Get Adobe Flash player

Slikam ono što mislim i osjećam, a ne ono što ustvari vidim

 
 
U povodu najnovije izložbe s kolegom Matom CROatom, u Rogaškoj Slatini, razgovaramo sa suvremenim slovenskim likovnim umjetnikom Stanislavom Lukićem.
http://www.nasa-lekarna.si/uploads/RTEmagicC_stanislav-lukic.jpg.jpg
• Izlažete zajedno s Matom Turićem, svoja jedra. Što je njihova specifičnost?
- Specifika izloźbe je poimanje źivota, zajednička nit koju vidimo u jedrima.Snaga vjetra koji oblikuje jedra i vodi jedrilicu morem u smjeru koji odredi kormilar. To je naša filozofija života. Sam ga krojiš a pri tom nailaziš na mnoge zapreke, zamke, borba
 
• U pitanja je i vrlo posebna tehnika?
- Moja tehnika je specifična po tome, radim reljefne slike i pri tom koristim različite materijale kao što su metal,kamen,staklo, znači mix media, a pri tome koristim akrilne boje i različite lazure.
 
• U motivu jedara vidite paralele sa životom, sudbinom.
- Motiv jedara sam koristio zbog toga što sam i sam nekoliko godina jedrio i pri tom bio fasciniram snagom prirode koja nam je saveznik samo onda ako je poštujemo i slušamo njen glas, u protivnom često nastradamo, a to je isto iz jednog kuta gledanja poštovanje do života koje nam je dano.
 
• Vaši su motivi posve imaginarni.
- Motivi mojih slika su u principu priroda i osobni pogled na život, a vodi me Picassova misao da slikam ono što mislim i osjećam a ne ono što ustvari vidim.
http://m.metro-portal.hr/img/repository/2019/03/web_image/stanislav_lukic_2.jpg
• Odrasli ste i školovali se u Hrvatskoj, živite u Sloveniji.
- Još 1985. preselio sam se u Sloveniju, a nakon završenog studija farmacije u Zagrebu i nekoliko godina rada u ljekarni Korčula, radim i živim u Rogaškoj Slatini, u kojoj sam uz profesionalni posao voditelja ljekarne, radio i kao košarkarski trener ženske i muške košarkaške ekipe Rogaške Slatine.
 
• Planovi, izložbe, monografije…?
- Poslije ove izložbe pripremam ciklus slika posvećene boginji Pomoni za naručioca istoimenog mini hotela u Rogaškoj, a u listopadu 2019. čeka me izložba u Ljubljani, te koncem mjeseca u Grand hotelu u Rogaškoj Slatini.
 

Miroslav Pelikan

Cijela ideja kamena, drva i mora mi je privlačna, prirodna i topla

 
 
Slikar Tihomir Čulić, suvremeni je hrvatski likovni umjetnik, autor vrlo specifičnog rukopisa i kompleksnog opusa.
https://direktno.hr/upload/publish/150592/thumb/21739956-1846725668677757-7429061967979184667-n_5c93ad73ac333_970xr.jpg
• Gospodine Čuliću, ostvarili ste vrlo zanimljivi, svjež ciklus posvećen Mediteranu, recimo i to da ste kontinentalac.
-Da, malo je neobično da netko ''s asfalta'' ima toliko strasti prema moru i brodovima, al izgleda da me susreo neki od prošlih života gdje sam očito bio dio plavetnila dalekog horizonta i ostao mu vjeran. Mediteran je duboko utkan u gene svih nas i mene je snažno privukao svojim pejsažima, mirisima soli i svojim stoljetnim vedutama.
 
• Što je ključno u Vašem pristupu mediteranskim motivima?
-Privlače me geometrijski oblici, tragom kubizma ako smijem to tako reći, te vedute starih kamenih kuća koje žive u sjenci stoljetnih borova. Cijela ideja kamena, drva i mora mi je privlačna, prirodna i topla, kao i drvene barke koje plove ili su usidrene u luci. Meni osobno barke predstavljaju putovanje, izazov nepoznatog, pobjedu nad konačnosti, slobodu, a paralelno znače i povratak u sigurnu luku tamo gdje je srce. Kad se tome doda boja dobijemo ono što radim i u čemu uživam.
 
• Njegujete i vrlo jaki kolorit.
-Kolorit je onaj začin koji dodajem da bi stvorio svoju priču. Geometrija i crtež su nositelji priče mojih radova, dok bojom određujem smjer. Volim tamno plavetnilo mora uz bijelu boju neba, kao što jednako volim ljubičaste gradove zapljuskivati valovima žute.
 
• Vaši brodovi sliče apstraktnim formama, cijeli ciklus naginje nefigurativnom.
-Kao i jazz u muzici, apstrakciju u slikarstvu shvaćam kao sukus svega. Da bi se vladalo njome moraš sve proći, sve vidjeti. Cilj mi je biti na tragu apstrakcije, kako ste i sami rekli brodovi sliče apstraktnim formama, no uz brodove želim dosegnuti da cijela kompozija prikazuje temu, lako prepoznatljivu, samo uz jedan pomak. Taj pomak pokušavam ostvariti odmakom od stvarnosti i figurativnog. Ponekad uspijem ponekad ne, još sam dosta samokritičan u tome.
 
• Motivi su imaginarni ili stvarni?
Motivi su imaginarni. Oko vidi, mozak pamti. Motivi su spremljeni u arhivi sjećanja, sa putovanja, uglavnom sa Jadrana kao nepresušnog izvora.
 
• Većinom radite akrile na platnu.
-Da, akril je bio vrlo praktičan na početku, a tako i ostao do dan danas. Smatram se mladim slikarom, te mi još fali puno strpljenja što kompenziram akrilom koji se brzo suši i daje mogućnost trenutnog nastavljanja i brzih rezultata. Još imam kutiju uljanih boja koju sam dobio od supruge za jedan Božić, ali za otvaranje čekam neki poseban trenutak, kad budem spreman i zaslužim to. Mislim da je ulje ipak posebna tehnika i daje više za one strpljive. Kad skupim još koju godinu više staža odvažit ću se i raditi u ulju, to je sigurno, no za sada sam ostao samo na par pokušaja.
 
• Kako doživljavate suvremenu umjetnost?
-Ne znam točno kako bi se trebao osjećati i izjasniti po ovoj temi. Nisam siguran da shvaćam točno pojam suvremene umjetnosti?! Na taj pojam mi uvijek padaju na pamet (post)konceptualni umjetnici koji stvaraju instalacije, proljevaju vodu po podu, hodaju goli i bosi po betonu, umjetnici koji kapnu kap boje, povuku liniju preko slike i to smatraju nečim revolucionarnim, a povrh svega isto naplaćuju nerealno puno. Sasvim je u redu imati svoj stav i biti drugačiji od drugih, osobito masa, dapače, kao što je svakako u redu da njih to veseli, što i jest bit svega. Neka djela mi mogu pružizi pozitivan osjećaj, ali generalno nemam neki senzibilitet prema tome pojmu. Nekako mi se čini da je sloboda izražavanja otišla previše u širinu i meni se time gubi neki smisao umjetnosti. Ja sam pobornik starog štafelajnog slikarstva bilo to suvremeno ili ne, priznato ili ne, mene jako ispunjava i to je jedino bitno. Istomišljenici su uvijek dobrodošli na kavu :)
https://direktno.hr/upload/2019/03/20170416_155357_5c93acc3ebda0.jpg
• Što je trenutno novo u atelijeru?
-U atelijeru su nove ideje uvijek prisutne, slike pejsaža i oblika ispred očiju i strast kad sjednem ispred bijelog zategnutog platna. Ona 110% energija na startu i ushićenje stvaranja nečeg novoga. Nove ideje me vode novim slikama, ali generalno još uvijek se držim nekih okvira i poznatih formi. Mislim da će uskoro novo biti otvaranje već spomenutog paketa uljanih boja i oslobađanje nekih starih okova i obrazaca - veselim se tomu. Možda je vrijedno spomena kao novo da sam počeo raditi manje akvarele i to mi je sada prilično zanimljivo.
 
• Planovi, izložbe, monografije...?
-Planovi su raditi što više, pomaknuti se još korak dalje. To je osnovno. Što se tiče izložbe, da, razmišljam i o tome pomalo. Do sada nisam htio žuriti sa izložbama jer nisam bio spreman za tako nešto, već je tu bilo nekih par manjih izlaganja bez nekih formalnosti. Gledajući u naprijed godinu-dvije, svakako sam zainteresiran za neku izložbu, bilo skupnu ili samostalno, nije bitno. Za monografiju nemam dovoljno ''staža'', to je tema za neke druge godine ispred mene. Igra mašte na platnu nikad ne prestaje...
 

Miroslav Pelikan

Kolor daje i definira sliku. Boja govori sve jezike

 
 
Slikar Sašo Petroševski Novak suvremeni je hrvatski likovni umjetnik. Autor je kompleksnog opusa. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama.
https://direktno.hr/upload/publish/149549/-mg-1550_5c86a3698571d.jpg
• Autor ste vrlo zanimljivog opusa, vrlo karakterističnog rukopisa, posebice kada govorimo o krajobrazu ili portretu naselja.
-Da. Jako sam se skoncentrirao i posvetio oblikovanju tog ciklusa slika Primorskih pejzaža. Ta tema je veoma eksploatirana u slikarstvu. I našem i stranom. I jako je teško bilo označiti se u originalnosti. U traženju sebe, kroz radove često sam se približavao nekim autoritetima, ali čim bih to primijetio i osjetio „bježao sam dalje“. Nije bilo lako. Tražio sam motive u vedutama primorskih gradova, koncentrirao ih i gurao u podsvijest i poslije ih „čupao“ tražeći se u originalnosti i autentičnosti. I uspio sam… Više od 20-ak godina, u ljetnim mjesecima, boravio sam u Rovinju, gdje sam imao ljetni atelijer. Tu sam slikao i naravno prodavao svoje slike. S ponosom se mogu pohvaliti da se moje slike danas nalaze u mnogim domovima svih europskih država (Slovenija, Italija, Austrija, Njemačka, Španjolska, Portugal, Francuska, Mađarska, Češka; Danska, Norveška, Švedska i sve do Rusije). Isto vrijedi i za Ameriku i SAD i Kanadu i Argentinu, Brazi, Čile i nadalje Australija, Japan… A što se tiče Hrvatske tu me ima doslovce u svakom gradu. Eto ponosan sam na ovo ostvarenje.
 
• Koliko su Vaši motivi imaginarni a koliko stvarni?
-Osnova svih mojih radova su stvarne situacije veduta hrvatskih primorskih i dalmatinskih gradova. Nadgradnja je sadržana u stilizaciji oblika, sadržaja i forme. Upotpunjenog kolora koji nude ljepota  mora i ljeta. U tome je originalnost što sam slici prišao kao dvodimenzionalnoj tvorevini. Pretpostavio sam da slika nudi dvodimenzonalnost, za razliku od skulpture koja je trodimenzionalna. U slici, treća dimenzija je iluzija, ona omogućuje definiranje perspektive i ukoliko se eliminira ostaje slika kao dvodimenzinalna tvorevina i bez perspektive. Upravo takva i „treba“ biti, tako da u mojim slikama često motiv u  prvom planu zna biti manji od zadnjeg, moje more često zna biti u nebu i obratno. Brodice hoće i „lebdjeti“, a sunce ponekad zna biti prizemljeno. Krovovi kuća često su ujedno i tlo crvenica s malo oskudnog raslinja koje se formom uklapa u kvadrati  i trokut. To je igra. Uz sve, prisutna naglašena stilizacija svih oblika i odbacivanje svih suvišnih detalja.
 
• Osjećam stanovitu idealizaciju prostora na Vašim slikama.
-Da, da. Upravo sam to opisao kao odgovor u prethodnom pitanju.
 
• Njegujete odmjeren ali izrazit kolor.
-Kolor je favorit. I on daje i definira sliku. Boja govori sve jezike. Ona je snažno prisutna u mojim slikama i tu se sretno uklapaju i nadopunjuju i topli i hladni kolori i čine melodiju ugodnu oku. Uvijek sam želio da moje slike budu kolorom ugodne i dekorative. I da su odraz i da definiraju podneblje kraja u kojem su nastale, Hrvatsko primorje i Dalmacija.
 
• Skloni ste različitim motivima. Koji motiv najviše volite?
-Do sada sam odradio nekoliko različitih ciklusa koji su me u potpunosti zaokupili kao tema. Tako sam odradio i radim ciklus slika mrtve prirode pod nazivom: „Tulipani“. Kao pravo „muško“, ne mogu se baš pohvaliti poznavanjem izgleda i anatomije cvijeća, ali tulipani su me posebno zaintrigirali (imaju svoju priču) i ja sam ih oblikovao u ciklusu od 24 slika, ulja na platnu u formatu 100x100 cm. Nakon toga odradio sam a  i dalje ih radim i u drugim formatima.
 
Pohvalio bih se i ciklusom aktova kojim sam se bavio prije desetak godina i sada se ponovo pripremam vratiti toj temi. Imao sam sreću da sam mogao suradjivati s prekrasnim modelima. Aktovima, kao temi sam prišao na način kojim me je privukla naglašena erotičnost i senzibilitet u njihovim pozama a opet u stiliziranom i plošnom obliku (aktovi nemaju lica). I svi su rađeni u plavim tonovima. Kao što sam rekao, ovom temom sam se bavio prije desetak godina. Zadnjih mjeseci se mišlju ponovo vraćam ovoj temi i sigurno ću se vratiti ovom ciklusu. (i već sam kontaktirao jednu prekrasnu osobu za suradnju u smislu poziranja). Posebno sam zadovoljan ciklusom „Mace i zverinje“. To je ciklus slika – portreta mačaka, nastao kao rezultat ljubavi prema ovim životinjama. Zadnjih nekoliko godina radim na Ciklusu hrvatskih gradova. To su vedute hrvatskih gradova u kojima sam prepoznatljivo figurativno koncentrirao na prepoznatljivost  „anatomije“ grada karakteristične za svaki grad osobno.Do sada sam odradio vedute: Zagreba, Varaždina, Osijeka, Vukovara, Knina, Sinja, Rovinja, Pule, Rijeke, Malog Lošinja, Zadra, Šibenika, Trogira, Splita, Korčule, Hvara i Dubrovnika.
 
Ogledao sam se i u apstrakciji sa dvadesetak radova izraženog kolora u ciklusu „Metamorfoze“. Apstrakcija me je snažno zaintrigirala u zadnje vrijeme i dogodilo se nešto interesantno u mom razmišljanju, želji i radu. Iako sam po vokaciji slikar snažnog kolora i moje slike govore bojama i svojim kolorom, zainteresiralo me je da se okušam u slikanju slika bez boje, odnosno koristeći takoreći samo dvije boje: crnu i bijelu, koje kako znamo se ni ne „priznaju bojama“. Ovaj ciklus još nema svoj naziv. Radno ga naziv „Whiteblack“ (bijelocrno)
 
• Često i izlažete.
-I da i ne. Ne bih znao što to znači često. Bilo je godina kada sam imao po 5,6,7 izložbi i onda period od 1 do 2 godine bez izložbi. U zadnje vrijeme, zadnjih nekoliko godina odradim 1 izložbu godišnje. U životopisu navodim da sam u svom 30-godišnjem radu (1988.-2019.) upriličio 40-ak izložbi. Nikad nisam to posebno pratio i ne znam stvarni broj. Bilo je po opusu slika i puno manjih izložbi tako da taj broj varira. Bilo je nekoliko projekata koji su mi posebno ostali u sjećanju:
-Češka – Senat Parlamenta Češke Republike,
-Budimpešta – otvaranje Hrvatskog kulturnog centra i
-Italija – Misano Monte, Cesena, Cesenatiko
-SAD – Washington DC
-Kanada – Toronto, Kichener
-Danska
-London, Beč, Kranj, Celje...
I Hrvatska: Zagreb, Osijek, Pula, Split, Rovinj, Poreč, M. Lošinj, Trogir, Kutina, V. Gorica, Vukovar…
https://direktno.hr/upload/publish/149549/13-u50x50_5c86a36a61492.jpg
• Jeste li zadovoljni ostvarenim opusom?
-Normalan sam. Zdrava osoba (ha ha ) i nisam megaloman i ne previše ambiciozan ali nisam zadovoljan ostvarenim. Ta doza nezadovoljstva samim sobom i svojim radom u stvari je i „pokretač“ za daljnji rad. Poštujem izreku: „Nula dei sin linea“. Volim slikati. Tako i živim. Ali uvijek sam želio i želim više.To je nagon i način življenja i ne ambicija. Stalno se otvaraju neke nove ideje i projekti i nisam sretan kad im ne mogu udovoljiti i sretan sam kad mogu raditi. Što sam stariji, sve u mom životu  i načinu življenja se pojednostavljuje. Puno toga iz „stvarnog“ života  sve manje me intrigira i zaokuplja pažnju. Želim slikati i tako živjeti. To je to – radost i ljepota stvaranja.
 
• Što mislite o domaćoj aktualnoj likovnoj umjetnosti?
-Nemam dobro mišljenje.
 
• Što je novo u atelijeru?
-Prije godinu i pol dana, prodao sam stan u Zagrebu i kupio  jednu lijepu kuću od 200tinjak kvadrata u Stubičkim Toplicama. Tu sam se preselio. To je sada adresa mene i mog atelijera, Manje-više, oduvijek sam živio i radio u jednom prostoru, tako da sam sada sebe u potpunosti prepoznao u ovom atelijerdomu. Tu živim i stvaram, u Stubičkim Toplicama, u malom naselju imenom Pihači. Okružen predivnim susjedima, domaćim Zagorcima, koji su me prepoznali i prihvatili i s kojima svakodnevno živim i družim se. Naravno ova transformacija u mom životu nametnula se sama od sebe i „tjera“ me da počnem oblikovati novi ciklus slika u motivima hrvatskog Zagorja. I kroz motive pejzaža i kroz vedute zagorskih gradova. Taj ciklus nosit će ime: Gupčevim krajem.
 
• Planovi, izložbe, monografija...?
-Monografija mi još nije u planu. Nije trenutak za to. Treba još puno stvarati. Imam odnos prema monografiji da bi ona trebala zaokružiti cjelinu. Au tome se još nisam finalizirao. Izložbe? Sad sam u Stubakima, u Zagorju i volio bih se u ovom kraju pokazati sa reprezentativnom izložbom. Još sam u fazi prilagodjavanja i to ce potrajati. Mada se moram pohvaliti da sam oglasio manju izložbu u prostoru hotela Terme Jezerčica i koja bi trebala prerasti u trajnju suradnju. Želja mi je da se oglasim i u D. i G. Stubici, Mariji Bistrici, Krapini, Klanjcu, Kumrovcu, Tuhelju... Planovi – prikupljam i „trpam“ u svoju podsvijest elemente zagorskog kraja. Trebat će vremena da nešto izađe, ali znam bit će to lijepi ciklus slika „Gupčevim krajem“.
 

Miroslav Pelikan

Anketa

Nakon što je T. Ivić 16. VI. 2019. položio vijenac na kojem piše "Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković herojima Sutjeske", svatko tko i dalje u HDZ-u podržava Plenkovića je izdajnik. Slažete li se?

Ponedjeljak, 17/06/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1294 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević