Get Adobe Flash player
POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

Riječ "samodopisivanje" sama po sebi najbolje govori kakvo nas...

Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

Sjetite se svih putovanja bivših predsjednika. Osim toga, tko...

Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

Kardinal Stepinac i tadašnja hrvatska država organizirali su...

Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

Oni koji blokiraju proglašenje svetim bl. Stepinca blokiraju i...

Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

Komunistička Partija Jugoslavije donosila je odluke suprotne postojanju i...

  • POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

    POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

    srijeda, 16. rujna 2020. 17:30
  • Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

    Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

    ponedjeljak, 14. rujna 2020. 15:00
  • Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

    Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

    četvrtak, 17. rujna 2020. 18:43
  • Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

    Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

    četvrtak, 17. rujna 2020. 09:45
  • Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

    Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

    četvrtak, 17. rujna 2020. 09:55

Žigmanov sve što vrijedi, a njemu smeta, omalovažava, a ono što ne vrijedi veliča

 
 
Od početka svog društvenog angažmana Tomislav Žigmanov cijelo vrijeme radi jedino na svom osobnom veličanju i osobnoj koristi, koristeći pritom svoj izrazito privilegirani položaj do kojeg je došao manipulacijama, prevarama, plagijatima i lažima (dovoljno je pročitati knjigu Antonije Čote „Gola istina“ i „Otvoreno pismo Tomislavu Žigmanovu“ Slavena Bačića). Iako je izabrao teren na kojem može najbolje manipulirati (i zarađivati) ovaj manipulant nema vizionarske sposobnosti i sve što radi je promašaj i na kraju je osuđeno na propast.
Nažalost, kao taj dobar teren Žigmanov je odabrao 57.900 Hrvata u Republici Srbiji, jer su oni, prije svega, okupirani svojom egzistencijom te ih politika, pa i kultura, ne interesira previše. Inače dezorijentirane i nedovoljno informirane ovdašnje Hrvate Žigmanov preko svojih „hrvatskih“ medija i dalje drži u neznanju i neobavještenosti i na taj način je lako uzurpirao sva ta ključna mjesta.
M A N I P U L A N T
Dobar teren za manipulaciju su i Bunjevci u Vojvodini (isključivo govorim o tom prostoru) što Žigmanov također koristi. Naime, Bunjevci se ovdje nisu nikada jasno izjašnjavali kao Hrvati, a danas su poseban narod i po službenom popisu ih ima 16.706. Oni kažu da sa Hrvatima nemaju nikakve veze i za Žigmanova su to „loši Bunjevci“, a od ostataka loših Bunjevaca Žigmanov pravi skupinu „bunjevačkih Hrvata“, za koje ne možemo nikako znati koliko ih ima, jer pri nacionalnom izjašnjavanju ta odrednica ne postoji, ali za Žigmanova su to  “dobri Bunjevci“!
Mi srijemski Hrvati ne možemo ni po čemu razlikovati loše od dobrih Bunjevaca, osim da im vjerujemo na riječ, a to je, pokazalo se sto godina unazad, vrlo riskantno po nas!
 
Dobar teren za manipuliranje je i administrativna odvojenost Vojvodine od Srbije i Žigmanov je predsjednik vojvođanske političke stranke i ravnatelj vojvođanskog zavoda za kulturu, čime je ogroman broj Hrvata isključen iz nadležnosti ovih tijela. To je očit dokaz da Žigmanova u suštini Hrvati uopće ne interesiraju! Sve krovne institucije Hrvata u Srbiji su u Subotici i na sva ključna mjesta u njima Žigmanov je postavio dobre Bunjevce. Dobrih Bunjevaca je izuzetno malo ali ta izrazita manjina vlada svim ovdašnjim Hrvatima i kod nje je sav novac koji pripada svim Hrvatima! Pritom Žigmanov sve što je bunjevačko (a i tu mi srijemski Hrvati ne razlikujemo što je od loših, a što od dobrih Bunjevaca) nameće cijeloj ovdašnjoj hrvatskoj zajednici, što je pogubno za njen identitet.
 
Za sve ove svoje manipulacije Žigmanov ima na raspolaganju oko milijun eura godišnje od poreskih obveznika iz Republike Hrvatske i Republike Srbije i oko sebe je okupio poltrone, mediokritete i ljude lošeg karaktera (kakav je i sam),  uglavnom iz redova dobrih Bunjevaca, te ih plaća tim novcem. Sve druge, koji posjeduju bilo koju dobru kvalitetu, ali ne misle kao on, smatra svojim suparnicima, progoniteljima i onima koji ugrožavaju njegov položaj Mesije. Tako u zadnje vrijeme pokazuje očite znake manije gonjenja.
 
Još jedan teren pogodan za manipulaciju je književnost, gdje je Žigmanov sebe (pod đermom u Đurđinu) proglasio jedinim živim velikanom vojvođanske književnosti u Hrvata. Posebice je poezija pogodna za manipulaciju, jer je običnom puku (naročito na na način kojim ju prezentira Žigmanov) „nedokučiva“! Pritom Žigmanov sve što vrijedi, a njemu smeta, omalovažava, a ono što ne vrijedi veliča. Stigao je dotle u svojoj beskrupuloznosti (i neznanju) da je plagijatoricu Ive Andrća i drugih naših velikih pjesnika, proglasio najboljom pjesnikinjom srijemskih Hrvata!!! Tako Žigmanov u politici i kulturi čini negativnu selekciju među ovdašnjim Hrvatima, a sebe stavlja u prvi plan, pri čemu ne bira sredstva! Kako to izgleda, od bezbroj primjera, evo samo nekoliko. „Najjači“ je, kako smo rekli,  kada je u pitanju poezija, upravo zato što je „nedokučiva“ najširem puku, te tako sebe predstavlja kao najvećeg i jedinog eksperta u toj oblasti! A kada smatra da netko imalo ugrožava njegovu veličinu obrušava se, ne samo na stihove dotičnog, nego i na njegovu ličnost kao čovjeka. Evo nekoliko od bezbroj primjera:
 
Primjer 1.
Knjigu „Vivisekcije književnosti“ (izdavač Istarski ogranak DHK Pula i Hrvatsko akademsko društvo iz Subotice, 2018.) Žigmanov je napiso samo da bi sebe stavio među najveća imena vojvođanske književnosti, pri čemu dominiraju dobri Bunjevci, a gadno je ispljuvao loše Bunjevce!
Uz prethodni opis autora i njihovih djela na bunjevačkoj ikavici onih dobrih Bunjevaca (str. 49 -54), dodaje:
Nakon desetogodišnje stanke uslijedila je knjiga Tomislava Žigmanova „Bunjevački blus“, čije je prvo izdanje s 40 pjesama objavljeno u Subotici..., Žigmanovljev jezički minimalizam je posljedica oštre i, na momente, grube lirske refleksivnosti..., dakako, takav se pjesnički pristup ostvaruje uz problematiziranje iz povijesti nasljedovane kolektivne poputbine..., što u konačnici, primjerice u pjesništvu Tomislava Žigmanova, vrijedi kao stanoviti obračun s tim istim nasljeđem i pokušaj njegovog kritičkog prevrednovanja i reinterpretiranja iz perspektiva prijepora sadašnjosti i obzora budućnosti... (pored toga što običnom puku nije jasno o čemu se tu radi možda i samom Žigmanovu nije baš sve jasno, prim.a.)
Tako Žigmanov u ovoj knjizi piše o sebi (inače Žigmanov uglavnom piše o sebi), a u sljedećem poglavllju pljuje loše Bunjevce što pišu udžbenike na bunjevačkoj ikavici za djecu koja pohađaju nastavu na tom jeziku, posebice na Tomislava Kopunovića i njegove „pisme“ (na čitavih 20 strana, od str. 59 – 79). „Prikaz“ počinje sa:
Prizemnost, neinventivnost, vulgarizam, prostakluk...
Zatim:
Kako će učitelj/ica slikovito, koristeći eventualno i plastičnije sadržaje, dečku ili curici od 10 godina, pojasniti sliku stihovima iskazane radnje, a da se sam/a pri tom ne sablazni:
„Ladan vitar, a krv vrila,
U zagrljaj spoji tila,
Nesta riči, grlo suvo,
Samo nam se srce čulo...“
Posve neprimjeren i vulgarizirajući erotizam... – kaže Žigmanov.
Ili:
„Eno opet po rakiji tuku,
I svinjara svi za uvo vuku...“
Dosta raširen –kaže Žigmanov–alkohol i alkoholizam s porukama:
Gdje god noga Bunjevca kroči, tu se vino i rakija pije i toči! i
Bunjevci uvijek piju, pa gdjekad i nejač biju!
Riječju, u knjizi je skupljeno na jednom mjestu skoro sve najmračnije što čovjeku, pa makar on bio i Bunjevac, može pasti na pamet. Da čovjek ne povjeruje koliko gadosti na jednom mjestu!
Na kraju Žigmanov citira Josipa Vukovića Đidu:
Dok je Bunjevaca, bit će i volova! – i sada ne znamo je li Đido dobar ili loš Bunjevac!?
Žigmanovu su loši Bunjevci (i Kopilović) trn u oku jer imaju svoje institucije, svoj jezik, svoje škole, udžbenike, običaje, pjesme, ruvo i dr., te je nametanje bunjevštine svim Hrvatina u Srbiji veliki promašaj osuđen na propast, što Žigmanovu onemogućava širiti svoj biznis i na to polje.
 
Primjer 2.
Književni klub Hrvatskog kulturno-umjetničko prosvjetnog društva „Stanislav Preprek“ iz Novog Sada je drugi trn u oku Tomislava Žigmnova, jer je postao hrvatska izdavačka kuća sa dvije kulturne manifestacije Hrvata na pokrajinskom nivou. Jedna je „Preprekovo proljeće“ sa svake godine novom zbirkom pjesama po raspisanom natječaju za autore iz čitave regije (i šire) i druga je „Preprekova jesen“ sa svake godine novom zbirkom kratkih priča po raspisanom natječaju za autore iz čitave regije (i šire). Pored toga ovaj Knjževni klub je pokrenuo Ediciju pjesnika članova kluba i Ediciju proznih pisaca članova Kluba. Inače članovi Kluba imaju preko pedeset svojih izdatih knjga, a Književni klub HKUPD „Stanislav Preprek“ nastupa samostalno na sajmovima knjiga u Novom Sadu i Beogradu i velika je konkurencija Žigmanovljevim izdavačkim kućama, ZKVH-a, u kojoj je on ravnatelj, i NIU „Hrvatska riječ“ u kojoj je Žigmanov predsjednik Izdavačkog odbora, a u kojima on i pravi najveći dio svog etnobiznisa.
Zato je, kao ravnatelj, uzurpirao portal ZKVH-a i na njemu napisao pamflet u kojem kaže da izdanja Književnog Kluba HKUPD „Stanislav Preprek“ valorizuju ljubitelji Vojislava Šešelja! Kao tadašnji voditelj Kluba na ovu monstruoznu i bolesnu klevetu napisao sam odgovor pod naslovom „Jad i bijeda Tomislava Žigmanova“, koji je u tri nastavka objavio Tjednik za kulturu, znanost i društvena pitanja „Hrvatski fokus“ iz Zagreba. Zbog tih članaka dao sam ostavku na mjesto voditelja Književnog kluba da se Žigmanov ne bi svetio cijelom Književnom klubu, budući da znam da je bolesno osvetoljubiv.
Žigmanov ima poseban odijum prema meni te da bi me diskreditirao napisao je „književnu kritiku“ moje zbirke pjesama „Salauka“, koja je (kritika) jedinstvena u svijetu! Žigmanov je opet izabrao poeziju, tada jedinu knjigu poezije od mojih desetak knjiga, jer je poezija za običan puk, kako smo rekli, „nedokučiva“, a on je tu ekspert! Iako i u vezi te zbirke pjesama imam pohvalne kritike niza kompetentnih ljudi, kao i za sva prozna dijela, Žigmanov kaže da cijelu zbirku treba spaliti!!!
A još u nastanku zbirke g-đa Jasna Melvinger je za nju odabrala 77 pjesama (imam pisani dokaz) i njena posvjeta tom prilikom (kolegi po književnom peru) mi je jedna od najdražih:
„Književnu kritiku“ moje zbirke pjesama „Salauka“ Žigmanov je objavio u svom Časopisu za književnost i umjetnost „Nova riječ“ br. 1-2 (proljeće-zima 2016.), čiji je glavni i odgovorni urednik. Da je „kritika“ ustvari njegova osveta zbog mojih otvorenih pisama o istinskom stanju u našoj hrvatskoj zajednici, a za koje je on isključivi krivac, vidi se iz onog što Žigmanov i sam kaže:
Ono što se objavljuje mora sadržati najminimalniju umjetničku relevantnost, što svega toga zastrašujuće i bolno izostaje u prvoj i jedinoj zbirci „pjesama“ izvjesnog pseudoničnog Branimira Tomlekina. U biti je riječ o Miroslavu Cakiću, osobe znane po tome što svoje uvelike praznoslovne uratke šalje diljem svijeta putem e-mailova, u kojima se bez ikakvih kompetencija i racionalnih uvida trapavo a strasno okomljuje na događaje i procese unutar hrvatske zajednice u Vojvodini...
Ako je ono što pišem praznoslovno i trapavo, što je veliki Žigmanov uopće toliko okupran time i što ga toliko interesira moja zbirka bezvrjednih pjesama napisana na srpskom jeziku da je svoju „kritiku“ stavio u svoj stručni i uzvišeni časopis?!
Ali iz rakursa osvete, iako je većina pjesama vezana za Hrtkovce i bez ijedne je imalo proste riječi, Žigmanov pokušava cijelu zbirku proglasiti prostačkom i vulgarnom, što je „našao“ na dva mjesta:
Tako će o jednoj djevojci („Ta Nataša“) osjećajno razulareni lirski subjekt svijesti pozitivnu doživljajnost spram ženskog lirskog objekta na vulgarnu nedostojanstvenost, sve s uspredbon s konjom.... (čist promašaj, prim.a.)
Ili:
Istovrstan je pristup Tomlekina spram svojih najbližih u ozračju samo njemu znane intimnosti. U pjesmi „Kao da je juče bilo“ će, na začudno priprost način, opisati starenje svoje supruge... (ne radi se uopće o mojoj supruzi, prim.a.!!!)
Zasljepljen mržnjom prema meni Žigmanov ne zna niti pročitati moje stihove. Upravo za pjesmu „Kao da je jučer bilo“ Dragana Todoreskov, doktorica književnosti i književna kritičarka, u uvodu moje nove zbirke pjesama „Pjesme koje treba spaliti“, u kojoj je ova pjesma prevedena na hrvatski, kaže da je ona jedna od najuspjelijih pjesama u zbirci!
Žigmanovu je Književni klub HKUPD „Stanislav Preprek“ trn u oku jer zasjenjuje njegove „uspjehe“ u oblasti književnog stvaralaštva i izdavaštva te mu i on oduzima dio prostora za njegov etnobiznis, a mene ne može podnijeti jer unazad više godina govorim istinu o stanju u našoj zajednici. Još veća je mržnja Žigmanova prema meni zbog toga što sam preko svoje knjige „Hrtkovci, priče o sudbini jednog sela“ došao do spoznaje da Žigmanov stalno potiskuje sve ono što autentično govori o stradanju srijemskih Hrvata devedesetih godina prošlog stoljeća!
 
Primjer 3. 
U svojoj nemoći Žigmanov se, uz dosadašnje bezobrazluke i vrijeđanja na moj račun u svojim Twitter priopćenjima, unazad nekoliko tjedana spustio na dno dna.
Naime, Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata u Subotici dostavljene su 6. srpnja 2020. godine dvije moje knjige (po jedan primjerak) Otvorena pisma I i Otvorena pisma II u izdanju HKUPD „Stanislav Prteprek“ iz Novog Sada, sa kratkim prikazom, da bi ih Zavod stavio na svoj portal ovogodišnjih izdanja knjiga Hrvata u Vojvodini.
 
Umjesto toga od 26. kolovoza 2020. godine dobijam sa email adrese Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite., od osobe koja ne želi da se predstavi, niz prostačkih prijetnji i poruka punih mržnje u namjeri da se ove knjige, kao i ja kao njihov autor, diskreditiraju.
Obzirom da je knjige Otvorena pisma I i Otvorena pisma II, koje govore o stanju u ovdašnjoj hrvatskoj zajednici, do javljanja anonimne osobe posjedovao jedino Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, jasno je da iza ovog stoje djelatnici Zavoda (Žigmanov, Čeliković, Bako).
Na što liči ova anonimna „književna kritika“ dovoljno je citirati bilo koji pasus iz nje. Ne zna se koji je nebulozniji, nekulturniji i gluplji. Evo jednog iz posljednje anonimne poruke (sa slikom!):
 
Cakić kao dictator:
Što čitatelj više čita „Otvorena pisma I. – II.“ (2020.) Branimira Miroslava Cakića, sve manje vidi u njima satiričara, a sve više diktatora tipa Musolinija, Hitlera, Staljina, Franka...
           No vrijeme diktatora i frenetičnih masa je odavno prošlo, a Cakić je samo luđak, koji to nikako ne uviđa, ali, začudo, ipak nekako uspijeva umaknuti košulji bez rukava, što je samo po sebi fascinantno, čak i u Srbiji, gdje nije rijetkost viđati ljude njegovog profila na javnim mjestima i u medijima.
            Zaista idiotski fascinantno: puna Srbija likova na javnim mjestima i u medijima u košuljama bez rukava!!!
            Nažalost, sve ovo potječe iz samog vrha onih koji HRabro vode hrvatsku zajednicu u Republici Srbiji i možda im najviše pristaju košulje bez rukava kao, kako sami kažu, afirmirani modni detalj u Srbiji!
 

Miroslav Cakić, Novi Sad, 14. rujna 2020.

 

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA mišljenja su autora i ne moraju biti u skladu sa stajalištima Uredništva

Utjecaj nejednakosti biračkog glasa na zastupljenost općih izbornih jedinica u Hrvatskom saboru od 2000. do 5. srpnja 2020.

 
 
Mr. sc. Edo Zenzerović, dipl. ing. elektr.
Ožujska 12, 10 000 Zagreb
7 DNEVNO
gospodin Tihomir Dujmović
Tomislavova 11, 10 000 Zagreb
 
Poštovani gospodine Dujmoviću molimo Vas da kao novinar zatražite od predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića da hrvatskim biračima odgovori na slijedeća pitanja:
1. Ima li ikakve veze sastavljanje saborske većine nakon izbora 5. srpnja s ogledom "Nova Hrvatska paradigma"  člana Kluba zastupnika HDZ-a Davora Ive Stiera?
2. Zašto Vlada Andreja Plenkovića ne želi implementirati Rezoluciju Europskog parlamenta “Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP))“ usvojenoj 19. rujna 2019., kojom je Europski parlament osudio i izjednačio nacističke i komunističke zločine kao i zločine svih ostalih nedemokratskih autoritarnih režima?
3. Zašto Vlada Andreja Plenkovića diskriminira hrvatske državljane s prebivalištem izvan Hrvatske tretirajući ih poput Arsena Bauka i ekstremne ljevice kao neprijateljsku emigraciju?
4. Zar je "novi suverenizam" vladavina etnobiznismena nad hrvatskim narodom!  i
5. Zašto HDZ i SDP nisu 20 godina promijenili Zakon o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor?
https://themotherland.life/wp-content/uploads/2016/12/BC51FD36-8E5B-4E5A-AD4E-0E37D676312F-3697-0000092E7D82BA62_tmp.jpg
Na izborima za Hrvatski sabor održanim 4. prosinca 2011. godine i na Referendumu o pristupanju Europskoj uniji održanom 22. siječnja 2012. godine bilo je registrirano na biralištima u Hrvatskoj preko 605 tisuća birača više od punoljetnika popisanih travnja 2011. godine, a IX. izborna jedinica imala je više birača od popisanih stanovnika. Ličko-senjska, Šibensko- kninska i Zadarska županija imale su više birača od stanovnika. Zbog grubog odstupanja broja birača od prirodnog i migracijskog kretanja stanovništva svi izbori od 3. siječnja 2000. godine i Referendum o pristupanju u Europsku uniju su neregularni. Izbori za Hrvatski sabor 5. srpnja nisu regularni zbog viška oko 307 tisuća birača s prebivalištem u Hrvatskoj i odstupanja broja birača u osam od deset općih izbornih jedinica što bitno utječe na nejednaku zastupljenost birača u Hrvatskom saboru, a XI. i XII. izborna jedinica su neustavne. Radimir Čačić ne bi dobio zastupničko mjesto kad bi se računalo broj zastupničkih mjesta po općim izbornim jedinicama kako smo do 2007. godine određivali broj zastupničkih mjesta u XI. izbornoj jedinici s prosječnim brojem važećih glasova u deset izbornih jedinica. I. i II. izborna jedinica imale bi 15. zastupničkih mjesta, III. 13. IV. i V. 12, VI. 13. VII. 16, VIII. 13, IX. 15 i X. 16. HDZ bi dobio 62 zastupnika, RESTART koalicija 43, Domovinski pokret 16, Most 8, Možemo 7, STRIP 3 i HNS 1, a dijaspora bi imala samo 2 zastupnička mjesta. Andrej Plenković ne bi imao 76 potpisa s 8 zastupnika  Pupovčevih etnobiznismena i Štromara iz HNS-a. Kao glasači Domovinskog pokreta želimo suradnju s HDZ-om uz uvažavanje naših stavova i argumenata. Mi nismo krajnja desnica kako nas prozivaju:ekstremni ljevičari Radničke fronte, SDP-ovci, etnobiznismeni: Pupovac, Radin, Kajtazi..., Štromar, Mesić, Josipović, Čačić i  "novi suverenisti".
Pupovčeva interesna zajednica etnobiznismena SDSS je neustavno povlaštena stranka prema Zakonu za izbor zastupnika nacionalnih manjina koji su izglasali HDZ i SDP zajedno s njihovim satelitima i tako proizveli etnobiznis. Birači srpske nacionalnosti mogu protivno načelu jednakosti prava glasa svih birača dati glas  jednom do trojici kandidata za izbor svoja tri zastupnika u Hrvatskom saboru, dok većina birača u općim izbornim jedinicama može dati samo jedan preferencijski glas uz prohibitivnu klauzulu od 10 % za priznavanje preferencijskih glasova kandidatima.  To je grubo narušavanje ravnopravnosti ostvarivanja biračkog prava ostalih hrvatskih državljana. Svu trojicu zastupnika SDSS-e izabralo je 11.253 birača srpske nacionalne zajednice, a toliko je potrebno glasova za izbor jednog zastupnika u općim izbornim jedinicama.
Zalažemo se za implementaciju rezolucije Europskog parlamenta “Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP))“ usvojenoj 19. rujna 2019., kojom je Europski parlament osudio i izjednačio nacističke i komunističke zločine kao i zločine svih ostalih nedemokratskih autoritarnih režima.
 
Sukladno toj rezoluciji predložio sam da se u Istri 23. kolovoza odaje počast svim žrtvama koje su tragično završile u kraškim jamama (fojbama) u Istri kod Golubinčine blizu Raklja i u tom smislu pokrenuo sam inicijativu preko saborskih zastupnika: Furia Radina, Damira Kajina i Gorana Beusa Richembergha početkom 2011. godine. Niti jedan zastupnik nije odgovorio. Zastupnik Goran Beus Richembergh je lagao novinaru Glasa Istre Mati Čuriću da nije primio od mene nikakvu predstavku u vezi zločina nad zarobljenim vojnicima. Predsjedniku Odbora za informatiku, informatizaciju i medije u tadašnjem sazivu Hrvatskog saboru Branku Vukšiću pisao sam 28. veljače 2012. godine da HRT krši propise o pravodobnom i istinitom informiranju javnosti i sudjeluje u prikrivanju zločina nad zarobljenim vojnicima, koji su se predali početkom svibnja 1945. godine partizanima na Muzilu u Puli, a završili su u jami Golubinčina kod Raklja. Smatram da sve žrtve zaslužuju poštovanje.Kao birači i članovi Domovinskog pokreta osuđujemo sve totalitarne i nedemokratski režime. Dosta nam je vrijeđanja od strane ekstremne ljevice, SDP-a, etnobiznismena: Pupovca, psihologa Radina i oficira zločinačke okupatorske JNA Veljka Kajtazija, Plenkovićeve interesne zajednice HDZ, Predraga Štromara i Radimira Čaćića. Mi nismo ekstremna desnica.
 
Prema korigiranom broju zastupnika po izbornim jedinicama u I. zastupničko mjesto dobio bi Goran Aleksić sa 677, u II. dobila bi Martina Grban Kizivat sa 116, u III. zastupničko izgubio bi Radimir Čačić s 3.106, u IV. izgubili bi Hrvoje Šimić s 3.004 i Krešimir Bubalo s 3.504, u V.  izgubili bi Danijel Marušić s 3.310 i Marina Opačak Bilić, u VI.  izgubila bi Ružica Vukovac s 1.200, u VII. dobili bi Irena Šimunić sa 635 i Slaven Dobrović s 3.374, u VIII. izgubio bi Ivan Kirin s 1.322, u IX. dobio bi Josip Bilaver s 1.907 i u X. dobili bi Ivan Budalić s 3.042 i Robert Pauletić s 3.907 dobivenih preferencijskih glasova.
 
Plenkovićeva interesna zajednica HDZ ne bi imala većinu od 76 zastupnika s etnobiznismenima, Štromarom i Čačićem.  Izbor zastupnika srpske nacionalne manjine je neustavan. Njihovi birači mogu dati glas trojici kandidata, a svi ostali samo jednom, a prema obrazloženju Ustavnog suda posebno biračko pravo je ekvivalent općem biračkom pravu. Karolina Vidović Krišto je u pravu: "Andrej Plenković svjesno krši Ustav Republike Hrvatske", a prema optužbi bivšeg ministra unutrašnjih poslova Vlahe Orepića suspendirao je provedbu Zakona o prebivalištu prema kojemu je trebalo 2017. godine izbrisati oko 270 tisuća birača koji nemaju prebivalište u Hrvatskoj. "Festivalom demokracije" spriječili su održavanje Referenduma za promjenu izbornog zakonodavstva 2018. godine, a HDZ-ov koalicijski partner u "antifašističkoj" koaliciji SDP 2014. godine lažiranjem broja birača s prebivalištem u Hrvatskoj. Osuđujemo sramotan ispad "nezavisnog političkog analitičara" Krešimira Macana u emisiji "Otvoreno" prema našoj zastupnici Karolini Vidović Krišto i šutnju svih ostalih sudionika u emisiji.
S poštovanjem.
U Zagrebu 7. rujna 2020.
 

Mr. sc. Edo Zenzerović, dipl. ing. elektr.

 

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA mišljenja su autora i ne moraju biti u skladu sa stajalištima Uredništva

Monstruozno priopćenje predsjednika DSHV-a

 
 
U kolumni MANIJA GONJENJA (6. rujna 2020.) napisao sam, između ostalog, da je Mesija u svojoj bolesti i u šahistima vidio progonitelje, pa je iz prostorija svoje „jedine relevantne hrvatske političke stranke u Srbiji“ izbacio hrvatsku udrugu HAŠK „Zrinjski“, koji je osnovan 1932., zbog parapolitičkog djelovanja! U svojoj optužbi šahista lagao je da je odluku o njihovom izbacivanju iz tih prostorija donijelo Vijeće stranke. Stalno pišem da Mesija jest jednako stranka, da ga u stranci podržava samo par ljudi i da sve odluke donosi sam, krijući se iza laži da se one „donose uz stroga poštivanja procedura sadržanih u pravnim aktima DSHV-a“! Mesija inače permanentno laže, plagira, manipulira i obmanjuje 57.900 Hrvata u Republici Srbiji, a time i sve Hrvate u Republici Hrvatskoj i u cijelom svijetu, ne bi li i dalje zadržao sve svoje pozicije, privilegije i plaće i poslije debakla na izborima i poslije afere s plagijatima Mile Markov Španović, koju je uzdigao na pijedestal najveće pjesnikinje u vojvođanskoj književnosti Hrvata.
https://www.hnl.org.rs/nova/images/zrinskin.jpg
Da se vidi kako izgleda ova laž oko HAŠK „Zrinjski“ najbolje je ponoviti Mesijinu reakciju na prvu izjavu predsjednika šahovskog kluba i objaviti u cijelosti novu izjavu predsjednika HAŠK „Zrinjski“. 
 
Demanti priopćenja za javnost Šahovskog kluba HAŠK „Zrinjski” iz Subotice
  
»U svojevrsnoj poplavi, posve nesuvislih ali iznimno zlonamjernih, napada na Demokratski savez Hrvata u Vojvodini i na mene kao predsjednika osobno, nenadano se uključio i Šahovski klub HAŠK „Zrinjski“, lažno me optuživši da kao predsjednik DSHV-a nisam „odobrio“ korištenje prostorija Doma DSHV-a „za treninge i natjecanje u ligi“. Svi oni koji poznaju rad i način upravljanja u DSHV-u znaju da tako što nije moguće! Sve odluke donose se uz stroga poštivanja procedura sadržanih u pravnim aktima DSHV-a, a na ovaj način, očito je, htjela se baciti nova ljaga na mene kao predsjednika DSHV-a. 
Dodatnu monstruoznost u priopćenju iznesenih neistina, čiji je potpisnik predsjednik Šahovskog kluba HAŠK „Zrinjski“ Marinko Miković, predstavlja činjenica da je DSHV za Dom „sredstva za kupnju svojedobno dobio iz Republike Hrvatske“, što je optužba zbog koje se može završiti u zatvoru! Općinstva i javnosti radi treba reći kako je Dom DSHV-a dobiven donacijom članova obitelji Skenderović („Kajganini“), što je uredno uvedeno u knjigovodstvene dokumente DSHV-a, kao prostorije za djelovanje DSHV-a kao političke stranke.
Istina, vremenom je DSHV otvarao vlastite prostorije i drugim hrvatskim udrugama za njihovo djelovanje, pa tako i za Šahovski klub HAŠK „Zrinjski“, no kada je registrirano da neke od njih ulaze u područje parapolitičkog djelovanja te da njihovo vodstvo i članstvo rade na način blaćenja DSHV-a i njegovih prvaka, na XV. sjednici Vijeća DSHV-a, održanoj 6. studenog 2019. u Subotici, donesena je odluka „da se prostorije DSHV-a isključivo koriste za stranačke sastanke i rad stranke“. O tome su svi obaviješteni ne od, kako je navedeno Gordane već, Lozike Jaramazović, administrativne tajnice DSHV-a.

Tomislav Žigmanov, predsjednik«

 
Priopćenje za javnost Šahovskog kluba HAŠK Zrinjski iz Subotice   
 
»U Subotici, u petak 6. svibnja 2011. u dvorani HKC „Bunjevačko kolo“ je održana obnoviteljska Skupština Hrvatskog Amaterskog Športskog Kluba „Zrinjski“. U Srbiji, Vojvodini je osnovano više od 50 udruga sa hrvatskim predznakom, a HAŠK „Zrinjski“ je jedina udruga koja djeluje na razvoju sporta. Nastavlja tradiciju ŠK „Zrinjski“ utemeljenog 1. siječnja 1932. godine.    
Šahovski klub je osnovan 2012. godine, te registriran kao Šahovski klub HAŠK „Zrinjski“ i bez ikakvih neugodnosti nastupa pod tim imenom devet natjecateljskih sezona u Regionalnoj ligi Subotica u kojoj je osvajao i prvo mjesto.
Tijekom devet godina udruga HAŠK „Zrinjski“ i šahovski klub gostovali su i na prostorima matične države, i imali mečeve sa klubovima iz Osijeka, Vinkovaca, Đakova, Slatnika itd. te bili domaćini njihovim momčadima na uzvratnim mečevima u Subotici.
Do 2018. godine dobijali smo sredstva kroz natječaje Hrvatskog nacionalnog vijeća u Srbiji, ali od izbora novog vodstva HNV-a financijska potpora nam je uskraćena. 
Tomislav Žigmanov predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV) nije nam odobrio prostorijama u Domu DSHV-a koje koristimo devet godina za treninge i za natjecanje u ligi. Naime od ožujka smo u više navrata smo kontaktirali Gordanu Jaramazović tajnicu DSHV-a radi korištenja prostorijama u Domu DSHV-a, koja nam je uvijek odgovarala da će obavijestit predsjednika Žigmanova i ako on odobri, da će nas obavijestiti. 
Kako odgovor nismo dobili do današnjeg dana morali smo donijeti odluku da otkažemo natjecanje u Regionalnoj ligi Subotica u sezoni 2020/2021. jer nam nije odobreno korištenje prostorija za treninge i natjecanje u kojima smo djelovali niz godina. 
Podsjećamo da Dom DSHV-a nije privatno vlasništvo Tomislava Žigmanova, već DSHV-a, koji je sredstva za kupnju svojedobno dobio iz Republike Hrvatske u cilju djelovanja na dobrobit cijele hrvatske zajednice.

Marinko Miković, predsjednik Šahovskog kluba HAŠK „Zrinjski“ iz Subotice«

 
Marinko Miković: Povrijedile su me Žigmanovljeve riječi
 
»Kao dugogodišnjeg člana DSHV-a, čiji je stranački staž puno duži nego sadašnjeg predsjednika DSHV-a Tomislava Žigmanova, povrijedile su me njegove riječi da sam ga lažno optužio da nije odobrio da HAŠK „Zrinjski“ više ne koristi Dom DSHV-a za treninge i natjecanje u ligi i da sam zlonamjerno napao DSHV i njega osobno.  
Ugovor o korišćenju je 1. 8. 2013. potpisao prošli predsjednik DSHV-a Petar Kuntić sa HAŠK „Zrinjskim“. U njemu je napisano da zakupac koristi prostorije isključivo za obavljanje svoje registrovane djelatnosti. HAŠK „Zrinjski“ se nije nikada bavio parapolitičkim djelovanjem i blaćenjem DSHV-a i njegovih prvaka, već samo igranjem šaha. Neki članovi „Zrinjskog“ su i članovi stranke, a mnogi su i davali su potpise za elektore. Predsjednik DSHV-a nikada nije otkazao ugovor iz 2013. i nikada nitko iz DSHV-a me nije obavijestio da je Vijeće DSHV-a donijelo odluku 6. studenog 2019. da se članovi HAŠK-a „Zrinjski“ više ne mogu sastajati i trenirati. Raspitao sam se kod članova Vijeća, koji su nazočili na toj sjednici i rekli su mi da se sjećaju da je Tomislav Žigmanov govorio o toj temi, ali da nikakvog glasovanja o tome nije bilo, ni da je o tome odlučivano.
Za razliku od sadašnjeg predsjednika stranke, bio sam član u vrijeme kada je DSHV postao vlasnik Doma i sjećam se kako smo se radovali kada je tom pomogla naša matična domovina i što je to postao dom sviju nas. Godinama sam puno svog slobodnog vremena uložio u održavanje Doma DSHV i pomagao kadgod je bilo potrebno. Izgleda da se promijenila politika koju je provodio naš prošli predsjednik DSHV Petar Kuntić koji je okupljao Hrvate u Domu DSHV-a, i koji nas je na treninzima i šahovskim susretima posjećivao i poticao. Čitao sam nedavno pritužbe vlastima Srbije da naše udruge nemaju prostorije za svoje djelovanje, a sada DSHV izbacuje hrvatsku udrugu iako nikada nismo ometali rad stranke.
DSHV je moja prva i jedina stranka u kojoj sam član, redovito izmirujem članarinu, bio sam predsjednik mjesne organizacije Novo Selo i član Vijeća DSHV-a, dopredsjednik Povjerenstva za šport HNV-a i elektor HNV-a i zato odbacujem kao neistinite tvrdnje da sam zlonamjerno napao DSHV i njegovog predsjednika i da sam iznio neistine, jer pod punom odgovornošću tvrdim da me iz DSHV-a nitko nije obavijestio da je otkazao ugovor o korišćenju sa HAŠK „Zrinjski“.

Marinko Miković, predsjednik HAŠK „Zrinjski“«

 
Budući da Mesija nema namjeru podnijeti ostavku na sve svoje funkcije iz moralnih razloga potrebno je u našoj zajednici izvršiti korjenite promjene. 
Prije svega treba:
- osnovati novu političku stranku svih Hrvata u Republici Srbiji (ne u Vojvodini),
- izabrati novo Hrvatsko nacionalno vijeće, koje će tretirati sve Hrvate u Republici Srbiji jednako i
- osnovati Zavod za kulturu Hrvata u Republici Srbiji (ne u Vojvodini).
 

Miroslav Cakić

 

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA mišljenja su autora i ne moraju biti u skladu sa stajalištima Uredništva

Anketa

Vjerujete li da će Vas maske spasiti od zaraze?

Utorak, 22/09/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1438 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević