Get Adobe Flash player

Cionizam (židovski nacionalizam) je sadržavao u sebi obvezu, za Židove cioniste, da se nastane u Palestini, 'židovskoj domovini'

 

 
Početkom 1935. godine jedan je brod pun putnika, s odredištem za Haifu u Palestini, napustio njemačku luku Bremenhaven. Na njegovoj je krmi bilo hebrejskim slovima ispisano ime: ”Tel-Aviv”, dok se zastava s kukastim križem vijorila na vrhu jarbola. Iako je brod1 bio cionističko vlasništvo, njegov je kapetan bio član nacionalsocijalističke stranke. Mnogo godina kasnije jedan je bivši putnik broda to nazvao spajanje simbola “metafizičkim apsurdom”.2 Apsurd ili ne, radi se o jednoj stranici, o jednom poglavlju malo poznatom u povijesti: o suradnji velikih razmjera između Cionizma i Hitlerovog Trećeg Reicha.

Mark Weber
 
Godinama su se ljudi u mnogim zemljama susretali s tzv. “židovskim pitanjem”: to jest, kakva je bila karakteristična uloga Židova u nežidovskom društvu? Tridesetih godina XX. stoljeća i Židovi cionisti i Nijemci nacisti imali su  slične poglede na način rješavanja toga zamršenog pitanja. Slagali su se u činjenici da su Židovi i Nijemci dvije izrazito različite nacije, i da Židovi ne pripadaju Njemačkoj. Stoga se na Židove, koji su živjeli u Reichu, nije gledalo kao na “Nijemce židovske vjeroispovijesti”, nego kao na članove odvojene nacionalne zajednice. Cionizam (židovski nacionalizam) je sadržavao u sebi obvezu, za Židove cioniste, da se nastane u Palestini, “židovskoj domovini”. Vrlo teško bi ih se moglo smatrati kao iskrene cioniste, a da su istovremeno tražili jednakost prava u Njemačkoj, ili u bilo kojoj drugoj «stranoj» državi. 
TheodorHerzl3 (1860. – 1904.), osnivač modernog cionizma, smatrao je da antisemitizam nije zabluda, nego prirodan i savršeno razumljiv odgovor nežidova na ponašanja i stavove Židova-stranaca. Jedino rješenje za Židove bilo je, zaključio je Herzl, da priznaju stvarnost i da žive u vlastitoj, odvojenoj državi.
«Židovsko pitanje postoji svuda gdje su Židovi u značajnom broju», napisao je on u svojemu najpoznatijemu djelu, Židovska Država. «Tamo gdje ono ne postoji, stvori se dolaskom Židova… Vjerujem da razumijem antisemitizam, koji je vrlo složen problem. Promatram taj problem kao Židov, bez mržnje i straha». Židovsko pitanje, smatra on, «nije ni društveno ni vjersko. To je nacionalno pitanje. Za njegovo rješenje treba od njega napraviti međunarodno političko pitanje…». «Bilo koje da je njihovo državljanstvo», ustrajava Herzl, «Židovi doista ne sačinjavaju puku religioznu zajednicu, nego naciju, narod,  Volk»4. «Cionizam», pisao je Herzl, «nudi svijetu 'konačno rješenje židovskog pitanja'»5
Šest mjeseci poslije dolaska Hitlera na vlast, Njemačka cionistička  federacija6 (daleko najbrojnija cionistička skupina u zemlji) podnijela je novoj vlasti detaljnu predstavku koja se odnosila na njemačko-židovske odnose, i jasno je predlagala cionističku podršku za “rješavanje” mučnog “židovskog pitanja”. Prvi bi korak trebao biti, jasno, priznanje temeljnih nacionalnih razlika7:
«Cionizam nema iluzija o težini židovskog položaja, koje se nadasve temelji na jednom neprirodnom stručnom modelu i na pomanjkanju intelektualnog i moralnog stava koji nije ukorijenjen u nacionalnu tradiciju. Cionizam je priznao da se kao posljedica desetljetnih asimilacionističkih nastojanja neizbježno pojavljuju naznake kvarenja…
Cionizam smatra da se preporod nacionalnog života jednog naroda, koji je sada u tijeku u Njemačkoj kroz naglašavanje kršćanskog i nacionalnog obilježja, mora također dogoditi i u nacionalnoj židovskoj skupini. Također i za židovski narod nacionalno porijeklo, vjera, zajednička sudbina i osjećaj jedinstvenosti moraju biti od odlučujuće važnosti u oblikovanju njegovog postojanja. To znači da se samoživi individualizam liberalnog doba mora  nadvladati i zamijeniti osjećajem zajedništva i skupne odgovornosti…
        Mi vjerujemo da upravo Nova [nacionalsocijalistička] Njemačka  može jednom odvažnom odlukom riješiti židovsko pitanje, napraviti odlučujući korak u pogledu rješavanja problema s kojim će se, ustvari, najveći dio europskih naroda morati suočiti…
Naše priznanje židovske nacionalnosti predviđa jasan i iskren odnos s njemačkim narodom i njegovom nacionalnom i rasnom stvarnosti. Upravo zato jer ne želimo kvariti ove temelje, jer smo mi također protiv miješovitih brakova i za očuvanje čistoće židovske zajednice, i odbacujemo svako zahvaćanje u kulturno područje, mi možemo - obzirom na to da smo odgojeni  na njemačkom jeziku i njemačkoj kulturi - s divljenjem i simpatijom pronaći interes u radovima i vrijednostima njemačke kulture.
        Zbog svojih praktičnih razloga, cionizam se nada da će biti sposoban postići suradnju, čak i s jednom vladom jamačno neprijateljski raspoloženom prema Židovima, jer u rješavanju židovskog pitanja osjećaji nisu važni, nego samo  stvarni problem čije rješenje zanima sve narode, a sad posebno njemački narod…
Popaganda bojkota, koju u ovaj čas provode protiv Njemačke na mnogo načina, je u najvišem stupnju, no cionizam se ne želi sukobljavati, već želi uvjeravati i graditi…
 
Nismo slijepi na činjenicu da židovsko pitanje postoji i da će i dalje postojati. Iz tih nenormalnih prilika proistječu ozbiljne štete za Židove, ali također i uvjeti jedva podnošljivi za druge narode.»
Novine Cionističke federacije, JüdischeRundschau,8objavile su istu poruku: «Cionizam priznaje postojanje židovskog problema i želi jedno temeljito rješenje na dulje vrijeme. U tu svrhu cionizam želi dobiti pomoć svih naroda, bili oni za ili protiv Židova, jer s njihove točke gledišta ovdje imamo prije posla s konkretnim problemom, negoli sentimentalnim, čije rješenje zanima sve narode»9. Jedan mladi rabin iz Berlina, Joachim Prinz,10 koji se kasnije iselio u Sjedinjene Države i postao vođa Američkog židovskog kongresa,11 pisao je 1934. u svojoj knjizi, Mi Židovi, da je nacionalsocijalistička revolucija u Njemačkoj značila “židovstvo za Židove”. Objasnio je: ”Nikakav nas izgovor ne može sada spasiti. Umjesto asimilacije, mi želima novu zamisao: priznanje židovske nacije i židovske rase.”12
 
Bilješke:
 
1 Brod je za jednu austrijsku tvrtku bio izgrađen u Velikoj Britaniji i porinut u more pod imenom Martha Washington. Imao je istisninu 8145 brt i mogao je ukrcati 2190 putnika. Godine 1922. preuzela ga je talijanska brodarska tvrtka Linea Cosulich, da bi ga 1933. preuzela tvrtka Lloyd Triestino i preimenovala  u Tel Aviv. Izgorio je 1935. i odmah je bio rasklopljen u tršćanskom rezalištu.
2 W. Martini, "Hebräisch unterm Hakenkreuz", Die Welt (Hamburg), 10. siječnja 1975. Još navedeno u: Klaus Polken, "The Secret Contacts: Zionism and Nazi Germany, 1933.-1941.", Journal of Palestine Studies, Proljeće-Ljeto, 1976., stranica 65.
3 TheodorHerzl (2. svibnja1860. – 3. srpnja1904.) rodio se u Budimpešti kao Binyamin Ze'ev Herzl, ali se još u dječačkoj dobi preselio u Beč. Završio je pravne znanosti, ali kroz čitav život posvetio se novinarstvu i književnosti. Za vrijeme mladosti pripadao je udrženju Burschenschaft koje se zalagalo za njemačko ujedinjenje. U njegovim mladenačkim radovima nema traga o “židovskom pitanju” niti o židovskom životu općenito. Bio je dopisnik Neue Freie Presse u Parizu, potom u Londonu i Istanbulu. Kasnije je u novinama postao književni urednik i pisao je komedije i drame za bečko kazalište. Život mu se stubokom promijenio kada je u travnju 1865. izišao engleski prijevod njegovog djela Der Judenstaat (Židovska država, objavljena je 1896. u Berlinu i u Beču kod izdavača M. Breitensteina, Verlags-Buchhandlung), i tada postaje najvažniji cionistički glasnogovornik. Jedan od vjerojatnih razloga za takvu promjenu bio je izbor Karla Luegera (1844. – 1910.), političkog antisemita, na mjesto bečkog gradonačelnika koji na tom mjestu bio od 1897. do 1910. Pozadina te Herzlove političke akcije bila je ideja o razdvajanju židovske zajednice od drugih i njezino preseljenje na neko drugo mjesto uz stvaranje židovske države. Herzl je mnogo putovao kako bi širio svoje projekte te su on i njegove pristaše ubrzo postigli velike uspjehe tako da je u Londonu određen kao vođa cionista. Godine 1897. osnovao je u Beču dnevnik Die Welt te je u Baselu organizirao prvi svjetski kongres cionista na kojem je izabran za predsjednika. Godine 1898. imao je čitav niz diplomatskih susreta za vrijeme kojih ga je nekoliko puta primio njemački Kaiser, bio je nazočan na konferenciji za mir u Den Haagu, gdje je imao surete s brojnim sudionicima. U svibnju 1901. prima ga osamnski sultan koji je, ipak, odbio dati Palestinu cionistima. U godinama 1902. – 1903. Herzl je pozvan da svjedoči pred British Royal Commission o Imigraciji Alija. Tom prilikom pobliže je upoznao brojne članove britanske vlade, posebno Josepha Chamberlaina, tadašnjeg tajnika za kolonije. Posredstvom Chamberlainea pregovarao je s egipatskim vlastima o položaju jednog židovskog naselja u Al’Arišu, na Sinajskom poluotoku na granici s južnom Palestinom. Kada je pregovor propao, Herzl je prihvatio od britanske vlasti ponudu da naseli znatnu židovsku koloniju u Zapadnoj Africi (Uganda). U isto vrijeme je Herzl pošao u Rusiju gdje su ga primili ministar financija i ministar unutarnjih poslova V. Plehve. Posljednje Herzlovo djelo bilo je Altneuland (Stara-Nova Zemlja) koje je potpuno bilo posvećeno cionizmu. Treba napomenuti da je Herzl zamišljao novu židovsku državu u potpuno svjetovnom obliku, bez ikakvog uplitanja religije. Herzl je sahranjen u Jeruzalemu, na Herzlovom brdu.
4 Navod iz: Ingrid Weckert Feuerzeichen: Die "Reichskristallnacht" (Tübingen: Grabert, 1981.), str. 212. Vidjeti također: Th. Herzl, The Jewish State (New York: Herzl Press, 1970.), str. 33, 35, 36, i Edwin Black, The Transfer Agreement (New York: Macmillan, 1984.), str.73.
5 Th. Herzl, "Der Kongress," Welt, 4. lipnja 1897. Pretiskano u: Theodor Herzls zionistische Schriften (Leon Kellner, ed.), erster Teil, Berlin: Jüdischer Verlag, 1920, s. 190 (i s. 139)
6 ZVfD, Zionistische Vereinigung für Deutschland.
7 Memorandum od 21. lipnja 1933. godine, u: L. Dawidowicz, A Holocaust Reader (New York: Behrman, 1976), str. 150-155, i (djelomično) u: Francis R. Nicosia, The Third Reich and the Palestine Question (Austin: Univ. of Texas, 1985), str. 42.; On Zionism in Germany before Hitler's assumption of power, vidi: Donald L. Niewyk, The Jews in Weimar Germany (Baton Rouge: 1980), str. 94.-95., 126-131, 140-143.; F. Nicosia, Third Reich (Austin: 1985), str. 1-15.
8 Novine Jüdische Rundschauprvo izlaze kao Israelitsche Rundschau, a od 1896. postaju organ Njemačkog cionističkog pokreta. Za vrijeme urednika Heinricha Loewea novine 1900. mijenjaju ime u Jüdische Rundschau i izlazile su do 8. studenoga 1938.
9 Jüdische Rundschau (Berlin), 13. lipnja 1933. Navod iz: Heinz Höhne, The Order of the Death's Head (New York: Ballantine, pb., 1971, 1984), str. 376-377.
10 Joachim Prinzrođen je u Burkhardsdorfu u Gornjoj Šleskoj 10. svibnja 1902. a umro je u New Jerseyju (U.S.A.) 30. rujna 1988. Bio je protjeran iz Reicha 1937.
11  Američki židovski kongres je američka organizacija stvorena za zaštitu židovskih «građanskih prava». Zlatno doba mu je bilo šezdesetih godina. Za više obavijesti pogledati: http://www.ajcongress.org/.
12 Heinz Höhne, The Order of the Death's Head (Ballantine, 1971, 1984), p. 376.
 
(Nastavak slijedi)
 
Mark Weber, Cionizam i Treći Reich
(s engleskog izvornika, uz pogled i sravnjivanje s francuskim i talijanskim prijevodima, i uz dodatak i svojih fusnota, preveo: Josip Nikšić)

Bitna jednakost prema teoriji urote

 
 
KnjigaMeđunarodno židovstvo je imala ogroman utjecaj u cijelom svijetu. Nju se podcjenjuje u prispodobi s Protokolima cionskih mudraca koji su na prikrivan načina odražavali viziju reakcionarnog plemstva u Južnoj Rusiji prije Prvog svjetskog rata i koji su imali namjeru raskrinkati zamišljenu judeo-masonsku nakanu za svjetskom dominacijom. Ford je pronosio – temeljeći se često na neprihvatljivim činjenicama, ali snažno poopćenim i iskrivljenim – ideju o «bitnoj jednakosti» judaizma i komunizma, to jest: boljševizma; teorija koju će kasnije obožavati nacionalsocijalistička promičba.
https://static.timesofisrael.com/www/uploads/2017/05/Rotschild-cartoon-better.jpg
Moguće je dokazati postojanje promičbe tipa "Jews-equal-Bolsheviks" (Židovi jednako boljševici) u mnogim zemljama u razdoblju između dva svjetska rata. Stanovito vrijeme, uključujući i Englesku, ova je promičba imala snažan utjecaj i njezin odraz se nalazi u knjizi Hilaira Belloca Židovi.48 Budući da je bio mason49, Henry Ford, koji je podržao Adolfa Hitlera50, je bio otporan, isto kao i Belloc, na «apsurdnu teoriju o vrlo vješto organiziranoj zavjeri»51 sa strane masona.
Tako da je i Nesta Webster, stručnjakinja u teorijama urota, jasno iznijela u svojoj knjizi o tajnim društvima objavljenoj 1924. da se «teorija zavjere svjetskog židovstva» (jewish world-conspiracy) «nipošto ne temelji na svjedočenju Protokola...".52 Dobro informirani desničarski krugovi ne smatraju ideju da masonerija predstavlja «zaštitni korpus judaizma»53 kao nešto utemeljeno na stvarnim činjenicama, iako su takovu ideju podržali neki ideolozi nacionalsocijalizma.
Stvarni temelj teze o «židovskoj zavjeri», koju je štoviše podržala i Nesta Webster, je prije teorija o bitnoj izjednačenosti koja se, isto tako, može tumačiti kao jedna od inačica teorije o skupnoj odgovornosti. Ako je samo jedna manjina Židova bila komunistička, s ovom teorijom se skupno prebacuje odgornost na sve Židove zbog komunizma.54
Tako je Norman Cohn dokazao u svojem istraživanu glede Protokola cionskih mudraca,da se mit o «judeo-komunističkoj zavjeri pokazao daleko privlačniji od mita judeo-masonske zavjere».55 Protokoli, stvoreni u Rusiji iza 1903. a koji su bili objekt različitih suvremenih revizija, predstavljaju na stanovit način most između ova dva temeljna tipa teorije zavjere.
 
«Uništenje plemićkih povlastica» žalilo se u Protokolima, «tiranija» neustanovljenih56 «židovskih masonskih loža», ili još bolje dolazak Antikrista, bile su teme kojima su se posvećivali zaintačeni ideolozi – kao na primjer Alfred Rosenberg57 kojega ipak i njegovi stranački drugovi nisu uzimali previše ozbiljno – i te teme nisu previše privačile pozornost kod realističnih političara. Štoviše iUntersturmführer (poručnik) Mildenstern, referent za židovska pitanja u Službi Sigurnosti SS-a, na kraju je odbacio Protokole označujući ih kao «gluposti».58
Bez daljnjeg proizlazi da su često Protokole ocjenjivali korisnim, uključujući i one antisemite koji nisu bili stvarno uvjereni u njihovu vjerodostojnost. Jer, opisujući djelovanje istaknutih židova boljševika kao potvrdu starih predviđanja, pridonijeli su demonizaciji Židova. To je isto ono što je također učinio Henry Ford, poduprt od Ghostwriters (pisci utvare), tvrdeći da je židovska «subverzija» već najavljena u Protokolima «djelomično uspjela».59 O Sovjetskoj Rusiji industrijalac iz Detroit, čiji je portret visio na zidu u Hitlerovom minhenskom uredu, tvrdio je: «U svjetlu Protokola sadašnja Rusija još uvijek ne predstavlja Židovsku Državu, ali svakako Nežidovsku državu koju su osvojile oružane židovske vojske.»60
Treba primjetiti da je Hans Fritzsche, čovjek od Göbbelsovog povjerenja koji je postao popularan radio komentator, izjavio pred Vojnim sudom u Nürembergu da se nacionalsocijalistička promičba temeljila «na jednostranim činjenicama kao što je židovski antinacionalizam i u onim slučajevima kada su Židovi bili komunisti». Unatoč svemu, Fritzsche se očitovao da niti u jednom trenutku nije uzeo zaozbiljno Protokole.61 U svakom slučaju, ne treba zanemariti izjavu Adolfa Eichmanna pred sudom u Jeruzalemu kada je rekao da je njegov šef bio profesor Franz Alfred Six u smislu da se nacionalsocijalistički funkcionari sile da se pojave pred sudom kao «istaknuti».
Prema izjavi Adolfa Eichmanna, profesor Six se posvetio «istraživanju svjetonazora protivnika na temelju čisto znanstvenom... Jasno je da smo pod vodstvom jednog takovog vođe odbacili kao puke priče Protokole ilipriče o obrednim ubojstvima.»62
 
Bilješke:
 
48Munich 1927, pág. 45.
49Daniel Pipes: Verschwörung. Munich 1998, pág. 205.
50James Pool: Hitlers Wegbereiter zur Macht. Bern 1979, pág. 80 ss.
 
51Cf. Hilaire Belloc: Die Juden. Munich 1927, pág. 118, donde este complot se califica como "tontería obvia“.
52Nesta H. Webster: Secret societies and subversive movements (1924). Reimpresión: Rando Palos Verdes, Gal.o.J, pág.382.
 
53Helmut Neuberger: Die Freimaurerei und der Nationalsozialismus. T. l, Hamburg 1980, pág. 315 - al igual que el Völkische Beobachter del 16. 1. 1930. Cf. Ralf Melzer: Konflikt und Anpassung. Freimaurerei in derWeimarer Republik und im „Dritten Reich“. Wien 1999.
54Cf. Hans Habe: Ich stelle mich. Munich 1986, pág. 473: „Der ganze Antisemitismus, der rassische imbesonderen, basiert auf einer Kollektivschuldlüge.“ (Todo el antisemitismo, el racista en especial, se basa sobre la mentira de una culpa colectiva).
55Norman Cohn: Die Protokolle der Weisen von Zion. Köln 1969, pág. 157.
56Gottfried zur Beek (d.i. Hauptmann a.D. Müller von Hausen): Die Geheimnisse der Weisen von Zion. Munich 1939, pág. 27 y 40.
 
57Rosemberg publicó una versión revisada de los „Protocolos“ (Munich 1923, 25. Tsd.), en la cual las actividades revolucionarias de Karl Radek y de Grigori Sinoviev se incluyen actualizadas. Así, en la pág. 43 se menciona la aparición de Sinoviev en el congreso del partido socialista alemán en Halle.
58Heinz Höhne: Der Orden unter dem Totenkopf. Gütersloh 1976, pág. 302.
 
59Henry Ford: Der internationale Jude. Leipzig 1922, pág. 114.
 
60Ibid. pág. 149.
 
61Gustave M. Gilbert: Nürnberger Tagebuch. Frankfurt/M. 1962, pág. 262.
 
62 Lutz Hachmeister: Der Gegnerforscher. Die Karriere des SS-Führers Franz Alfred Six. Munich 1998, pág. 157.
 
(Svršetak)

 

Johannes Rogalla von Bieberstein

(Prijevod: Josip Nikšić)

"Židovski put" prema komunizmu

 
 
Moritz Rappaport u svojoj knjizi iz 1919., Sozialismus, Revolution und Judenfrage (Socijalizam, Revolucija i Židovsko pitanje), uzdiže Lava Trockog kao «osnivača svjetske revolucije» i potvrđuje da je Kurt Eisner bio taj koji je «pokrenuo» revoluciju u Münchenu.30 U nastavku iznosi – općenito – mišljenje da su Židovi bili «pokretačka sila» revolucije, budući da je mnoge od njih «unutarnji poriv» nagnao da se «okrenu socijalizmu».31 Taj unutarnji poriv – kako ćemo potanje vidjeti kasnije – potekao je iz beznađa mnogih židova suočenih s antisemitizmom koji ih je kinjio. Nadali su se da će «lijek»32 protiv rečenog očaja i beznađa dobiti od kozmopolitskog, antikršćanskog i marksističkog socijalizma. Zbog toga je Leopold Trepper, koji je postao vođa «Crvenog orkestra», mogao reći kratku poruku: «Postao sam komunist jer sam židov”.33
Na nikakav način nisu samo antisemiti bili ti koji su samtrali da je nešto posebno spektakularna ta uloga revolucionara u Rusiji, Berlinu, Beču i Budimpešti. U srpnju 1919., Eugen Hoeflich, koji je u pogodnom trenutku emigrirao u Palestinu, napisao je u časopisu Esra koju je izdavao Viši židovski školski savjet u Beču: "Židov boljševik ne želi zapaliti Europu da bi si napunio džepove. Na to ga nagoni najčišća ideja koja je po svojim posljedicama tragična grješka; posljedica je masovne psihoze izazvane ratom."34
https://previews.agefotostock.com/previewimage/medibigoff/ab38342828ccad312badc6557e833aa3/dae-ba045718.jpg
Joseph Pogany
 
Takova obveza židovske manjine osokolila je u čitavom svijetu jedan «novi» antisemitizam, posebno otrovan i smrtonosan. Moritz Rappaport je govorio 1919. o tomu: "Židovi ne čine dobro da se previše stavljaju u prve redove revolucije. Izaziva strah da bi se moglo tardicionalno stanovništvo . . . okrenuti protiv Židova na prijeteći način."35
Neskrivena vodeća uloga židovskih revolucionara privukla je također pozornost osoba koje nisu osumnjičene za antisemitizam. Tako je engleski diplomat Kidston 5. prosinca 1918. očitovao svoj dojam da «Židovi čine kralježnicu (backbone) boljševizma".36 I američki je predsjednik Woodrow Wilson istakao 17. svibnja 1919., za vrijeme Pariških mirovnih pregovora da mu se čini da «židovi upravljaju boljševizmom» (lead by jews).37
Za kraj se može navesti primjedba nekadašnjeg predsjenika talijanske vlade, Francesca Nittija: "Svi se čude da u boljševizmu ima tako puno Židova i ovo je, za reakcionarni tisak, jedan novi motiv za bojkot i antisemitizam. Zaboravilo se na antisemitizam i na pogrome u Rusiji?"38
 
Antikomunizam i antisemitizam
 
Židovska buržoazija, već asimilirana, i židovski vjernici, isto kao i velika većina kršćana vidjeli su u međunarodnom revolucionarnom boljševizmu - i ktomu anticrkvenom - egzistencijalnu opasnost. Zbog toga treba voditi računa da se ne pridaje preveliku težinu etničkim kriterijima, vraćajući ih unatrag pod dojmom onoga što se dogodilo poslije, ili barem treba uzimati te kriterije iznimno. Godine 1992. Ronnie Landau je točno istakao u knjizi Nazi Holocaust da je «temeljna podjela» (fundamental divide) u njemačkoj politici bila izazvana ne kroz mržnju prema Židovima, nego kroz strah i mržnju prema radikalnim socijalistima.39
 
Ovo također objašnjava činjenicu koju je spomenuo marksist Wolfgang Abendroth kada izvješćuje kako su njegovi drugovi s koledža u Frankfurtu, koji su potjecali iz višeg sloja židovske buržoazije i premda su osuđivali ubojstvo političara Waltera  Rathenaua, ipak otvoreno odobravali da su komunisti Karl Liebknecht i Rosa Luxemburg bili «likvidirani».40 Na židove komuniste pala je mržnja uvećana antisemitizmom. Franz Kafka je pisao, odnoseći se na na jedno predavanje koje je slušao u jednom restoranu 1920. godine: «Židovima komunistima i socijalistima ne će se oprostiti ništa; umočit će ih se u juhu i isjecakt će ih se s pečenjem".41
Premda je velika većina Židova odbacivala politički teror, štoviše i ubojstva «klasnih neprijatelja» - postupke koji je odobrio boljševizam i koji su utjelovljeni u osobama poput, na primjer, Lea Trockog42 – ipak je kršćanski svijet puno puta odgovorio na boljševičku prijetnju s jednim općenitim antisemitizmom. Kaizer Vilim II., nakon što je pročitao članke o boljševizmu početkom 1918. , reagirao je spontanim komentarima poput: «Dovraga, ti lopovi židovski» ili «Neotesani Židovi!»"43 Godine 1989. i Geoffrey Alderman, u svojem eseju o britanskom antisemitizmu, također je došao do zaključka da je u toj zemlji antisemitizam procvjetao kao «posljedica straha od boljševizma ".44
 
I ne kao zadnje, o toj uzajamno fatalnoj akciji svjedoči knjiga The International Jew (Međunarodno židovstvo) američkog industrijalca Henryja Forda, objavljena 1920. godine. Isto tako Protokoli cionskih mudraca su dijeljeni u američkoj vojski kroz organizaciju MID - Military Intelligence Division)45, i samo su u USA Protokoli dosegli nakladu od 500.000 primjeraka.46 Očevidno je da su zamisli i strahovi oblikovani u ovim pamfletima našli odjek u glavama mnogih sjevernoameričkih građana i kršćana. Bestseller  Henryja Forda, preveden na 16 jezika, je na općenit način optuživao Židove kao "svjetske boljševike" i vjerovao je da može detektirati "potpuno židovski žig u Crvenoj Rusiji». Kralj autoindustrije žigosao je Židove da su bili «u znatnoj mjeri pokretači revolucija», posebno u Njemačkoj i Mađarskoj gdje je Bela Kun izgradio «boljševičku autokraciju».47
 
Bilješke:
 
30Ibid. Leipzig, Wien 1919, pág. 25
31Ibid. pág. 11 ss.
32Donald Davianu: Hermann Bahr und der Antisemitismus. En: Literatur und Kritik 1988, pág. 26 (Entrevista de 1894).
33 Leopold Trepper: Die Wahrheit. Autobiographie. Munich 1978, pág. 72.
34Eugen Hoeflich: Tagebücher. Wien 1999, pág. 361, Nota. 341.
35En: Sozialismus, Revolution und Judenfrage. Leipzig 1919, pág. 28.
36Mark Levene: War, Jews and the new Europe. Oxford 1992, pág. 212.
37Zosa Szajkowski: Jews, wars and communism. Vol. II. New York 1974, pág. 153.
38 En: Bolschewismus, Fascismus und Demokratie. Munich 1926, pág. 69.
39Ronnie Landau: The Nazi Holocaust. London 1992, pág. 83.
40Antifaschismus. Dialektik 7. Beiträge zur Philosophie u. Wissenschaften. Hrsg. Hans-Heinz Holz. Köln 1983, pág. 92.
41Franz Kafka: Briefe 1902-1924. Gesammelte Werke, T. 3. Frankfurt/M. 1958, pág. 275.
42Leo Trotzki: Terrorismus und Kommunismus. Hamburg o. J. (1920).
43Winfried Baumgart: Deutsche Ostpolitik 1918. Wien 1966, pág. 67.
44Geoffrey Aldermann: Antisemitism in Britain. En: Jewish Journal of Sociology 1989, pág. 125-130 (Cita = abstract aus der Sociofile-Datenbank).
45Joseph W. Bendersky: The jewish threat. Anti-Semitic politics of the US Army. New York 2000, pág. 136 ss.
46Armin Pfahl-Traughber: Der antisemitisch-antifreimaurerische Verschwörungsmythos in der Weimarer Republik und im NS-Staat. Wien 1993, pág. 38 y ss.
47 Henry Ford: Der internationale Jude. Tomo. 1. Leipzig o. J. (1922), pág. 28, 182, 186.
 
(Svršetak u sljedećem broju)
 

Johannes Rogalla von Bieberstein

(Prijevod: Josip Nikšić)

Anketa

Treba li, nakon neuspjeha u Bakuu, smijeniti Zlatka Dalića?

Ponedjeljak, 16/09/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1439 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević