
Samo je priroda originalna, a sve je ostalo umjetno ili, ako netko hoće, umjetnost. Čovjek je dužan shvatiti da je priroda, tamo gdje je još o(p)stala, original spomeničke vrijednosti 0-te kategorije ili zahtjev s najvišom međunarodnom protekcijom kojeg smo dužni čuvati.
 
Kao što je priroda originalna vrijednost uvjeta u kojem čovjek opstaje koristeći i obnavljajući njene resurse tako i tjelovježba ima sudbonosno značenje njegova odgoja i razvoja za zdravo društvo u kojem je čovjek poput bicikla koji ako ne giba pada. Znači, čuvati prirodu i održavati tijelo sukladno biološkim potrebama mogli bismo označiti bio-sociologijom, odnosno, pojmom pod kojim bi valjalo razumjeti odnos čovjeka i prirode na zasadama spoznaja koje je dosegla genetika.
 
Život u skladu s prirodom kao apel i zagovaranje nije ništa nov, a još je manje originalan. Riječ je isključivo o usuglašavanju bioloških sa socijalnim činjenicama ili, kako konstatira P. Langran 2),  … čovjekova kultura bila je stoljećima bez normalne veze s biologijom, tjelesnim izražavanjem i seksualnošću, pa nije ni čudo što se tijelo u takvim odnosima pobunilo. U kontekstu "pobune tijela" valja razumjeti čovjekovu individualnost i sličnost, koja je jednaka u izbjegavanju gibanja ali i neponovljivosti želje, osjećaja i sposobnosti koje tijelo pruža svakom čovjeku da se, i tijelo, izrazi estetikom, stilom, vježbom ili sportom.
Veza tijela i duha danas je jasnija no ikad prije. Ta činjenica, međutim, još ništa ne govori o smislu s kojim bi duh pokretao tijelo i pružao mu mogućnost izbora onih aktivnosti koje pridonose zdravom načinu života.
Budući da priroda nije jednoobrazna, ni tjelovježba nije obrazac ili recept s izborom vježbi koje će poticati tjelesni razvoj. Samo je neupitna činjenica da čovjek (dijete) odrastajući mora prvo razviti svojim gibanjima velike mišićne grupe s kojima uspravljajući se i gibajući se ima potrebu ojačati svoje tijelo do mjere koja jamči bar jedan sklek, jedan zgib, čučanj i snagu trbušnih mišića kao najbolji steznik naših unutarnjih organa. Ovisno o uvjetima u kojima čovjek živi ili o izboru športa kojemu je naklonjen tjelovježba je specijalizirana primjena gibanja koja pridonose snazi ili preciznosti mišića za tehničku izvedbu nekog športa. Bogatstvo gibanja i čovjekovih mogućnosti od tjelesne vježbe čini gotovo istu mogućnost koju ima liječnik u izboru lijekova za bolesne. Zdravima, trener u sportu i stručnjak za tjelovježbu dužan je primijeniti ili odabrati vježbe i postupke kojima se postiže učinkovitost u športu i harmonični poticaj tijelu i duhu koji je generator svih odgojnih utjecaja.
 
(Nastavak slijedi)
 

Željko Mataja

Anketa

Čega se više bojite?

Utorak, 07/04/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1147 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević