Get Adobe Flash player
IDS-ov

IDS-ov "antifašizam" = talijanski fašizam

Na Dan antifašističke borbe, vladajući u Istri, hrvatskim...

Zašto smo se pretvorili u Stupidostan?

Zašto smo se pretvorili u Stupidostan?

Ne zaboravimo da su svi smijenjeni ministri u vrijeme otkrivanja...

U Istri ništa ne smije podsjećati da je tu Hrvatska

U Istri ništa ne smije podsjećati da je tu Hrvatska

Fašisti otvoreno šeću istarskim gradovima zajedno s...

Andrej je oživio Beru i doveo Zokija na Pantovčak

Andrej je oživio Beru i doveo Zokija na Pantovčak

Plenković je previdio da je ljudima svega dosta i, naravno, krivac je...

Davor Krile, opasne laži i Slobodanka

Davor Krile, opasne laži i Slobodanka

Srbi su prvi i jedini 1941. pobili sve svoje Židove i Srbiju Milana Nedića...

  • IDS-ov

    IDS-ov "antifašizam" = talijanski fašizam

    utorak, 30. lipnja 2020. 20:05
  • Zašto smo se pretvorili u Stupidostan?

    Zašto smo se pretvorili u Stupidostan?

    utorak, 30. lipnja 2020. 14:52
  • U Istri ništa ne smije podsjećati da je tu Hrvatska

    U Istri ništa ne smije podsjećati da je tu Hrvatska

    utorak, 30. lipnja 2020. 19:49
  • Andrej je oživio Beru i doveo Zokija na Pantovčak

    Andrej je oživio Beru i doveo Zokija na Pantovčak

    petak, 03. srpnja 2020. 00:00
  • Davor Krile, opasne laži i Slobodanka

    Davor Krile, opasne laži i Slobodanka

    četvrtak, 02. srpnja 2020. 14:12

Poraženi " Ne-Hrvati i Bunjevci" i nakon poraza ponašaju se - "bunjevački"

 
 
Više puta pisao sam da Hrvati u Srbiji, posebice srijemski, ne razlikuju po imenima i prezimenima osobe koje su Bunjevci ne-hrvati, a koje su Bunjevci da-hrvati („bunjevački Hrvati“). U svom otvorenom pismu od 17. veljače 2020., koje je objavio Tjednik za kulturu, znanost i društvena pitanja “Hrvatski fokus” iz Zagreba u br. 507. od 21.veljače 2020. (rubrika “Gledišta”) i u mojoj knjizi Otvorena pisma II., str. 164. (HKUPD “Stanislav Preprek”, Novi Sad, 2020.), između ostalog stoji: “Svi govore isti jezik, svi imaju iste običaje, svi pivaju Podvikuje bunjevačka vila i svi nose isto ruvo. Samo nam jedni kažu da je sve to bunjevačko, a drugi da je sve to hrvatsko! O ovom nezdravom stanju u vrhu naše zajednice sam također pisao, a što prouzrokuje nezainteresiranost Hrvata, no ovog puta ću i oko imena, odnosno prezimena jednih i drugih Bunjevaca, što nas posebno zbunjuje:
- “bunjevački Hrvat” Petar Kuntić je bio pet, za Hrvate izgubljenih godina, zastupnik Hrvata u Skupštini Republike Srbije a da tamo za sve vrijeme nije rekao niti jednu reč o problemima ovdašnjih Hrvata, Kata Kuntić je član Nacionalnog savita bunjevačke nacionalne manjine i pridsidnica Odbora za kulturu, dok je Branimir Kuntić član Upravnog odbora NIU “Hrvatska riječ”;
- Jasna Vojnić je predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća, a Veljko Vojnić je član Nacionalnog savita bunjevačke nacionalne Manjine i pridsidnik Bunjevačke matice;
- Miroslav Kujundžić je član Hrvatskog nacionalnog vijeća, a Suzana Kujundžić Ostojić je pridsidnica Nacionalnog savita bunjevačke nacionalne manjine;
- Darko Vuković je član Hrvatskog naconalnog vijeća, Ksenija Vuković članica Nacionalnog savita bunjevačke nacionalne manjine, a Tomislav Vuković je član Upravnog odbora NIU “Hrvatska riječ”;
- Zlatko Romić je lektor u NIU “Hrvatska riječ”, a Antun Romić je član Nacionalnog savita bunjevačke nacionalne manjine.
 
Još je puno toga takvoga, a mnogi Dulići, Sarići, Bašić Palkovići, Ivković Ivandekići, Tumbasi, Tikvicki, Stantići, Ušumovići, Bošnjaci, Suknovići, Bakoi, Horvati i slični su masovno angažirani (zaposleni i plaćeni) na obe strane i po više osnova.
Primjerice, članica žirija kulturne manifestacije Bunjevaca “Bunjevačka lipa rič” je Jadranka Tikvicki i za pjesme prošle godine na toj manifestaciji nagrađen je, između ostalih i Emil Ivković Ivandekić, a u uredništvu lista za mladež  “bunjevačkih Hrvata” “Kužiš” radi Kristina Ivković Ivandekić, koja je i dopisnica “Hrvatske riječi” iz Novog Sada, dok u uredništvu dječjeg podliska “Hrvatske riječi” “Hrcko” rade Slađana i Petar Tikvicki!
Jesu li ovi Bunjevci u obiteljskim i rodbinskim vezama, i u kojim? Kako da mi to znamo?!
“S osjećajem da nas svakako varaju ostaje i pitanje da li Bunjevci “nehrvati” i Bunjevci “hrvati” kod kuće u svojim obiteljima razgovaraju kao Tomislav i Mirko ili nam se podsmijevaju što članovi njihovih obitelji koji sebe nazivaju i Hrvatima pored novca poreznika Republike Srbije u obitelj unose i novac od poreznika Republike Hrvatske!
Po ovom sistemu “ja tebi, ti meni” braća Bunjevci u Subotici obrću veliki (naš) novac, oko milijun eura godišnje, a preko twittera izražavaju duboko žaljenje što se u Srijemu razbijaju i pljačkaju prostorije hrvatskih udruga! Takvi nikako ne mogu voditi našu zajednicu u Republici Srbiji!”
 
I poslije katastrofalnog poraza DSHV-a, čitaj Tomislava Žigmanova, na nedavnim izborima, koji je na sve ključne položaje ovdašnjih hrvatskih institucija postavio Bunjevce dahrvate, odnosno, kako ih on naziva, “bunjevačke Hrvate” (nepostojeća odrednica pri nacionalnom izjašnjavanju) sve se nastavlja po starom. Primjerice, takozvani Dnevnik na hrvatskom jeziku RTV2 od 27. lipnja 2020. prikazuje nam reportažu o salašaru Srđanu Domiću. U njoj o Domiću govori Ivan Andrašić, novinar “Hrvatske riječi”.
U emisiji na bunjevačkom jeziku „Spektar“ od 28. lipnja 2020. godine gledamo istu reportažu koju potpisuje Dopisništvo RTV iz Subotice.
https://i.ytimg.com/vi/tF4UY8mS1iQ/hqdefault.jpg
Je li Srđan Domić interesantan za Hrvate u Srbiji ili za Bunjevce u Srbiji, je li Ivan Andrašić, novinar „Hrvatske riječi“ i u isto vrijeme dopisnik bunjevačkog „Spektra“, je li Srđan Hrvat, Bunjevac nehrvat ili Bunjevac dahrvat. I što će nam uopće tisućita reportaža o svakoj guski, pivcu, ovci ili magarcu sa bunjevačkih salaša na siveru Bačke? Kao najveća kulturna baština Hrvata u Republici Srbiji!?!
Bunjevaca nehrvata ima 16.706 (po zvaničnom popisu), a koliko ima Bunjevaca dahrvata, koji ovo rade Hrvatima u Republici Srbiji (57.900) za veliki novac koji pripada svim Hrvatima, ne možemo nikako saznati!
I smiju nam se u brk!
Dokle?
 

Miroslav Cakić

 

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA mišljenja su autora i ne moraju biti u skladu sa stajalištima Uredništva

Dokle će profesori s Filozofskoga fakulteta tugovati za propalom državom?

 
 
„Nakon što je prije tri godine donesena deklaracija o zajedničkom jeziku, u Beogradu je ovog vikenda objavljena deklaracija „Obranimo povijest“ koju su napisali povjesničari iz zemalja nastalih raspadom Jugoslavije, a potpisali su je, među ostalim, i hrvatski povjesničari Ivo Goldstein, Hrvoje Klasić i Tvrtko Jakovina. Među potpisnicima je također Vesna Teršelić iz Documente, Dragan Markovina i mnogi drugi. Deklaracija je plod projekta beogradske udruge Krokodil pod nazivom „Tko je prvi počeo“ s podnaslovom „Povjesničari protiv revizionizma“. „Oni tvrde kako je u državama nastalim raspadom Jugoslavije snažan revizionistički odnos prema prošlosti, a revizionizam definiraju kao „zloporabu historijske znanosti“ te namjerno i zlonamjerno iskrivljavanje slike prošlosti“.
https://pbs.twimg.com/media/Df6mU7KX0AExefz.jpg
„U Državama nastalim raspadom SFRJ snažan je revizionistički odnos prema prošlosti. Povijesni revizionizam zloporaba je historijske znanosti, namjerno i zlonamjerno  iskrivljavanje prošlosti. On podrazumijeva prilagođavanje prošlosti suvremenim političkim potrebama, izdvajanje i naglašavanje poželjnih i fabriciranje nepostojećih podataka, selekciju povijesnih izvora, izbacivanje svega što ne odgovara vladajućim političkim idejama i programima. Sve države imaju određene političke povijesti, ali su nacionalističke ideologije i ratovi doveli do toga da su zlouporabe historijske znanosti u državama nastalim raspadom SFRJ posebno izražene. Ta se znanost koristila kako bi se ratovi psihološki pripremili, kao i da se poslije ratova održavaju politike temeljene na iskorištavanju nacionalističkih strasti. Zloupotrebljavali su je mediji, različite interesna skupine, ali i sami povjesničari. Povijesni revizionizam koristi se kako bi se održali stari i stvarali novi mitovi, jačali stereotipi, razvijale predrasude i mržnja prema susjedima. U svim državama nastalim nakon raspada SFRJ najviše se manipuliralo s poviješću Drugog svjetskog rata. Danas je historijska znanost prostor u kome se ratovi 1990-ih nastavljaju „drugim sredstvima“. Ti ratovi su na najboljem putu da postanu podložni političkim manipulacijama kao što je to i Drugi svjetski rat. Godišnjice i obljetnice koriste se za nacionalističku mobilizaciju i učvršćivanje autoritarnih vlasti“, prenosi portal Narod.
 
Iako izgleda da se nema što dodati prof. dr. sc. Matku Marušiću, koji na portalu Narod kaže: „Povjesničari protiv revizionizma“ kopali jamu povjesničarima koji razotkrivaju njihove laži pa u nju sami upali. Ja imam toga još. Ja tu vidim neke „sitnice“ koje dominiraju deklaracijom „Obranimo povijest“. Ja tu vidim neki paušal i stare stereotipe koji se provlače kroz taj paušal. Što gledam kao novi SANU-ov memorandum. Ovaj put, otvoreno i snažno ojačan iz Hrvatske. Kao paušal „U svim državama nastalim raspadom SFRJ“ koji dominira u toj deklaraciji. Pa se tu nameće pitanje: Zašto sve države nastale raspadom SFRJ, kada se bitne odrednice deklaracije „Obranimo povijest“, uglavnom odnose na Hrvatsku?... „Godišnjice i obljetnice koriste se za nacionalističku mobilizaciju i učvršćivanje autoritarnih vlasti“. Doduše, i godišnjica Srebrenice može biti godišnjica za utvrđivanje vlasti. (Ali to nema veze s Drugim svjetskim ratom). Ništa drugo. Prema tomu, samo obljetnica Bleiburga, Vukovara i 5. kolovoza u Kninu mogu biti to što u toj deklaraciji kažu… „Obljetnice i godišnjice koriste za nacionalističku mobilizaciju manipuliranjem povijesti Drugog svjetskog rata“.
 
Krajnje perverzno, primitivno i memorandumsko-SANU-ovski. „Obljetnica Bleiburga, izbacila Zorana Milanovića za predsjednika Hrvatske“. Kao i „indoktrinacija mladih za crtanje kukastih križeva i antisrpskih grafita“. O čemu ćemo poslije. Nadalje, zar je država Kosovo nastala manipuliranjem povijesti Drugog svjetskog rata i psihološkim korištenjem znanosti? „U svim državama nastalim raspadom SFRJ, najviše se manipuliralo poviješću Drugog svjetskog rata“. Pa „Ta se znanost koristila kako bi se ratovi psihološki pripremili“. Kažu u toj deklaraciji.
 
Što se tiče „izdvajanja i naglašavanja poželjnih i fabriciranja nepostojećih podataka, te izbacivanja svega što ne odgovara vladajućim političkim idejama i programima“ („Namjerno i zlonamjerno iskrivljavanje slike prošlosti. Ono podrazumijeva prilagođavanje prošlosti suvremenim političkim potrebama, izdvajanje i naglašavanje poželjnih i fabriciranje nepostojećih podataka, selekciju povijesnih izvora, izbacivanje što ne odgovara vladajućim političkim idejama i programima“). Sigurno potpisnicima ove deklaracije ne odgovara spominjanje tjeranja Hrvata u minsko polje 1991. u Aljmašu. Kao i udaranje nogom mrtve žene na podu (na ulici) u Bijeljini. U njihovoj političkoj ideji i programu.
 
Tko zna, možda potpisnici ove deklaracije, i nisu neprijatelji mira i čovječnosti (Međunarodna konvencija o miru i čovječnosti). Možda svjesno, možda nesvjesno rade pozitivno. Jer je svima poznato da je, baš Srbija zloupotrebljavala povijesnu znanost zadnjih 100 godina. Što je stvorilo srpskog vojnika koji nogom udara mrtvu ženu na podu. Što je simbol srpstva. Kamera je slučajno uhvatila nogu srpskog vojnika na mrtvoj ženi koja leži na ulici u Bijeljini. To je bilo i u Vukovaru. Isto noga srpskog vojnika na mrtvoj ženi na ulici. Pa se može reći kako je to srpski ritual u ratu. E da je samo to… Srb u Drugom svjetskom ratu, Kusonje, Voćin i Borovo Naselje, samo su promili srpskih strahota. Samo protiv Hrvata. Baš zbog zloporabe povijesne znanosti. Što bi moglo, nadajmo se, Srbe vratiti tamo gdje im je mjesto - u Pašaluk. Što bi bio spas za narode svih država koje su nastale raspadom SFRJ.
 
Normal 0 21 false false false HR X-NONE X-NONE /* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Obična tablica"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-priority:99; mso-style-qformat:yes; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt; mso-para-margin-top:0cm; mso-para-margin-right:0cm; mso-para-margin-bottom:10.0pt; mso-para-margin-left:0cm; line-height:115%; mso-pagination:widow-orphan; font-size:11.0pt; font-family:"Calibri","sans-serif"; mso-ascii-font-family:Calibri; mso-ascii-theme-font:minor-latin; mso-fareast-font-family:"Times New Roman"; mso-fareast-theme-font:minor-fareast; mso-hansi-font-family:Calibri; mso-hansi-theme-font:minor-latin; mso-bidi-font-family:"Times New Roman"; mso-bidi-theme-font:minor-bidi;}
I na kraju, nešto za Petra Tomeva Mitrikevskog (kojega posebno cijenim). Poštovani gospodine Mitikevski, Maksa Luburića nije tražio Simon Wiesenthal. Što je veliki misterij. „Holokaust je u Jasenovcu dosljedno proveden“, kaže Aleksandar Musić u Petom danu. A upravitelji Jasenovačkog logora Dinko Šakić i Maks Luburić, po centru Simon Wiesenthal, bili bi doživjeli duboku starost. Kao i Ante Pavelić i Andrija Artuković. Veliki misterij, kao korištenje obljetnice Bleiburg za dovođenje Zorana Milanovića za predsjednika Hrvatske. I indoktrinacija djece ustaštvom za tajno crtanje kukastih križeva i antisrpskih grafita na javnoj površini. Ako je dijete indoktrinirano ustaštvom, i ako je u Hrvatskoj takva antisrpska klima, indoktrinirano dijete koje ne zna što je to kukasti križ, ono bi taj križ (ili antisrpski grafit) nacrtalo na odmoru pred cijelim razredom. Kada je to u Hrvatskoj cooll. Isprika svih svima - nikako. Nije Jure Francetić nogom tukao mrtvu ženu na podu. Druga je stvar što u igranom filmu, hrvatski vojnik mokri po mrtvom srpskom vojniku. I što je sabornik Vice Vukojević „masovno silovao u logoru“. A objava imena statista iz Kustošije, kao i objava imena njihovi roditelja baka i djedova, te uvid u njihovo pravosudno sankcioniranje - obvezno. Samo tako bi mogli znati tko i zašto to radi. Bez toga, ostaje na snazi „indoktrinacija mladih za tajno crtanje kukastih križeva na javnoj površini.“ Kada pravosuđe u SAD-u obrađuje zločin iz mržnje - rasizma, sigurno se u američkim medijima može čuti (pročitati) ime prijestupnika koji je na sudu. Makar u lokalnim medijima. A što se tiče predstave u Kustošiji s onim grafitima, ona je tempirana pred nepostojeći "dan ustanka u Brezovici“ (22. 6.) za utvrđivanje kvislinške vlasti u Hrvatskoj.

 

Jure Vukić, Tribanj

 
Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA mišljenja su autora i ne moraju biti u skladu sa stajalištima Uredništva

Bunjevačko i šokačko se asimiliralo, a hrvatsko iz Srijema protjerano

 
 
U prethodnom, ili u nekom broju prije njega, „Hrvatska riječ“ nije objavila da će br. 896. zbog predizborne šutnje izaći dan ranije, u četvrtak 18. lipnja, što bi bilo za očekivati! Nije to rečeno ni na takozvanom dnevniku na hrvatskom jeziku u četvrtak 18. lipnja (iako se redovito objavljuje izlazak novog broja „Hrvatske riječi“), a kojeg je (dnevnik) osobno vodila Jelena Tumbas Hajduković, te sam danas, kao i obično petkom, kupio „Hrvatsku riječ“. Budući je u njoj niz priloga vezanih za izbore 21. lipnja pitao sam kada su dobili novine i rečeno mi je: „Kao i uvek, petkom ujutro“! No, br. 896. „Hrvatske riječi“ nosi datum 18. lipnja (četvrtak) i formalno pravno ispada da je sve u redu. I bilo bi sve sasvim u redu da se novine zovu bunjevačke ili bilo kako drugačije, ali zovu se hrvatske, i Hrvati se osjećaju u najmanju ruku nelagodno listajući danas predizborne parole i slike njihovih kandidata na nedjeljim izborima (posebna priča je tko su ti likovi). Ali Bunjevci sve rade tako i infiltrirajući se, posebice na visoke funkcije među Hrvate, daju, između ostalog, našem nacionu ružnu karakternu sliku.
https://docplayer.rs/docs-images/88/116305518/images/12-0.jpg
Da ovaj teror Bunjevaca nad Hrvatima (govorim isključivo za područje Vojvodine) traje sto godina (od Velike Skupštine u Novom sadu 1918.) pisao sam u više navrata u svojim otvorenim pismima, ali upravo ovaj jučerašnji (današnji) broj „Hrvatske riječi“ kao kukavičje jaje pokazuje da stvar ima još dublje korjene. Naime, u njemu je i reprint prvog broja „Bunjevačkih i šokačkih novina“ od 19. ožujka 1870. godine iz kojeg je jasno da je u vrijeme buđenja nacionalne svijesti slavenskih naroda u okviru Austro-Ugarske, kada je to sa Hrvatima i hrvatskim jezikom radio Strossmayer, a sa Srbima i srpskim jezikom Vuk Karadžić, Ivan Antunović s bunjevačkom ikavicom stvarao novi narod u Vojvodini, Bunjevce i Šokce.
 
Dok se na sjeveru Bačke zvalo „bunjevačko-šokačko“ i sve tiskano pod imenom „bunjevačko-šokačko“ na bunjevačkoj ikavici, u Srijemu izlaze novine „Sriemski Hrvat“ (Vukovar, 1878.), „Hrvatski branik“, „Mitrovački glasnik“ (Srijemska Mitrovica, 1912.) i „Fruškogorac“ (Petrovaradin, 1906.) na hrvatskom jeziku. Rezultat toga je da su danas Hrvati u Srijemu desetkovani, a Bunjevci i Šokci u Vojvodini se smatraju bliže Srbima nego Hrvatima! Najveći broj Bunjevaca službeno se i izjašnjava kao poseban narod koji s Hrvatima nema veze, a mali broj takozvanih „bunjevačkih Hrvata“ (nepostojeća odrednica pri nacionalnom izjašnjavanju) je manipulacijama uzurpirao sva ključna mjesta kada su u pitanju Hrvati u Republici Srbiji samo zbog novca, osobnog interesa i privilegija. A najtragičnije je to takvi što Hrvatima „prodaju“ svoja djela i velikane kao „hrvatske“. Drastičan primjer je jedan od takvih „hrvatskih velikana“ izvjesni Boza, koji je prihvatao Vukovu tezu da su svi slavenski narodi Srbi triju vjera, pravoslavne, katoličke i muslimanske!
Svih 57.900 Hrvata u Republici Srbiji nikako ne može znati koliko ima „bunjevačkih Hrvata“, a sve je u rukama male skupine takvih iz donjotavankutskog trokuta (Subotica i okolica), dok desetostruko više Hrvata ima u Somboru, Novom Sadu, Beogradu, Srijemu, Banatu, Nišu...
 

Miroslav Cakić

 
Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA mišljenja su autora i ne moraju biti u skladu sa stajalištima Uredništva

Anketa

Buduća Hrvatska vlada bit će najljevija od 1945. godine. Slažete li se?

Srijeda, 08/07/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1038 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević