U Zagrebu zakleti račanovac - vedri i oblači

 
 
Zbrajajući široj javnosti poznate činjenice o politici u (o) današnjoj Hrvatskoj i bivšoj državi Jugoslaviji, tražim nešto u Svijetu što bi se moglo usporediti s time. I dolazim do zaključka da je to bio apartheid u Južnoafričkoj Republici (JAR). Još i gore. Afrikanci u JAR-u nisu imali svoj Vukovar i svog oskarovca Branka Lustiga. Koga sam odabrao kao posrednika u diskriminaciji i segregaciji Hrvata. Jer Hrvati u BiH su diskriminirani i u izolaciji. Pa i Hrvati u Hrvatskoj su diskriminirani. Vidjet ćemo kako. Oscar je tu jako važan.
http://www.bolnica-srebrnjak.hr/index.php/en/photogalery/image?view=image&format=raw&type=orig&id=62
Ni u slikama iz Lenjingrada iz Drugog svjetskog rata, Svijet nije gledao uplakanu djevojčicu, u plavom kaputiću. Nije gledao kolonu koja hoda ispred tenkova. I nije slušao „Adolfe, šalji nam salate…“. Ali, hrvatski Oskarovac i logoraš iz Auschwitza pok. Branko Lustig, ne dolazi 18. studenoga u Vukovar. Jer to je, kažu njegovi, „ustaški dernek“. Branko Lustig, kao logoraš iz Auschwitza dolazi u Jasenovac. Zbog čega se ja osjećam ugrožen. Stalno me se vrijeđa i ponižava. Jer kad taj velikan svjetskog glasa i ugleda dolazi u Jasenovac, a zaobilazi Vukovar, ja tu vidim onu… “Nastavi dalje, to su ustaše“. Stoga moramo povezati Ivu Josipovića i Branka Lustiga. Odnosno, Lustigovo zaobilaženje Vukovara i Josipovićev govor u Knesetu. Kao ključne detalje jednog programa. Jedne velike urote.  
 
Kad toliko razvikan humanist svjetskog glasa zaobilazi Vukovar. Kao poseban slučaj ljudske patnje, razaranja, nasilja, mržnje i zločina, svijetu prezentiran; on šalje poruku: Nije nas briga, to ste zaslužili, za nas niste ljudi, vi ste ustaše! Što je nastavak, ili prethodnica Josipovićeva govora u Knesetu. Jer kad predsjednik Hrvatske u Knesetu govori da u Hrvatskoj, i danas ima puno ustaških guja, možemo reći, nasuprot onoj o predsjedniku bez ovlasti, da on ima ovlasti za genocid. Jer se može reći da je on Titin slijednik. On opravdava Titin genocid nad Hrvatima - u Knesetu! A u Knesetu i u Bijeloj kući je napisana povijest (Europe) Drugoga svjetskog rata. Ta napisana povijest je oblikovala sadašnjost i trasira politiku budućnosti. Zbog napisane povijesti o ustašama, imali smo Vukovar. I zbog te napisane povijesti o ustašama, nedavno je sagrađen srpsko-američki spomen-dom u Srbu.
 
A da je logoraš Auschwitza i oskarovac Branko Lustig 18. studenoga dolazio položiti vijenac ispred vukovarske bolnice, on bi došao u sukob s Nobelom. Odnosno sa žirijem koji je Peteru Handkeu dodijelio Nobelovu nagradu za književnost. Peteru Handkeu koji je napisao knjigu Pravda za Srbiju, i koji je bio na sprovodu Slobodana Miloševića. Ako je to bio sprovod Slobodanu Miloševiću!? Kao Titi i Draži Mihailoviću. Kažu da se ne zna za grob Draže Mihailovića. Tko zna, možda je Neznani junak sa Avale Draža Mihailović? Možda je Draža Mihailović dugo poslije 1946. dolazio kod Tite na Brijune. Možda je na Brijunima imao svoj ured. A da je oskarovac i logoraš iz Auschwitza dolazio 18. studenoga u Vukovar, što bi moralo biti objavljivano, sigurno bi to bilo ugrozilo gradnju američko-srpskog spomen doma u Srbu. To bi izazvalo veliki skandal u najvišim sferama najviših međunarodnih humanističkih institucija… Oskarovac i logoraš iz Auschwitza, klanja se žrtvama miljenika Nobelovca Handkea - Slobodana Miloševića. I na koncu, da je Branko Lustig dolazio 18. studenog u Vukovar, bio bi odbačen od onih koji su bili u prvim redovima na njegovoj komemoraciji.
 
U toj velikoj uroti proti Hrvata, Goebbels i Quisling rade punom parom u Hrvatskoj. Rade na anketama i na „borbi protiv korupcije“. Što treba gledati kao generiranje mržnje prema Hrvatima. Odnosno, prema HDZ-u. Jer u tim anketama, samo što ne kažu da je glasač HDZ-a nepismena seljačina, a SDP-a gradski gospodin. Što moramo staviti u kontekst odnosa proglašenih autoriteta i skupina humanosti prema Jasenovcu i Vukovaru. Koji funkcioniraju na paroli „Svaki ratni zločin treba osuditi“ - osim vukovarske bolnice. U toj goebbelsovoj propagandi, očekivani, logični apsurd… Vrh HDZ-a kriminalan, na krilima nepismene rulje pljačka i korumpira. Kad tamo, zakleti račanovac - vedri i oblači. Milan Bandić postavlja ravnatelje bolnica i intendante kazališta.  
 
Kad tome dodamo „Tuđmanovu agresiju na BiH“, pravosudne procese protiv hrvatskih generala, te neke uzvike i grafite o Srbima u Hrvatskoj, što bi mogao biti srpski reket…proizvodnja ugroženosti da bi se moglo napasti. Kao reketarenje kafića itd. Možemo reći da je već stvoren okvir za mržnju protiv Hrvata. Što je najgore, u predsjedničkoj kampanji za predsjednika Hrvatske, nema na vidiku onoga kandidata koji ima namjeru razbiti okvir mržnje protiv Hrvata. A za hrvatske elite (iz Frljićeva kazališta u Rijeci), 18. studenoga u Vukovaru je „ustaški dernek“, a smrt jedne starice (Mani Gotovac) nacionalna tragedija.
 
Austrijski Slovenac Handke optužio Hrvate u BiH
 
Nastojeći ublažiti kritike zbog saveza sa Srbijom (Pravda za Srbiju i dolazak na sprovod Slobodana Miloševića), Nobelovac Peter Handke postaje još agresivniji vanjski, vrlo utjecajni faktor na međunarodnu politiku prema BiH. Naime, nakon kritika i nedolaska nekih veleposlanika na dodjelu (njemu) Nobelove nagrade za književnost, Peter Handke, postaje mirotvorac. I pritom otvara prostor za otvaranje pravosudnog protiv sebe od Hrvatske. Jer on (Peter Handke) preko posrednika traži dvije žrtve iz rata u BiH. Traži jednu Muslimanku i jednu Srpkinju koje su izgubile svoje sinove na protivničkim stranama. Ali ne spominje Hrvaticu kao žrtvu. Budući da je u pitanju borba za teritorij - etničko čišćenje - žrtvi pripada teritorij. Tako nobelovac Peter Handke Srbima i Muslimanima dariva BiH. Implicite, Hrvate optužuje za etničko čišćenje Srba i muslimana. Jer, kad su u sukobu trojica, a dvojica žrtva, treći je krivac (agresor). Stoga ja od Petera Handkea tražim ispriku Hrvatima. Što on kao nobelovac vrši veliki pritisak na međunarodnu politiku prema BiH - na štetu Hrvata. Kada i Hrvate ne tretira kao žrtve rata u BiH. Već ih, implicite, tretira kao agresore na Srbe i muslimane u BiH.

 

Jure Vukić, Tribanj

 

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA mišljenja su autora i ne moraju biti u skladu sa stajalištima Uredništva