Get Adobe Flash player
Vladu od nezadovoljstva ne će ni tenkovi spasiti

Vladu od nezadovoljstva ne će ni tenkovi spasiti

Prosječni Hrvat na svakom koraku osjeća društvenu nepravdu i...

Goran Puklin i njegovi kumovi

Goran Puklin i njegovi kumovi

Za blokirane, deložirane, gladne i nezaposlene nema, ali za razvrat...

Epidemija nezajažljive grandomanije

Epidemija nezajažljive grandomanije

Virus će proći, ali ne će proći grandomanija, grabež, pohlepa i...

Razmak od dva metra ništa ne pomaže

Razmak od dva metra ništa ne pomaže

U Dubrovniku razotkrivena prijevara definicije...

Milorade, pročitaj ponešto iz knjige Vilima Karlovića!

Milorade, pročitaj ponešto iz knjige Vilima Karlovića!

Tko to može oprostiti Milorade Pupovcu? Tko premijeru Plenkoviću? Pomirba?...

  • Vladu od nezadovoljstva ne će ni tenkovi spasiti

    Vladu od nezadovoljstva ne će ni tenkovi spasiti

    četvrtak, 15. listopada 2020. 17:16
  • Goran Puklin i njegovi kumovi

    Goran Puklin i njegovi kumovi

    srijeda, 14. listopada 2020. 17:30
  • Epidemija nezajažljive grandomanije

    Epidemija nezajažljive grandomanije

    nedjelja, 11. listopada 2020. 17:02
  • Razmak od dva metra ništa ne pomaže

    Razmak od dva metra ništa ne pomaže

    četvrtak, 15. listopada 2020. 17:09
  • Milorade, pročitaj ponešto iz knjige Vilima Karlovića!

    Milorade, pročitaj ponešto iz knjige Vilima Karlovića!

    četvrtak, 15. listopada 2020. 17:06

Naš vrli lider je okružen poltronima, a od države nam je napravio malu srbiju

 
 
Tolerancija je izuzetno za..bana riječ. Jer se može tumačiti na više načina. A nekada je definicija bila vrlo jednostavna: “Živi i pusti druge da žive”. Pošteno i pravedno. Ali ako ćeš me vrijeđati samo zato što se ne slažem sa tvojim izopačenim stavovima i načinom života, onda nemamo što pričati.
https://interactblogs.files.wordpress.com/2013/01/poster-v2-cropped-e1358958843806.jpg
Nikada nisam ni razmišljao o pederima, dok mi nisu počeli gologuzi paradirati pod prozorom i glumiti mater i ćaću. I njima bi trebalo dat’ dijete na usvajanje? Nema teorije. Dragi Bog je lijepo definirao tko je muško a tko žensko. A svi znamo kako djeca dolaze na svijet. Ako vam fali jedan od dva reproduktivna organa, znači da to nije za vas. Nabavite: ticu, kenjca, kokoš, mravojeda ili čudnovatog kljunaša i odgajajte ih kao dijete. Više od toga NE MOŽE! Zašto? Jer nije PRIRODNO. Nikada me nije interesirala ni boja kože. Sve dok mi mediji nisu počeli sugerirati da bi se nekome trebao ispričavati jer sam bijelac?! Jeste li ikako normalni? Ne samo da sam ponosan što sam bijel, nego se osjećam počašćen. Zašto? Da se p*zde čude. Nije mi smetala ni drugačija vjera. Dok mi niste na silu počeli propovijedati svoju, i govoriti kako moja ne valja. Nikoga nisam pitao ni za podrijetlo, a vi ste počeli kriviti moje pretke za vaše jadne i mizerne živote.
 
Sad je dosta. Od mene ste napravili rasista i homofoba (po vašoj terminologiji). A to nisam. Samo želim svoj mir. A natrag ne mogu i ne ću. Jer sve ima svoje granice. Više nemam ni najmanju želju živjeti s vama. Multikulturalizam je mrtav. Prošlost i utopija, koja skoro nigdje na svijetu više ne funkcionira. U SAD-u si nekada mogao ostvariti “američki san” i od siromašnog migranta postati uspješan. Dok se nisu pojavili crni kriminalci i antife, i raz..bali sve što je vrijedilo. A sve to pod dirigentskom palicom globalista, koji se kao zalažu za “jednakost”. Poanta? Od..bite od mene i vratite se u svoje “ormare”, jer nemamo apsolutno ništa zajedničko. Pretjerujem? Ne. Samo spaljujem iluzije.
 
Obratna psihologija zna biti izuzetno korisna. Ako se pravilno koristi, štedi i vrijeme i živce. Primjer? Ako su IMBex i YUtarnji za, ja sam protiv. Uopće ne moram pročitati tekst, jer u startu znam da lažu. Dovoljno je samo pogledati naslov. Ako Večernjak kaže da je Karolina napravila “skandal” u Saboru, to znači da im ga je “zavukla” iz kornera. Ali ovi to još nisu skontali. Stvarno nema smisla čitati jugo smeće, da bi “znali što neprijatelj misli”. To već odavno ne pije vode. Shvatimo već jednom da svakim klikom na njihove portale, direktno financiramo NEPRIJATELJA.
 
Pojasnio bih još jednu stvar. U zadnjem tekstu sam spomenuo Generala Drinjanina u pozitivnom kontekstu. I iza toga stojim. Čvrsto. Nakon toga sam u inboxu našao par poruka, u stilu: “Što ti to treba, vidiš da nam stalno govore da smo Ustaše?” PO 116. PUT PONAVLJAM: “Za njih ćemo biti i ostati Ustaše, dok god dišemo!” Bez obzira kako se ponašali. Druga stvar. Po čemu su to: Luburić, Boban, Francetić i ostali Hrvatski bojovnici, negativci i zlikovci? Po onome što su nas učili u titinim školama na “časovima istorije”? Ili po iskazima “verodostojnih svedoka”? Ispričavam se, ali ja partizančinama i četnicima ništa ne vjerujem. Na primjeru Domovinskog rata, najbolje vidimo kako se lažira povijest. Još par godina propagande, i ispast će kako su naši tenkovi ušli u Kragujevac. Ovo je moj stav, a kome se ne sviđa neka ne čita.
 
Slična je stvar i s ovom PLANdemijom. Masku još stavio nisam, a sa poznanicima se rukujem. Izuzetak su stariji susjedi. Oni su skroz isprepadani i s njima nema smisla polemizirati. Treba li uopće spominjati da redovito gledaju pressice stožera, a “Dnevnik” im dođe kao Nedjeljna misa. Ako osjetim da sam prehlađen, izmjerit ću sam sebi temperaturu. I eventualno razmutiti Bayer C. Ali nikakvo cjepivo ne dolazi u obzir. Doktoru sam rekao da zapiše par stvari u moj karton. Citiram: “Ne odgovaram za svoje postupke u slučaju prisilnog “vakcinisanja”. Neka stoji, za svaki slučaj. Ne pita jest’.
 
Održavam higijenu i perem ruke kao i dosad, tako da uopće ne vidim problem? Kažu: “Ne možeš glavom kroz zid”. Mogu, kume. I kroz armirani beton ako treba. Zdrav sam i LOGIČNO JE da ne mogu nikoga zaraziti. Ali nisam mačka, pa da imam 9 života. Imam samo jedan, i proživit ću ga onako kako ja smatram da je ispravno. Nikome ne smetam, niti ga dovodim u opasnost.
 
Normalno da se sa ovakvim stavom plaćenici ne slažu. Jer nas treba konstantno držati u strahu. Uzmimo za primjer “naučnike” Lauca i Đikića. Njih dvojica su najbolji primjer, da diploma ne garantira visok IQ. Pogotovo ako je ista financirana od strane “Otvorenog društva” barba Soroša. Genetika kume, samo genetika. Sad fino idite doma, pa materi prodajite muda pod bubrege. Vrijeme i alternativni (slobodni) izvori informacija ipak daju plod. Ljudi su sve više svjesni da je corona i sve vezano uz nju, jedan veliki igrokaz NWO (novog svjetskog poredka). Sa ciljem manipuliranja masama. I sotonjarama je to jasno, pa očajnički pokušavaju spasiti što se spasiti da. NU sad ovaj naslov: “Najugledniji njemački patolozi tvrde: “Pacijenti umiru od bolesti COVID-19, a ne s njom.” Čim vidim riječ “ugledan”, ne da mi se riga, nego mi se povraća. Ta je riječ odavno postala sinonim za laž i prijevaru. Nažalost, još uvijek ima onih koji se boje. Lijek? Ugasi par dana TV i internet, i svi će simptomi nestati. Kao rukom odneseni. Jer šansa da ćeš pokupiti virus, ravna je onoj da ćeš pronaći domoljuba u vrhu HDZ-a. Pa ti sad misli.
 
Nema dana a da neko od poznatih “spontano” ne prizna da je prebolio coronu. I onda naciji priča svoja tragična iskustva. Javio se i mali mudžahedin Emir Hadži… (svašta-nešto). Onaj što snima reklame po Hrvatskoj, a u slobodno vrijeme pljuje po njoj. Pa veli efendija: “I kosa me je čak bolila!?” Žalosni mu i nana i dedo, i obadvojica daidža. Drugarice i drugovi, pripadnici manjina. Nisam slavan, ali vam teškog srca moram priopćiti kako sam i ja prebolio coronu. Imao sam samo jedan simptom. Bolila me neka stvar! Molim gospon Capka da mi objasni, je li to atipično za ovu vrstu virusa? Sreća moja pa je u blizini bio uvijek perspektivni Gordan Dudlaček. Drevnim indijanskim metodom “duvanja”, uspio je riješiti problem. Još samo da se sjetio oprat zube…
 
Prije nekoliko dana vidim naslov: “Dragi vođa na Golom otoku.” I vrijeme je bilo, mislim u sebi. Kad sutra, novi naslov: “Vratija se Šime”. E jebaji ga… Zašto je uopće išao? Reklo mu. Tko? Oni kod kojih ide po mišljenje.
Naš vrli lider je okružen poltronima, a od države nam je napravio malusrbiju. I kao takav, nema NIKAKAV legitimitet odavati počast žrtvama bravarovog režima. Ali trebalo je i to odraditi. Reda radi. Za koju godinu će djeca u školi učiti, kako je znameniti Premijer oštro osudio zločine nad ‘Rvatima. Zajebajem se. Nema više ni škole, ni učenja. Zajebi sinko sve znanje ovoga svijeta, i samo budi politički korektan. Bjanko diploma te čeka i sva su ti vrata otvorena. Tako piše u manifestu, pod nazivom: “Novo blentavo – nema više povratka na staro”. Za to vrijeme, MAHNITI je stvarno umislio da je reinkarnacija tite. Onoga pravog, s jednom nogom. Pa je jamio i brod i helikopter. I pri tome potrošio stotinjak tisuća kuna. Ima se – može se. Ipak nije zaboravio otići u Grubore, i prigodnom pjesmicom odati počast žrtvama corone. Alal ti bre vera, junače!
 
Ovo sad nema veze sa mnom. Odnosi se na sve one, koji su bez ikakvog razloga izbačeni iz “domoljubnih” FB grupa. A očito je da netko iz pozadine, njima upravlja. Pojedini admini su se toliko uživili u tu ulogu, da su za..bali i “ugledne” Gongove, Documente i Faktografe. Tako to obično biva, kad papku daš vlast. Pa se tako bez problema objavljuju tekstovi s IMBexa, intervjui sa Furijom Radinom, Glavatim Bojanom itd. A za ljude koje godinama pratim i čitam njihove DOMOLJUBNE komentare, više nema mjesta. Prava slika današnje Hrvatske. Postali smo manjina i online, i offline. Pa ne popizdi?
 
Da ni malo ne zaostajemo za “belosvetskim dangubama”, potvrđuje činjenica da i mi imamo svog Soroša. Emil mu je ime, a Tedeschi prezime. Dobar je drugar sa Zorangutanom, a ni Andrea mu nije mrska. Svojim mukotrpnim radom i odricanjem, uspio je u Sabor ugurati nekoliko ultra-kretenoida. Od milja nazvanih “Možemo” (što?). Kao i u vascjelom progresivnom svijetu, postavlja se pitanje kako je zaradio prvi “meleon”? Uz malu pomoć “prijatelja”, crvene orijentacije. A sad je trebalo vratiti uslugu. Za sve one koji misle da se drug Emil bavio kojekakvim malverzacijama, decidirano tvrdim da griješe. To je jako pošten momak. Sama činjenica da mu je zgrada pošte odmah preko puta stana, govori sve. A inače je i jako fin. Jer su ga iz fine obitelji izbacili… Je.ena su vremena nastupila. Čim ne ideš za stadom, automatski si teoretičar urote. Ali to je već ofucana i prozirna fraza. Tko je koristi? Samo oni, koji tobom ne mogu manipulirati. Mislim da je bilo dosta iživljavanja nad tipkovnicom. Jer cijeli ovaj tekst bi mogao stati u jednu rečenicu: “Tko drugome jamu kopa, ne čini proljeće.” (Winston Churchill) Ili tako nešto….
“ZA DOMOVINU SPREMNI”
 

Ivica Ursić, https://www.facebook.com/uvijek.nedjeljom

Niska svijest javnosti bivših komunističkih država, pa i hrvatske javnosti, o zločinima počinjenim od strane totalitarnih komunističkih režima

 
 
23. KOLOVOZA – EUROPSKI DAN SJEĆANJA NA ŽRTVE TOTALITARNIH REŽIMA – KOMUNIZMA I NACIZMA IGNORIRANJE ZLOČINA TITOVOG KOMUNISTIČKOG TOTALITARIZMA
 
Praška deklaracija Václava Havela
 
Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima potječe od Praške deklaracije o savjesti Europe i komunizmu iz 2008. koju je predložio i potpisao češki filozof, književnik, komunistički stradalnik i političar Václav Havel na međunarodnoj konferenciji Europska savjest i komunizam. Deklaraciju su potpisali i brojni članovi Europskog parlamenta. Deklaracija je  pozvala na osudu komunističkih zločina te nužnost sjećanja na žrtve staljinizma i nacionalsocijalizma. Za spomendan je simbolički uzet 23. kolovoza (1939.) jer su toga dana dva najgora zločinačka režima, Hitlerov nacionalsocijalistički Treći Reich i Staljinov komunistički  SSSR,  sklopila Pakt o nenapadanju i prijateljstvu. (Europski je parlament  Deklaraciju o proglašenju 23. kolovoza kao Europskog dana sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma usvojio 23. rujna 2008.). Pakt su potpisali ministri vanjskih poslova, u ime SSSR-a Vjačeslav Mihajlovič Molotov i Hitlerove Njemačke Joachim von Ribbentrop. Pakt je imao tajni sporazum kojim je podijeljena Poljska i još pet zemalja: Estonija, Letonija, Litva, Finska i Rumunjska. Prema slovu tajnog sporazuma Njemačka i SSSR dijele Poljsku dok Estonija i Letonija postaju dio SSSR-a. SSSR postavlja Rumunjskoj ultimatum za povrat Besarabije, koja je Rusiji oduzeta 1918. čemu se Nijemci ne protive, tako da je Besarabija postala sastavnim dijelom SSSR-a.
https://files2.abingcdn.com/balkaneu.com/uploads/2018/08/08195331/0-14.jpeg
Nakon sovjetsko-finskog rata (studenoga 1939.) slijedi sporazum kojim se Finska u korist SSSR-a odriče dijela svoga teritorija. Sve u suglasnosti nacističke Njemačke. Pakt je u biti predstavljao novi primjer podjele Europe. Kako se to kaže, još se tinta na potpisanom Paktu još nije osušila, njemačke trupe 1. rujna napale su Poljsku. Zapadni dio okupira Njemačka, a istočni, uskoro, SSSR. Ujedno, SSSR pristaje na zahtjev Njemačke da ona zadrži vlast nad Varšavom i Lublinom, koje su Nijemci već okupirali. Za uzvrat Njemačka napušta Brest Litovsk u kojemu će dva zločinačka partnera organizirati paradu u čast podjele Poljske, koja de facto nestaje sa zemljopisne karte. Dva su partnera 28. rujna 1939.  potpisala Sporazum o prijateljstvu, kooperaciji i demarkaciji. (Molotov i Ribbentrop, opet u Moskvi). Preko ovoga Sporazuma podijelili su Litvu. Naredne godine u već okupiranoj Poljskoj, u dijelu pod okupacijom SSSR-a i Crvene Armije dolazi do čuvenog masakra u Katynu u kojemu su Sovjeti brutalno pogubili preko 20.000 poljskih zarobljenika. Kasnije su Sovjeti branili opravdanost navedenih sporazuma s Hitlerovim Trećim Reichom tzv. taktičkim obrambenim potezima. Katyn je vjerodostojni primjer, kao i podjela navedenih zemalja, da se radilo o sovjetskom imperijalizmu i početku podjele Europe. Dr. Mario Jareb na tu je temu prošle godine objavio iznimno značajnu povijesnu studiju: Sovjetski zločin u Katynskoj šumi. Tadašnja komunistička partija Jugoslavije na čelu sa Staljinovim i  nkavedeovskim kadrom, zvanim Tito, dala je punu potporu nacističko-komunističkim sporazumima Hitlera i Staljina, opravdavajući njihovu nužnost neprijateljskom politikom Velike Britanije i Francuske?! Sporazumi su bili na snazi do napada Njemačke na SSSR 22. lipnja 1941. godine (Plan Barbarosa).
 
Rezolucije Skupštine Vijeća i Europskog parlamenta (2006. - 2019.)
 
Europska unija preko svojih političkih organa u razdoblju od 2006. do 2019. godine donijela je nekoliko iznimno važnih rezolucija na tragu osude zločina komunizma i svih totalitarnih režima. Takvu praksu slijedile su i druge europske zemlje, s različitim stupnjem doktrinarne a napose zakonodavno-pravne procedure osude zločina i kažnjavanja njihovih izvršitelja.
 
Rezolucija 1481. Skupštine Vijeća Europe – Potreba za međunarodnom osudom zločina totalitarnih komunističkih režima, donijeta je 25. siječnja 2006. U 14 točaka postavljena su temeljna određenja totalitarnih komunističkih  režima, njihova osuda i što zemlje (i političke stranke i vlasti) u kojima je vladao, u današnjim vremenima trebaju činiti, da se takvo zlo nikada više ne ponovi. U tom smislu Skupština ističe da su komunističke režime karakterizirala teška kršenja ljudskih prava, pojedinačna i kolektivna ubojstva, koncentracijski logori, egzekucije, deportacije, mučenja, teror u svim društvenim područjima. Zločini su opravdavani u ime teorije klasne borbe i diktature proletarijata. Dok su međunarodna zajednica i države osudile nacističko-fašističke zločine i njihove protagoniste, to se nije dogodilo sa zločinima komunističkih režima. U članku 8. Skupština vjeruje da žrtve totalitarnih komunističkih režima, njihove obitelji i najbliži, zaslužuju suosjećanje, razumijevanje i priznanje njihovih patnji. Posebice je važno da Skupština poziva sve komunističke i post-komunističke stranke u tim zemljama, da, ukoliko nisu, ponovno ocijene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost, te da se javno distanciraju od komunističkih zločina (čl. 13.) Naposljetku potiče povjesničare diljem svijeta da nastave istraživanja komunističke prošlosti te da ih objektivno verificiraju.
 
Rezolucija Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu, donijeta je 2. travnja 2009. godine. Među inim u Rezoluciji se upozorava da Europa ne će biti ujedinjena, osim ako je u mogućnosti formirati zajednički pregled povijesti, priznajući nacizam, staljinizam i fašističke i komunističke režime kao zajedničko nasljeđe i iznijeti poštene i temeljite rasprave o njihovim zločinima u proteklom stoljeću. Rezolucija naglašava važnost zadržavanja uspomena iz prošlosti živim, jer ne može biti pomirbe bez istine i sjećanja. Ujedno ponavlja i potvrđuje jedinstveni stav protiv svih totalitarnih vladavina bilo koje ideološke pozadine (čl. 3.). U Rezoluciji se izražava žaljenje, što nakon raspada komunističkih diktatura u srednjoj i istočnoj Europi, u pojedinim zemljama u kojima je vladao, postoje snažne barijere i bezrazložno ograničen pristup državnim arhivima i povjesničarima radi utvrđivanja pune istine.
 
Rezolucija Europskog parlamenta o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe, donijeta je 19. rujna 2019. Rezolucija polazi od spomenutih rezolucija/deklaracija i sličnih, koje su donijeli nacionalni parlamenti kao i početne Havelove deklaracije, ali i odgovarajućih odluka Ujedinjenih naroda i Europske unije, podsjećajući na političke događaje iz bliske prošlosti koji su uvjetovali njihov nastanak. Rezolucija ponovno izražava duboko žaljenje nad svim žrtvama totalitarnih sustava, poziva sve države članice EU da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički i nacistički režimi (čl. 4. i 5.), Nadalje, zalaže se za zajedničku kulturu sjećanja koja će odbacivati zločine svih autoritarnih i totalitarnih, već spomenutih režima. (čl. 10.). Usto, Rezolucija izražava zabrinutost zbog kontinuirane upotrebe simbola totalitarizma u javnom prostoru, te napominje da u javnim prostorima pojedinih država (parkovima, trgovima, ulicama...) i dalje postoje spomenici koji veličaju i propagiraju totalitarne političke sustave. (čl. 17. i 18.)
 
Deklaracije Hrvatskog Sabora (1992. - 2009.)
 
Od hrvatske državne neovisnosti valja istaknuti tri deklaracije Hrvatskog sabora koje su na tragu rezolucija i deklaracija europskih institucija, od kojih su dvije donijete čak i prije onih u EU-u: Deklaraciju Hrvatskoga Sabora o osudi političkog procesa i presude kardinalu dr. Alojziju Stepincu, donijete 14. veljače 1992., Deklaraciju o osudi i uhićenju i umorstvu Andrije Hebranga, donijete 14. veljače 1992. i Deklaraciju Hrvatskoga Sabora o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj, 1945.-1990., donijete 30. lipnja 2009. godine. Iz Deklaracije o dr. A. Stepincu valja izdvojiti: (…) U montiranom političkom procesu nevino je osuđen stoga što je odbio po nalogu komunističkih vlastodržaca provesti crkveni raskol i odvojiti Katoličku Crkvu u Hrvata od Rima i Vatikana s dalekosežnim ciljem uništenja Katoličke Crkve kao vjekovnog čuvara i zaštitnika očuvanja identiteta i slobode hrvatskog naroda (čl. III.) i u čl. IV. Osudom montiranog procesa i osude nadbiskupu Stepincu, Hrvatski Sabor istodobno osuđuje političke procese s brojnim nevino suđenim svećenicima, redovnicima i vjernicima, osuđujući na taj način i protunarodni komunistički režim.
 
Deklaracija o osudi uhićenja i umorstva Andrije Hebranga. Među inim spomenimo čl. 4. kojim se zorno prikazuje bit Deklaracije. U cilju slamanja težnji hrvatskog naroda za njegovu državnošću, velikosrpske i jugounitarističke snage u vođenju protuhrvatske politike – uhitile su i okrutno umorile dosljednog borca za hrvatsko državno pravo Andriju Hebranga, osudivši pri tome u montiranim političkim procesima nevine, suprugu Olgu Hebrang i suradnika Vladimira Frajtića na dugogodišnje kazne robije. Hrvatski Sabor ovom deklaracijom odbacuje te protuhrvatske progone i osuđuje njihove idejne začetnike i izvršitelje.
 
Deklaracija Hrvatskog Sabora o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990. U Deklaraciji se navode temeljne poruke Deklaracija i Rezolucije europskih institucija, kojima se daje potpuna potpora. Za naš hrvatski slučaj valja podsjetiti na tri važna članka, četvrti, peti i 12. Pad totalitarnih komunističkih poredaka (režima) u Srednjoj i Istočnoj Europi nije bio u svim slučajevima, pa ni u slučaju Republike Hrvatske, popraćen nacionalnim i/ili međunarodnim istragama zločina koje su ti režimi počinili (…) čl. 4. Vrlo je niska svijest javnosti bivših komunističkih zemalja, pa i hrvatske javnosti, o zločinima počinjenim od strane totalitarnih komunističkih režima. Komunističke partije su legalne i aktivne u pojedinim zemljama a da se nisu distancirale od zločina koje su počinili ti režimi u prošlosti. (čl. 5.) i čl. 12. Hrvatski Sabor pridružuje se  pozivu koje je Parlamentarna  skupština Vijeća Europe uputila svim komunističkim ili post-komunističkim strankama da u svojim zemljama, ako to dosad nisu učinile, ponovno procijene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost, jasno se distanciraju od zločina počinjenih od strane totalitarnih komunističkih režima i da ih osude bez ikakvih nejasnoća.
 
Kratki uvid u prikazane rezolucije i deklaracije, kako europskih ustanova tako i hrvatskih, imao je svrhu potaknuti nas na razmišljanje i ocjenu što je po njihovu slovu učinjeno u našoj državi, strankama slijednicama propalog titoističkog komunističkog režima, školstvu, obrazovanju, društvenoj javnosti, klimi pomirenja, nužnosti istraživanja zločina i njihovih izvršitelja… Za detaljne odgovore s preciznim podatcima potrebne bi bile ozbiljne znanstvene studije, koje bi trebale pokrenuti službene vlasti koje prema njima imaju i zakonske i sve druge obveze – moralnog, humanističkog, civilizacijskog, anti-ideologijskog karaktera. No dosadašnja znanja, uvidi u praksu suočavanja sa zločinima i pogledi prema budućnosti bez komunističkih i inih totalitarizama, pokazuju žalosnu sliku nepoštivanja, zanemarivanja i minoriziranja zločina a da ne govorimo o putovima i metodama prevladavanja komunističkih zločina i njihova slavljenja – napose obnavljanja u novim oblicima i formama. Sa starim i novim protagonistima.
 
Ignoriranje obveza iz europskih i hrvatskih rezolucija
 
Ako ozbiljno analiziramo obveze iz spomenutih rezolucija u slučaju Republike Hrvatske nedvosmisleno možemo zaključiti: osuda komunističkih zločina i provođenje obveza iz prihvaćenih i usvojenih rezolucija i deklaracija deklarativnog je, a ne stvarnog i iskrenog karaktera. Osuda zločina i prijedlozi za njegovo sankcioniranje, gdje god je to moguće, kao i njihovo aktualiziranje, prvenstveno je plod odgovornih političara, povjesničara, publicista, novinara, najbližih i rodbine te prijatelja i poznanika žrtava, a nikako sustavne brige države.
 
Za počinjene zločine, kada su i postojali evidentni dokazi njihova  počinjenja i počinitelji, vlasti su na svim razinama izbjegavale bilo kakve sudske postupke – tako dugo dok počinitelji nisu prirodnim putem napustili ovaj svijet. To znači da u Hrvatskoj nitko nije osuđen za počinjene zločine. Primjeri su brojni. Od Orsule i Dakse, Maclja, Bleiburga i Križnih putova, sve do tisuća pojedinačnih zločina za koje postoje dokazi s imenima i prezimenima izvršioca. Istraživačke knjige i studije objavljene na tu temu uglavnom zaobilaze javne medije tako da su poznate uskom krugu ljudi. Od sljedbenika propalog komunističkog sustava napadane za tzv. povijesni revizionizam!
 
Državne vlasti u ovih 30 godina hrvatske samostalnosti nisu ništa učinile na poticanju i financiranju znanstveno-istraživačkog rada koji bi doprinio rasvjetljavanju komunističkih zločina, u vrijeme i poslije Drugog svjetskog rata, kao i zločina prema hrvatskoj političkoj emigraciji, sve do 1989. godine. Nadležna državna odvjetništva odlagala su ili prekidala istrage i postupanja bez obzira na svoje zakonske obveze o nezastarijevanju zločinačkih dijela. Istraživanja grobišta/stratišta diljem zemlje, kojih ima preko 800, sporo se i neučinkovito provode. Ali, i ti zadatci provode se prije svega pod pritiskom pojedinih udruga i pojedinaca, i dijela odgovornih dužnosnika u vlastima. Kada se taj proces i dovrši posmrtni ostatci ekshumiranih  žrtava godinama čekaju dostojanstveni ukop i dostojno grobno mjesto. Sjetimo se primjera ekshumiranih žrtava (1163) iz Maclja i dvanaestogodišnjeg čekanja na ukop iz crnih vreća s tavana Patologije Medicinskog fakulteta, gdje su bile prepuštene zaboravu. Djelom vrijednih i odgovornih ljudi žrtve su dostojno pokopane.
 
Proteklih 30 godina hrvatske samostalnosti pokazalo je kako su i mnogi visoki državni dužnosnici na različite načine djelovali u pravcu ignoriranja, zataškavanja ili prikrivanja zločina i njihovih izvršitelja. Državne vlasti do dana današnjega nisu ništa učinile na distanciranju od simbola totalitarne komunističke vladavine, već suprotno, na smišljen i lukav način pojedinci oživljuju te simbole (poput zvijezde petokrake, zločinačkih izrijeka, lažne i iskrivljene povijesti, financiranja filmova, lažnih ustanaka, manipuliranja brojem žrtava i sl.) kojima se nanovo oživotvoruje Titov zločinački režim. Još uvijek mnoge ulice, trgovi i parkovi te ustanove nose ime zločinca Tita i njegovih simbola. U sustavu odgoja i obrazovanja, u školskim udžbenicima i odgovarajućim stručnim materijalima, medijima evidentno je postojanje iskrivljenih povijesnih činjenica u duhu bivšega propalog režima. 
 
SDP, partija koja nasljeđuje (ne)djela bivše komunističke Partije i masovnog zločinca Tita, i dalje slijedi njegovo djelo - ne odričući se od njegovih zločinačkih osobitosti. Čak suprotno. Istaknuti član te kamarile javno u Hrvatskom Saboru govori kako oslobodioci (Titini partizani), nisu na kraju rata do kraja obavili čestito posao, drugim riječima što nisu pobili sve svoje protivnike! Dakako, bez suda i suđenja te prava na obranu kakva je bila i praksa! Državno odvjetništvo takve izjave ne zanimaju bez obzira na sve Rezolucije i Deklaracije! Briga njih za Vaclava Havela i spomenute dokumente Europske Unije i deklaracije Hrvatskoga Sabora! SDP nije pokrenuo čak ni pitanja Titovih žrtava iz jugoslavenskih/ hrvatskih ljevičarskih redova: iz njegova moskovskog razdoblja 1936.-1939.; žrtava iz novije povijesti - od žrtava Golog otoka, odnosa prema potpisnicima (komunistima) Deklaracije o nazivu hrvatskog književnog jezika, o 50.000 izbačenih članova KPH zbog tzv. hrvatskog nacionalizma u razdoblju i poslije Hrvatskog proljeća do ubojstva hrvatskog ljevičara Andrije Hebranga i progona brojnih u cijelom društvu! Što je tek sa 576.000 ubijenih, 3,5 milijuna isljeđivanih, nekoliko tisuća stratišta diljem bivše države itd.
 
Potporu zločinačkom Titovu režimu daju i pojedini javni mediji i novinari. Budući da nije provedena lustracija dio novinarskog svijeta nastavio je provoditi svoj partijsko-društveni angažman u duhu bivšega komunističkoga sustava. Tome valja pridodati i dio udruga koje nasljeđuju Titov zločinački režim, ali i nove garniture istomišljenika koje pod plaštem tzv. antifašizma nastavljaju obožavanje i populariziranje propalog režima. Površni hod po našim medijima bjelodano pokazuje tko je tko!
 
Velikosrpska agresija na Hrvatsku i Domovinski rat bili su dobar plašt za jedan dio komunističkih agitatora, koji su se na različite načine prikrili, uključili se u rad domovinskih stranaka glumeći odanost hrvatskom narodu i domovini, da bi kad se situacija smirila pokazali svoje pravo lice. Njima se pridružio i velik broj uljeza koji smišljeno uništavaju hrvatske stranke, hrvatski narod i suverenost naše države. Često u duhu novoga jugoslavenstva, balkanstva - regiona i tzv. pomirenja pod svaku cijenu. Naravno, prije svega na hrvatsku štetu. Tu je i spoj komunističkog nasljeđa, liberalizma i modernog globalizma (sorošizma), koji je tako dobro u svojoj knjizi Demon u demokraciji, prikazao poljski filozof i europarlamentarac Ryszard Legutko.
 
Gotovo pola stoljeća življenja u Titovu komunističkom paklu ostavilo je bolne tragove u biću hrvatskoga naroda. Da bi sačuvali glave dio naših ljudi, preko ucjena, prijetnji, zatvaranja i progona, oportunizma bio je prisiljen na djela kojima su sudjelovali u održanju zločinačkih komunističkih vlasti. S dolaskom demokracije, a vjerujući da će i takve istine doći na vidjelo, potpuno se pasivizirao, ostajući živjeti u intimnom suočavanju s prošlošću. Njihovi gospodari i dalje njima vladaju, poneki i s viših razina, nego u bivšem režimu. Sukladno praksi logoraša s Golog otoka, kojima su onim sretnim preživjelim, njihovi gospodari vladali i na tzv. slobodi.
 
Bolno je i tragično suočavanje s istinom o neprovođenju europskih i hrvatskih rezolucija i deklaracija. Današnje okolnosti ne daju nam nadu da će se nešto promijeniti. Stoga pred svima nama koji vjerujemo u ispravnost suočavanja s poviješću komunističkog totalitarizma stoje još brojnije zadaće. Mnogo teže i opasnije nego što smo to mogli i pomisliti. Zahvalan sam gospodinu Damiru Borovčaku koji je odgovorima na moja pitanja, vezanim uz ovu prigodnu temu, svojim bogatim iskustvima u suočavanju s ostacima prošlosti komunističkog totalitarizma  i njegovim ovovremenim oživljavanjem, produbio potrebu držanja aktualnom ove sudbonosne zadaće. Na neki način neka to bude i upozorenje uoči obilježavanja 23. kolovoza Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima  staljinizma/komunizma i nacizma/fašizma.
 

Mijo Ivurek, Hrvatski tjednik

Sa dobivenih 16,55 posto glasova biračkog tijela Plenković ima kancelarske ovlasti

 
 
Izbori za 10. zastupnički saziv Hrvatskog sabora završeni su 5. srpnja 2020. s višestrukim demokratskim deficitima: po demokraciju općenito ali ne i konkretno otužnom ispodpolovičnom izlaznosti demokratski osviještenih birača koji su zbog farse od izbora „izabrali“ prosvjednu apstinenciju, bizarnih i za demokratsko osvajanje k tome i apsolutne  vlasti tragikomičnih HDZ-ovih 623.509 glasova birača; te za demokraciju neprimjerenim i voluntaristički oktroiranim općim parlamentarnim političkim mandatom za predstavnike nacionalnih manjina, a koji suprotno načelu razmjernosti proizlazi iz posebnog biračkog prava.
https://cdn.britannica.com/s:400x225,c:crop/03/133403-050-A8FCA11A/Simon-de-Montfort-Leicester-Henry-III-illustration.jpg
I malo se tko u javnosti i medijima nakon tih i takvih demokratskih deficita i totalitarnog revivala na izborima može i hoće suočiti s tom frustrirajuće poraznom činjenicom, da je „europejac“ i „poliglot“ Andrej Plenković nametnuo i provodi  sebi stilski svojstveni „svileni“ autoritarizam te u političkoj i ekonomskoj praksi „meki“ totalitarizam! I koji za demokraciju, pravnu državu, ljudska i građanska prava i slobode, tržišnu ekonomiju, gospodarsko i socijalno blagostanje, medijski pluralizam i slobode, kulturu, natalitet/demografiju i biološku opstojnost hrvatskog naroda; nisu ništa manje opasni i pogubni od otvorene inačice tj. „tvrdog“ totalitarizma!
 
Na izbore za Hrvatski sabor koji su održani 5. srpnja. 2020. od upisanih 3.821.530 birača izašlo je na izbore za demokraciju općenito poraznih 1.732.125 ili 46,83 % biračkog tijela, a za Plenkovićev HDZ ukupno je glasovalo u demokratskom kontekstu osvajanja vlasti grotesknih 623.509 birača ili karikaturalnih 16,55 % biračkog tijela! Dakle, s takvim i tolikim demokratskim deficitom tj. bez demokratskog izbornog legitimiteta odnosno glasova i političke potpore demokratski kvalificirane većine svih birača, s koalicijom „Socijalističkog saveza radnog naroda HDZ-SDSS-Štromar-Čačić-nacionalne manjine“; Plenković ima kancelarske ovlasti i pohlepnim pipcima njegove partitokratske klijentelističko-nepotistčko-uhljebničko-koruptivne hobotnice čvrsto je stegao i „zarobio“ demokratsku državu i predatorski nalegao („Turci nalegoše na jazik hrvacki“) na državni proračun (prije korona-pandemije) od oko 120 milijardi kuna! Pa u stvarno demokratskoj državi vlast, novci iz državnog proračuna te radna mjesta iz državne i javne uprave te javnih poduzeća; ne mogu se osvojiti bez demokratski kvalificiranog izbornog legitimiteta odnosno glasova i političke potpore demokratski kvalificirane većine svih birača, no kako se iz toga jasno vidi da Hrvatska nije konsolidirana demokracija odnosno demokratska država nego fasadna („Potemkinova“) demokracija i autoritarizam te u političkoj, ekonomskoj i društvenoj praksi „meki“ totalitarizam; arivist  Andrej Plenković  i s tim i takvim demokratskim deficitima te (ne)ljudskim „đon-obrazom“ – sve to može!
 

Darko Kovačić

Anketa

Tko je u pravu: Zoran Milanović ili Andrej Plenković?

Srijeda, 21/10/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1560 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević