Get Adobe Flash player

Trocki 1936.: Ciliga odstupio od svojih ultralijevih stajališta

 
 
Ciliga se, izašavši iz ruskoga kaznenoga sustava, u kojemu su svi disidenti jednako patili pod bičem boljševičke tajne policije, nije mogao više držati trockističkoga zahtjeva za jedinstvenom revolucionarnom nepogrešivošću. Za njega nije stajala nikakva prepreka između lijeve oporbe i kritike što su je predložili menjševici, pa je ubrzo nakon svojega članka objavljenoga u Bjulleten' Oppozicii isto tako poslao članak menjševičkome glasilu u egzilu, Socialističeskij vestnik. S toga je razloga njegov odnos spram trockista bio brzo osuđen na propast. Razvoj Trockijevih stavova prema Ciligi otkrivamo u dva niza pisama koja su prevedena i objavliena na engleskome. Jedan niz od sedam pisama započinje 16. prosinca 1935., kad je Trocki pisao jednom od svojih suradnika, Čehu Janu Frankeli, s kojim je Ciliga uspostavio kontakt. Trocki je izrazio interes za Ciligu, ali je napomenuo da se njemu kao i svakome tko je u to doba pobjegao iz Rusije, moraju postaviti određena pitanja: "Kako je taj čovjek izašao iz zemlje? Tko mu je pomogao pobjeći? S kim je ovdje u kontaktu? Što misli kad kaže da namjerava osloboditi svoje drugove 'svim nužnim sredstvima,?,,
https://www.radnicki.org/wp-content/uploads/2017/11/23432281_2180112055549532_1082920292_o-816x588.jpg
Kasniji komentar, sa svojim nagovještajem strasti za Južne Slavene, nosi autentični žig Cilige, čiji su instinkti uvijek bili usmjereni prema smionoj akciji. Trocki se ubrzo uvjerio u Ciliginu bona fides te je željno čekao da ga uključi u šira nastojanja oko pomoći revolucionarnim političkim zatvorenicima u Rusiji. Sa znatnom pronicljivošću, Trocki je napomenuo u jednome pismu u tom trenutku da "je najveća sramota našega vremena da radničke organizacije šute o zločinima staljinističke birokracije. To je samo druga strana težnje da se kapitulira pred fašizmom." U pismu od 2. siječnja 1936., upućenom samome Ciligi, Trocki profinjuje i ističe jedan od svojih najznačajnijih komentara: "Staljinizam je sifilis međunarodnoga radničkog pokreta". On zaneseno zastupa svjetsku kampanju solidarnosti s ruskim zatvorenicima. Ipak, gotovo u istom času, pojavljuju se razlike. Tako 24. siječnja Trocki ponovno piše Janu Frankelu, žaleći se da je "drug Ciliga protumačio moje posljednje pismo kao da, takoreći, "ja dajem njemu pravo" da nažalost više se ne tiska. Mnoga djela Rose Luxemburg i Trockoga naveliko se tiskaju, dok se djela socijaldemokrata, poput Martova i Hilferdinga, veoma rijetko tiskaju... individualno pregovara s menjševicima i lijevom SR strankom (članovi populističke socijalističko-revolucionarne partije koju su boljševici nemilosrdno ukinuli, op. aut.) ... te je besmisleno da se Ciliga povezuje s menjševicima samo stoga što oni imaju nekoliko tuceta drugova u egzilu u SSSR-u."
 
Premda su Trocki i njegov Bjulleten' nastavili prepoznavati važnost Ciliginih izvješća o zatvorenicima u RUSi~,časopis je obustavio izdavanje njegovih djela nakon broja 49 (travanj 1936.). Trocki je opet raspravljao o Ciligi ubrzo nakon toga u nizu pisama rusko-belgijskome novelistu, memoaristu i dugogodišnjem antistaljinistu, Victoru Sergeu. Poput Cilige, Serge je napustio Rusiju nakon što je bio interno protjeran zbog svoje uključenosti u trockističku oporbu. Serge je stigao u Belgiju u travnju 1936. i srdačno je primljen u trockističkome krugu u EUrop~ ali je isto tako brzo došao do različitih shvaćanja od "staroga" na čelu pokreta. U pismu Sergeju od 29. travnja 1936., većinom posvećenom napadaju na menjševike i druge "nerevolucionarne" lijeve kritičare Staljina, Trocki komentira da je "Ciliga odstupio od svojih ultralijevih stajališta te je također iskočio na kolosijek prijateljstva s menjševicima. Njegovo razmišljanje ide približno ovako: SSSR nije radnička država, već bonapartistička država kapitalističkoga tipa; demokracija bi bila korak naprijed za SSSR; menjševici će potpomoći demokraciju; stoga su oni naši saveznici. Nema koristi pokušati naći smisao ovome ..." Pet tjedana kasnije, 3. lipnja 1936., Trocki piše Sergeu: "Teško je zamisliti gluplje djelo od toga da su menjševici objavili Ciligin članak ... odmah nakon njegovih pisama, odlučio sam - (Ciliga) nije ništa drugo do menjševik usijane glave."
 
Dva dana kasnije, on se vratio toj temi, zapisavši u podbilješci "Ciliga kaže: ako se možeš udružiti s (francuskim socijalistom Lavom) Blumom protiv fašista, zašto ne bi isto mogao učiniti s (Fjodorom) Danom protiv staljinističke 'reakcije'?" Takvo je stajalište bilo posve neprihvatljivo za Trockoga, koji je kao arhitekt boljševičkoga prevrata 1917. i utemeljitelj Crvene armije nastavio, čak i ljeta 1936., izjavljivati da bi u izboru između menjševika i staljinista "on očito morao odabrati staljiniste". Ti komentari signaliziraju da je Trocki prestao gledati na Ciligu kao na političkoga saveznika te je sada gledao na njega kao na kakvog oponenta, ako čak ne i izravnog neprijatelja.
 
(Svršetak)
 

Stephen Schwarz, San Francisco

Boljševici su bili većinom zainteresirani za "razaranje dostojanstva i moralnoga integriteta žrtava"

 
 
Pri kraju života Ciliga se upleo u nesretne i nepotrebne rasprave u Hrvatskoj zbog komentara koje je izdao u djelu Sam kroz Evropu ... glede ponašanja Židova u zloglasnom logoru Jasenovac. Komentari su navedeni u Bespućima ..., kontroverznom djelu Franje Tuđmana, kasnijeg predsjednika novorođene republike Hrvatske. Oni uključuju opis Židovskoga vodstva logora. Ciliga, zapravo, pripisuje tu Odgovornost, koja je povrijeđena nacističkim rasnim zakonima što ih je usvojila ustaška država, upletenosti takvih Židova kakav je bio kršćanski konvertit Josip Frank na početku ustaškoga pokreta. On je, dakle, iznio optužbu da su Židovi u vođenju logora pljačkali skriveno blago ciganskih zatvorenika. Ciliga je objašnjavao razliku između svojega iskustva u ruskim zatvorima i logorima, na jednoj strani, te u Jasenovcu, s druge strane, dokazujući da su boljševici, poput srpskih terorista, četnika, i Titovih partizana, bili većinom zainteresirani za "razaranje dostojanstva i moralnoga integriteta žrtava".
https://images.newrepublic.com/4c263fdbf4a2ade32631a224796aebb89805e3a8.jpeg?w=1200&q=65&dpi=2.625&fm=pjpg&fit=crop&crop=faces&h=800
Nastavlja okrivljavati židovsko vodstvo u Jasenovcu zbog "židovskoga nacionalizma" i separatizma prema nežidovima, datirajući to još od doba Mojsija. Kako Tuđman napominje, ti su komentari Ciligu "nehotice" smjestili među antisemitiste. Hrvatski Židovi, koji su podržali proglašenje republike Hrvatske 1991, izražavali su unatoč tomu znatno negodovanje zbog tih primjedaba. Ipak, valja također spomenuti da je u djelu Sam kroz Evropu ... Ciliga napisao da su "sredstva i načini kojima su antisemitisti, od Charlesa Maurrasa do Adolfa Hitlera - da se ograničim na antisemitističke ideologije modernoga doba - vodili svoju borbu protiv Židova, bili i ostali za mene moralna i intelektualna monstruoznost.rf Netko bi mogao poželjeti da je on ove zbrkane misli, koje ostaju mala mrlja u uspomeni na nj, ostavio za sebe, ali isto tako valja priznati da takvi stavovi, posebno u našemu dobu, nikada nisu posve izašli iz markističkoga diskursa te da je antisemitizam bio sve drugo samo ne središnje pitanje njegova rada.
 
Ante Ciliga umro je u jednom od najgorih trenutaka u groznom srpskom ratu devedesetih godina. Krvavi otisci stopala agresora ostaju na tlu Hrvatske i BiH s imenima mučenika u Borovu Selu, Dalju, Vukovaru, Dubrovniku, Bijeljini, Zvorniku i mnogim drugim mjestima. Mostar - Ciligin Mostar - bio je u ruševinama. Tisuće je ljudi umrlo ili izbjeglo. Svuda su razarane povijesne građevine, crkve i džamije. Zapad je čuo za masovna silovanja bosanskih Muslimanki, Hrvatica, Mađarica i drugih žena, što su ih počinili četnički teroristi u BiH. Ipak, za one koji razumiju i simpatiziraju životnu putanju Ante Cilige, jedna od najnižih točaka u groznom iskustvu bila je zabilježena u svjetskome tisku 21. listopada 1992., na sam dan Ciligine smrti: izbijanje sukoba između Hrvata i bosanskih Muslimana u bosanskome mjestu Vitezu, sjevernozapadno od Sarajeva. Takav je ishod Ante Ciliga mrzio te se protiv njega borio čitavoga svoga političkog života. Imao je sina sa ženom Bugarkom ili Makedonkom, (Ljuba Volčeva, liječnica i Makedonka iz Prilepa,op. X.Y.) o kojoj je malo toga poznato, jer je brak završio prije no što je otišao u Rusiju. On je čovjek koji je živio svoj život na povijesnim raskrižjima. Postoji li tvrdnja koja bi bila primjerena kao nekrolog Anti Ciligi, onda je to ona što ju je izrekao njegov prijatelj Ivo Vučičević: "Ciliga je vjerovao da, ne može li napisati istinu, ne treba uopće pisati."
 
(Svršetak u sljedećem broju)
 

Stephen Schwarz, San Francisco

Makedonija isto tako ne smije biti predana srpskome imperijalizmu

 
 
Nadalje, on dokazuje da je "u stvari, Beograd želio i još želi steći imperijalističku jednakost s Moskvom: Titov režim prihvatio je dominaciju velikoruskoga imperijalizma nad narodima SSSR-a, te je za sebe želio priznavanje dominacije velikosrpskog imperijalizma nad narodima Jugoslavije i Balkana" (istaknuto u Oba djela, Au Pays ... i Siberie, Terre de l'Ex;1et de I'Industralisation, revidirao je Karlo Mirth u Croatia Press (Madrid), 20. svibnja 1950., prema prepisci i prijateljstvu između njega i Cilige. ... izvorniku) ... Neslaganje i konflikt između komunističkih režima Sofije, Beograda i Moskve jest konflikt i svađa između triju imperijalističkih razbojnika, jednoga velikog i dva mala, zbog podjele plijena."
https://pmcdn.priceminister.com/photo/Dix-Ans-Derriere-Le-Rideau-De-Fer---Au-Pays-Du-Mensonge-Deconcertant-Livre-875773833_L.jpg
I na drugim mjestima u eseju on napominje da Srbi "ne posjeduju one brojčane, geografske, ekonomske, tehničke, kulturne ili političke prednosti koje ... Rusi imaju nad narodima SSSR-a. Srbi i neupućeni koji u Titovoj Jugoslaviji vide 'mali SSSR' ne uočavaju dovoljno dobro slabost te države.,,19 Ciliga isto tako s rijetko viđenim razumijevanjem piše o kritičkoj naravi kosovskoga pitanja u Jugoslaviji. Kako on ističe, Tito je sam 1939. priznao opstojnost nadmoćne albanske većine u toj pokrajini ("kvazikompaktne većine od 900.000 Albanaca ... samo 300.000 manje od čitava pučanstva same Albanije.,,) Ciliga objašnjuje kako uporaba pojma "Šiptar", koji rabe Srbi radije no Albanci da bi opisali kosovsku većinu, ima namjeru otuđiti kosovske Albance od njihova prirodnog poistovjećivanja s albanskom državom te im dati puki plemenski način življenja pod jugoslavenskim vlastima.
 
U zaključku se Ciliga izjašnjava ovako: "Autor ovoga članka pripada onoj grupi Hrvata, danas vjerojatno maloj manjini, koja je uvjerena da krajnje rješenje leži u jednoj ... demokratskoj federaciji s jednakim pravima, ili konfederaciji svih Južnih Slavena, naroda Balkana, te dunavskoga bazena uopće." Mir i sporazum između Hrvata i Srba, nastavlja Ciliga, zahtijevat će suverenu hrvatsku državu, status Srba u Hrvatskoj kao nacionalne manjine prije no dominantne narodnosti, suverenost Bosne i Hercegovine kao i politička prava pučanstva bosanskih Muslimana te priznavanje prava Hrvata u Crnoj Gori iSrbiji. (Kako je Ciliga ukazivao, Titov je režim ustavno zaštićivao Srbe u Hrvatskoj, ali nikada takva jamstva nije proširivao na nesrpsko pučanstvo koje živi unutar službenih granica Srbije, ukljUČUjući Hrvate, Albance, Mađare i druge.) Prema Ciligi, takav sporazum ovisi, prije svega, o "ponovnom uspostavljanju odvojene i, zapravo, suverene demokratske države Hrvetske te demokratske države Srbije ... Hrvatske se, dakle, mora najprije osloboditi iz srpskoga~arma te tek onda može postati prijatelj i saveznik Srbije" (istaknuto u izvorniku.)
 
Naposljetku, on inzistira da Makedonija isto tako ne smije biti predana srpskome imperijalizmu. Tim komentarima ništa ne treba pridodati danas, četiri godine nakon novoga balkanskoga rata. Kako navodi Ciliga iz Titova "Fascism Threatens Yugoslavia", tiskano u Kominterninom glasilu International Press Correspondence, izašlo u Moskvi, Londonu itd., svibanj 1939. U rujnu 1969. Ciliga je posjetio SAD i to je bio njegov jedini posjet toj državi. Bio je prisutan na simpoziju na Sveučilištu Južne Karoline u Kolumbiji te također govorio na maloj konferenciji (pretežito) hrvatske mladeži u New Yorku. Njegova obveza prema vlastitim istraživanjima i pisanju izražavala se dalje u njegovim radovima u nizu malih periodika, uključujući Bilten Hrvatske demokratske i socijalne akcije (Bulletin of Croatian Democratic and Social Action) te izdanje časopisa Na pragu sutrašnjice (On the Threshold of the Future), koji se pojavio na hrvatskome u Rimu, a zatim i u Švedskoj, počevši od 1974. U njemu je objavio fascinantne dokumente o povijesti KPJ te o hrvatskoj i južnoslavenskoj politici. U to je doba postao prominentan u političkome životu hrvatske dijaspore. Njegova su se djela i dalje objavljivala, a neka su bila ponovno tiskana. Najvažnije je to da se novo izdanje njegova klasika, izmijenjena naslova, Dix Ans au Pays du Grand Mensonge Deconcertant, pojavilo 1977. u Parizu da bi pridonijelo političkome razvoju novoga naraštaja.
 
(Nastavak slijedi)
 

Stephen Schwarz, San Francisco

Anketa

Treba li, nakon neuspjeha u Bakuu, smijeniti Zlatka Dalića?

Ponedjeljak, 16/09/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1252 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević