Get Adobe Flash player
Jasenovački 'drugokolonaši' su - petokolonaši

Jasenovački 'drugokolonaši' su - petokolonaši

Ne smetaju im hrvatske kune kad podržavaju Plenkovića i HDZ. Smeta im...

Marijana Petir odbila Plenkovićevu ucjenu

Marijana Petir odbila Plenkovićevu ucjenu

Andrej oko sebe ima klimavce, puzavce, kameleone, beskralježnjake,...

Pravnik Ivo protiv prava na život i istinu

Pravnik Ivo protiv prava na život i istinu

Sesardić: Josipović slijedi logiku onog ideološki korumpiranog suda...

Sprega lokalne i državne politike

Sprega lokalne i državne politike

Projekt Brijuni Rivijera Ivana Jakovčića povezuje lokalne i državne...

Desnica zastranila zbog egoizma

Desnica zastranila zbog egoizma

Ništa nisu naučili iz...

  • Jasenovački 'drugokolonaši' su - petokolonaši

    Jasenovački 'drugokolonaši' su - petokolonaši

    četvrtak, 18. travnja 2019. 12:16
  • Marijana Petir odbila Plenkovićevu ucjenu

    Marijana Petir odbila Plenkovićevu ucjenu

    četvrtak, 18. travnja 2019. 11:51
  • Pravnik Ivo protiv prava na život i istinu

    Pravnik Ivo protiv prava na život i istinu

    četvrtak, 18. travnja 2019. 11:44
  • Sprega lokalne i državne politike

    Sprega lokalne i državne politike

    srijeda, 17. travnja 2019. 11:10
  • Desnica zastranila zbog egoizma

    Desnica zastranila zbog egoizma

    četvrtak, 18. travnja 2019. 11:39

Ulagače u zelenu energetsku zadrugu ne vodi želja za zaradom

 
 
Zelena energetska zadruga (ZEZ) u suradnji s Križevcima uspješno je provela dvije kampanje za dvije veće fotonaponske elektrane u koje je uložilo stotinjak ulagača. Zašto su uložili taj novac, kada će vratiti ulog te što to znači za društvo i lokalnu zajednicu govori Zoran Kordić, dipl. ing., upravitelj Zelene energetske zadruge, Zagreb.
http://images.energetika-net.com/media/article_images/big/kordic-zoran-0-20190405104709519.jpg
• Zelena energetska zadruga postoji godinama. Što ste do sada napravili?
- ZEZ smo osnovali 2013. godine i lani smo proslavili prvih 5 godina djelovanja . U to je vrijeme većina članova zadruge bila uključena Program UN-a za razvoj (UNDP) kroz koji smo razvijali program za energetske zadruge, pa ZEZ nastaje kao spin-of projekta. Prvi značajniji projekt ZEZ-a bila je crowdfunding kampanja za energetski neovisnu osnovnu školu u Kaštel Lukšiću, a riječ je o grupnom prikupljanju novca za projekt putem on-line platforme, a priča je došla i do Ministarstva graditeljstva. Nakon toga pokrećemo i prve projekte u sektoru turizma kroz projekt Održivih kampova, financiran kroz natječaj Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, koji je donio i prva zaposlenja i označio profesionalniji rad zadruge. Suosnivči smo i Crowdfunding akademije kroz koju smo pomogli desetke incijativa u financiranju svojih startup ideja. Iste te godine smo dobili i prvi EU projekt iz programa Horizon, koji smo u međuvremenu uspješno proveli i koji je trasirao put za nove EU projekte. Trenutno aktivno sudjelujemo na pet Horizon projekata i zapošljavamo osam ljudi. Imamo iza sebe dvije uspješne kampanje po modelu ulaganja i surađujemo sa desetak gradova u Hrvatskoj, ali u susjednim državama, na replikaciji tog modela. Lani smo proveli i projekt Dobra energija iz Europskog socijalnog fonda gdje smo 30 mladih osoba osposobili za energetske savjetnike. Uz to smo i odradili i nekoliko studija na temu građanske energije za renomirane organizacije poput IRENA (Međunarodna agencija za obnovljive izvore) i ECF (Europska klimatska zaklada), a troje naših članova je pozvano od strane Ministarstva okoliša i energetike u tim za predsjedanje Hrvatske EU 2020. godine na temu klime i okoliša.
 
• Do sada ste uspješno realizirali dva zadružna ulaganja u Križevcima - fotonaponsku elektranu na Razvojnom i tehnološkom centru 2018. i nedavno ste za samo dva dana završili kampanju za elektranu na krovu gradske knjižnice. Riječ je o projektu mikro-zajmova. Možete li pojasniti o čemu se radi?
- To je svojevrsna nadogradnja na crowdfunding, koji je donatorski koncipiran, u smislu da se poziva građane da budu investitori mikro-zajmovima. Procijenili smo da će za to biti više interesa. Sve se bazira na modelu da je zadruga platforma koja radi kampanju i brine da se prikupi dovoljno novca za postavljanje elektrane te da djeluje partnerski između građana i lokalne samouprave. Taj model nam je zanimljiv i želimo ga dalje razvijati. Mislimo da ima smisla promovirati suradnju lokalnih vlasti s energetskim zadrugama jer je to posao u kojem obje strane dobivaju, za razliku od klasičnih javno-privatnih priča koje nerijetko završavaju neslavno. Zadruga sklapa ugovor s korisnikom objekta o zakupu opreme, pri čemu ZEZ kao vlasnik opreme daje korisniku elektranu na korištenje na ugovoreni period, recimo 10 godina, a korisnik mjesečno plaća zakupninu. Tako akumulirana sredstva ZEZ koristi da bi otplatio kredit malim investitorima a nakon isteka ugovorenog perioda elektrana prelazi u vlasništvo korisnika - Grada, a ZEZ je do tada otplatio svoje dugove prema malim ulagačima. Mi određujemo minimalni ulog, koji se do sada kretao od minimalno tisuću kuna do maksimalno 10.000 kuna jer interes nam je okupiti što više ulagača i promovirati model.
 
• U prvom ZEZ-ovom projektu kamata je bila četiri posto, a u drugom tri i pol posto – o čemu to ovisi?
- Model se bazira na principu „kupac s vlastitom proizvodnjom“ a u proračunu projekta najvažnije su karakteristike potrošnje objekta. U prvom projektu Razvojnog centra imali smo idealan scenarij gdje gotovo 100% energije biva potrošeno na licu mjesta i tu je isplativost puno brža pa je i kamata mogla biti veća. U drugom projektu se na licu mjesta troši cca. 50-60% proizvedene električne energije, što je nepovoljnije i to se odrazilo na stopu povrata ulagačima.
 
• Ima li rizika za ulagače?
- Kao u svakom ulaganju neki minimalan rizik postoji. Kod sunčanih elektrana priča bi trebala biti lišena bilo kakvih neizvjesnosti jer je elektrana osigurana tijekom cijelog vremena ugovora, a tu je i garancija domaćeg proizvođača opreme pa je rizik minimalan. Prihod zadruge je na razini 1% cijelog projekta i uključuje održavanje i osiguranje. Još uvijek optimiziramo model jer u razgovorima s drugim gradovima vidimo da u dogledno vrijeme model možemo drugačije posložiti – ima nekoliko varijanti koje se mogu primijeniti od situacije do situacije. Bitno je tko je korisnik projekta.
 
• Koliko brzo ZEZ vraća investiciju ulagačima?
- Treba uzeti u obzir da je riječ o elektranama u sjevernom dijelu Hrvatske gdje je manje Sunca u odnosu na Dalmaciju. Prosječno, ulog se za elektrane od 20-50 kW vraća za 10 do 15 godina. Na osnovu naše procjene za nekoliko gradova, oko 20% posto javnih objekata ima dovoljno dobre karakteristike da se realizira kroz ovaj model. Primjerice, škole ne rade tri mjeseca godišnje pa postoji velik pad potrošnje, što utječe na isplativost projekta. Za te zgrade mogle bi se uvesti subvencije Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost da pokriju takve „rupe“ da elektrane ne budu isplative za 15 godina već za 10 do 12 godina, što je dovoljno dobro da sve javne zgrade mogu koristiti fotonapon. S Fondom smo o tome razgovarali ali mislim da to kratkoročno neće ići, iako postoji mogućnost da se takva ulaganja realiziraju kroz energetske obnove javnih zgrada u budućnosti, što će biti i obaveza.
 
• Moraju li investitori platiti porez na dobit i ako da, koliki je?
- Da, porez na kapitalnu dobit u RH trenutno iznosi 12% na ostvarenu kamatu, dok se prirez na porez obračunava prema mjestu prebivališta te može iznositi od 0% do 18%. Isplatnu kalkulaciju koja uključuje poreze i prireze svaki investitor dobiva na uvid prije ulaganja.
 
• Koristili ste fotonaponsku opremu jednog domaćeg proizvođača za oba projekta. Je li je to namjerno ili slučajno?
- S tom tvrtkom smo inače u kontaktu i voljeli bismo nastaviti suradnju za ovaj tip projekata pošto domaća komponenta i oprema daje ovoj priči dodatnu dimenziju.
 
• Zanimljivo je da ste anketirali svoje ulagače – zašto su uložili baš u te projekte?
- Da, napravili smo anketu i pokazalo se da glavnini ljudi primarna vodilja nije zarada. Najveći motiv je društveni doprinos - ulaganje u lokalnoj zajednici, jer smatraju da to konkretno doprinosi razvoju tog grada, općine pa i na koncu konca, samog objekta, umjesto da recimo, taj novac stoji u banci ili biva uložen u projekte koji vlasniku novca nisu poznati. Tek je jedan od deset ulagača rekao da mu je prvi motiv zarada. Zajednica koju s ovim projektima stvaramo je okrenuta investiranju kojem nije jedini interes dodatni profit već i društvene i okolišne prednosti i to nas razliku od klasičnih konvencionalnih projekata u kojima se gleda koliko brzo se investicija vraća.
 
• Jeste li zadovoljni sa statusom obnovljivaca u energetskoj strategiji i klimatsko-energetskom planu koji su u fazi donošenja?
- Upravo klinci koji su se zadnjih tjedana kroz klimatske štrajkove pobunili protiv takve državne politike su najbolji pokazatelj gdje smo. Niskougljična strategija se trebala davno dogoditi a nije, i to na račun Energetske strategije koja nije usklađena sa europskim direktivama i IPCC izvješćem o promjeni klime, koje traži da klimatski ciljevi budu puno ambiciozniji od onoga što imamo sada. Pogotovo smatram da ne treba pričati o bušenju Jadrana i traženju novih ugljikovodika kad s druge strane dokazujemo da postoje ogromne neiskorištene prilike u obnovljivim izvorima, posebno stoga što građani mogu iznijeti dobar dio tog financiranja. Ne podržavamo ni aktualnu varijantu Nacionalnog energetsko-klimatskog plana koji je zaboravio da se planovi trebaju dešavati kroz pristup odozdo. Sve strategije trebaju gurati ne samo obnovljivce – jer oni će po svakom scenariju na koncu pobijediti – već da mi sami kao društvo izgradimo kapacitete i pustimo građanima, gradovima i malim poduzetnicima da iskoriste svoje prilike te da ne budemo kolonija koja će uvoziti zelenu energiju ili će imati izgrađene kapacitete u vlasništvu stranih investitora.
 
• Kakvi su vam kontakti s lokalnim zajednicama?
- Povezani smo na više razina. Surađujemo s europskom asocijacijom Energy cities koja okuplja oko tisuću gradova i koji na EU razini koordiniraju pridruživanje gradova incijativi Sporazuma gradonačelnika – globalne platforme lokalne i regionalne vlasti posvećene energetskoj učinkovitosti i primjeni obnovljivaca. Na razini Hrvatske glavni smo promotor te inicijative iz nevladinog sektora kako bi pomogli gradovima da naprave energetske planove ili ih realiziraju ako već postoje. S tim u vezi surađujemo s Udrugom gradova kroz zajedničke događaje kojima promoviramo suradnju gradova i energetskih zadruga pa smo tako bili lani i na susretu gradonačelnika i poduzetnika koja je potvrdila velik interes gradova za projekte. I dalje pričamo o gradovima koji su već potpisali Sporazum gradonačelnika gdje se klima i energija združuju u jedan plan. Tu su nekako najagilniji gradovi u Istri i sjevernoj i sjeverozapadnoj Hrvatskoj, a trenutno radimo sa 12 gradova u Hrvatskoj i sa još nekoliko u susjednim državama – zasada u Bosni i Hercegovini i Srbiji.
 
• Jeste li u kontaktu sa zagrebačkim vlastima?
- Da. Grad Zagreb je zainteresiran za projekte koji su veći nego oni koje smo realizirali u Križevcima a navodno su i budžetirana i neka sredstva. Ove godine smo domaćini i glavne skupštine Europske federacije energetskih zadruga u Zagrebu, pa se nadamo da će se kroz to započeta suradnja i konkretizirati.
 
• Postoji li mogućnost suradnje s tvrtkama ili pojedincima koji žele dati svoj krov u zakup?
- Zanima nas suradnja s privatnim sektorom i uvjereni smo da bi mogli puno brže i lakše realizirati projekte. Razgovarali smo nekoliko poduzetnika koji ne žele sami ulagati u takve projekte ali nemaju ništa protiv da npr. imaju natkrivene nadstrešnice sa solarima. Tu vidimo dobru varijantu jer se od njih ne traži nikakvo predfinanciranje već ćemo to odraditi mi, koji ćemo se naplatiti iz ušteda a korisniku na kraju ostane elektrana. Pitanje je da li bi naši investitori bili zainteresirani ulagati u nešto što nema javnu dimenziju i društveni utisak, ali vjerujem da će se i za to naći publika.
 
• Jeste li razmišljali o projektima veće snage ili druge vrste a ne samo u fotonaponu?
- Fokus nam je na fotonaponu jer tu se najviše očituje takozvana građanska energija koja može biti i u kućanstvima ali i na javnim zgradama. Kad su u pitanju druge tehnologije, partneri smo iduće 3 godine na EU projektu Agrobioheat koji se bavi procjenom upotrebe agrarne biomase i interesa ulagača za takve projekte. Kad je riječ o snazi projekata, imamo nekoliko projekata od par stotina kilovata pa čak i do nekoliko megavata. Krenuli smo sa malim koracima i to se pokazuje kao dobar pristup, doći će vrijeme i za veće projekte, a njih će sigurno biti lakše realizirati kada već imaš bazu i razvijen odnos sa svojim ulagačima.
 
• Kakvi su trendovi u energetskom zadrugarstvu u Hrvatskoj i EU?
- Vidimo u zadnje vrijeme sve veći interes za tim modelima. Primjerice, Grad Križevci razmišlja da s nekoliko komunalnih poduzeća i u partnerstvu s Gradom Vrbovcem osnuje energetsku zadrugu koja bi radila projekte na njihovom području i to upravo po modelu Krka gdje je ispalo da je zadruga uspjela napraviti politički savez. Imperativ svih tamošnjih političkih opcija je energetska neovisnost i niskougljični otok. Energetsko zadrugarstvo vani nije ništa novo, Danska i Njemačka su puno ranije krenule u to. Europska udruga energetskih zadruga RESCoop okuplja više od 2.500 zadruga a najviše ih je u Njemačkoj. Vjetar u leđa energetskom zadrugarstvu daje nova EU direktiva koja je usvojena krajem 2018. koja nikad direktnije nije davala značaj energetskim zadrugarstvu i na niz nivoa im daje prednost u odnosu na druge, npr., kroz prednost u natječajima pa do toga da se na razini državnih ciljeva odredi kvota koja će biti za tu vrstu projekata. Primjerice, Slovenija je već krenula na prijenos te direktive u svoje zakonodavstvo i brzo će to imati u praksi. Austrijanci su to već napravili. Krajem svibnja u Zagrebu će se održati Generalna skupština energetskih zadruga na kojem će biti 50-ak energetskih zadruga iz Europe s koje ćemo također pozvati gradove na suradnju i utjecati na političare da približe politike građanskoj energetici.
 
• Provodite i projekt Compile „Kvartovi budućnosti“. O čemu se radi?
- Europski natječaji, prvenstveno Horizon 2020, nam je najveći izvor financiranja od samog početka. U sklopu projekta Compile proučavat će se najnovije tehnologije za optimizaciju rada energetske mikro-mreže i formiranje energetskih zajednica, pa se tu spominje blockchain i algoritmi bazirani na umjetnoj inteligenciji. Kad smo podigli prvu elektranu u Križevcima prijavili smo mogućnost da idemo s nadogradnjom tog koncepta koji ide prema održivom kvartu budućnost. Ideja je povezati nekoliko javnih zgrada proizvođača energije – Dom zdravlja, Tehnološki park i srednju školu - postići komunikaciju među njima i prijenos energije, a Križevci su među tri grada u Europi gdje se takva inovacija ispituje. To je prednost koja je dobra i za lokalne vlasti jer se mobiliziraju EU sredstva kojima se projekti dodatno dižu na jednu višu razinu.
 

Nina Domazet, http://www.energetika-net.com/specijali/intervju-mjeseca/ulagace-u-zelenu-energetsku-zadrugu-ne-vodi-zelja-za-zaradom-28341?utm_source=portal_newsletter_2019_03&utm_medium=email&utm_campaign=Newsletter%20portala%20-Ozujak%202019&utm_content=intervju_mjeseca_28341_title_link

Ulaganja u ciglu i beton valja zamijeniti onima u pamet i inovacije

 
 
Digitalizacija, robotika, automatizacija, umjetna inteligencija, Blockchain, Big Data, internet stvari (IoT), računalstvo u oblaku, proširena stvarnost i, među ostalim, strojno učenje nisu pojmovi iz neke vrlo, vrlo udaljene galaksije, već sastavnice nove industrije, industrije 4.0.
http://www.em.com.hr/media/ege/casopis/2019/1/naslovna.jpg?1551956303
U svijetu će već iduće godine biti povezano između 25 i čak 50 milijardi uređaja. Oni će međusobno razmjenjivati golemu količinu različitih podataka: od onih jednostavnih koji otkrivaju koliko je neka osoba napravila koraka u jednome danu, preko informacija o količini, kvaliteti i položaju nekog proizvoda u logističkom centru, do algoritama koji sami analiziraju i predviđaju određene trendove u različitim industrijama. 
Danas virtualni ambasadori utječu na odluku o kupnji automobila, a informacije o zdravlju, količini potrošene energije u domu ili poslovanju tvrtke moguće je dobiti već prije odlaska na posao. Također, na pametnom telefonu moguće je saznati i je li naš modni izričaj u skladu s najnovijim odjevnim trendovima. Digitalizacija, robotika, automatizacija, umjetna inteligencija, Blockchain, Big Data, internet stvari (IoT), računalstvo u oblaku, proširena stvarnost i, među ostalim, strojno učenje nisu pojmovi iz neke vrlo, vrlo udaljene galaksije, već sastavnice nove industrije, industrije 4.0. 
 
Nekolicini svijetlih primjera unatoč, Hrvatska je također tranzicijska zemlja ako se promatra u kontekstu digitalne transformacije. Naime, prema ključnim nalazima o stupnju digitaliziranosti u okviru studije ‘Utjecaj digitalne transformacije na zemlje Zapadnog Balkana’, Hrvatska je u klasteru zemalja koje su upravo u toj tranzicijskoj fazi digitalizacije. Slovenija je, primjerice, na putu da pređe u naprednu digitalizacijsku zemlju, a Hrvatska je na samom početku svojeg tranzicijskog stadija. 
Proizvodne tvrtke 
 
Istraživanje pokazuje i to da, ako se opća razina digitalizacije poveća za 10%, bruto domaći proizvod raste za 0,67%. Povećanje digitalizacije za 1% u proizvodnom sektoru povećava proizvodnju za 2,1%, a u uslužnom, pak, za 0,7%. K tome, istraživanje koje je predstavljeno lani tijekom konferencije ‘Indeks digitalizacije - potencijal i prepreke bržem rastu’ u organizaciji Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Ekonomskog instituta Zagreb, Fakulteta organizacije i informatike u Varaždinu Sveučilišta u Zagrebu i Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci otkriva kako digitalizacija ima mnogo značajniji i veći učinak na proizvodna poduzeća, odnosno na industrijski sektor. 
 
Posebice je zanimljivo istaknuti kako to isto povećanje digitalizacije za 1% u proizvodnim poduzećima trajno povećava zaposlenost za 1,2%. Stoga nema straha da će digitalizacija rezultirati masovnim otpuštanjima, kao ni od toga da će roboti u značajnoj mjeri zamijeniti ljudski rad. Prema podacima Međunarodnog udruženja za robotiku (IFR), automatizacija proizvodnje ubrzava se diljem svijeta. Tu tvrdnju IFR potkrepljuje brojkom. Drugim riječima, prosječna globalna gustoća robota u proizvodnim granama u 2016. je iznosila 74 robota na 10 000 zaposlenika, a godinu dana ranije, pak, bilo ih je 66. Prosječna gustoća robota u Europi je 99, u Sjevernoj i Južnoj Americi 84, a u Aziji 63 jedinice. Najautomatiziranije zemlje u svijetu su Južna Koreja, Singapur, Njemačka, Japan i Švedska, dok Hrvatska, kaže IFR, ima tek šest industrijskih robota na 10 000 zaposlenih! Na europskome vrhu je već spomenuta Njemačka s 309 robota. U Sloveniji ih je 137, a u Slovačkoj 135 na 10 000 zaposlenih. 
 
Gospodarski problem
 
Hrvatska primjetno zaostaje po broju industrijskih robota kojih je danas trenutačno dvadesetak na 10 000 zaposlenika, kaže prof. dr. sc. Bojan Jerbić, dipl. ing., sa Zavoda za robotiku i automatizaciju proizvodnih sustava Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu. "To je gospodarski problem", ističe on, dodajući kako za to, možda, postoji opravdanje jer je industrija bila devastirana tijekom Domovinskog rata. "Međutim, isprike nema. Tehnološki razvoj danas je uvjet onog ekonomskog i tu je trebalo daleko više napraviti", napominje, dodajući kako se poticanjem tehnološkog razvoja i, među ostalim, znanstvenih pristupa trebalo pomoći razvoju hrvatskog gospodarstva. "Dakako, potreban nam je i veći broj inženjera kako bismo mogli ta nova znanja uopće i provesti", smatra on i nastavlja: "Zbog toga sada imamo ozbiljan problem i teško ćemo uloviti taj vlak. Robotika je zapravo odlika treće industrijske revolucije, a svijet se trenutačno nalazi u onoj četvrtoj, dok smo mi još uvijek više na razini industrije 2.0 nego one 4.0". 
 
Digitalizacija je samo dio nove, znanstveno-tehnološke revolucije koju odlikuje ogromna brzina promjena. Pri tome nema pretjerano dovoljno vremena za snalaženje u tome. "U nju je nužno krenuti odlučno, s ozbiljim novcem, investicijama i mjerama", ističe on. Kako bi se uvećala razina ulaganja u takve projekte, odnosno u istraživanje i razvoj, koja se u Hrvatskoj kreće oko 0,8% bruto domaćeg proizvoda, na raspolaganju su ozbiljna sredstva iz europskih fondova. No, postavlja se pitanje koliko je Hrvatska uspješna u privlačenju tog novca i koliko prepoznaje mogućnost plasiranja tih sredstava u istraživačko-razvojne projekte. "Smatram da bi se to trebalo raditi daleko sustavnije. K tomu, čini mi se da je, ako mogu biti kritičan, akademska zajednica u velikoj mjeri isključena iz tih procesa", kaže prof. Jerbić, podsjećajući kako je u Hrvatskoj sve manji broj stručnjaka s kojima se može provesti tranzicija i transformacija u digitalno društvo i opominje: "Hrvatska proizvodi gotovo isti broj inženjera kao i prije 30 godina. To nije dobro!". 
 
Čarobni trokut 
 
Blaško Kovačević, dipl. ing., direktor tvrtke Purić, koja pod brendom Damko nudi proizvode i usluge u područjima digitalizacije, automatizacije i robotike, kaže kako u Hrvatskoj postoje tvrtke koje su naprednije čak i od europskog prosjeka. Međutim, problem je u drugom dijelu tvrtki koje su prespavale industriju 3.0 i automatizaciju i koje se još oslanjaju na ljudski rad i pri tome su vrlo neproduktivne. S druge strane, digitalizacija znači i dobivanje novih poslova i ona je svojevrsni certifikat bez kojeg se ne može sudjelovati u nekim poslovima. 
 
Istraživanjem i razvojem u nekoj tvrtki, dodaje on, ne smije se baviti jedan čovjek, onako usput. Naime, I&R treba biti izravno odgovoran upravi koja mora biti upoznata sa svime što on čini, smatra. U iznalaženju sredstava koja mogu pridonijeti razvoju inovativnih proizvoda i rješenja te ubrzati digitalnu transformaciju, tvrtke mogu posegnuti u europski džep ili, pak, dobiti zajmove od države, banaka i dr. Problem je, upozorava on, što dobar dio tvrtki ne otvara internetske stranice, ne sluša radio i ne gleda televiziju. "A u toj potrazi trebale bi poći i od sebe", kaže on. Također, bolja suradnja između gospodarstva, akademske zajednice i države sasvim sigurno može automatizaciju, robotiku i digitalizaciju više pogurati prema naprijed. No, formula za to još nije pronađena, barem ne u svim dijelovima tog čarobnog trokuta. Digitalizacija znači i dobivanje novih poslova i ona je svojevrsni certifikat bez kojeg se ne može sudjelovati u nekim poslovima. 
 
Suočavanje s digitalizacijom 
 
Danijel Pavičić, MBA, direktor prodaje u tvrtki Rittal, ističe kako Hrvatska kasni u digitalnoj transformaciji, automatizaciji itd. "Međutim, uočili smo kako je ona nužnost i da sve više pokušavamo pratiti trendove koje se nameću izvana. Naime, primjećuje se to da ako neka naša tvrtka želi uhvatiti korak s konkurentnošću i nastupati na stranim tržištima, onda se bez sumnje treba suočiti s digitalizacijom pojedinih procesa u svojem poslovanju, kao i s racionalizacijom", napominje on, dodajući kako korisnici danas traže prilagodljiva i jednostavna rješenja. 
 
Marko Ostružnjak, ing. iz tvrtke OMIKO programi i usluge, koja na hrvatskom tržištu predstavlja rješenja EPLAN, kaže kako Hrvatska jednostavno nema izbora oko prilagodbe tekovinama 4. industrijske industrije. "Hrvatska industrija će se morati prilagoditi tomu i optimizirati poslovanje kako bi bila konkurentna. Što prije to učini, to će biti bolje za nju", naglašava on. 
 
Automobilska industrija 
 
Ivan Bartolin, mag. ing. mech. iz Odjela istraživanja i razvoja tvrtke Hunor, kaže kako je Hrvatska još debelo u industriji 3.0 i nastavlja: "Postoje tvrtke koje teže svoju proizvodnju približiti industriji 4.0. No, proći će još dosta vremena kako bi se to dogodilo u većem broju tvrtki". 
Među industrijskim predvodnicima u implementaciji robotizacije i automatizacije svakako je ona automobilska. "Auto-industrija ima inozemne kupce koji od nje zahtijevaju da proizvodne procese vodi prema principima industrije 4.0", napominje on, dodajući kako sve industrijske grane u kojima određene neusklađenosti u proizvodnji mogu ostaviti neželjene posljedice koje su opasne za ljudsko zdravlje ili koje mogu uzrokovati financijski gubitak, u znatnoj mjeri vode računa o robotizaciji i automatizaciji.
 
U Hrvatskoj je, prema njegovim riječima, po tom pitanju stanje sve bolje: "Iz godine u godinu sve više raste broj implementiranih robota". 
Nije novost da su financije najveći problem s kojim se susreću oni koji bi htjeli implementirati nešto od industrije 4.0. "Dakle, velike i snažne tvrtke to si mogu priuštiti i stoga samostalno ulaze u takve projekte, dok mali i srednji poduzetnici koji imaju želju i volju često ne mogu financirati automatizaciju", objašnjava on, dodajući kako im država u tome može pomoći, samo se ne zna na koji način i u kojoj mjeri. "Dosad je najviše projekta bilo sufinancirano iz europskih fondova, dok su oni državni malo zakazali", tvrdi on i dodaje da Hrvatska nema alternativu i jednostavno mora uskočiti u vlak robotizacije, automatizacije i digitalizacije: "Dugoročno promatrano, oni koji ne uskoče u njega, ispadaju iz igre". 
 
Izolirani primjeri
 
Tomislav Blažičević, dipl. ing. iz tvrtke Inea CR, koja na hrvatskom tržištu predstavlja tvorničku automatizaciju Mitsubishi Electric, kaže kako se u 2018. godini osjetio mali pomak na području ulaganja u automatizaciju, za što je razlog dostupnost europskih sredstava. "Susreo sam se s uistinu dobrim primjerima tvrtki koje nastoje automatizirati svoju proizvodnju. Dakle, pronaći slabu stranu u vlastitoj proizvodnji i optimizirati je", objašnjava on. Među glavnim prednostima ulaganja u automatizaciju, on ističe ubrzanje proizvodnje i napominje: "Vrijeme je novac. A, kad je proizvodnja složena i dulje traje, onda je i skuplja. Isto tako, automatizacijom je moguće ukloniti i one greške koje mogu dovesti do zaustavljanja proizvodnje". Unatoč tom malom koraku lani i izoliranim primjerima, tvrdi on, cjelokupno hrvatsko gospodarstvo još ne prepoznaje prednosti industrije 4.0 pa ističe: "U svakodnevnom razgovoru s tvrtkama i poduzetnicima stekao sam dojam da su oni prepušteni sami sebi. Država im ne otežava posao, ali im i nešto primjetno ne pomaže". 
 
Otpor zbog promjena 
 
Mijo Vedrina, dipl. ing, iz tvrtke IN2, kaže kako oni koji propuste koristiti nove tehnologije jednostavno zaostaju na tržištu, a takvo je stanje djelomično prisutno i u Hrvatskoj. "No, mi to vidimo kao priliku. Mislim da priličan broj ljudi u Hrvatskoj jednako tako prepoznaje tu priliku", ističe on. Dakle, situacija je podijeljena. "U nas ima onih tvrtki koje znaju kako implementirati nove tehnologije i pritom koristiti sredstva koja se nude iz europskih fondova, a koja će im olakšati tu implementaciju. Na žalost, ima dosta tvrtki koje to još uvijek ne prepoznaju. Što je uzrok tomu, teško je reći. Možda te tvrtke već sada u tom zaostajanju i nastojanju da budu konkurentne jednostavno troše svoje vrijeme i resurse na uobičajeni rad i teško im je preskočiti tu stepenicu, sagledati širu sliku i prepoznati priliku koja im se pruža", objašnjava on. 
 
Otpora pri svakoj promjeni, pa tako i onoj zbog digitalizacije, ima na pretek. "Ali, uz odlučnu upravu s inicijativom, digitalna transformacija će biti uspješno provedena. Ako uprava to ne prepoznaje, na nižim upravljačkim razinama bit će mješovitih stavova", kaže i ističe da se potencijal za automatizaciju i digitalizaciju poslovanja, uz spomenutu automobilsku, krije i u farmaceutskoj i industriji hrane i pića, energetskim tvrtkama i većini ostalih dijelova gospodarstva. "U turizmu je već uobičajeno oglašavati se putem interneta, a ne stajati s natpisom ‘Zimmer Frei’ pokraj užarenog asfalta", napominje on, dodajući kako se u tome sektoru primjećuju jasne prednosti digitalizacije koju su prepoznali pružatelji tih usluga, ali i korisnici. 
 
Važno je istaknuti kako su za provedbu takvih procesa potrebni visokokvalificirani i motivirani ljudi, a naravno, i odgovarajuća primanja. "Sada je veliki problem taj što su u Hrvatskoj relativno male plaće, a u inozemstvu postoji veliko tržište rada. To se ne primjećuje isključivo u IT industriji, već na ukupnom hrvatskom tržištu", kaže on i nastavlja da Hrvatska ima priliku digitalno se transformirati. No, valja promijeniti paradigmu i pokušati zadržati vrhunske stručnjake te ih odgovarajuće platiti. "Siguran sam da će oni pokrenuti taj proces te cjelokupnu industriju podignuti na višu razinu. K tomu, u Hrvatskoj postoje tvrtke koje mogu voditi te procese, a imamo i kvalitetne proizvode", ističe. 
 
Nelikvidnost
 
Hrvatska hvata korak s industrijom 4.0, smatra dr. sc. Petra Mesarić, mag. ing. el. techn. inf. iz tvrtke SmartWay, no nastavlja: "Ali, voljela bih da država ima više sluha za to. Ponekad mi je teško vidjeli koliko su neki po tehnološkom pitanju ispred nas. Ipak, u Hrvatskoj ima želje, volje i znanja za implementaciju proizvoda i usluga u sklopu industrije 4.0". 
Bruno Crnički, dipl. oec., direktor tvrtke IoT Net Adria, kaže kako je teško dati odgovor na pitanje koliko je Hrvatska digitalizirana: "Nema jednoznačnog odgovora na to, jer u nas ima tvrtki koje su uz bok ili u nekim segmentima čak i ispred onih svjetskih. Ali, na žalost, velik je broj tvrtki koje ne shvaćaju o čemu se u stvari radi". 
 
Problem je i taj da su hrvatske tvrtke u znatnoj mjeri nelikvidne. "Dakle, količina slobodnog novca koje one mogu u datom trenutku uložiti u razvoj je izrazito ograničena. U nas se još uvijek ulaže u ciglu i beton, kako to znaju reći Amerikanci, a ne u pamet i inovacije. Stoga treba raditi na tome da se to promijeni i da se više ulaže u one stvari koje imaju potencijala donijeti novac nego u one koje ga čuvaju", naglašava on, postavljajući pitanje zašto se Hrvatska u tome oslanja samo na europske fondove, kada takvi projekti koji mogu pridonijeti rastu ulaganja u istraživanje i razvoj. "To su, naime, visokoisplativi projekti koji vrlo brzo vraćaju uložen novac, koji generiraju nove poslovne prilike i proizvode te stavljaju tvrtku na novo tržišno mjesto", kaže. 
 
Zbog odljeva hrvatskih stručnjaka, nastavlja on, primjećuje se trend uvećanja primanja kako bi ih se pokušalo u što većoj mjeri zadržati. "Tako da, ako neka tvrtka nađe osobu koja zna, hoće i može, onda je se već danas mora platiti po nekakvim europskim mjerilima", ističe on, smatrajući kako cijena rada više nije onaj razlog zbog kojega ljudi iseljavaju, već su to nove prilike. "Ako im se prilike da rade na razvoju novih, inovativnih proizvoda i rješenja otvore i ovdje, onda taj financijski uvjet neće biti onaj presudni", napominje, dodajući kako treba stvarati korporativnu kulturu koja uključuje priliku za razvoj, napredak i usavršavanje. Država se pri tome ne treba previše uplitati, osim možda, u dijelu koji već poslovično uključuje smanjenje određenih birokratskih prepreka: "Država često nastoji izmisliti još jedan papir koji poduzetnik treba ispuniti pritom ne razmišljajući kako mu to uzima vrijeme". 
 
Operativna učinkovitost 
 
Berislav Korpar, mag. ing. mech. direktor prodaje u tvrtki Schneider Electric, kaže kako Hrvatska ima strahovito mnogo potencijala kada je riječ o industriji 4.0. Međutim, često se kontekst digitalizacije, automatizacije i robotizacije promatra kroz prizmu smanjenja broja zaposlenika. "Ljudski resursi su definitivno jedna od najvažnijih stvari koja jedna kompanija ima, i koje Hrvatska ima. Trend iseljavanja kvalitetnih ljudi potencijalno je poguban za hrvatsko društvo", ističe on, dodajući kako podržava svakoga u nastojanju da krene u smjeru digitalne transformacije koja će mu omogućiti dodatnu operativnu i niz drugih učinkovitosti te pri tome sačuvati svoje najveće bogatstvo, a to su ljudi. 
 
Roboti će, nema sumnje, zamijeniti ljudski rad u onim poslovima s ponavljajućim radnjama i u opasnim zanimanjima. "Ipak, ljudska kreativnost, moć zapažanja i utjecaj su nezamjenjivi", kaže. 
Ulaganje u automatizaciju, nastavlja on, vraća se razmjerno brzo: "To su investicije koje se, ako se pametno rade, mogu isplatiti unutar godinu - dvije i time se također dobiva uvid gdje napraviti sljedeću investiciju kako bi se nešto popravilo. Tako se povećava konkurentnost". 
Postojeću je industriju moguće digitalizirati, smatra Marko Bunić, dipl. ing. iz Siemensa i nastavlja: "Vrlo važna činjenica jest ta da je potrebno povezati postojeće sustave upravljanja kako bismo ih mogli analizirati i dovesti na, hajdemo reći, razinu industrije 4.0". 
Također ističe važnost bolje suradnje akademske zajednice, države i gospodarstva, dodajući kako Hrvatska ima šanse biti putnikom u tom vlaku opće digitalizacije. "Budućnost je čovjek koji je odgovarajuće obrazovan, formalno i neformalno, kako bi mogao unaprijediti cijeli sustav i podići gospodarstvo na višu razinu. Razgovaramo s mnogim velikim korporacijama koje su vrlo spremne otići korak dalje i tim iskorakom pokazati malima i srednjim poduzetnicima da moraju krenuti u tom smjeru, da se moraju otvoriti tržištu i da se tako dobiva pozitivna atmosfera koja će Hrvatsku odnijeti na tu željenu razinu 4.0", zaključuje on.
 

Boris Odorčić, www.energetika-net.com

Najviše dionica ima Croatia osiguranje koje je u vlasništvu Adris grupe

 
 
Republika Hrvatska nominalno iz vlasništva Uljanika izašla još prije sedam godina. U to vrijeme premijer je bio Zoran Milanović, a ministar Radimir Čačić privatizirao je pulskog diva tako što je većinski paket pulskog brodogradilišta prodao za 10 posto nominalne vrijednosti radnicima i tvrtkama i mirovinskom fondovima usko vezanima za državni proračun. Iako istarski političari i sindikalisti uporno ponavljaju kako je Uljanik jedino brodogradilište koje nije restrukturirano, ono to jest, a taj posao odrađen je u dvije faze. Najprije je državni udjel prepušten radnicima, a nakon toga je provedena dokapitalizacija, u kojoj su sudjelovali institucionalni ulagači.
https://splash247.com/wp-content/uploads/2016/03/Uljanik.jpg
Radnicima je prodano 1,3 milijuna dionica po povlaštenoj cijeni od 51,23 kune, što je ukupno iznosilo 66,5 milijuna kuna. Nakon poklanjanja dionica radnicima uslijedilo je smanjenje, a zatim i povećanje kapitala izdavanjem 1,1 milijun dionica po cijeni od 90 kuna. Te nove dionice u vrijednosti od 100,8 milijuna kuna kupili investitori. No kao što ton kod nas inače biva, radilo se samo o formalnoj promjeni. Naime, država je napravila upravo ono što je nedavno predlagao i nekadašnji ministar financija Slavko Linić: udjele u Uljaniku kupili su mirovinski fondovi i državne kompanije. 
 
Najveći udio Uljanika tako danas imaju pojedinačni mali dioničari, mahom radnici, u čijim je rukama gotovo 47 posto ili 1,5 milijuna dionica. Pojedinačno, najviše dionica Uljanika ima osiguravateljska kuća Croatia osiguranje s gotovo deset posto ili 333.332 dionice pulskog škvera. Croatia osiguranje je u vlasništvu Adris grupe, koja pak drži još 2,4 posto ili 83.000 dionice, pa kompanija kojoj je na čelu Ante Vlahović neizravno ima 12,4 posto udjela u Uljaniku. 
 
Među deset najvećih dioničara, prema podacima Središnjeg klirinškog depozitarnog društva, iza Croatia osiguranja, na trećem i četvrtom mjestu s ukupno 11,59 posto dionica nalaze se skrbnički računi u Hrvatskoj poštanskoj banci, od čega skrbnički račun Kapitalnog fonda ima 6,62 posto, a gotovo pet posto ima skrbnički račun Fonda za financiranje razgradnje Nuklearne elektrane Krško. Na popisu su i banke i fondovi. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje ime tek nešto manje od 4 posto, a tek nešto više od tri posto dionica pripada Splitskoj banci i Erste plavom obveznom mirovinskom fondu. 
 
S obzirom na to da je Uljanik vlasnik i 3. maja s 85,46 posto vlasništva, otvara se pitanje i dioničara riječkog brodogradilišta. Među deset najvećih dioničara riječkog škvera su i Ljekarne Prima Pharme te drže nešto manje od jedan posto dionica. U vlasništvu Grada Rijeke tek je 5.301 dionica 3. maja ili 0,36 posto, a u stopu ga slijedi DIV grupa u vlasništvu Tomislava Debeljaka, u sklopu koje posluje i Brodosplit.
Nevjerojatno, ali istinito je to da nijedna od ovih tvrtki i financijskih institucija nije pokušala unaprijediti upravljanje i jačati kontrolu poslovanja. Dapače, pasivno su promatrali urušavanje cijelog sustava, a u razdoblju kulminacije krize nisu čak ni pokušali smijeniti neuspješnu upravu.
 
Tijekom cijelog ovog razdoblja nisu pokušali ni dionice kako bi spasili bar dio ulaganja. Tek posljednjih dana kada je postalo jasno da Uljaniku više nema spasa, dva mirovinska fonda krenula su u rasprodaju dionica po simboličnim cijenama u rasponu od jedne do tri kune. Što znači da osim upumpanih 16.4 milijardi kuna novca poreznih obveznika mirovinski fondovi igrali su se i s našom budućnosti, što nam pokazuje koliko odgovornosti imaju birokrati iz državnih kompanija. Upravo zato Uljanik ne bi smjela spašavati samo država, ako do spašavanja dođe, odnosno porezni obveznici, već bi u njegovom spašavanju trebali sudjelovati svi vlasnici i strateški partner ako ga bude. 
 

Marijan Opačak, https://direktno.hr/razvoj/mogli-biste-se-iznenaditi-evo-tko-su-stvarni-vlasnici-uljanika-151133/

Anketa

Za koga ćete glasati na izborima za Europski parlament?

Srijeda, 24/04/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 713 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević