Get Adobe Flash player

"Istoričari" i nostalgičari protiv hrvatskoga jezika

U Beogradu donesena nova deklaracija o "zajedničkom...

Crno bijelo u Corona koloru

Crno bijelo u Corona koloru

Miroslav Škoro jest onaj koji će krojiti novu Vladu s ambicijama da...

Gospodarsko uništenje Istre od strane IDS-a

Gospodarsko uništenje Istre od strane IDS-a

IDS-ovi autonomaši napadaju sve, pa i Katoličku...

Mitovi i simboli oko nas

Mitovi i simboli oko nas

Živjeti u snovima znači biti mjesečar     "Ne...

Ne stoji Frljićev rasni argument

Ne stoji Frljićev rasni argument

Zar je Aleksandra Zec ubijena, a ostalo 401 hrvatsko dijete poginulo u...

  • "Istoričari" i nostalgičari protiv hrvatskoga jezika

    ponedjeljak, 22. lipnja 2020. 14:48
  • Crno bijelo u Corona koloru

    Crno bijelo u Corona koloru

    četvrtak, 25. lipnja 2020. 14:31
  • Gospodarsko uništenje Istre od strane IDS-a

    Gospodarsko uništenje Istre od strane IDS-a

    ponedjeljak, 22. lipnja 2020. 14:41
  • Mitovi i simboli oko nas

    Mitovi i simboli oko nas

    četvrtak, 25. lipnja 2020. 15:07
  • Ne stoji Frljićev rasni argument

    Ne stoji Frljićev rasni argument

    četvrtak, 25. lipnja 2020. 15:01

Bez istine i pomirbe ne ćemo imati snage održati jedinstvo toliko potrebno Hrvatskoj u sadašnjim nemirnim vremenima

 
 
Napominjem da u kulturnim zemljama kao što su Italija i Francuska većina na Daksi ubijenih građana ne bi bila uopće kazneno progonjena i procesuirana, kamoli smaknuta nelegitimno. Čovjek se može osjećati loše vidjevši nove vizure Uvale, Gospinog polja, pa i sv Jakova; dobro je rekao novinar Masle da se radi o krajoliku kojega je oblikovala pohlepa i glupost. Tema koja me zanima jest prostor Pila za koji se svi slažemo da je „recepcija“ Grada. Taj prostor je dosta nespretno oblikovala Austrija za potrebe ondašnjega prometa i turizma. Skladni niz kuća od Boninova do Pila završava predimenzioniranim Imperijalom, koji ne samo da konkurira svojom veličinom zidinama već djeluje kao neka engleska rezidencija u kolonijalnoj Indiji ili Egiptu. Prošla baka sa kolačima, to je mogao biti sjajan park sa podzemnim parkingom, ili čak i tunel koji bi rasteretio promet.
 
Bogata hortikultura se desetljećima osipa, jedna nesretna mrtva palma strši nasred Pila kao štafeta mladosti. Pustimo sada malenkosti poput Šuičinih glavičastih stupića, Androvih kockastih te udubljenih i grbavih pločnika, drvenih kućica, i analizirajmo element koji dominira Trgom a to je Spomenik braniteljima domovine. Mislim da nitko nema emotivnu vezanost uz taj kašun koji zapravo izgleda kao turistički oglasnik, vremenska prognoza ili spomenik palom kompjutoru. Ovaj spomenik nema osnovna obilježja koja treba imati, a to su prepoznatljivost, asocijacija, dobar skulptorski zanat, neometanje kretanja građana, uklopljenost u ambijent. Troškovi njegovog održavanja su enormni. Što se tiče priče o autorskim pravima, pa može se smjestiti u Modernu galeriju, ili premjestiti na Babin kuk ili Gruž; ipak to je stvar u kojoj treba autora sudski namiriti jer gdjegod bio troškovi održavanja su previsoki; daleko kvalitetniji radovi Meštrovića koji predstavljaju Petra Karađorđevića, te partizana, smijenjeni su sa promjenom političke vlasti. Novi spomenik morao bi biti dimenzijama skromniji, autor izabran na dugotrajnom međunarodnom natječaju, a lik (ili likovi) izrađen od kvalitetnog materijala i po klasičnom ukusu 19. stoljeća, jer bi ipak činio društvo u prostoru onoj secesionističkoj gologuzoj vili koja nosi ovcu i Satiru Rendićevom.
https://komunistickizlocini.files.wordpress.com/2015/10/dakksa2.jpg
Po mojem skromnom mišljenju na ulazu u pitomi turistički povijesni Grad naoružani ili umirući muškarac djelovao bi tjeskobno (makar je ratna stvarnost bila grozna), te bi skulptura trebala biti više simboličke naravi. Možda bi se najbolje uklopio Sv. Juraj (Đuro) koji ubija Zmaja. Ako bi se nalazio kakav tekst morao bi biti kratak, decentan, bez da ikoga vrijeđa ili osuđuje afirmirati domoljublje i žrtvu naroda i branitelja Hrvatske i Dunjih su proživljavali životne evolucije. Ja priznajem da je Broz Tito bio veliki državnik (ali ne i dobar čovjek!), priznajem da se otrgnućem od Sovjeta i Staljina 1948. uz pomoć Zapada ostvarilo ekonomski i kulturni boljitak, da se stvorilo federaciju kao okvir za rješenje hrvatskog, bošnjačkog, albanskog, makedonskoga, crnogorskog pitanja, ali isto tako i da nas je 1991. napala JNA i da je ekonomski slom stvorio okvire za atavističku dramu tobožnjega bratstva i jedinstva. Sve uz asistenciju velikih sila, dabome! Još nametni napadnutome embargo u ime humanizma i demokracije!
 
U komisiji za eventualni spomen muzej na Daksi trebali bi biti predstavnici svih struja hrvatskoga naroda, i dr. Ivo Goldstein i dr. Ivo Banac i dr. Hasanbegović i dr. Ivica Šola. Svakako da bi bilo valjano i uzeti jednog renomiranog i objektivnog znanstvenika crnogorske ili srpske nacionalnosti. Bez istine i pomirbe ne ćemo imati snage održati jedinstvo toliko potrebno Hrvatskoj u sadašnjim ekonomski i vanjskopolitički turbulentnim vremenima. To je i test zrelosti jednoga naroda, jer nije krivo (povijesno) ogledalo za naše grijehe i gluposti, kako u prošlosti tako i u sadašnjosti. Kako smo se ispravno odrekli ustaštva odrecimo se u ime istine i staljinista i ORJUNE! Crveno i crno su boje anarhista, boje sotonizma. Teo Trostmann brovnika za slobodu. Druga stvar koja me zanima jest Muzej na otoku Daksi u kojem bi uz fotografije stajale i biografije žrtava. I znanstveni rad dr. Borića o Daksi (dr. znanosti i dr. medicine) bi tu našao mjesta.
 
Ponavljam da u kulturnim zemljama kao što su Italija i Francuska većina na Daksi ubijenih građana ne bi bila uopće kazneno progonjena i procesuirana, kamoli smaknuta nelegitimno. Mudro i pošteno bi bilo pored te glavne informacije o Daksi dati i pregled (objektivne biografije) partizanskih rukovoditelja sa područja Velike župe Dubrava (Mustafa Golubić, Šegrt, Kurtović, Marin Cetinić, Mato Jakšić, Aco Apolonio) ali i partizanskih heroja Morđina Crnoga, sestara Radeljević, Miše Simoni, Niko Napica, Mario Perić itd. Iznijeti objektivne biografije također na ustaškoj strani poput Iva Rojnice, Stijepa Radića, Stjepana i Ante Buća, Iva Bogdana, Tijasa Mortigjije, braće Hasana i Alije Šuljka. I masovni četnički pokret u istočnoj Hercegovini je predmet našega povijesnoga zanimanja. Individualne žrtve spomenuti kao što su Ivo Lozica, August Thiele, ili fra Bernardin Sokol. Osnovni podaci o stratištima (Čavkarica, Kapavica, Orsula, Daksa, Jugovići itd.) Trebale bi biti i informacije o logorima talijanskim na Prevlaci (uglavnom Hrvati) te Lopudu (Židovi).
 

Teo Trostmann

Komunizam smrtna opasnost po Katoličku Crkvu i hrvatski narod

 
 
Život Bl. Kardinala Alojzija Stepinca obilježila su četiri totalitarna režima.
- 1924. godine kada je došao na studij u Rim naišao je na fašistički režim Benita Mussolinija.
- 1931. godine kada se vratio u domovinu došao je u kraljevsku diktaturu, kralja Aleksandra.
- 1941. godine dolazi NDH sa Antom Pavelićem, i na koncu
- 1945. godine komunistička Jugoslavija sa Josipom Bozom Titom.
Stepinac kao borac za ljudska prava.
Stepinac se zauzimao za sve progonjene, bez obzira na vjeru, naciju, rasu i političko određenje. U propovjedi na blagdan Krista kralja 31. listopada 1943. u Zagrebu Stepinac je istaknuo da svaki narod, svaka rasa imaju pravo na život i postupak dostojan čovjeka: "Prva stvar, koju tvrdimo, jest da su svi narodi, bez izuzetaka pred Bogom ništice... Drugo što tvrdimo jest da svi narodi i rase , bez izuzetaka potječu od Boga... Treće što tvrdimo, svaki narod i svaka rasa, kako se danas odrazuju na zemlji, ima pravo na život dostojan čovjeka i na postupak dostojan čovjeka...".
"Crkva Katolička je digla svoju riječ u obrani naših hrvatskih narodnih prava, čak i okrunjenim glavama. Ali ona bi se iznevjerila svojih zadaća, kad ne bi istom dosljednošću dizala i danas glas na obranu sviju, koji se žale na nepravde, bez obzira kojoj rasi ili narodnosti pripadaju. Nitko nema pravo da na svoju ruku ubija ili na neki drugi način oštećuje pripadnike druge rase ili narodnosti". Zar to nisu osnove Povelje UN-a o ljudskim pravima koja je izglasana u UN-u 1948. godine i proglašena na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda rezolucijom br. 217/III. 10. prosinca 1948. godine?
https://i.dailymail.co.uk/1s/2020/01/04/10/22978846-7851087-image-a-24_1578133143117.jpg
Prema svjedočenju Krunoslava Draganovića u Drugome svjetskom ratu fašistička Italija, odvela je mnoge ljude iz naših krajeva, a među njima i mnoge Židove i zatvorila ih u logore diljem Italije. Stepinac se i oko spašavanja tih zatočenika trudio pomoći, pa je tako zbrinuto 2252 povratnika, bjegunaca i radnika. Louis S. Breier, predsjednik organizacije američkih Židova, izjavio je 13. listopada 1946. da je "Stepinac bio jedan od rijetkih ljudi koji su se digli protiv nacističke tiranije u doba kada je to bilo opasno". Stepinac je u ratu hrabro istupao kao oporba ustaškoj vlasti, duboko je bio uvjeren da ništa manja opasnost za hrvatski narodi i za Crkvu nije četnički pokret, ali je dakako, znao da je najveća, smrtna opasnost za Katoličku Crkvu i hrvatski narod ipak - komunizam.
 
Komunizam kao ideologija nije priznavao nijednu drugu ideologiju ni vjeru. Partija je bila jedina i svemoguća, koja je odlučivala o životu i smrti svakog pojedinca, pa joj je zato i smetala Katolička Crkva, koju nije mogla pridobiti i podrediti sebi. Komunisti su pridobili manji dio katoličkog svećenstva u udruženja, koja hrvatska Biskupska konferencija nije priznavala, sve sa ciljem odvajanja hrvatske Katoličke Crkve od Svete Stolice. Hrvati su još u VII. stoljeću sklopili ugovor s papom Agatonom, u kojem su se obvezali da ne će napadati susjedne narode niti voditi osvajačke ratove, a Papa im je obećao da će ih štititi Bog i sv. Petar. Od tada su uvijek ostali najvjerniji narod Svetoj Stolici, a kardinalu Stepincu bilo je jasno gdje to vodi: "Jasno se vidi sve. Postupak isti kao za vrijeme francuske revolucije, za Henrika VIII., kao i u drugim progonstvima Crkve ide se za odcjepljenjem od Rima. Tko to ne vidi, taj je slijep kod zdravih očiju. Iza toga će siliti u pravoslavlje, a time će nestati i Hrvatskog Naroda. Ja tu vidim velikosrpstvo i komunizam udružene u istom cilju". I točno je i daleko unaprijed vidio kardinal Stepinac! Znao je on da Srbi drže Hrvate pokatoličenim Srbima, a uz to nije bilo progona pravoslavnih svećenika, dapače četničke koljače je Pravoslavna crkva proglašavala svecima. I kojeg li apsurda, da sadašnji Papa konzultira SPC, u postupku proglašavanja bl. Alojzija Stepinca svetim? Doista izvan svake pameti!
 
Komunistički režim bio je toliko okrutan, da su biskupi bili prisiljeni 20. rujna 1945. uputiti Pastirsko pismo koje su završili riječima: "Zato tražimo i od toga nikada ni pod kojim uvjetima odustati ne ćemo;
• Punu slobodu katoličke štampe,
• punu slobodu katoličkih škola,
• punu slobodu vjeronauka u svim razredima nižih i srednjih škola,
• punu slobodu katoličkih udruživanja,
• slobodu katoličke karitativne djelatnosti,
• potpunu slobodu ljudske ličnosti  i njezinih neotuđivih prava,
• puno poštivanje kršćanskog braka,
• vraćanje svih oduzetih zavoda i institucija
Samo pod tim uvjetima moći će se srediti prilike u našoj državi i ostvariti trajan unutrašnji mir".
Međutim, unutarnjeg mira nema ni do današnjeg dana! Svjedoci smo permanentnih napada na Katoličku Crkvu i katoličko svećenstvo, a pogotovo u Istri gdje je na vlasti bezbožnički IDS ili SDP. Veliki dio svećenstva i crkvenih osoba komunisti su ubili poslije završetka rata. U periodu od 1941.-1951. godine, većina svećenika ubijeno je od strane partizana i četnika, često i na nečuveno sadistički način
• Razapeti živi.........................................................................2
• Pilani živi............................................................................. ..2
• Izbodeni živi i ispečeni.......................................................2
• Bačeni u vatru.......................................................................4
• Prerezanih grkljana ............................................................3
• Poslije mučenja stavljeni u vreću i bačeni u more......2
• Izmučeni i bačeni živi u jarak...........................................8
• Kruto mučeni i ubijeni......................................................15
• Ubijeni, poliveni benzinom i spaljeni...........................15
• Streljani ................................................................................12
• Na razne načine mučeni i bez suda ubijeni..............196
• Obješeni..................................................................................3
• Rezani nožem .......................................................................3
• Umrli nakon mučenja u zatvoru......................................4
• Ulogorima izmučeni i umrli..............................................7
• Nestali...ubijeni...................................................................28
• Prisiljavan trčati potkovan kao konj..............................1
• Kamenovan...........................................................................1
• Sadiranje kože na živom čovjeku....................................2
• Ukupno ..............................................................................310
(Izvor: Lucijan Kordić, Mučeništvo Crkve u Hrvatskoj, Ziral, Chicago, 1988.)
 
Osobito je bio proganjan tada nadbiskup Alojzije Stepinac! Stepinac je već početkom 1945. godine bio sasvim svjestan tragične hrvatske situacije, ali nije klonuo duhom. U propovjedi 18. ožujka 1945. osudio  je komunizam i naglasio da će braniti slobodu Crkve  i zauzimati se za pravo hrvatskog naroda na vlastiti državu! U poznatoj okružnici još je 14. siječnja 1942. naglasio je da borba protiv komunističke opasnosti, Katoličkoj Crkvi mora biti na prvom mjestu, jer je komunizam zaprijetio "ne samo kršćanstvu, već i svim pozitivnim vrednotama čovječanstva uopće". Sveta Stolica je 1975. objavila dokumente iz doba rata u kojima su navedene 34 značajne intervencije, koje je do 31. siječnja 1943., poduzela hrvatska Katolička Crkva na čelu s nadbiskupom Stepincem u korist Židova i pravoslavnih vjernika, odnosno svih progonjenih. Zbog jasno izrečenog stava "Hrvatska država je politički cilj svih dobrih rodoljuba, ali režim nije država", general Slavko Kvaternik htio je Stepinca zatvoriti. Vlada NDH tri puta je tražila od Svete Stolice da Stepinca smijene s nadbiskupske stolice.
 
Posebna opasnost prijetila mu je od komunističkih mrzitelja. Uoči završnih operacija za oslobođenje Zagreba, Tito je pozvao pukovnika Jeftu Šašića i njegove zamjenike i naredio im da onako u gužvi likvidiraju Stepinca, ali su se tome usprotivili Vladimir Bakarić i Stevo Krajačić s obrazloženjem da bi to imalo neželjene posljedice na raspoloženje hrvatskog naroda. Komunistički režim osudio je Stepinca najviše "zbog odbijanja odcjepljenja hrvatske Katoličke Crkve od Svete Stolice i 'fašističkog' pape Pija XII., koji ulazi u hladni rat". To je otvoreno izjavio Jakov Blažević koji je i podigao optužnicu protiv njega. Titin režim ubrzo je shvatio da se osudivši Stepinca demaskirao pred svijetom, pa je u strahu da Stepinac postane simbol mučeništva, pokušavao sve da on ode iz zemlje. Stepinac je odbijao svaku mogućnost da napusti domovinu, pa je odbio prihvatiti i kardinalsku čast "jer se ne bi nipošto mogao odijeliti od svog naroda". Kad je Stepinac imenovan kardinalom, odbio je poći u Rim da primi kardinalski šešir, baš zbog toga što mu vlasti ne bi dopustili povratak u zemlju, jer bi tako ostavio hrvatski narod bez ikakve zaštite i prepustio ga komunističkom iživljavanju. Jer je komunistički- velikosrpski režim mrzio i mrtve protivnike, pa je oskvrnio katolička groblja diljem Hrvatske, tako da su preorana i sravnjena sa zemljom, a katoličke crkve koristio je kao konjušnice i skladišta. Prelijepa Mornarička crkva u Puli, koju je sagradila austrougarska mornarica kao mjesto bogoslužja za potrebe vojnih postrojbi,  gdje će vojnici moći potražiti vjeru i mir te Marijinu zaštitu u svim rizicima svoje opasne službe. Kamen temeljac postavio je car Franjo Josip 1891. godine, a crkva je otvorena 2. prosinca 1898., u prigodi obilježavanja 50 godina vladanja tog najdugovječnijega habsburškog monarha. Nakon Drugoga svjetskog rata, u vrijeme komunističkog režima, ta je crkva neko vrijeme korištena kao skladište, te je tada pretrpjela brojna oštećenja. Godine 1968. ponovno je dopušteno bogoslužje u tome prostoru, a u posjed biskupije vraćena je formalno pravno tek 2010. godine.
 
Nakon imenovanja Stepinca kardinalom 1952. godine, komunistički Titin režim prekinuo je diplomatske odnose s Vatikanom. Kardinal Alojzije Stepinac kroz sve je te totalitarizme prolazio bogatom duhovnosti, nadahnut neizmjernom vjerom i sa svojim geslom »U tebe se Gospodine uzdam!« Poznate su i riječi Bl. Alojzija Stepinca o njegovoj dubokoj vjeri i odanosti Kristovoj Crkvi: »Molitva je najjače oružje koje imamo u svojim rukama. Kada vam oduzmu sve, ostat će vam dvije ruke; sklopite ih na molitvu pa ćete onda biti najjači«.
 

Lili Benčik

Treba snimiti film o tjeranju Hrvata u minsko polje

 
 
Nakon izjave poznatog „lovca“ na HRT-ovu kvizu Potjera Krešimira Sučevića Međerala „Komemoracija na Bleiburgu nije tek komemoracija za nečije rođake, već se to godinama pretvara u „ustaški dernek“ kojemu je cilj relativizirati ideologiju za koju smo se nadali da je zakopana prije 70 godina“. Možemo odbaciti ustaljene paradigme o uzroku tragedije na prostoru bivše države Jugoslavije. Kao što su srpske laži, jugomentalitet, jugonostalgija, velesrpska ili srbočetnička agresija na Hrvatsku. Te paradigme obara, baš Krešimir Sučević Međeral. Jer, reći da intelektualac njegova kalibra vjeruje u srpske laži, te da je za nečim nostalgičan, jednostavno ne stoji. Iako Nino Raspudić za Krešimira Sučevića Međerala kaže: „Iako ležerno opravdava komunističke pokolje on ne djeluje kao bešćutni monstrum, već prije kao netko tko zbog ideološke indoktrinacije nije svjestan što govori“. Ja se ne slažem da intelektualac poput Krešimira Sučevića Međerala može biti ideološki indoktriniran. Da može vjerovati u srpske laži.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/2/2c/PMA-3_mine.JPG/1200px-PMA-3_mine.JPG
Sigurno je Krešimir Sučević Međeral čuo da su Srbi u Aljmašu tjerali Hrvate u minsko polje. I sigurno je gledao žive kosture u srpskim logorima, u ovom zadnjem ratu. Što se ne može odvojiti od Bleiburga. I za što se može reći kako se ležerno opravdava. Pa možemo reći kako netko nije indoktriniran, već on indoktrinira. Jer umjesto tjeranja ljudi (Hrvata) u minsko polje, Svijet gleda dramu Obitelj Zec i filmove Brešanovi Svjedoci, „15 minuta do Dvora na Uni, Dnevnik Diane Budisavljević i Zvizdana. A gledat će i igrani film Jasenovac. Što reći za sve ovo, nego da je perverzna inverzija u režiji bešćutnih monstruma. A koliko su bešćutni monstrumi moćni u Hrvatskoj, i koliko su u pravu, najbolje govori slučaj „Igor Vukić- Karolina Vidović Krišto“, i to što u Hrvatskoj, uopće nije moguće predložiti snimanje jednog filma po istinitom događaju - tjeranje Hrvata u minsko polje. I zbog samo 10 minuta istine o Jasenovcu na javnoj televiziji, jedna urednica i jedan novinar lete s HRT-a.
 
Srećom, Igor Vukić nije sam, i danas imamo internet, pa mu ne prijeti opasnost kao Milanu Šufflayu i Bruni Bušiću. Njega se, jednostavno ignorira. Brani mu se pristup javnoj televiziji. Sve je to u Hrvatskoj legalno i legitimno. Kako? O tome stalno na ovom portalu pišu Edo Zenzerović i Lili Benčik. Gdje iznose precizne statističke podatke o svim političkim izborima u Istri i Zagrebu. Gdje IDS i Milan Bandić vladaju sa svega 25 posto od ukupnog broja birača u Istri i Zagrebu. Tako IDS talijanizira Istru, a Milan Bandić? Budući da se može reći kako je Zagreb pola Hrvatske, kako netko može reći da je u Hrvatskoj HDZ stalno na vlasti, kada u Zagrebu nikad nije. I kako netko može reći da je za pljačku i korupciju u Hrvatskoj odgovoran HDZ, kada se ljevica hvali da njoj pripada urbana inteligencija, HDZ-u ruralno stanovništvo. Baš zato što ljevica sudi, i što sudci i odvjetnici koji sude za pljačku i korupciju - obožavaju dramu Obitelj Zec i film Dnevnik Diane Budisavljević.
 
Sve to funkcionira po zakonu spojenih posuda, branjenje svete mise za Bleiburg, ležerno opravdanje tjeranja Hrvata u minsko polje, hvaljenje lažnog Dnevnik Diane Budisavljević i „pljačka i korupcija HDZ-a“. Ako si protiv mise za Bleiburg, moraš reći da je Hrvatsku opljačkao HDZ. I na kraju opet kažem (već sam na ovom portalu to pisao) da Hrvat ne bi smio reći da se na Bleiburgu ubijalo bez suđenja. Jer, ako je na Bleiburgu ubijeno, kako kaže Roman Leljak više od 30.0000 Hrvata, tko je trebao biti na sudu, a tko sudac? Onda su i vlasnice onih pletenica koje su pronađene u napuštenom rudniku Barbarin rov u Hudoj Jami u Sloveniji trebale biti na sudu. Zato za Bleiburg treba reći: na Bleiburgu (u Sloveniji ) bacalo se u napuštene rudnike i u tenkovske rovove, samo zato što si bio Hrvat.
 
Iako se Krešimir Sučević Međeral ponadao da je nešto zakopano prije 70 godina, da nije ove zabrane kretanja zbog koronavirusa, ja bih bio išao na misu u Sarajevo. Valjda će ovaj virus proći do slijedećeg svibnja. Pa ćemo na Bleiburg. Ako ovo pročita netko iz društva Krešimira Sučevića Međerala, kada vidi da netko uspoređuje Igora Vukića s Brunom Bušićem, sigurno će imati problema. Baš zbog „otkopavanja zadnjih 70 godina“. Za koje se Krešimir ponadao da su zauvijek zakopane. I kada vidi da ima onih koji bi rekli da se na Bleiburgu bacalo u tenkovske rovove, samo zato što si bio Hrvat. Bez prava na otkopavanje rovova.
 

Jure Vukić, Tribanj

Anketa

Za koga ćete glasovati na izborima 5. srpnja 2020.?

Četvrtak, 02/07/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1102 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević