Get Adobe Flash player
Aktualni Normalni opet nenormalan

Aktualni Normalni opet nenormalan

Neposredni izbor predsjednika RH treba "negdje...

Zbog

Zbog "banalnosti lošeg" birači krivo biraju

Zbilja hrvatskog biračkog tijela u svijetlu filozofije Hannah...

George Soros -

George Soros - "veliki humanist i čovjekoljub"

»Zamišljao sam sebe kao neku vrstu...

Politička trgovina cvjeta

Politička trgovina cvjeta

Kupuje se i prodaje izravno i(li) uz...

Zagrebački dalmatinski Makedonac iz Nigdjezemske

Zagrebački dalmatinski Makedonac iz Nigdjezemske

Je li previše toga znao, ipak je bio dobar i s Bakarićevom...

  • Aktualni Normalni opet nenormalan

    Aktualni Normalni opet nenormalan

    četvrtak, 28. svibnja 2020. 11:54
  • Zbog

    Zbog "banalnosti lošeg" birači krivo biraju

    utorak, 26. svibnja 2020. 13:28
  • George Soros -

    George Soros - "veliki humanist i čovjekoljub"

    četvrtak, 28. svibnja 2020. 11:03
  • Politička trgovina cvjeta

    Politička trgovina cvjeta

    utorak, 26. svibnja 2020. 13:20
  • Zagrebački dalmatinski Makedonac iz Nigdjezemske

    Zagrebački dalmatinski Makedonac iz Nigdjezemske

    četvrtak, 28. svibnja 2020. 10:59

Globalni višak opskrbe naftom

 
 
Rafinerijska prerada je presudan dio naftne industrije koji crnu sirovu naftu pretvara u precizno specificirane proizvode: od benzina i dizela, preko mlaznog goriva, do maziva i sirovina za petrokemijsku industriju. Međutim, koliko je rafinerijsko poslovanje važno i osjetljivo, najbolje pokazuje trenutačna kriza naftnog tržišta.
https://caspiannews.com/media/caspian_news/all_original_photos/1506606629_2370968_1506606371_97143oil-refinery.jpg
Dramatičan pad cijene nafte s oko 60 USD/bbl na nešto manje od 30 USD/bbl koji je započeo potkraj 2019. godine i traje do danas uzrokovan je najprije usporavanjem rasta svjetskog gospodarstva (uz obračun najvećih proizvođača za osiguravanje udjela na tržištu), a potom i izbijanjem pandemije koronavirusa. Tako je tržište nafte ostvarilo rekordan su cit u opskrbi u travnju jer je koronavirus ukinuo velik dio potražnje. Istodobno, neki veliki proizvođači poput Saudijske Arabije čak povećavaju proizvodnju stvarajući velike tržišne viškove i izazivaju globalno zagušenje naftom. Sve to prijeti da će u roku od nekoliko mjeseci posve nadmašiti skladišne kapacitete i možda čak prisiliti na prekid rada u naftnoj industriji.
Analitičari konzultantske kuće IHS procijenili su da će se globalni višak opskrbe naftom na mjesečnoj razini kretati na 4 - 10 milijuna bbl/d u razdoblju veljača - svibanj ove godine, što je jednako 4 - 10 % svjetske potražnje. Posljedice su takve da je u tim uvjetima i uz krizu s koronavirusom, prerada nafte u kineskim rafinerijama pala za oko 40 %.
 
Tri glavna izazova
 
Sve to ima odgovarajuće financijske posljedice. Tako bi ruski proračunski prihodi od prodaje nafte i plina ove godine trebali biti za 39 milijardi dolara manji nego što se ranije očekivalo, a slične probleme značajnog gubitka prihoda od industrije nafte imaju i drugi veliki proizvođači.
U svemu tome nalaze se rafinerije nafte kao važan dio slagalice trenutačne globalne krize i šireg koncepta sigurne i pro tabilne opskrbe nacionalnih tržišta naftnim proizvodima. Naime, rafinerijska prerada se tradicionalno smatra načinom proizvođača za ‘dodavanje vrijednosti’ svojem proizvodu umjesto da samo izvoze sirovinu. U novije vrijeme, države Bliskog istoka, a prije svega Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Kuvajt, pokušale su ostvariti povrat vrijednosti ulaganjem u megarafinerije na svojim i ključnim azijskim tržištima, tj. u Kini, Indiji, Vijetnamu, Indoneziji i Maleziji. Tako su na svoje rafinerije dodale petrokemijske komplekse za stvaranje veće vrijednosti i sofisticiraniju proizvodnju. Međutim, najveći dio takvih investicijskih planova ulazi u razdoblje koje je složenije od onoga kada su novi projekti bili planirani i pokretani. Naime, sada se rafinerije suočavaju s tri glavna izazova.
 
Kapaciteti prerade
 
Prvi izazov se odnosi na pretjerane kapacitete rafinerijske prerade, iako se očekuje da će svjetska potražnja za naftom svakako porasti. Prema nekim ranijim analizama, rast će za oko 1,3 mil. bbl/d u 2020., dok Međunarodna agencija za energiju (IEA) u svojem zadnjem izvješću iz ožujka predviđa da će do 2025. godine ona rasti po godišnjoj stopi malo manjoj od 1 mil. bbl/d (uz uračunat ovogodišnji pad zbog pandemije koronavirusa). No, planirani val novih rafinerija trebao bi povećati ukupne rafinerijske kapacitete u ovoj godini za više od 2,2 mil. bbl/d, a u 2022. se očekuje uključivanje u rad dodatnih 1,8 mil. bbl/d.
Taj dobitak kapaciteta uglavnom dolazi od novih divovskih rafinerija u Kini, na Bliskom istoku i jednog velikog postrojenja u Nigeriji. Potkraj godine bit će završena ključna faza nigerijske rafinerije Dangote u vrijednosti 11 mlrd. dolara. Kada i cijeli njezin petrokemijski dio bude potpuno završen 2024. godine, Nigerija će imati najveću svjetsku rafineriju i petrokemijski kompleks s kapacitetom prerade oko 600 000 bbl/d. Kuvajt nadograđuje dvije rafinerije za proizvodnju čistijih goriva i gradi novo treće gigantsko postrojenje, dok Oman gradi veliku rafineriju u suradnji s Kuvajtom. U UAE-u postoje manji projekti u rafineriji Jebel Ali i skladištu nafte Fujairah. Iran i Irak također provode niz projekata poboljšanja rafinerija različitih veličina. Sve te zemlje (i ostale koje to mogu) žele osigurati vlastitu energetsku neovisnost. Slično tome, iako kineske rafinerije višak naftnih proizvoda sada izvoze na tržišta svojih susjeda,te azijske zemlje ipak žele zadržati i vlastite rafinerije kako bi izbjegli ovisnost o Kini.
 
Ako se ostvare sve te planirane investicije širom svijeta, dio rafinerijskih kapaciteta definitivno će postati višak. Tako će neke naftne tvrtke morati raditi ispod maksimalnih stopa prerade pa i zatvoriti svoje rafinerije. To će se najvjerojatnije dogoditi u Europi i Japanu, gdje potražnja za naftom i rafinerijska proizvodnja padaju godinama, dok su troškovi energije ostali visoki, plaće radnika velike, a uvoz sirove nafte skuplji. Međutim, naftašima se nije lako riješiti i zatvoriti rafinerije. To uključuje ozbiljna pitanja zaštite okoliša pa je njihovo zatvaranje vezano uz iznimno visoke troškove saniranja terena. Istodobno se lokalna politika opire velikim otpuštanjima, a vlade preferiraju samodostatnost u rafinerijskom poslovanju kako bi za zemlju osigurale opskrbu gorivom. U međuvremenu, rafinerije na Bliskom istoku, u Aziji i Sjevernoj Americi postale su konkurentnije,velike i moderne i imaju lak pristup sirovinama.
 
Vrhunac potražnje
 
Drugi je izazov za rafinerije mogući vrhunac potražnje za naftom. Poboljšana učinkovitost konvencionalnih vozila, pooštreni ekološki standardi, usporavanje svjetskog gospodarstva, zamjena nafte prirodnim plinom i porast primjene električnih vozila dovode do stalnog i neumoljivog pada potrošnje. Kada će se to dogoditi, stvar je rasprave, a procjene se kreću u rasponu od sredine dvadesetih do sredine četrdesetih ili još dalje.
Za golema ulaganja u rafinerije, koja se mogu vratiti tek nakon desetljeća ili dulje, uz potrebu isplativog rada rafinerije u trajanju i više desetljeća nakon toga, izgledi su zabrinjavajući. Situacija je, zapravo, gora nego što izgleda, budući da rastući udio potražnje za finalnim rafinerijskim proizvodima ne proizlazi iz sirove nafte. Naime, potječe od tekućina iz prirodnog plina, nusproizvoda proizvodnje plina koji se posebno razvija u Sjedinjenim Američkim Državama, od biogoriva proizvedenih iz usjeva i biljnog otpada i od sintetičkih goriva dobivenih iz ugljena u Kini. Stoga će vrhunac prerade nafte u rafinerijama doći i prije vrhunca ukupne potrošnje nafte.
Da bi se nosile s tim izgledima, nove rafinerije su najčešće integrirane s petrokemijskom proizvodnjom.To donosi sinergije i uštede i dodaje vrijednost i raznolikost rezultatima poslovanja. Baš kao što se očekuje da će potražnja za gorivima za vozila u doglednoj budućnosti padati, tako se očekuje i da će potražnja za petrokemijskim proizvodima (plastikom, gumom, bojama, ljepilima, vlaknima i dr.) nastaviti rasti. Stoga su nove rafinerije uobičajeno projektirane za veliku proizvodnju petrokemijskih proizvoda. Poslovni izvori iz naftne industrije navode više od 1430 projekata proizvodnje ugljikovodika širom svijeta. Od toga se na ra niranje odnosi 36% ili 522 projekta, na petrokemiju 35% ili 489 projekata i na preradu plina, odnosno ukapljeni prirodni plin (LNG) 29% ili 421 projekt. Očekuje se da će kapital, održavanje i operativni proračuni industrije za preradu ugljikovodika dosegnuti gotovo 440 mlrd. dolara. 
Azijske zemlje i dalje mnogo ulažu u sva područja prerade i prodaje naftnih proizvoda. Ta nadogradnja uključuje dodatne rafinerijske kapacitete za zadovoljavanje potražnje za gorivima u prometu, petrokemijskim proizvodima i prirodnim plinom. Uz kontinuirano povećanje proizvodnje plina iz škriljaca, naftna i kemijska industrija prerade i ukapljenog plina u SAD-u nastavlja izgradnju novih kapaciteta: za proizvodnju etilena i derivata, za metanol i amonijak, odnosno ureu, za preradu i ukapljivanje prirodnog plina.
 
Zemlje Bliskog istoka ulažu velika sredstva u jačanje rafinerijskih kapaciteta za goriva u prometu s malim i ultramalim udjelom sumpora i visokovrijedne petrokemijske proizvode, uz značajno povećanje kapaciteta za preradu plina i logističku infrastrukturu prirodnog plina. Na azijsko-tihooceansko područje otpada oko 37% aktivnih projekata na globalnoj razini, a slijede ga Sjeverna Amerika i Bliski istok. Sveukupno, na ta tri dijela svijeta otpada gotovo 70% aktivnih projekata na globalnoj razini. I u Europi se provode slični novi projekti povezivanja rada postojećih rafinerija i petrokemijske industrije, a najbliži je primjer Mađarska. Koliko je to postalo važno, govori i to što Saudi Aramco planira investirati 20 mlrd. dolara u preuređenje rafinerije nafte Yanbu kapaciteta 400 000 bbl/d.Tako će se sirova nafta prerađivati izravno u petrokemijske proizvode bez rafiniranja motornih goriva.
 
Stroži ekološki standardi
 
Treći izazov za rafinerije je pooštravanje ekoloških standarda. Od 1. siječnja ove godine na snazi su novi propisi kojima je smanjena dopuštena količina sumpora u gorivu za brodove. To je loša vijest za jednostavne rafinerije s velikom proizvodnjom sumpornog loživog ulja. Međutim, to je povoljno za složene rafinerije koje mogu očistiti sirovu naftu od sumpora. Nadalje, dugoročno će svijet poduzimati nove mjere za čišćenje oceana što može smanjiti rast petrokemijske proizvodnje. Te će mjere poticati recikliranje i korištenje biomaterijala kao ulaza u industrijske i druge procese. Uz to, i emisije stakleničkih plinova u rafinerijama nastavit će biti u središtu pozornosti kada se politike klimatskih promjena pooštre.
Stoga će rafinerije koje prežive trenutačnu krizu potražnje za naftnim proizvodima morati nastaviti poboljšavati energetsku učinkovitost, uključivati više obnovljivih izvora i instalirati sustave za zahvaćanje ugljičnog dioksida. Kako izazovi u rafinerijskoj industriji rastu, rafinerije će morati biti disciplinirane, inovativne i visokoučinkovite kako bi postigle uspjeh investicija koje su u tijeku ili se tek planiraju.

 

Mr. sc. Ivo Tokić, MBA,

http://www.energetika-net.com/u-fokusu/res-publica/rafinerije-nafte-i-novi-energetski-svijet-30316?utm_source=portal_newsletter_2020_05&utm_medium=email&utm_campaign=Newsletter%20portala%20-Svibanj%202020&utm_content=res_publika_title_link

Anketa

Tko nadzire DORH?

Četvrtak, 04/06/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 938 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević