Get Adobe Flash player
I tamburica će pobijediti u Hrvatskoj

I tamburica će pobijediti u Hrvatskoj

Oštri sukob na hrvatskoj desnici     Ovu...

Jumbo ćirilica - ljepilo za miševe

Jumbo ćirilica - ljepilo za miševe

Delije u Ateni – protivno velikosrpskim svojatanjima hrvatskoga juga...

Tko financira Miroslava Škoru?

Tko financira Miroslava Škoru?

Ivan Vrdoljak, Vladimir Šeks, Vladimir Putin,...

Uništava nas sprega kriminala i pravosuđa

Uništava nas sprega kriminala i pravosuđa

U nas je raspoloživa pljačka potpuno zanemarila potrebu stvaranja novih...

Sve je moguće. Favorita nema!

Sve je moguće. Favorita nema!

Onomu tko nas i našu državu učini normalnim, treba dodijeliti...

  • I tamburica će pobijediti u Hrvatskoj

    I tamburica će pobijediti u Hrvatskoj

    četvrtak, 12. prosinca 2019. 10:24
  • Jumbo ćirilica - ljepilo za miševe

    Jumbo ćirilica - ljepilo za miševe

    četvrtak, 12. prosinca 2019. 10:07
  • Tko financira Miroslava Škoru?

    Tko financira Miroslava Škoru?

    srijeda, 11. prosinca 2019. 17:12
  • Uništava nas sprega kriminala i pravosuđa

    Uništava nas sprega kriminala i pravosuđa

    srijeda, 11. prosinca 2019. 17:01
  • Sve je moguće. Favorita nema!

    Sve je moguće. Favorita nema!

    srijeda, 11. prosinca 2019. 16:57

Novosadski Dnevnik o Mariji iz Đurđina i njezinoj kulturi

 
 
Dopisnica “Hrvatske riječi” iz Novog Sada Kristina Ivković Ivandekić potpisuje članak „Šlingeraj i slama za posebnu vrstu umetnosti“ u novosadskom „Dnevniku“ od 10. prosinca 2019. godine, iz kojeg se jasno vidi da u Đurđinu nema Hrvata. No iz članka se vidi da u Đurđinu nema ni „bunjevačkih Hrvata“, što je konačno napisana prava istina! Naime, u članku, na skoro cijeloj strani „Dnevnika“, u rubrici „Društvo“, od hrvatskog i Hrvata nema ni „h“ ni „H“, sve je samo bunjevačko!

Савез бачких Буњеваца осудио претње смрћу Влади Бабићу

Možda je Kristina dopisnica i „Bunjevačkih novina“, što za Bunjevce ne bi bilo čudno. Oni mogu biti i Bunjevci (poseban narod u Republici Srbiji, koji s Hrvatima nema ničeg zajedničkog), Bunjevci i Hrvati u isto vrijeme, „bunjevački Hrvati“ (nepostojeći narod), pa čak i Hrvati kada to nije opasno ili se plaća dinarima ili kunama! Članak je i tipičan primjer razornog djelovanja Bunjevaca po Hrvate u Vojvodini (Srbiji), što traje više od sto godina, i najveća je, najperfidnija (i najduža u kontinuitetu) prijevara nad Hrvatima na ovom prostoru, koja još traje i sve je otvorenija! Uostalom, pažljivo pročitajte članak u cijelosti: https://www.dnevnik.rs/vojvodina/slingeraj-i-slama-marije-vidakovic-cuva-bunevacku-tradiciju-10-12-2019
 

Branimir Miroslav Tomlekin

Hoće li se ono malo Tomislavovih "bunjevačkih Hrvata" već nekako snaći?

 
 
Dana 25. studenog 1918. godine na Velikoj narodnoj skupštini u Novom Sadu proglašeno je prisajedinjenje Baranje, Bačke i Banata Kraljevini Srbije. O velikoj ulozi Bunjevaca u tome opširno piše novosadski „Dnevnik“ od 25. studenog u članku „Drugi vek od stvaranja politički moderne države“, od 26. studenog u članku „Vojvodina nepokolebljivo sledi put svojih velikih predaka“, a u članku „Korak po korak ostvaruju snove predaka“ možemo pročitati i „dopune“, kao što su, primjerice:
Korak po korak ostvarujemo danas snove naših bunjevačkih velikana, biskupa Ivana Antunovića, Blaška Rajića, Paje Kujundžića i mnogih drugih. Među bunjevačkim prvacima najznačajnija ličnost je bio pop Blaško Rajić iz Subotice. On je na Velikoj narodnoj skupštini održao vatreni govor kojim je doprineo da se Bunjevci i svi drugi delegati opredele za koncept direktnog prisajedinjenja Baranje, Bačke i Banata Kraljevini Srbiji, ne preko Zagreba, kakav stav su imale demokrate, a i sam Rajić je dobio takve instrukcije u Zagrebu. „Da mi prvo obučemo srpsku košulju pa tek onda jugoslovenski kaput“ – rekao je Blaško tom prilikom.
https://www.dnevnik.rs/sites/default/files/styles/single_article_main_image/public/2019-11/bunjevci_0.jpg?itok=urMU5W4-
I sve bi to bilo jako lijepo da ostatak Bunjevaca u Srbiji koji sebe naziva „bunjevačkim Hrvatima“ (svi u rodbinskim i obiteljskim vezama s Bunjevcima čiji su preci glasovali za prisajedinjenje Baranje Srbiji) ne natura svim Hrvatima u Srbiji, od kako su ovdje osnovane institucije Hrvata kao nacionalne manjine, bunjevačke običaje, bunjevački jezik i kulturu te bunjevačke velikane kao što su upravo Ivan Antunović, Blaško Rajić, Paja Kujundžić i drugi!!! Pored silnog vremena i novca za dokazivanje tko su zapravo Bunjevci danas u Republici Srbiji po popisu ima 16.706 Bunjevaca (kao poseban narod koji s Hrvatima nema veze), a koliko je onih koji se izjašnjavaju kao „bunjevački Hrvati“ (nepostojeća odrednica pri nacionalnom izjašnjavanju) nikako ne možemo saznati. Po svim parametrima ih je jako malo.
 
Da stvar bude gora iz tog malog broja „bunjevačkih Hrvata“ u sve segmente kulture i politike 57.900 Hrvata u Republici Srbiji (i na ključna plaćena mjesta) infiltriralo se (isključivo manipulacijama) nelokiko desetina „bunjevačkih Hrvata“ i poltroma g. Tomislava, koji praktično drže sve (i novac) u svojim rukama. Ovo spada u finale velike stoljetne bunjevačke podvale nad Hrvatima u Vojvodini (sve vrijeme govorim isljučivo o tom prostoru) i uskoro će tu ostati samo Bunjevci (i možda nešto Šokaca, koji su na sličnom bunjevačkom putu). Koliko g. Tomislav brine za Hrvate u Vojvodini (Srbiji) pokazuje njegova u posljednje vrijeme grozničava borba preko svog twittera za osobno političko (čitaj, materijalno) uhlebljenje, vukući sve Hrvate u Vojvodini (i Srbiji) na nove nedaće. Bunjevci su se iz njih definitivno izvukli i sada slave, Tomislavovih malo „bunjevačkih Hrvata“ će se već nekako snaći, kao i devedesetih godina prošlog stoljeća, a ovdašnji Hrvati bi mogli početi vikati: Upomoć! (ako ih itko uopće bude htio čuti).
 

Branimir Miroslav Tomlekin

Predstavljanje zbirke pripovijedaka Troje iz plemena

 
 
Predstavljanje zbirke pripovijedaka Troje iz plemena i susret s autorima, čileanskim piscima hrvatskoga podrijetla – akademikom Eugenijem Mimicom, Guillermom Mimicom i Vesnom Mimica održano je u organizaciji Gradske knjižnice Kaštela u srijedu 13. studenoga 2019. godine u Nadbiskupskom kaštelu u Kaštel Sućurcu (Muzej grada Kaštela, Gospojska štrada 1).
https://guillermomimica.files.wordpress.com/2017/10/photo21-e1508507609519.jpg?w=934&h=435&crop=1
Autore i zbirku predstavili su će Branka Bezić Filipović iz Hrvatske matice iseljenika koja je knjigu i priredila za hrvatsko izdanje,Zoran Bošković iz nakladničke kuće Naklada Bošković, Renata Dobrić, ravnateljica Gradske knjižnice Kaštela te autori.
Ulomke iz zbirke kazivala je Mira Marinović Batić, a u glazbenom dijelu programa nastupio je zbor Osnovne škole kneza Trpimira - Kaštel Gomilica/Kaštel Kambelovac.
 
Knjiga Troje iz plemena obuhvaća priče čileanskih autora hrvatskih korijena koji nose isto prezime Mimica – akademika Eugenija Mimice Barassija i Guillerma Mimice iz Punta Arenasa te Vesne Z. Mimica iz Santiaga de Chilea, uspješnih potomaka Hrvata koji su iz mjesta Mimice kraj Omiša u Čile došli u potrazi za boljim životom i u toj zemlji stvorili svoj dom.
 
Danas u Čileu djeluje puno uspješnih ljudi hrvatskih korijena, među kojima se osobito ističu književnici. Prema nekim statistikama u čileanskoj je književnosti registrirano gotovo 300 književnika hrvatskih korijena. Premda su njihove teme osobne i jedinstvene, svi su na neki način povezani s Hrvatskom. Nisu izgubili svoje podrijetlo. Upravo to žele istaknuti i troje autora zastupljenih u ovoj knjizi kojom žele naglasiti svoj identitet i povezanost sa zemljom iz koje potječu njihovi preci. Osim podrijetlom, povezani su i kratkim pričama raznolika sadržaja – od realističkoga do fantastičnoga – u kojima se, između ostalih tema, bave i sudbinom čovjeka u suvremenome svijetu. Također, u ovoj zbirci pripovijesti nailazimo i na priče čija se tematika odvija u Magallanesu, na krajnjem jugu Čilea kamo su prvo dolazili naši zemljaci u potrazi za zlatom i priče iz kojih možemo spoznati u kakvim su surovim uvjetima živjeli oni koji su otišli s toploga otoka Brača i iz drugih hrvatskih mjesta (u ovome slučaju iz Mimica pokraj Omiša) da bi sebi i svojoj djeci osigurali budućnost, istaknula je dr. sc. Željka Lovrenčić, koja je knjigu predstavljala u NSK u Zagrebu, dodajući kako je knjiga zanimljiva i dirljiva jer se njome povezuju sudbine troje uspješnih čileanskih književnika koji u svojim pričama tragaju za identitetom i pripadnosti određenomu narodu.
Eugenio René Mimica Barassi (Punta Arenas, Čile,  4. studenoga 1949.) čileanski je akademik i pisac hrvatskoga podrijetla. Potomak je hrvatskih doseljenika iz omiškoga mjesta Mimice. Piše novele i kratke priče i član je Čileanske akademije. Od 1990. godine redoviti je član razreda za jezik, a od 1985. do 1987. godine predsjedavao je Društvom pisaca pokrajine Magallanes.
 
Guillermo Mimica Cárcamo čileanski je umirovljeni diplomat hrvatskoga i francuskoga podrijetla. Rođen je i odrastao u regiji Magallanes na jugu Čilea. Po struci je pravnik, a kao profesionalni diplomat obavljao je visoke dužnosti u desetak zemalja svijeta. U Francuskoj je živio gotovo 40 godina, a danas živi u Santiagu.
Vesna Zorka Mimica rođena je u glavnome gradu Čilea, u Santiagu de Chileu, a potomkinja je hrvatskih doseljenika iz omiškoga mjesta Mimice u čileanski Porvenir. Od 1990. godine živi i radi u Španjolskoj. Višestruko je nagrađivana likovna umjetnica, a aktivno se bavi i književnim radom. Autorica je triju romana, od kojih su dva prevedena na hrvatski jezik i nalaze se u tisku. Posebno je zanimljiv njezin predzadnji roman Labudovi crnog vrata, čija je fabula utemeljena na istinitim pričama o životu Hrvata na jugu Čilea.
 

Renata Dobrić

Anketa

Komu ćete dati svoj glas na predsjedničkim izborima?

Petak, 13/12/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1210 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević