Get Adobe Flash player
Na priredbi inauguracije gafova k'o u priči

Na priredbi inauguracije gafova k'o u priči

Prepisati riječi iz pjesme Ekaterine Velike može samo neznalica i(li)...

Himna svira, a ona na tipka po mobitelu…

Himna svira, a ona na tipka po mobitelu…

Gospođo profesorice, ispričajte se svojim đacima, ako ne nikome...

Karmine na Pantovčaku

Karmine na Pantovčaku

Lisičina karikaturalna izvedba Lijepe...

Nevjerodostojni SABA-ovci protiv odluka EU-a

Nevjerodostojni SABA-ovci protiv odluka EU-a

Hrvatska ima pravnu osnovu za zakonsku zabranu svih komunističkih simbola...

Ekaterina Velika u

Ekaterina Velika u "Vili Zagorje"

Inauguracija protekla bez mentorâ     Kako je...

  • Na priredbi inauguracije gafova k'o u priči

    Na priredbi inauguracije gafova k'o u priči

    četvrtak, 20. veljače 2020. 15:43
  • Himna svira, a ona na tipka po mobitelu…

    Himna svira, a ona na tipka po mobitelu…

    četvrtak, 20. veljače 2020. 09:40
  • Karmine na Pantovčaku

    Karmine na Pantovčaku

    četvrtak, 20. veljače 2020. 10:02
  • Nevjerodostojni SABA-ovci protiv odluka EU-a

    Nevjerodostojni SABA-ovci protiv odluka EU-a

    srijeda, 19. veljače 2020. 12:30
  • Ekaterina Velika u

    Ekaterina Velika u "Vili Zagorje"

    četvrtak, 20. veljače 2020. 15:38

Koliko to jugonostalgičarsko zadovoljstvo košta?

 
 
Portal Index se Galebom bavio prije dvije godine, kada je iznos potrošen na brod, novinar Petar Vidov precizno izračunao: 7.033.142,02 kune. Gradski novac na "Galeb" Rijeka je počela trošiti 2008. godine kada je za pregled broda u suhom doku potrošeno 555.715,12 kuna. Naredne godine Rijeka je za kupnju "Galeba" te godišnji trošak zapovjedništva broda (da, Galeb ima i malu posadu!) potrošila 906.819,65 kuna.
https://kroatien-nachrichten.de/wp-content/uploads/2019/12/Titel.png
U 2010. godini Grad Rijeka je na "Galeb" potrošio čak 2.044.505,76 kuna. Radi se o troškovima za radove dokovanja, čišćenje podvodnog dijela trupa broda, mjerenje debljine lima s uslugama stručnog nadzora, te na usluge mornara, pomorske agenture i špedicije, usluge zapovjedništva i godišnjeg operativnog veza. U 2011. godini troškovi su se nešto smanjili pa je na "Galeb" utrošeno 1.355.220,57 kuna. Ovo je uključivalo i izradu elaborata ekonomske opravdanosti davanja broda u koncesiju.
 
U 2012. godini Grad Rijeku je "Galeb" koštao 738.804,88 kuna. Novac je izdvojen za usluge zapovjedništva i agentura/špedicije, te mjesečnog troška veza u brodogradilištu. Sasvim iste usluge su u narednoj 2013. godini koštale 350 tisuća kuna više, odnosno 1.091.720,91 kuna. Opširnije <http://www.index.hr/vijesti/clanak/olupina-titovog-%20galeba-grad-%20rijeku-kostala-%20vise-od-%20sedam-%20milijuna-kuna/755221.aspx> .
 
Priča se nastavlja. U proračunu Grada Rijeke za 2016. godinu stoji:
T117624 MOTORNI BROD GALEB 805.000,00
Funk. klas: 0820 Službe kulture 805.000,00
Izvor: 42 PRIHODI OD SPOMENIČKE RENTE 805.000,00
U međuvremenu je Galeb postao i kulturno dobro pa je sada na stavci kulture – i Riječani uredno plaćaju „spomeničku rentu“ kako bi nekadašnja Titova jahta uredno propadala. Pokušaji da se Galeb „oživi“ koncesijom propali su – na natječaj se nitko nije javio. Brod je jednostavno u takvom stanju da više nikome nije zanimljiv.
 
Galeb nije usporediv s drugim povijesnim brodovima
 
Postoje povijesni brodovi za koje se države brinu, kao što je Nelsonov HMS Victory. Ovaj brod porinut pradavne 1765. godine i proslavljen pobjedom kod Trafalgara 1805. godine godišnje privuče 350.000 turista – i formalno je još uvijek u vojnom registru s aktivnim časnikom kao zapovjednikom. Slično imaju i Sjedinjene Države – njihov USS Constitution koji je prvi puta zaplovio 1797. godine ne samo da je formalno u aktivnoj službi, nego zna i zajedriti.
 
No, u pitanju su slavni jedrenjaci, slavnih bitaka, slavne prošlosti – ratni brodovi bogatih država koji predstavljaju njihovu pomorsku povijest, a i te države imaju milijune potrebne za njihovo održavanje. Za razliku od njih – Galeb je brod za prijevoz banana. Drug Tito je njime otišao na neka važna putovanja, omogućio nam zapadne bespovratne kredite, nešto preko Pokreta nesvrstanih sigurno učinio i za svjetski mir (ponajviše u dogovoru s Amerima koji su to uredno platili), ali taj brod osim u očima ponekog nostalgičara ili ostarjelog mornara koji je na njemu služio – nema ni čar ni turističku privlačnost. U pitanju je ruševina na vezu u Rijeci, ruševina koja nas je koštala brat-bratu 10 milijuna kuna i košta i dalje. I kojega riječka vlast uredno drži o trošku poreznih obveznika.
 
Kako vrijeme prolazi – sve je manja mogućnost da netko uloži teške milijune u Galeba, a sve veća da se po drugi puta nađe na dnu riječke luke, ovaj puta bez „pomoći“ savezničkih bombardera, samo pod utjecajem korozije i elektrolize koja neminovno uništava metalni brod na vezu. U čije ime i za koga? Zašto se i radi čega i radi čije gluposti potrošilo desetak milijuna kuna? Za druga Titu?
<http://www.index.hr/vijesti/clanak/olupina-titovog-%20galeba-grad-%20rijeku-kostala-%20vise-od-%20sedam-%20milijuna-kuna/755221.aspx>
Olupina Titovog "Galeba" Grad Rijeku koštala više od sedam milijuna kuna. TITOV brod "Galeb" trune na vezu u Rijeci. Grad Rijeka, koji ga je kupio 2009., u "Galeb" je ulupao 7.033.142,02...
 

Teo Trostmann

Andrej Plenković se u Davosu tajno sastao s Alexanderom Sorosem

 
 
Hrvatski predsjednik Vlade Andrej Plenković sastao se 23. siječnja u Davosu na Svjetskom gospodarskom forumu s Alexanderom Sorosem, sinom Geroge Sorosa. Alexander je zamjenik predsjedatelja Zaklade Otvoreno društvo. Plenković je taj susret prešutio (iz Davosa je na twitteru objavio 24 fotografije s važnim osobama iz svijeta biznisa i politike), a javnost je o sastanku obavijestio Alexander Soros objavom na twitteru i otkrio o čemu su razgovarali.
https://pbs.twimg.com/media/EO-x58nXUAE7viv?format=jpg&name=small
“Kako Hrvatska preuzima predsjedanje Vijećem EU-om, bilo je sjajno razgovarati o rješenjima demografskog pada koji prijeti europskim integracijama te o važnosti europskog puta zapadnog Balkana”, napisao je sin američkog milijardera i Georgea Sorosa. Alexander je najmlađi je Sorosev sin, doktorirao je povijest, zastupnik je liberalnog, multikulturalnog i otvorenog društva. Zamjenik je predsjedatelja Zaklade Otvoreno društvo koju je osnovao njegov otac, a koja donira brojne udruge diljem svijeta. Kada je imao samo 26 godina, donirao je 200.000 dolara za kampanju bivšeg američkog predsjednika Baracka Obame.
 
Alexander Soros je više puta javno isticao da je veliki zagovornik migracija: “Migracije nisu novost – i ne će prestati uskoro. Za izradu politika koje će djelovati u globaliziranom svijetu, kreatori politika moraju imati na umu tri osnovna načela: Zaštitu prava migranata i promicanje inkluzije, podršku lokalnim zajednicama te obranu civilnog društva i vladavine prava”.

 

G. Matković, 28. I. 2020., https://www.maxportal.hr/vijesti/plenkovic-se-prije-nekoliko-dana-sastao-sa-sorosevim-sinom-taj-susret-je-presutio/

Postoje krucijalni problemi u našem društvu. Oni su evidentni. Društvo je raslojeno, nestabilno, disfunkcionalno…

 
 
Posljednjih dana svi su hrvatski mediji (ali i strani) izvješćivali o nemilom događaju koji se zbio u Splitu u poslijepodnevnim satima mirne zimske subote, 11. siječnja, kada je psihički rastrojen mladić, Filip Zavadlav, ubio (smaknuo) trojicu narko-dilera, koji su, prema riječima splitskog vijećnika Josipa Markotića „konstantno maltretirali sve oko sebe… dilali drogu, reketarili, tukli, prijetili…“ Dok je jedan od njih ubijen „grješkom“ ostala dvojica uzeli su na „zub“ nesretnog Filipa nastojeći, zasigurno brutalnim metodama, iskamčiti novac kojim je ovaj trebao podmiriti bratov dug za drogu. Ubijeni su već godinama poznati građanima, policiji i pravosuđu, iako njihovi dosjei ne evidentiraju teška kaznena djela, tek prekršajne prijestupe oko sitnih krađa ili posjedovanja droge. Jedino je Jurica Torlak osuđen na tri godine zatvora zbog prometne nesreće koju je izazvao 2004. godine i u kojoj je ispred svoje škole smrtno stradala nedužna osmogodišnja djevojčica, Ivona Lalić. Nije loše podsjetiti se da je Torlak do pravomoćnosti presude pušten iz pritvora, tek mu je bila izrečena zabrana upravljanja motornim vozilom. Sud je presudom prihvatio kvalifikacije iz optužnice da je Torlak, vozeći u pješačkoj zoni, s umišljajem kršio prometna pravila i time izazvao smrt osmogodišnje djevojčice, međutim činjenicu da je pobjegao s mjesta nesreće ne pružajući pomoć nesretnoj djevojčici, sud nije uzeo u obzir, budući da je odvjetništvo odustalo od te „beznačajne“ optužbe. Kao olakotne okolnosti Torlaku je, osim mladosti (tada je imao 22 godine), priznato to što do tada nije bio kažnjavan, što je priznao djelo (ali ne i bijeg), te se pokajao. Toliko o splitskom pravosuđu!
https://experitour.com/wp-content/uploads/2019/05/mostar-old-town.jpg
Krvavi splitski incident je ponegdje označen kao osvetnički, a ponegdje kao preventivni čin mladog čovjeka, naoko normalnog momka iz obitelji ovisnika, duboko zabrinutog i nemoćnog pred prijetnjama “opakih” tipova iz narko-miljea. Filip, koji se narednih dana prometnuo u osobu ozbiljno narušenog psihičkog zdravlja,  trenutačno je postao celebrity osoba – Zorro osvetnik ili splitski Robin Hood kojem je gotovo 20.000 građana preko društvenih mreža pružilo potporu i osiguralo mu obranu jednog od najboljih hrvatskih odvjetnika, Branka Šerića, koji se iste i prihvatio.
Nakon masakra, umjesto rasprave o neviđenom valu nasilja koji Split potresa već duže vrijeme, uslijed obračuna mafijaških skupina koje se bore za prevlast u razgranatom narko-biznisu, u fokusu interesa javnosti našla se detaljna priča o Filipovom nesretnom odrastanju u „disfunkcionalnoj“ obitelji. Dakle, gotovo u potpunosti je izostala rasprava o odrastanju u „disfunkcionalnom“ društvu u kojem je konzumiranje droge među mladima, prema riječima splitske psihologinje Mirjane Nazor „zadobilo status normalnosti, pa i legitimnosti“.
Tekst se nastavlja nakon oglasa
Zbog svog strateškog položaja u blizini južnog dijela balkanske rute, Hrvatska se smatra tranzitnom zemljom za trgovinu drogom. Ova ruta uglavnom se koristi za krijumčarenje heroina podrijetlom iz Afganistana, a odnedavno i za krijumčarenje drugih ilegalnih droga u zemlje zapadne Europe. Većina zaplijenjenih proizvoda kanabisa, najvećim dijelom biljni kanabis, potječe iz Albanije (kojoj je Macron s pravom blokirao otvaranje pristupnih pregovora s EU) i krijumčare se u Hrvatsku kopnom preko Crne Gore i Bosne i Hercegovine. U posljednje vrijeme na važnosti dobivaju i tzv. pomorske rute. Naime, kokainske pošiljke, koje tradicionalno pristižu iz zemalja Južne i Srednje Amerike, nekada su u Hrvatsku dolazile kopnom iz Zapadne Europe ili Turske. Sada su organizirane i udružene kriminalne skupine zapadnog Balkana (bratstvo i jedinstvo kriminalaca bivše Jugoslavije, budući da sve imaju i moćne hrvatske partnere), u suradnji s kartelima iz Južne Amerike, uspostavile rute kojima kokain na europsko tržište stiže izravno iz Latinske Amerike. Amfetamin i MDMA/ecstasy uglavnom se krijumčare iz zemalja proizvođača kao što su Belgija i Nizozemska, te metanfetamin iz Istočne Europe i Azije. Dostupni podaci govore da se nove psihoaktivne tvari kojima je preplavljen Split uglavnom kupuju na mreži.
 
Istraživanje provedeno 2013. godine (prof. dr. Slavko Sakoman) pokazalo je da se u Splitu do heroina može doći vrlo jednostavno, za manje od pola sata, a situacija je od tada nesumnjivo napredovala, tako da danas ne treba niti deset minuta, budući da se dileri na splitskim ulicama i pred očima policije, nalaze „na svakom kantunu“. To je gola činjenica za koju ne treba statistika, „empirijsko“ iskustvo imaju svi građani ovog grada. Prema istraživanju najtraženija je marihuana, a zatim po učestalosti prodaje slijedi heroin, amfetamini, kokain, opioidni lijekovi, tablete, ecstasy i nove sintetičke droge. Po brzini nabave heroina na narkotržištu, Split je te 2013. bio drugi na ljestvici sedam gradova, odmah nakon Pule. Razlog za takvo stanje, zaključio je tada Sakoman, treba tražiti u odnosu snaga između lokalnog organiziranog kriminala i represivnog aparata, što nam, dakle, govori da u Splitu mafijaške skupine imaju značajnu prednost pred policijom i pravosuđem.
 
Iako policija, gradonačelnik, ministar policije, ministar pravosuđa, državni odvjetnik itd…, ovih dana osnaženi statistikom, uporno dokazuju kako je Split, zapravo, više nego siguran grad, popis nerazriješenih paleži automobila, pucnjava, obračuna, nasilja, likvidacija u drugom najvećem gradu u Hrvatskoj, u proteklih nekoliko godina, jasno dokazuje kako je Split pod opsadom mafijaških skupina koje na različite načine ugrožavaju sigurnost građana. Posljedice njihovih „aktivnosti“ pred kojima institucije zatvaraju oči jesu brojni ovisnici, uništeni životi i razorene obitelji, prometne nesreće koje učestalo izazivaju osobe pod utjecajem opijata, ali i ubojstvo osmogodišnje prekrasne curice, prije petnaest godina, kao i trostruka egzekucija u režiji Zavadlava. Kao što sam već navela – mafijaške skupine, danas, na ulicama Splita vode rat za prevlast u vrlo unosnom biznisu – trgovini teškim drogama i kamatarenju (reketu) i, zapravo im nitko neće i ne može ništa.
 
Sada razriješiti nastalu situaciju, iznaći (ne)opravdanje za (ne)preventivno djelovanje je težak posao. Trenutno je u fokusu istraga o zločinu čiji su i najmanji detalji poznati svima, o nužnosti suzbijanja droge i uklanjanju narko dilera s ulica grada se ne raspravlja. Esencijalnu srž konkretnog slučaja, hrvatske institucije nisu ni počele rješavati, niti će, budući da se u javnosti stalno podgrijava teza kako je uzimanje pravde u svoje ruke nedopustivo (što je definitivno točno), kako je masakr koji se dogodio presedan, nešto što se moglo dogoditi bilo gdje, kako je Split siguran grad itd… Upravo ta činjenica je razlog najšire potpore mladom čovjeku, koji se, zahvaljujući sustavu, pretvorio u masovnog ubojicu, sociološki okvir priče koju ovih dana imamo prilike gledati u izvrsnom američkom filmu „Joker“, u kojem glavni lik, osjetljiv, iznimno dobar, ali psihički bolestan muškarac, sa snovima o mogućoj boljoj budućnosti (za koju se uistinu trudi, ali nema sreće), zbog potpune indiferentnosti opakog društva, oličenog u Gotham cityju, postaje zastrašujući nasilnik. Film nam pokazuje kako je u Americi jednostavno nabaviti i posjedovati oružje, ali sada smo se uvjerili da je to isto moguće i u Hrvatskoj u kojoj je Filip Zavadlav nabavio čuveni „kalašnjikov“ (s kojim se može smaknuti u trenutku na desetke ljudi), ali to je uspjelo i ekipi Jutarnjeg lista za manje od 48 sati. Nečuveno!
 
Naravno, predstavnici političkih stranaka, policije, državnog odvjetništva i pravosuđa, lokalnih vlasti nisu niti sada sposobni razumjeti raspoloženje javnosti budući da, za razliku od građana, žive zaštićeni u paralelnoj stvarnosti. Predstavnici pravosuđa bahato odbijaju bilo kakvu odgovornost bez obzira na činjenicu što dilere uhvaćene sa značajnom količinom heroina namijenjenog prodaji i uništavanju tuđih života i razaranju obitelji, neobjašnjivo puštaju da se brane sa slobode. Svoje odluke brane nerazumljivim pravnim konstrukcijama, pa smo imali prilike nedavno i čuti nevjerojatnu izjavu pravosudnog dužnosnika o „petogodišnjem studiranju na Pravnom fakultetu kao uvjetu za razumijevanje procesa donošenja sudskih odluka“. Koliko bi stoljeća tek trebalo studirati fiziku da bi se shvatilo kvantno sprezanje čestica. Važno je napomenuti da se ovdje praktični um doslovno zagubio, pa bi problematični sadržaj trebalo vratiti na preispitivanje spekulativnom umu. Ipak, uvaženi su zagovaratelji opće etike i primijenjenog morala ovlaš priznali neke opće pojave koje „zvižde“ u pravosuđu, poput korupcije.
 
Što je korupcija, svima je jasno, ali je nejasno kada je korupcija? Je li tek onda kada se obznani završetkom sudskog postupka, što će zagovarati predstavnici pravosuđa, ili je moguće uvažiti percepciju javnosti koja smatra da je ova pojava široko rasprostranjena u društvu. Ipak, javnost ne posjeduje dokaze ili ih iz straha ne želi obznaniti (imali smo priliku vidjeti kako završavaju „zviždači“), oslanja se na „rekla – kazala“ kao neprovjereni glas naroda, ali u svijetu prava i pravosuđa vrijede tek dokazi, koje, opet, naše institucije ne uspijevaju pribaviti.
Gdje je tu nestalo ćudoređe ili javni moral? Kako će neučinkovito pravosuđe riješti problem korupcije u pravosuđu? Kako će lopovsku privatizaciju društvenog u privatno razriješiti nositelji te iste privatizacije? U odnosu na konkretni slučaj u Splitu, svi se pitamo (ali znamo i odgovore) – je li zakazala prevencija, socijalizacija ili naknadna resocijalizacija? Kako to da imamo registrirane disfunkcionalne obitelji, veliki broj ovisnika, prijetnju sigurnosti građana, a u stvari nemamo preventivna rješenja? Nema učinkovitog plana. Ili da izvedemo zaključak do kraja? Zar nije i svako (ne)djelo prevencija? Okrutno ubojstvo Karmelina Fistanića u Omišu usred „bijelog dana“ ili smaknuće trojice u Splitu, je u glavi ubojice moglo imati i smisao preventivnog djelovanja – ja ću likvidirati tebe prije nego što ti uništiš mene i moju obitelj. Uostalom, to se događa i globalno. Iranski general Qassem Soleimani je ubijen preventivno. Američki predsjednik se čak ponosi vlastitom odlukom koju je javno objavio. Iranskog generala, dakle, državnog dužnosnika visoko pozicioniranog u iranskoj strukturi vlasti je trebalo maknuti sa scene jer je planirao zlo i naopako. Gdje i što? Trump ne nudi odgovor. Znači, ako se ubija, siluje, raseljava, svakojako tlači u ime nejasnih korporativnih interesa ili interesa nacije zarađuje se lenta hrabrosti (i novac), a ako se isto to učini u afektu, strahu, smišljenoj prevenciji proizišloj iz iracionalnog straha od moguće (ili stvarne) ugroze, onda je to neprihvatljivo. Tada se kvalificira kao teški zločin. Što se tiče konkretnog događaja, „ugledna“ hrvatska javnost koja ima pristup medijima se zgraža, a premijer, kao i svaki „odgovorni“ političar ponavlja mantru da praksa uzimanja pravde u svoje ruke nema mjesta u Hrvatskoj.  Naravno, nije mjesto, nije vrijeme i nije način, svi se s time slažemo, budući da od ruke takve pravde svi možemo postati žrtve. Nitko ništa takvo ne opravdava! Međutim, poanta nije na Zorro osvetniku, naglasak bi trebao biti na uzroku ovoga čina, jer o njemu znate sve – u policiji, u državnom odvjetništvu, u pravosuđu i u politici. Odakle droga, odakle nezakonita preprodaja,  kamatari, netransparentna zaštita aktera i nedodirljivost nalogodavaca? Je li to tek percepcija građana, jesu li to tek priče koje se smišljaju na ulici ili je to zbilja s kojom treba u Splitu živjeti? Zašto se neometano prijeti odvjetniku Branku Šeriću? Hoćemo li se amerikanizirati do kraja? Tri pištolja i automatska puška po glavi stanovnika. Kako izgleda, sve vodi k tomu.
 
Koliko je nepropusna mrena na očima naših političara i dužnosnika koji vode prozvane institucije? U Hrvatskoj je car gol, on ne vidi i ne čuje glas građana. Traži se Crni labud, grješke u procjeni, grješke u proceduri, grješke u aktivnostima „na terenu“, samo ne vlastite grješke. Sve je razvidno do kraja, sve se zna. O tome se govori, raspravlja, o tome se piše, ali ne dopire do onih koji o našoj budućnosti odlučuju. Još jednom napominjem – postoje krucijalni problemi u našem društvu. Oni su evidentni. Društvo je raslojeno, dakle, nestabilno, dakle, disfunkcionalno. Jesmo li spremni nešto učiniti?
 

Dr. sc. Jadranka Polović,https://www.geopolitika.news/analize/dr-sc-jadranka-polovic-split-grad-pod-opsadom-kriminala/

Anketa

Tko je "zaslužan" što je 2018. mason Dražen Jelenić došao na čelo DORH-a?

Subota, 22/02/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1089 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević