Get Adobe Flash player
Vladu od nezadovoljstva ne će ni tenkovi spasiti

Vladu od nezadovoljstva ne će ni tenkovi spasiti

Prosječni Hrvat na svakom koraku osjeća društvenu nepravdu i...

Goran Puklin i njegovi kumovi

Goran Puklin i njegovi kumovi

Za blokirane, deložirane, gladne i nezaposlene nema, ali za razvrat...

Epidemija nezajažljive grandomanije

Epidemija nezajažljive grandomanije

Virus će proći, ali ne će proći grandomanija, grabež, pohlepa i...

Razmak od dva metra ništa ne pomaže

Razmak od dva metra ništa ne pomaže

U Dubrovniku razotkrivena prijevara definicije...

Milorade, pročitaj ponešto iz knjige Vilima Karlovića!

Milorade, pročitaj ponešto iz knjige Vilima Karlovića!

Tko to može oprostiti Milorade Pupovcu? Tko premijeru Plenkoviću? Pomirba?...

  • Vladu od nezadovoljstva ne će ni tenkovi spasiti

    Vladu od nezadovoljstva ne će ni tenkovi spasiti

    četvrtak, 15. listopada 2020. 17:16
  • Goran Puklin i njegovi kumovi

    Goran Puklin i njegovi kumovi

    srijeda, 14. listopada 2020. 17:30
  • Epidemija nezajažljive grandomanije

    Epidemija nezajažljive grandomanije

    nedjelja, 11. listopada 2020. 17:02
  • Razmak od dva metra ništa ne pomaže

    Razmak od dva metra ništa ne pomaže

    četvrtak, 15. listopada 2020. 17:09
  • Milorade, pročitaj ponešto iz knjige Vilima Karlovića!

    Milorade, pročitaj ponešto iz knjige Vilima Karlovića!

    četvrtak, 15. listopada 2020. 17:06

Stanimirović nazočio odabiru Lovašana za odlazak u minsko polje 

 
 
Na Oltar domovine iz općine Lovas 87 je građana položilo svoje živote: od toga 85 iz Lovasa, a dvoje iz Opatovca. Posebno tragična je činjenica da je iz mjesta Lovas ubijeno ili poginulo 5,5 posto Hrvata koji su živjeli 1991. godine u selu. Teško je u nekoliko riječi opisati sav užas i strahote koje su doživjeli Hrvati i nesrbi u Lovasu. Svirepa ubojstva, torture, bijela traka na rukama Hrvata kao znak raspoznavanja i nacionalne pripadnosti, mučenja i silovanja žena, prisilni rad.
http://arhiv.braniteljski-portal.hr/files/images/lovas_minsko_polje.jpg
Minsko polje: 18. listopada 1991. godine skupina od 51 lovaskog Hrvata prisilno je, od strane jugovojske i četnika, odvedena na čišćenje minskog polja. U tom okrutnom zločinu ubijen je 21 Lovaščanin, a 14 ih je ranjeno. Velik broj mještana Lovasa je privođen od strane srpskih okupatora te na najzvjerskiji način mučen. Ljudi i žene su batinati pendrecima, šipkama, kablovima... Strahote mučenja i torture su bile užasne. Primjeri za to su: vađenje zubi i stavljanja soli na rane, mučenje elektrošokovima, bušenje nogu bušilicom, ranjavanje noževima... Sve to imalo je za cilj etničko čišćenje i uništavanje svega što je hrvatsko ili nije bilo srpsko. Glavna krivica svih nevinih bila je to što su bili Hrvati.
 
Dvije televizijske i dvije radijska kuće na 21. obljetnicu stradanja u minskom polju u Lovasu snimile su prilog o Stjepanu Peuliću koji radi „poznatih“ politički igara nikada nije prikazan ni emitiran. Stjepan Peulić koji je ranjen preživio prolazak kroz minsko polje 1991. godine. U razgovoru s novinarima 18. listopada 2012. godine svjedoči kako su srpski agresori zatočenim hrvatskim civilima rekli da idu u berbu grožđa. „Prvo su odvojili jednu grupu posebno te su tukli i boli nožem, onda je Ljuban Devetak i dr. Vojislav Stanimirović je stajao kraj njega, naredili kažu da idu svi i svi smo krenuli prema ulazu u selo. Bilo je jasno da idemo na strjeljanje...“
 

Antun Ivanković, predsjednik Udruge dr. Ante Starčević – Tovarnik

Hrvat je morao prešućivati istinu

 
 
Ne trebam gledati
daleko u prošlost.
Moj problem je što
nisam upoznao djeda,
a očeva „sakatost“
http://mw2.google.com/mw-panoramio/photos/medium/59766054.jpg
je u tome što je djed šutio dok je
svoga sina vodio da kao dijete,
za koru kruha, čuva tuđe svinje.
Pa kada sve oduzmem
i k tome još nešto promislim svojom glavom…
Jasno mi je zašto Hrvat uvijek služi tuđinu,
dok u duši nosi Domovinu.
 

Robert Tomšić

Niti Srbija, a niti Vesna Teršelič nije prošla katarzu

 
 
Sudski postupak zbog genocida pred Međunarodnim sudom (pravde) u Den Haagu, pokrenut po tužbama Republike Hrvatske i Republike Srbije, ušao je u svoju završnu fazu u kojoj će u složenom postupku odlučivanja i vijećanja 17-ero člano sudsko vijeće donijeti svoju konačnu presudu. Iako su postojala očekivanja, posebice nakon inicijativa s više razina da „Documenta – centar za suočavanje s prošlošću“ dođe do stupnja prihvaćanja objektivnih činjenica o velikosrpskoj agresiji na Republiku Hrvatsku, očekivanja da će se ta nevladina udruga voditi načelima stručnosti, objektivnosti i priznanja patnji hrvatskog naroda i drugih nesrba, a ne načelom izjednačavanja krivnje, argumenti koje ova udruga konstantno i uporno iznosi pred hrvatskom i međunarodnom javnošću pokazuju da su velika financijska sredstva koja Udruga godinama velikodušno dobiva iz hrvatskog proračuna neopravdano potrošena.
http://yclbritain.files.wordpress.com/2013/10/ycl-demo-o-o.jpg?w=519
Propuštena je prilika da povodom sudskog postupka pred ovom respektabilnom međunarodnom instancijom „Documenta“ pošteno i časno iznese i utvrdi činjenice o stradanjima i patnjama hrvatskog naroda i drugih nesrba te razmjeru i pozadini počinjenih zločina od strane pripadnika tzv. JNA i drugih paravojnih srpskih postrojbi. Priopćenje „Documente“, koje je s velikim interesom praćeno u javnostima obiju zemalja, pokazalo je da povjerenje u navedenu udrugu još uvijek ne može biti izgrađeno, da je u njihovom viđenju povijesti i dalje prisutna retorika prosrpske isključivosti koja je i dovela do oružanog sukoba, da se uporno licitira s izjednačavanjem krivnje, minimizira i negira uloga Srbije i JNA u počinjenim zločinima te da se ide tako daleko da se manipulativno i tendenciozno interpretira pravna praksa Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju.
 
Tako je „Documenta“ pokušala oslobađajuću presudu MKSJ-a generalima Gotovini i Markaču protumačiti kao dokaz da su sva činjenična utvrđenja u prvostupanjskoj osuđujućoj presudi opstala i u drugostupanjskoj, što je velika laž i manipulacija. Kada je MKSJ presudom žalbenog vijeća oslobodio kaznene odgovornosti spomenute hrvatske generale, on je i te kako doveo u pitanje činjenična utvrđenja prvostupanjske presude, kojom su vrlo detaljno pokušani biti elaborirani tobožnji masovni zločini nad domicilnim srpskim stanovništvom počinjeni za vrijeme i nakon Vojno redarstvene akcije 'Oluja'.
 
Tijekom sudskog postupka izložena pravna stajališta Hrvatske i Srbije pokazala su da se unatoč promjenama političke garniture u Srbiji, u njoj nije dogodila ona nužna društveno-politička katarza, potrebna da se njezino društvo suoči s mračnom stranom vlastite prošlosti i priznaju žrtve masovnih zločina počinjenih u ime Srba i Srbije. Očekivana presuda, utvrđivanjem razmjera počinjenih zločina obiju strana, mogla bi svojim autoritetom postati važan korak u pravcu prihvaćanja od strane srpske javnosti njihovih pogrešaka iz prošlosti i priznanja patnje svih njihovih žrtava. Uostalom, „Documentu“ treba ukinuti.
 

Tomislav Stockinger, predsjednik "Regimente – Centar za suočavanje jugoslavena s prošlošću"

Anketa

Tko je u pravu: Zoran Milanović ili Andrej Plenković?

Četvrtak, 22/10/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1867 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević