Get Adobe Flash player
Njiževnik Kantiša iz kanalizacije

Njiževnik Kantiša iz kanalizacije

Siguran sam da nije ni retka napisao o pobijenoj osječkoj djeci od strane...

Boris Miletić protiv Rezolucije EP-a

Boris Miletić protiv Rezolucije EP-a

U Istri i ostatku Hrvatske vladajući i dalje brane jugokomunističke...

Kod NK Rijeke spore se hrvatski i jugo-srpski tabor

Kod NK Rijeke spore se hrvatski i jugo-srpski tabor

KPJ je bila islamska država u Hrvatskoj     Možda...

Mamac za naivne i neobaviještene

Mamac za naivne i neobaviještene

Kako čovjek bez karaktera može biti "Predsjednik s...

HRT i HAVC zataškavaju srbijanske logore

HRT i HAVC zataškavaju srbijanske logore

Zastupnike bi trebalo zatvoriti u sabornicu i da 24 sata gledaju film...

  • Njiževnik Kantiša iz kanalizacije

    Njiževnik Kantiša iz kanalizacije

    četvrtak, 07. studenoga 2019. 15:49
  • Boris Miletić protiv Rezolucije EP-a

    Boris Miletić protiv Rezolucije EP-a

    četvrtak, 07. studenoga 2019. 10:38
  • Kod NK Rijeke spore se hrvatski i jugo-srpski tabor

    Kod NK Rijeke spore se hrvatski i jugo-srpski tabor

    četvrtak, 07. studenoga 2019. 10:30
  • Mamac za naivne i neobaviještene

    Mamac za naivne i neobaviještene

    srijeda, 06. studenoga 2019. 08:14
  • HRT i HAVC zataškavaju srbijanske logore

    HRT i HAVC zataškavaju srbijanske logore

    četvrtak, 07. studenoga 2019. 10:27

Zakoni se ne smiju primjenjivati selektivno

 
 
1. Svakoj normalnoj državi koja drži do sebe, svoga digniteta, pravnog poretka i dobrobiti svojih građana, bilo bi u interesu da najprije kazni ratne zločince koji su u Hrvatskoj pa i gradu Vukovaru počinili bestijalne zločine: masovne egzekucije, silovanja, razaranja – a ne bi kao svoj prioritet odredila nametanje bilo čega, pa i ćiriličnog pisma, pogotovu na stratištima i mučilištima kakvo je bio Vukovar;
2. I danas se u potpunosti zanemaruje Članak 8. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina koji glasi:
https://ih0.redbubble.net/image.559757774.5823/flat,1000x1000,075,f.u5.jpg
„Odredbe ovog Ustavnog zakona i odredbe posebnih zakona kojima se uređuju prava i slobode pripadnika nacionalnih manjina moraju se tumačiti i primjenjivati sa svrhom poštivanja pripadnika nacionalnih manjina i hrvatskog naroda, razvijanja razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga među njima“. (Vidi: https://www.zakon.hr/z/295/Ustavni-zakon-o-pravima-nacionalnih-manjina) Dakle, zakon isključuje svako nametanje građanima lokalne samouprave bilo kojeg manjinskog prava ako to remeti razumijevanje i snošljivost u toj sredini, a sve se mora provesti i sa svrhom poštivanja ne samo manjina, nego i hrvatskoga naroda;
 
1. Nad Vukovarom je počinjen genocid, urbicid i ekocid – najgori i najveći zločin u poratnoj Europi. To su počinili Srbi: Srbi koji su bili u „JNA“, Srbi koji su bili četnici, Srbi koji su bili „teritorijalci“, Srbi koji su tamo dolazili iz Srbije s Arkanom, Šešeljem, Jovićem, Bokanom i drugim četničkim vojvodama, Srbi koji su bili pripadnici paravojnih postrojbi „Vojske Krajine“, Srbi koji su izlazeći iz podruma predavali naše civile agresoru koji ih je ubijao;
 
2. Na granatama i bombama koje su razarale Vukovar i ubijale nedužne civile natpisi su bili na ćirilici, na čela našim zarobljenim žrtvama urezivana su ćirilicom četiri „ocila“ (ćirilična slova „S“) koja su ujedno i dio velikosrpske, četničke ornamentike – oznake čije značenje je za Hrvate jednako onomu što ga ima četnička „kokarda“;
 
3. Naše zarobljenike i logoraše velikosrpski agresori su pod prijetnjom smrti tjerali na to da kleče pred tim oznakama i ćiriličnim natpisima i parolama, oni su ispisivani njihovom krvlju, prije smrti su doživljavali poniženja i mučenja – i sve je to bilo obilježeno velikosrpskom simbolikom uključujući ćirilicu kao njezinu bitnu sadržajnu komponentu;
 
4. Ćirilica se ultimativno nameće Vukovaru, iako je nema niti u Beogradu i gradovima Srbije, što je još jedan u nizu dokaza kako je ona u ovom slučaju samo sredstvo ponovne viktimizacije hrvatskih žrtava, metoda provokacije i u suštini sredstvo puzajuće velikosrpske agresije koja ne dolazi samo iz Srbije, nego i iz redova SDSS-a, odnosno političkih lidera Srba u Hrvatskoj: Milorada Pupovca, Dejana Jovića, Borislava Miloševića, Dragane Jeckov i drugih. Bez njih ne bi Srđan Milaković u Vukovaru činio to što čini niti bi se Đorđe Ćurčić (dožupan Vukovarsko-srijemske županije) ponašao tako kako se ponaša;
 
5. Ultimativno nametanje ćirilice u Vukovaru ide u korak s onim što u smislu puzajuće agresije poduzima i danas Srbija, što je više nego očito prati li se sve što tamo događa, a naročito uzme li se u obzir dugoročna velikosrpska strategija zacrtana u „Memorandumu 2“ (Vidi: https://hr.wikipedia.org/wiki/Drugi_Memorandum_SANU);
 
6. Provokacija koju je dana 18. listopada 2019. godine osmislio i u Gradskom vijeću Vukovara smišljeno izveo dogradonačelnik Vukovara Srđan Milaković sračunata je na dizanje tenzija i stvaranje nemira i nereda u ovom gradu, pa i šire u Hrvatskoj, jer dotični i njegovi suradnici i nalogodavci jako dobro znaju što u ovoj situaciji znači na sjednicu Gradskog vijeća donijeti i gradonačelniku Vukovara gurnuti pod nos Statut grada ispisan ćirilicom, Dokaz kako je ćirilica samo jedno od sredstava za vođenje specijalnog rata protiv Hrvatske, jeste i izjava istoga Srđana Milakovića koji je neposredno poslije incidenta za hrvatske medije u opuštenoj i relaksiranoj atmosferi (budući da je svoj cilj postigao) izjavio među ostalim kako će „ako ne reagira, Plenkoviću Vukovar doći glave“.  (Vidi: https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/dogradonacelnik-milakovic-za-tportal-ako-ne-reagira-plenkovicu-ce-vukovar-doci-glave-foto-20191018). Ne dokazuje li to kako i srpski politički lideri na nižim razinama – a ne samo saborski zastupnici, imaju ambicija uređivati Hrvatsku po svojoj mjeri, neovisno o pravima i osjećajima većinskog, hrvatskog naroda?;
 
7. Hrvatska već dugi niz godina ima jako negativno iskustvo s političkim liderima srpske manjine (pogotovu Miloradom Pupovcem i njegovim suradnicima), koji ne samo da smišljeno provociraju i javno vrijeđaju hrvatski narod i većinu građana ove zemlje, nego protiv Hrvata i Hrvatske vode specijalni rat preko svojih 'Novosti' i portala u kojima i na kojima se neštedimice, vulgarno, rasistički, primitivno i javne komunikacije nedostojno to čini. Ovaj primitivizam i rasistički šovinizam krije se iza „njegovanja manjinske kuture, jezika i pisma“ i financira novcem iz državnog proračuna;
 
8. Nas Hrvate nitko ne mora podučavati što je ćirilica. Mi jako dobro znamo kako je ona u prošlosti bila i hrvatsko pismo, ali ovdje je u pitanju ODNOS PREMA PUZAJUĆOJ AGRESIJI I ĆIRILICI KAO SREDSTVU GRUBE PROVOKACIJE I PONOVNE VIKTIMIZACIJE ŽRTAVA U VUKOVARU, ALI I SVIH DRUGIH ŽRTAVA KOJE JOŠ UVIJEK NISU DOČEKALE ZADOVOLJŠTINU KAŽNJAVANJA NAJVEĆIH I NAJGORIH RATNIH ZLOČINACA I SILOVATELJA.
 
Zakoni Republike Hrvatske ne smiju se primjenjivati selektivno, nitko (pa ni Ustavni sud) ne može i ne smije zanemarivati pojedine članke Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, nitko nema pravo na temelju lažnih popisa stanovništva manipulirati pravima manjina ili silom i protiv volje većinskog naroda činiti bilo što u bilo kojoj lokalnoj sredini, nitko (pa ni najviše institucije ove države) nema i nemaju pravo tražiti od žrtve pokornost, poslušnost i pristanak na ponižavanja kojima kraja nema...
 

Zlatko Pinter

Klub europskih konzervativaca i reformista omogućio da Merkeličina antisuverenistica i globalistica bude izabrana

 
 
U nedjelju 13. listopada 2019. u Poljskoj su održani parlamentarni izbori, na kojima su stranka Pravo i pravda (PiS) i njezin lider Jarosłav Kaczynski bili favoriti za veliku te političkostrateški  prijelomnu pobjedu koja bi omogućila  ustavnopravnu i druge reforme. Politički cilj bio im je osvajanje dvotrećinske zastupničke parlamentarne većine u Sejmu da bi mogli mijenjati ustav, te zadržavanje dotadašnje apsolutne većine u gornjem domu parlamenta Senatu koji je nadležan i da može izmijeniti ili odgoditi primjenu zakonâ koje je usvojio Sejm, kao i blokirati promjenu ustava. No, te izborne projekcije, želje i očekivanja nisu se ostvarili jer je PiS s osvojenih 43,59 posto glasova i 235 zastupničkih mjesta ostao daleko ispod dvotrećinske većine od 308 zastupnika, a izgubili su i dotadašnju apsolutnu zastupničku većinu u Senatu! Kako i zašto su izborni rezultati takvi kakvi jesu, suprotni političkim planovima, željama i izbornim očekivanjima PiS-a te njezina vođe i ideologa Jaroslava Kaczynskog?
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/6/60/ACRE_logo.svg/480px-ACRE_logo.svg.png
U Poljskoj je nakon sloma komunističke diktature 1989. provedena lustracija pa je ona danas stvarno demokratska država što znači da u njoj postoje i pluralizam, sloboda i nezavisni mediji. I upravo zahvaljujući tome birači su pravodobno bili obaviješteni o dvostrukoj ulozi i manipulaciji PiS-a i Jarosłava Kaczynskog u  proceduri izbora kandidatkinje Ursule von der Leyen (dalje UvdL)  u Europskom parlamentu za predsjednicu Europske komisije (dalje EK). Naime, postizborni koalicijski partner Europske pučke stranke – kršćanskih demokrata (EPP-KD), Progresivni savez socijalista i demokrata (S&D) podijelio se glede političke potpore i glasovanja za UvdL kao kandidatkinju za predsjednicu EK, zbog čega EPP-KD i zajedno s Macronovom Obnovimo Europu (RE) te Zelenima/EFA nisu imali potrebnu većinu svih zastupnika za izbor UvdL. No, suprotno izbornom programu, retorici i danim obećanjima biračima u izbornoj kampanji, Pravo i pravda i Jarosłav Kaczynski pridružili su se EPP-KD, RE, Zelenima /EFA i podijeljenim S&D te svojim glasovima u Europskom parlamentu presudno omogućili da se kandidatkinja Angele Merkel antisuverenistica i globalistica Ursula von der Leyen izabere za predsjednicu Europske komisije!
 
Bila je to izravna, otvorena i drska izdaja političkog povjerenja, potpore i glasova birača; na što su birači kao obaviješteni i politički zreli subjekti s odgovarajućom demokratskom i nacionalnom kulturom i odgovornošću primjereno odgovorili na upravo održanim parlamentarnim izborima te uskratili svoju potporu i glasove PiS-u i Jarosłavu Kaczynskom, te ih tako kaznili za prijevaru u Europskom parlamentu pri izboru UvdL za predsjednicu EK; te sudjelovanje kao koalicijskog partnera i njihovog Kluba europskih konzervativaca i reformista (ECR) u antisuverenističkoj i globalističkoj Europskoj komisiji u kojoj je predsjednica Ursula von der Leyen predstavnika PiS-a Janusza Wojciechowskog kandidiral za povjerenika za poljoprivredu! No, za razliku od Poljske u Hrvatskoj nakon 1990. demokratske promjene komunističke diktature bile su samo parcijalne tako da nije provedena lustracija pa među inim ne postoje i pluralizam, sloboda i nezavisni mediji; te posljedično velika većina birača koji su na izborima za Europski parlament 26. svibnja 2019. glasovali za Ružu Tomašić i „Hrvatske suvereniste“ još i danas ne znaju kojoj i kakvoj političkoj grupaciji/klubu zastupnika oni pripadaju, koga politički podupiru i za koga glasuju u Europskom parlamentu! Za ono što su biračima izbornim programom i retorikom u kampanji obećali, ili suprotno od toga?
 
U izbornom programu za izbore za Europski parlament (dalje EU-parlament) koji su održani u svibnju 2019. glavna tema kandidatkinje Ruže Tomašić i političke platforme „Hrvatski suverenisti“ koju su činili HRAST, HKS, HSP AS i UHD bili su suverenizam kao politički koncept i suverena država, nasuprot antisuverenizmu i iznadnacionalnoj državi te globalizmu; čime su privukli odgovarajuću političku potporu i glasove birača pa je nositeljica liste Ruža Tomašić izabrana u Europski parlament. 
 
U Europskom parlamentu Hrvatska konzervativna stranka (dalje HKS) i zastupnica Ruža Tomašić te posredno i politička platforma „Hrvatski suverenisti“ članovi su Kluba Europskih konzervativaca i reformista  (ECR). Kandidatkinja pak za predsjednicu Europske komisije Ursula von der Leyen politički je kadar kancelarke Angele Merkel koja je uz Emmanuela Macrona kreator i autor antisuverenističkog političkog projekta Europske unije kao federacije i nadnacionalne države. No, unatoč toj svima jasnoj i neprijepornoj političkoj činjenici, Klub europskih konzervativaca i reformista u Europskom parlamentu kojem pripadaju HKS, Ruža Tomašić i „Hrvatski suverenisti“; glasovao je za kandidatkinju UvdL i tako glasovima svojih zastupnika omogućio da Merkeličina antisuverenistica i globalistica Ursula von der Leyen bude izabrana za predsjednicu Europske komisije! Što znači da su birači Ruže Tomašić i „Hrvatskih suverenista“ svoj glas i političku potporu na izborima za Europski parlament dali političkom programu suverenizma i suverene države odnosno Europskoj uniji kao savezu suverenih država, a navedenim glasovanjem Kluba europskih konzervativaca i reformista i izborom UvdL za predsjednicu Europske komisije poduprli su antisuverenistički  i globalistički politički program Angele Merkel i Emmanuela Macrona o Europskoj uniji kao federaciji i nadnacionalnoj državi!
 
Uistinu nema ikakve sumnje i prijepora da je to perfidna, drska i cinična izborna obmana i prijevara birača; te da ti isti birači i domoljubna politička javnost moraju to trajno pamtiti kao opomenu i poduku kome više nikada ne smiju dati svoje ljudsko i političko povjerenje, potporu i glas na izborima!
 

Erih Lesjak

Zablude i činjenice o nekim političko-društvenim diskursima u Hrvatskoj

 
 
Tumačeći po Michelu Foucaultu pojam 'diskurs' kao misaono-jezičku praksu, koja sustavno pokušava time stvarati dojam o stvarima i odnosima, koja samo djelomice ili uopće ne korespondiraju sa zbiljnošću, najčešće radi postizanja određenih ciljeva političke ili društvene „elite“, pokušati ću ukazati na neke od najčešćih takvih zabluda i činjenica, kojima politika i mediji, više ili manje uspješno, pokušavaju držati u zabludi 90 posto građana sa pravom glasovanja koji nisu članovi nijedne stranke, i dio onih 10 posto građana sa pravom glasovanja, koji su članovi nekih političkih stranaka.
https://www.aljazeera.com/mritems/imagecache/mbdxxlarge/mritems/Images/2019/3/26/4a97d76133a1499e8d9a99045b1cdff2_18.jpg
- Zabludu da se u Domovinskom ratu borilo i ginulo za to da nakon završetka domovinskog rata „Hrvati budu svoji na svome, i da hrvatski novac bude u hrvatskoj lisnici !“, u sofisticiranijem obliku svoje misaono-jezičke prakse, sustavno koristi i današnja politička „elita“, tvrdeći da Hrvatska kao članica asocijacija kao što su NATO i EU, ne gubi ništa od svoga političkog i gospodarskog suvereniteta, demantiraju sljedeće
- Zabludu da smo 'svoji na svome opovrgavaju sljedeće Činjenice:
- Činjenica je da je članstvo u NATO-u Hrvatsku obavezuje da se na ratištima diljem svijeta bori protiv naroda i zemalja s kojima nemamo, i nismo nikada imali nikakve veze, a kamoli sukobe, ali u interesu onih „velikih“ sila koji imaju interesa za izazivanje oružanih sukoba. Pogibija Josipa Briškog je najsvježiji dokaz toga.
- Činjenica je također da je članstvom u EU-u Hrvatska izgubila najveći dio svoga državnog suvereniteta, jer je dužna cjelokupno svoje zakonodavstvo uskladiti sa takozvanim „stečevinama“ EU-a, i svim direktivama iz EU-a.
- Činjenica je da članstvom u EU-u Hrvatska ne smije donositi nikakve zakone i propise u obranu svojih političkih ili gospodarskih interesa, ako oni „nanose štetu“ nekoj od članica EU-a?!
- Činjenica je da praktično nemajući svoj vlastiti bankarski sustav, i da je politikom 'puzećeg' dugoročnog koncesioniranja i prodaje hrvatskih strateških resursa, kao što su ceste, zemljište, vodni resursi i energetski resursi, izričaj „svoji na svome postaje gola fraza, bez  ikakvog smisla.
 
- Zabludu da je sada „hrvatski novac u hrvatskoj lisnici“, opovrgavaju sljedeće činjenice:
- Činjenica je da praktično nemajući vlastitih banaka hrvatski novac više nije u „hrvatskoj lisnici“, već u tuđim lisnicama (bankama), ono nije u „hrvatskoj lisnici“. Afera sa „švicarcem“ je najzornije pokazalo u čijoj j lisnici hrvatski novac.
- Činjenica je da preuzimanjem obveze obvezatne zamjene Kune sa EUR-ima, hrvatskog novca više uopće i neće biti, a onim čime ćemo se morati služiti, upravljati će se izvan Hrvatske!
- Činjenica je da napuštanjem Kune, i praktičnim stranim vlasništvom svih banaka u Hrvatskoj, gubimo svaku mogućnost upravljanja strategijom razvoja zemlje, budući da će strani novac (EUR) stajati u stranim bankama, pa će financiranje razvojne politike odnosno gospodarstva, biti upravljano prema interesima politike i gospodarstva izvan Hrvatske, a ne prema potrebama i interesima same Hrvatske.
 
No, osim ove zablude u svezi našega političko-gospodarsko-novčarskog suvereniteta, politička, gospodarska i medijska „elita“, uporno koristi zablude i diskurse odnosno misaono-jezičke prakse, kojima zavarava odnosno obmanjuje, plaši, zbunjuje, zatupljuje, zaluđuje, ispire mozak, sluđuje, dezinformira, uvjerava naprijed navedeni dio građana, usprkos činjenicama u svezi njih, a od kojih vrijedi navesti samo one najčešće korištene:
 
- Zabluda jeda nam je članstvom u EU-u otvorilo „ogromno“ tržište od 500 milijuna kupaca, jer je Činjenica je da je to navodno „ogromno“ tržište, tek veoma mali dio odista ogromnog tržišta cijeloga svijeta od oko 7000 milijuna stanovnika. Pri tome je također Činjenica da se tržište EU-a sastoji od zemalja koje su gotovo sve razvijenije od Hrvatske, pa je izvoz u njih daleko manje ostvariv nego u zemlje izvan EU-a, jer je među njima veliki broj zemalja, u koje bi izvoz bio lakše ostvariv nego u zemlje EU-a.
 
- Zabluda je  da nismo konkurentni u izvozu radi visokih „troškova rada“, jer je Činjenica da su u nas neto plaće + doprinosi i porezi, gotovo najniže u odnosu na zemlje EU-a, a često apostrofirana takozvana „produktivnost“ rada nije bitno niža od produktivnosti rada u zemljama EU-a, što dokazuje i to da upravo razvijene zemlje EU-a rado povjeravaju takozvane „lohn“ poslove hrvatskim tvrtkama. Činjenica je da zapravo nismo konkurentni u izvozu jer je u Hrvatskoj problem u menadžerskom kadru, koje ne zna organizirati razvoj inovativnih proizvoda i usluga, optimalno organizirati procese proizvodnje i poslovanja, i pretežno djeluje pod utjecajem „uhljebničke“ politike. Rijetki slučajevi gdje tome nije tako, nemaju većih problema ni sa čime što politika i mediji navode kao uzroke radi čega nemamo zadovoljavajući izvoz (Tehnix, HS-Produkt, Rimac Automobili, Končar-Mjerni transformatori, Adris, Adriatic, Podravka...)..
 
- Zabluda je da je privatno vlasništvo nadmoćnije odnosno efikasnije u pogledu rezultata proizvodnje i poslovanja nad društvenim vlasništvom, jer je Činjenica da to nije dokazano nijednim relevantnim istraživanjem. Profesor Pertot je čak ustvrdio da uspješnost poslovanja ne ovisi od oblika vlasništva, već od načina upravljanja i rukovođenja tim vlasništvom, te od pozitivnog ili negativnog utjecaja politike na poslovanje. Agrokor je najsvježiji i najbolji primjer za tu tvrdnju, jer je privatni vlasnik doveo tvrtku na rub propasti, i da nije intervenirala država/društvo Agrokor bi „nestao u stečaju“! A od starijih slučajeva, sjetimo se već zaboravljene „privatizacije“ i stvaranje Kutlinog privatnog carstva, koje je dovelo do uništenja gotovo svega čega se dotakao?!
 
- Zabluda je da je višestranačje jamstvo za demokraciju, jer je Činjenica da stranačka vodstva ne provode ono što su utvrđeni kao ciljevi u njihovim statutima i programskim dokumentima, već provode politike stranačkih vodstva, koja su gotovo isključivo motivirana održavanjem na vlasti! Tu činjenicu potvrđuje i to da je više besmisleno govoriti o „ljevici“ i „desnici“, jer ono što zastupa nominalno „desna“ stranka HDZ, praktično je nemoguće razlikovati od onoga što zastupa nominalno „lijeva“ stranka SDP! A rukovodstva tih obiju stranaka djelatno i medijski „sotoniziraju“ svakoga i sve što sliči na zahtjeve za autentičnom demokracijom, kao što su referendumska izjašnjavanja, izbori po personaliziranom načelu, a ne glasovanjem za „liste“ koje sastavljaju stranačka vodstva po načelu podobnosti i poslušnosti!
 
- Zabluda je da je onima koji se odlučuju baviti politikom prvenstveni motiv služiti općem dobru, jer brojne Činjenice i u nas, i općenito, su dokaz da je 'ulazak' u politiku uglavnom motiviran osobnim interesima i benefitima koji se tako mogu ostvariti. Brojne afere, kazneni postupci i presude u svezi političara koji su bili, ili su još, na visokim funkcijama, i sastav našega Sabora, gdje se po slobodnoj procjeni od 151 sabornika, jedva nekih desetak može smatrati „borcima“ za opće dobro, najbolji su dokaz te činjenice.
 
- Zabluda je koja čak graniči sa laži, kada političari, od stranačkih vođa do članova Vlade, predsjednika Vlade ili predsjednice države izjavljuju: „Hrvatska zastupa..., Hrvati misle..., Hrvatska ima dobre odnose sa..., Hrvatska želi..., itd., da su to izjave iza kojih zaista stoji Hrvatska i hrvatski građani, budući da hrvatski građani praktično ni o čemu nisu ni pitani, niti im je omogućeno da se demokratski izraze npr. putem referenduma! Činjenica je da se u svim tim slučajevima radi o osobnim mišljenjima političara ili u najboljem slučaju o mišljenju stranačkih vodstava. Činjenica je da A. Vučića nije pozvala u posjet Hrvatska, već je on došao u posjet KGK, da Istanbulsku konvenciju nije prihvatila Hrvatska već sramotno skrpana saborska većina, da o spašavanju Todorićeva Agrokora i uništavanju hrvatske brodogradnje, nisu odlučivali hrvatski građani, već mali broj političara iz interesa o kojima javnost nikada ništa ne će saznati!
 
- Zabluda je da diskurs, koju politika i mediji rado koriste, o 'prosječnoj plaći', kao pokazatelju „uspješnosti“ djelovanja Vlade, zapravo ne daje sliku o stvarnom stanju primanja u nekom društvu, jer je Činjenica da je za to puno realniji pokazatelj takozvana 'medijalna plaća'. Naime, prosječna plaća se izračunava kao količnik sume isplata za sve zaposlenike i ukupnog broja tih zaposlenika. Pa ako se na primjer, manjem dijelu zaposlenika s većim plaćama, te plaće znatnije povećaju, dogodit će se porast 'prosječne' plaće, ali radi toga veći dio zaposlenika ne će imati nimalo veće plaće. No 'medijalna plaća' je iznos plaće od koje više ne prima niti jedan od polovice (50 %) zaposlenika. Po pravilu 'medijalna plaća' je uvijek manja od 'prosječne plaće', pa političari uz „izliku“ - tako svi rade - to skrivaju od javnosti.
 
- Zabluda je također da podatak o „porastu“ BDP-a izražava nešto bitno o uspješnosti neke Vlade ili nekoga društva, jer je Činjenica da bez detaljnog obrazloženja što je uzrok porastu BDP-a, taj podatak više služi zavaravanju nego informiranju javnosti. Naime, osobna potrošnja i investicijska potrošnja su bitni elementi izračunavanju porasta BDP-a, pa ako se odlukom Vlade povećavaju plaće u državnom i javom sektoru, i ako se odlukom Vlade investicijska potrošnja povećava zaduživanjima u inozemstvu, nominalno će rasti BDP, ali ako se to zaduživanje ne iskoristi za povećanje proizvodnje, zaposlenosti i izvoza, onda je porast BDP-a zapravo štetno po općedruštvene interese! Takav način povećavanja BDP-a je ono što, kolokvijalno rečeno, dovodi do takozvanog „dužničkog ropstva“ država odnosno društava. Nedavni slučajevi Grčke, Agrokora i hrvatske brodogradnje su najbolji primjeri koliko je „zdrav“ takav način povećavanja BDP-a!
 
- Zabluda je konačno i politički diskurs da je dobro imati manji broj veoma bogatih, te im omogućavati još veće bogaćenje ne primjenjujući progresivne stope oporezivanja, jer će oni „pomoći“ da ona većina koju bi kolokvijalno mogli nazvati sirotinjom, živi sve bolje, jer Činjenice sve većeg raslojavanja u svijetu na mali broj veoma bogatih, i sve veći broj siromašnih, opovrgava tezu da su bogati spremni pomagati siromašnijima. Prastara sentencija da – sit gladnom ne vjeruje! – je bezbroj puta dokazana širom svijeta (Južnoafrička Republika, Indija, Brazil, arapske zemlje...), pa i u nas, jer se pokazalo da raspodjela društvenog bogatstva uvijek „radi“ u korist onih koji imaju više, a nikada u korist onih koji imaju manje! Pojavi li se negdje slučajno sustav, koji bi htio tu raspodjelu učiniti pravednijom, bit će uništen pod izlikom „zaštite ljudskih prava“, „uvođenja demokracije“, „uvođenja slobodnog tržišnog gospodarstva“, i u najnovije vrijeme pod izlikom „globalizacije“ kao spasa od svih nevolja svijeta. U nas je za to najbolji primjer bio Todorić, koji se bogatio na račun najmanjih plaća svojih radnika u Hrvatskoj.
 
Ove zablude i činjenice vezane za njih, mogu biti dobra podloga za neke polemike u svezi ovdje iznesenih tvrdnji, no u nas je argumentirana politika odavno uklonjena iz političko-društvenog diskursa, pa se svako ukazivanje na neke političko-društvene zablude smatra protudruštvenom djelatnošću, koju treba ukloniti iz javnog života, pa se zato u nas ni po kojim pitanjima ne čuje glas autentičnih i kompetentnih struka i institucija, poput sveučilišta, HAZU-a, istraživača i inovatora, te istraživačkih novinara! Uz ispriku časnim izuzecima, stanje je uglavnom obeshrabrujuće!
 

Laslo Torma

Anketa

Zašto A. Plenković i dalje brani nepostojeći "dan antifašističke borbe" 22. lipnja?

Utorak, 12/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 2183 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević