Unatoč nedostacima, slika upravljanja vodama koja je do prije 15 godina bila vrlo loša sada izgleda bolje

 
 
Zahvaljujući brojnim vodnokomunalnim projektima u Hrvatskoj čija vrijednost prelazi 22 milijarde kuna, povećava se broj stanovnika koji su priključeni na sustav vodoopskrbe i odvodnje. Također, grade se uređaji za pročišćavanje otpadnih voda, što, među ostalim, pridonosi čišćem okolišu. Dakle, slika upravljanja vodama koja je do prije 15 godina bila vrlo loša sada izgleda mnogo bolje, čemu svakako pridonose mnogi zakoni u području vodnokomunalnog gospodarstva.
Slikovni rezultat za water supply
S druge, pak, strane, cjevovodi u nekim hrvatskim gradovima suvremenici su mađarskog političara i hrvatskog bana grofa Károlyja Khuen-Héderváryja. Dakle, primjetno su stariji od sto godina, što zabrinjava jer je njihova trajnost oko pola stoljeća. Manjak ulaganja u odgovarajuću zamjenu infrastrukture dovodi do šupljikavosti cjevovoda i posljedično velikih gubitaka u vodoopskrbnim sustavima. Prema procjenama, gubitak u hrvatskom sustavu penje se na čak 49 posto ili oko 230 milijuna prostornih metara godišnje, istaknuo je, među ostalim, Ivan Kovačić, direktor tvrtke Aqua Specijal, u predavanju Pravilno upravljanje vodom u vodoopskrbnim sustavima koje je održano u sklopu GBPRO (Green Building Professional) edukacije (Modul 8: Krajobrazna arhitektura i gospodarenje vodom). K tomu, u nas oscilira kvaliteta vode. Tako je u Središnjoj Hrvatskoj ona prilično tvrda, u Dalmaciji dolazi do zamućenja uslijed velikih kiša, dok se u Slavoniji može pojaviti arsen u vodi. Također, neki dalmatinski sustavi su potkapacitirani, što posebice dolazi do izražaja tijekom turističke sezone. 
 
Kontrola curenja 
 
Uz dovođenje kvalitete vode u stanje zdravstvene ispravnosti, što je cilj pročišćavanja, pravilno upravljanje tim resursom kojim je Hrvatska iznimno bogata uključuje i onaj gospodarski dio tog lanca - vodovodne organizacije. Kako bi smanjile gubitke i poboljšale kvalitetu vode, takve tvrtke bi se trebale bolje opremiti stručnim i tehničkim timovima te aktivno provoditi kontrolu curenja i sanacije puknuća cjevovoda. Osim toga, neki vodovodi trebaju češće provoditi mjerenja na crpilištima kako bi se točno utvrdila količine vode u vodovodnom sustavu. Svakako valja pridodati i činjenicu kako paušalna naknada za vodu ne iskazuje stvarnu potrošnju, kao ni gubitak. Uz 'pomlađivanje' cjevovoda kako ne bi bili šuplji poput švicarskih sireva te izbjegavanje mjerenja vode na način 'palac puta lakat', učinkovitoj borbi protiv inertnosti u vodnokomunalnom gospodarstvu moglo bi pridonijeti i ubrzavanje određenih procedura i regulativa. Na koncu, bez učinkovitog korištenja i promjena obrazaca ponašanja koji mogu dovesti do ušteda u potrošnji, važnost pravilnog upravljanja tim resursom jednostavno 'pada u vodu'.
 

Boris Odorčić, www.energetika-net.com