Get Adobe Flash player
POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

Riječ "samodopisivanje" sama po sebi najbolje govori kakvo nas...

Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

Sjetite se svih putovanja bivših predsjednika. Osim toga, tko...

Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

Kardinal Stepinac i tadašnja hrvatska država organizirali su...

Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

Oni koji blokiraju proglašenje svetim bl. Stepinca blokiraju i...

Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

Komunistička Partija Jugoslavije donosila je odluke suprotne postojanju i...

  • POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

    POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

    srijeda, 16. rujna 2020. 17:30
  • Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

    Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

    ponedjeljak, 14. rujna 2020. 15:00
  • Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

    Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

    četvrtak, 17. rujna 2020. 18:43
  • Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

    Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

    četvrtak, 17. rujna 2020. 09:45
  • Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

    Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

    četvrtak, 17. rujna 2020. 09:55

Vesna Pešić: Bunjevci (u Srbiji) malo jesu Hrvati, malo nisu Hrvati!

 
 
Nije dovoljno što u Srbiji takozvana „Hrvatska riječ“, ovaj saziv HNV-a od većine „bunjevačkih Hrvata“ (nepostojeća odrednica pri nacionalnom izjašnjavanju) Zavod za kulturu vojvođanskih (?) Hrvata i takozvani Dnevnik na hrvatskom jeziku troše mulijun eura godišnje koji pripada svim Hrvatima (57.900) u Srbiji upinjući se dokazati koliko su Bunjevci u Srbiji Hrvati, već se i njihov velikan ispod đerma u Đurđinu, predsjednik „jedine relevantne parlamentarne hrvatske političke stranke“ koja ima svega 3 (slovima: tri) predstavnika u vlasti na lokalnoj razini u cijeloj Srbiji, pretvara u podguznu muvu (kako kažu Bunjevci) i na svom twitter-u citira jednu od svojih podguznih muva, koja u „Hrvatskoj riječi“ po stoti put ispire mozak svim Hrvatima svijeta na ovu temu.
„Niste svijesni kako lako zapaljivu temu na Twitteru otvarate“ – prvi je komentar na ovaj tisućiti ispad ovog bunjevačkog velikana ispod đerma u Đurđinu. Naime, već svima pada u oči da, dok se Bunjevci tamo daleko na severu Bačke komotno (jer su „naši“, kako kaže Vojislav Šešelj) bave manipulacijama, plagijatima i smicalicama trošeći novac svih Hrvata u Srbiji, srijemskim Hrvatima u Platičevu razbijaju prozore na dvorani Pastoralnog centra!
Zna se koji Hrvati nisu „tikve bez korijena“!
(Vesna Pešić: „Bunjevci (u Srbiji) malo jesu Hrvati, malo nisu Hrvati!“)
Da slika bude potpuna, upravo je autor predmetnog teksta u „Hrvatskoj riječi“ proglasio predmetnog twitteraša jedinim živim hrvatskim velikanom baš pod đermom u Đurđinu, što je proglašeno za veliku kulturnu manifestaciju svih Hrvata u Republici Srbiji!!!
„Ja tebi, ti meni, a sve za hrvatski novac“ je parola ovih bunjevačkih podguznih muva iz donjotavankutskog trokuta (Subotica i okolica)!
Tu ne spada 16.706 Bunjevaca koji jasno i glasno kažu da nisu Hrvati!
 

Miroslav Cakić

Nova knjiga hrvatsko-američkog znanstvenika i pisca Vladimira P. Gossa

 
 
Znanstvenik i pisac Vladimir Peter Goss ovih je dana u Zagrebu objavio sintetsku monografiju o počecima hrvatske umjetnosti. Zagrebačka izdavačka kuća Ibis grafika upravo je tiskala knjigu Vladimira P. Gossa "Početci hrvatske umjetnosti", čija je građa raspoređena na 488 stranica. Autor je hrvatsko-američki znanstvenik, pisac i novinar, Professor emeritus povijesti umjetnosti Sveučilišta u Rijeci, a tijekom karijere predavao je na University of Michigan, University of North Carolina i University of Tel Aviv. Autor je ili suautor sedamnaest znanstvenih knjiga ili kataloga i stotinu i pregršt znanstvenih studija s naglaskom na razdoblja predromanike i romanike na Mediteranu i Jugoistočnoj Europi.
https://cdn.hkm.hr/2020/07/goss-200723.jpg
Kao predsjedatelj sekcija i/ili izlagač nastupio je na 68 međunarodnih skupova. Po dolasku u Hrvatsku 1999. nastavlja znanstveno-nastavničku karijeru na Sveučilištu u Rijeci kao redoviti profesor i redoviti profesor u trajnom zvanju od 2002. do 2012., te se uz srednjovjekovnu umjetnost i kulturu posebice bavi studijima prostora, kulturnog pejsaža i dosega umjetničke kritike. Tijekom Domovinskog rata bio je dopisnik Večernjeg lista iz SAD-a te (pro bono) voditelj Odjela za promidžbu Nacionalne federacije američkih Hrvata. Objavio je tisuće novinskih članaka, osvrta, kritika. Suautor je i urednik segmenta o povijesti hrvatske umjetnosti za projekt HAZU o resursima od nacionalne važnosti, svezak II., Kultura (u pripremi). Autor je deset romana i narativnih kronika, te osamdesetak kratkih priča. Kratka priča „Kukavica“ objavljena je u zbirci Zašto volim Zagreb (Vjesnik 2000.), a „Grlica“ u antologiji Trenutak proze – hrvatska kratka priča (Znanje 2010.). Kritičari su nazvali Gossa „pjesnikom domovinskog rata“, a njegov pripovjedački stil uspoređivan je s onim Saula Bellowa.
 
Kulturni krajolik
 
Knjiga istražuje odnos umjetničkog stvaralaštva kao funkciju prostora i stvaralačkog duha, nature i kulture, međuprožimanjem kojih se prirodni kajobraz transformira u kulturni krajolik. Autor prati razvoj umjetnosti u hrvatskom prostoru, tj. prostoru u koji su se doselili Hrvati i koji oni dijele sa zatečenim stanovništvom i s povijesnim suputnicima u tom prostoru, na pr., predpovijesnom tradicijom Ilira i Kelta, klasičnom kulturom Grčke i Rima, ranosrednjovjekovnim stvaralaštvom Langobarda i Franaka. U odnosu na temeljne oblike ljudskog postojanja – grad i selo – Hrvati prvenstveno pripadaju sferi rusa te se tako uklapaju u ladanjsku tradiciju i predrimskog Ilirika i ranog srednjeg vijeka, ali u viskokoromaniziranoj rimskoj Dalmaciji i Panoniji prihvaćaju i tečevine antičke i kasnoantičke urbane kulture. Najsretniji trenutci hrvatske povijesti, pa tako i stvaralaštva, dešavaju se kad su ladanjski i gradski elementi u harmoničnoj ravnoteži – a to se zbiva u hrvatskoj predromanici, dalmatinskoj urbanoj kulturi 13. stoljeća, dubrovačkoj renesansi, sjeverozapadno-hrvatskom baroku, u bidermajeru, hrvatskoj Modernoj, Secesiji, u pothvatima proširenja Zagreba od kasnijeg 19. do potkraj 20. stoljeća, u hrvatskoj naivnoj umjetnosti. No već je i visoko urbanizirani Rim u svojim izvanrednim vilama rustikama u kristalnim jadranskim zaljevima i na idiličnim padinama Medvednice ili Bilogore pokazao da i urbani čovjek zna uživati i stvarati u izvangradskoj sredini slušajući priče i snove zapisane u prostoru.
 
Temelji prostorne kreativnosti
 
Autarhičnost i prometna nepovezanost hrvatskog prostora rezultirala je bogatstvom oblika, ali je i zajednički temelj na kojem se izgradila nacionalna kultura. Kad god je Hrvatska zapadala u pompoznu grandioznost dolazilo je do kratkih spojeva u životu nacionalnog bića. Nametnuta urbanizaija je u suprotnosti s hrvatskom općom ekologijom, jer Hrvatska nikad nije bila (samo) zemlja metropola. No kad se i skrene s dobrog ustaljenog puta, hrvatski prostor, i duh koji ga modificira, nalaze načina da se vizije upisane u krajobraz ponovno otkriju. Početci se ponavljaju tijekom povijesti, pa i danas, ali u novom, izvornom ruhu. Ako je nešto dobro, i u skladu s okolišem i predajom, ono se može legitimno dogoditi u bilo kojem povijesnom trenutku. Standardno sinkronično sagledavanje obogaćuje se dijakroničkim pristupom, a stilska razmatranja uvidima u individualnost umjetnika i umjetničkog djela.
 
Pripovijest o znamenitostima
 
Tekst prate 142 ilustracije, razmjerno malo za broj stranica. Odabrane su tako da slijede priču o postojanju i stvaralaštvu jednog naroda u konkretnom prostoru i etničkom okruženju, ispričane prvenstveno uradcima likovnih umjetnosti. Nisu ilustracije individualnog opusa ili fenomena već doprinos razumijevanju središnje teme: što je umjetnost i kako nastaje – od stvaralačkih pojedinaca i skupina do univerzuma. Poseban šarm unose izvorni crteži akademske slikarice Karine Sladović. Knjiga je namijenjena znanstvenoj zajednici ali svakako i zainteresiranom laiku. Kako bi se zadovljilo obje skupine trinaest dodataka osvjetljava neka znanstveno složenija mjesta u narativu i pruža stručnjaku uvid u znanstveni aparat potreban za njihovo dublje razumijevanje, a oslobađa laičkog čitatelja od njemu ne toliko bitnih stručnih finesa, tako da se ne prekida tijek i ritam pripovijesti. Jer ova knjiga nije samo povijest, već i pripovijest u istom onom duhu u kojem je autor na svom životnom putu i znanstvenik i književnik, domoljub i društveni kritik, racionalist i vizionar, građanin i vilan.
U pripremi je skraćena verzija na engleskom u obliku internetskog izdanja.
 

Vesna Kukavica

Sva tri saborska zastupnika izabrana su prvenstveno glasovima hrvatskih državljana u Bosni i Hercegovini

 
 
Ima li hrvatsko iseljeništvo predstavnika u Hrvatskom saboru nakon ovih izbora? Vrlo kratko i jasno – nema. Sva tri saborska zastupnika izabrana su prvenstveno glasovima hrvatskih državljana u Bosni i Hercegovini (BiH). Ove je godine broj aktivno registriranih birača za izbore za zastupnike u Hrvatski sabor izvan Republike Hrvatske (RH) iznosio 184.786. Od toga je na BiH otpalo 96.535, odnosno 52,24 posto, dakle nešto više od polovice. Na izbore je u 11. izbornoj jedinici izašlo 28.790 birača, što je izlaznost od iznimno niskih 15,58 posto. Nadalje, od onih koji su izašli na izbore, njih 21.898 glasovali su u BiH. Zastupljenost hrvatskih državljana iz BiH u ukupnom broju Hrvata koji su glasovali na ovim parlamentarnim izborima iznosi visokih 76,1 posto.
https://fenix-magazin.de/wp-content/uploads/2018/07/wollfy-krasic-2.jpg
Wollfy Krašić
 
Onima neupućenima u temu ova se informacija zasigurno ne će učiniti problematičnom. Glasovao je onaj tko je želio i unatoč jako niskoj izlaznosti, rezultati su legitimni. Međutim, hrvatski državljani, iseljenici u zapadnoj i sjevernoj Europi te prekomorskim zemljama već gotovo dvadesetak godina trpe konstantno degradiranje svojih prava, što rezultira sve nižom izlaznošću. Nadalje, mnogi od onih koji su zadržali idealistički stav i nastavljaju konzumirati svoje demokratsko pravo na glasovanje, suočeni su s nizom birokratskih prepreka te činjenicom da na glasačka mjesta moraju putovati po nekoliko stotina, pa i više od tisuću kilometara.
 
Tako je u golemoj Kanadi moguće glasovati samo na dva mjesta (Mississauga i Ottawa), a ondje je registrirano samo 1818 birača. Južnije, u SAD-u, moguće je glasovati u Chicagu, Los Angelesu, New Yorku i Washingtonu, a registrirano je neznatno više birača nego u Kanadi – njih 2111. U Kanadi je na glasovanje izašlo 518 osoba, a u SAD-u 131. U Australiji je nešto bolja situacija; ondje je registrirano 2 380, a glasovalo je njih 771. Imajući na umu broj Hrvata i njihovih potomaka u ovim državama (procjena je da ih je samo u SAD-u više od 1,2 milijuna), oslikano je stanje porazno, katastrofalno, budući da je jasno kako hrvatske vlasti od osamostaljenja nadalje nisu uspjele stvoriti snažnije veze s hrvatskim iseljeničkim zajednicama u ovim državama, što bi se očitovalo i kroz uzimanje hrvatskog državljanstva kao želje za poslovnom, znanstvenom, kulturnom i drugom suradnjom ili pak posljedice spomenutih procesa. Ipak, može i gore, a to je slučaj s Južnom Amerikom.
 
Procjenjuje se da hrvatska zajednica u Argentini broji oko četvrt milijuna osoba, u Čileu živi više od 200.000 osoba hrvatskog podrijetla, Brazilu oko 70.000, Peruu oko 6000, Boliviji oko 5000, kao i Paragvaju te Urugvaju, Ekvadoru oko 4000, a prije teškim nemirima razorenoj Venezueli oko 5000. S druge strane, na popisu zemalja s aktivnim registriranim biračima za izbore za Hrvatski sabor nalazi se samo Argentina s 86 osoba, od kojih je glasovalo njih 37. Prvi put, glasovanje nije bilo moguće u Čileu i Brazilu, baš kao ni u Južnoafričkoj Republici, u kojoj živi oko 8000 Hrvata i njihovih potomaka. Upada u oči da se na listi država u kojima je moguće glasovati ne spominje ni Novi Zeland, u kojem živi više od 100.000 Hrvata i njihovih potomaka, a njih više od 2500 ima hrvatsko državljanstvo. Što se tiče zapadnoeuropskih zemalja, najviše aktivno registriranih birača je u Njemačkoj, njih 30.477. Na ove ih je izbore izašlo samo 2 657. Broj Hrvata i njihovih potomaka u Njemačkoj broji se u stotinama tisuća. Hrvatski iseljenici s pravom glasa, sve da i nekim čudom uspiju vlastitim glasovima izabrati saborskog zastupnika, pogođeni su i getoiziranjem u Hrvatskom saboru. Odnosno, bez obzira na to koliko Hrvata izvan RH izašlo na izbore (bilo u BiH, bilo u ostalim zemljama), mogu izabrati samo tri zastupnika.
 
Ta činjenica također djeluje demotivirajuće prilikom raspisivanja izbora. Konkretnim preprekama, zanemarivanju i marginaliziranju u izbornim procesima, pridruženi su i drugi mnogobrojni oblici maćehinskog odnosa vlasti RH prema hrvatskim iseljenicima s hrvatskim državljanstvom, ali i iseljeništvu uopće. Iluzije, nade i snovi da će stvaranje samostalne hrvatske države konačno rezultirati masovnim povratkom u domovinu, prestankom iseljavanja i stvaranjem čvrstih veza na relaciji iseljeništvo-domovina mrtvi su i pokopani u glavama ogromne većine iseljenika. To ilustriraju i ovi izbori. Ono što na kraju ovoga dijela možemo zaključiti jest da je utjecaj hrvatskog iseljeništva na ove izbore u RH bio gotovo nepostojeći. U devet zemalja s velikim hrvatskim iseljeničkim zajednicama u kojima je bilo moguće glasovati (Argentina, Australija, Austrija, Francuska, Kanada, Njemačka, SAD, Švedska i Švicarska), bilo je registrirano 46.953 birača. Glasovalo je njih 5068. Ova analiza ne smije biti shvaćena kao napad na hrvatske državljane u BiH. Štoviše, i oni su, baš kao i hrvatski iseljenici s pravom glasa zakinuti i marginalizirani trenutnim izbornim sustavom.
 
Gledajući šire, Hrvati u BiH Hrvatskoj trebaju biti najvažniji geopolitički saveznik u okruženju. Nemoguće je prenaglasiti važnost RH za Hrvate u BiH i obrnuto na nizu polja. Hrvatske se vlasti posebno moraju angažirati unutar legalnih okvira u pomoći Hrvatima u BiH da zaista budu ravnopravan i konstitutivan narod. No, ulogu i važnost koju bi Hrvati u BiH trebali imati za RH u okružju, na svjetskoj bi razini trebali imati hrvatski iseljenici, kako hrvatski tako i strani državljani. Iako se Hrvatska ne može mjeriti sa svjetskim gigantima poput Indije i Kine, u čijem rastu i razvoju njihovo iseljeništvo igra zamjetnu ulogu, svakako bi kao uzore trebala uzeti Izrael, Irsku ili malenu Armeniju, čija se krvava povijest u 20. stoljeću ispisana gubitkom teritorija i istrebljenjem i masovnim iseljavanjem stanovništva nažalost može uspoređivati s hrvatskom. Njihovi primjeri pokazuju da od iskrene i opširne suradnje mogu profitirati i matična zemlja i njeno iseljeništvo. Hrvatska nažalost ide u suprotnom smjeru.
 
Za početak redefiniranja odnosa između Hrvata izvan RH (s hrvatskim državljanstvom i bez njega) potrebno je pronaći vrstu izbornog sustava u kojem hrvatski državljani u BiH neće, uvjetno rečeno, preglasavati ostale Hrvate izvan RH (oni, nažalost, to jako dobro kušaju na svojoj koži, u mnogo goroj i opasnijoj varijanti) te sustav koji neće biti diskriminirajući prema svim Hrvatima izvan RH – a takav je ovaj trenutni. Mogućnost elektroničkog glasovanja jest metoda koja bi uvelike anulirala veliku prepreku, koja sprečava mnoge hrvatske državljane u inozemstvu da glasuju. Što se tiče izmjene načina na koji glasuju hrvatski državljani izvan RH, neki predlažu povećanje broja saborskih zastupnika koje bi birala tzv. dijaspora, dok drugi predlažu da jednog zastupnika biraju hrvatski državljani iz BiH, drugog oni iz ostatka Europe, a trećeg oni iz prekomorskih zemalja. RH bi, u kontekstu ukupnih reformi koje su joj prijeko potrebne, trebala ići na smanjenje broja saborskih zastupnika.
 
Drugi prijedlog ide za poštenijom raspodjelom „dijasporinih“ saborskih zastupnika, ali je zadržava u marginalnoj poziciji prema ostalim hrvatskim državljanima. Jedina mogućnost za pravedniji položaj hrvatskih državljana izvan RH jest promjena cijelog izbornog sustava, u kojem će svaki glas, bio on dan u Lici, Međimurju, Konavlima i Baranji, ili Kaliforniji, Viktoriji, Buenos Airesu, Bavarskoj, Gradišću, Moliseu ili Hercegovini biti jednakovrijedan. Ista je stvar i sa sumom odnosa između Hrvata izvan RH i Hrvatske. Jedino radikalna transformacija načina na koji je ustrojena i na koji funkcionira RH otvara mogućnost i za bolji život hrvatskih građana unutar RH i njeno snažnije povezivanje s milijunskim hrvatskim iseljeništvom, što može stvoriti preduvjete za povratak dijela iseljenika. Iako to mnogi pokušavaju pobiti, interesi najvećeg dijela stanovništva RH i hrvatskog iseljeništva su istovjetni – Hrvatska s više demokracije i slobode. Ne napuštaju li Hrvati svoju domovinu već više od stoljeća upravo zbog deficita tih faktora?


Wollfy Krašić, https://m.vecernji.hr/vijesti/ima-li-hrvatsko-iseljenistvo-predstavnika-u-hrvatskom-saboru-nakon-ovih-izbora-1416893

Anketa

Hoće li predsjednik Vlade A. Plenković, zbog afere Josipe Rimac, prvoga smijeniti ministra Tomislava Ćorića?

Petak, 18/09/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1691 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević