Get Adobe Flash player
Plenković ne želi provesti Rezoluciju EP-a

Plenković ne želi provesti Rezoluciju EP-a

Lustracija znači skidanje stigme s hrvatskoga naroda da je...

"Duboka država", Manolić i Buda

Nitko tko nije umočen u njihove stare strukture ne može u ovoj zemlji doći...

Hrvatski izbori na tragu događanja iz sv. Gottharda

Hrvatski izbori na tragu događanja iz sv. Gottharda

Plenkovićeva Hrvatska - poslušan i pouzdan provoditelj stranih...

Dokle će HAZU trpjeti primitivnoga Blagonića?

Dokle će HAZU trpjeti primitivnoga Blagonića?

Je li HAZU ozbiljna znanstvena institucija u Hrvata ili tračerski...

Zaustavite Reuters i Eurostat!

Zaustavite Reuters i Eurostat!

Poslijepotresni grafiti na površinama javnog prostora u...

  • Plenković ne želi provesti Rezoluciju EP-a

    Plenković ne želi provesti Rezoluciju EP-a

    srijeda, 08. srpnja 2020. 08:00
  • "Duboka država", Manolić i Buda

    srijeda, 08. srpnja 2020. 07:36
  • Hrvatski izbori na tragu događanja iz sv. Gottharda

    Hrvatski izbori na tragu događanja iz sv. Gottharda

    četvrtak, 09. srpnja 2020. 11:30
  • Dokle će HAZU trpjeti primitivnoga Blagonića?

    Dokle će HAZU trpjeti primitivnoga Blagonića?

    srijeda, 08. srpnja 2020. 07:33
  • Zaustavite Reuters i Eurostat!

    Zaustavite Reuters i Eurostat!

    četvrtak, 09. srpnja 2020. 11:26

Obilje raznovrsnih domovinskih i iseljeničkih priloga s udaljenih meridijana

 
 
Uz raznovrsne priloge iz hrvatskih zajednica s pet kontinenata časopis Matica u broju 5 (2020.) u seriji Jadranski otoci donosi iseljeničke priče Mljećana te kulturno-povijesne i prirodne znamenitosti otoka Mljeta, smještenog u čarobnom dubrovačkom akvatoriju…
https://storage.glasistre.hr/MediaServer/Photos/Download/164064?Format=1
Iz tiska je izišlo svibanjsko izdanje časopisa Matica koje donosi obilje raznovrsnih domovinskih i iseljeničkih priloga s udaljenih meridijana od Sjeverne do Južne Amerike kao i bližeg europskoga susjedstva. Građa, koju su napisali renomirani publicisti, raspoređena je na sedamdesetak stranica magazinskog formata te ilustrirana sa stotinjak fotografija, među kojima su najvrednije one snimljene u autentičnim lokalitetima metropolitanskih područja s udaljenih kontinenata, gdje naraštajima žive hrvatske iseljeničke zajednice poput Pittsburgha ili São Paula… Urednica časopisa Matica je Ljerka Galic, a nakladnik mu je Hrvatska matica iseljenika u 69 godištu. Svaki prilog časopisa Matica ima i sažetak na engleskom jeziku.
 
Vijesti iz Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH usredotočene su na stipendiranje mladih hrvatskih korijena iz inozemstva u ovoj akademskoj godini kada se dodjeljuje rekordnih 500 stipendija. Opisana je, nadalje, upućena financijska pomoć Vlade RH Hrvatima u Bosni i Hercegovini za borbu protiv epidemije koronavirusa.
Trideseta je obljetnica formiranja Hrvatskoga sabora i suvremenog parlamentarizma u Hrvatskoj čije je etape opisao mladi povjesničar Josip Mihaljević iz Hrvatskog instituta za povijest Sveučilišta u Zagrebu.
Zasebni tematski sklop posvećen je posljedicama razornog potresa u Zagrebu 22. ožujka 2020., s osvrtom na oštećenja simbola Lijepe Naše – zagrebačke katedrale. Usto, opisana su i manja oštećenja Doma iseljenika tj. zgrade Hrvatske matice iseljenika. Na vremenskoj okomici od 140 godina donosimo i Šenoin zapis o potresu u Zagrebu 1880.
 
Obrađeni su glavni rezultati hrvatskog predsjedanja Vijećem Europske unije, uključujući Zagrebačku deklaraciju o zapadnom Balkanu, repatrijacijama Hrvata iz trećih zemalja te ostalih građana EU-a u korona krizi. Bilježimo i akcije solidarnosti među 27 – članica EU-a u nezapamćenoj gospodarskoj i zdravstvenoj krizi. S druge strane, opisana je humanitarna pomoć domovini koja stiže sa svih strana svijeta iz naše dijaspore od Norveške do SAD-a. Tu je uobičajeno prisutna i solidarnost američkih Hrvata i Hrvatske bratske zajednice Amerike spram Lijepe Naše, a donosimo i informacije o njezinu uspješnom poslovanju unatoč ekonomskoj paralizi svjetskoga gospodarstva izazvanoj Covidom-19.
 
Ne propustite priloge stalnih Matičinih kolumnista kao što su abecednim redom Šimun Šito Ćorić, Darko Mihelj, Marin Knezović, Marjana Kremer, Davor Schopf, Nino Sorić i Sanja Vulić.
Među važnim obljetnicama opisan je zlatni jubilej Hrvatske katoličke misije Koblenz, koja okuplja oko 4.000 Hrvata u tom dijelu Njemačke. Članak je napisao stalni Matičin  suradnik, pisac i urednik njemačke Žive zajednice, dr. sc. Adolf Polegubić iz Frankfurta na Majni.
Temat Jadranski otoci posvećen je kulturno-povijesnim i prirodnim znamenitostima otoka Mljeta, smještenog u čarobnom dubrovačkom akvatoriju. Uz otočku stazu svetoga Pavla i književnu rezidenciju Odisejevo utočište, čitateljstvu bi mogle biti zanimljive životne karijere mljetskih iseljenika i to iz New Yorka i iz Kalifornije. Predstavljamo Mljećanina, velikog humanista, donatora i patriota, Niku Hazdovca iseljenika iz San Pedra.
 
Obilježavajući Jurjevo u domovini i iseljeništvu, uredništvo se tom blagdanu zahvalilo i živopisnom naslovnicom u nježnim proljetnim bojama.
Uz manifestaciju Noć knjige opisan je Matičin Virtualni festival iseljeničkih knjiga. Svibanjski svezak Matice donosi životne priče dvoje izuzetnih liričara Maje Perfiljeve i Vjenceslava Čižeka - rođenih u čarobnoj Boki kotorskoj, čije su se umjetničke karijere razvile izvan njihova zavičaja, a djela su im još za života uvrštena u najpoetičnija antologijska ostvarenja hrvatskoga pjesništva 20. stoljeća. Maja je autorica najizvođenijih hrvatskih balada koje su upisane u povijest hrvatske glazbene scene od sarajevskog vokalnog sastava „Indeksi“ do ode Kotoru znane Bokeljske noći koju izvodi Vice Vukov, dok je egzilant s višegodišnjom njemačkom putovnicom Vjenceslav autor potresnih lirskih minijatura utkanih u kanon hrvatske duhovne lirike olovnih vremena o čijem liku i djelu piše predsjednik Društva hrvatskih književnika profesor Đuro Vidmarović.
Memo muzeju Puli je novost na koju čitatelji sigurno neće biti ravnodušni. Preporučujemo i mozaično složene rubrike kao što su Crorama (Hrvoje Salopek) i vijesti iz športa (Željko Rupić).
Poveznica Matica 5/2020: https://matis.hr/wp-content/uploads/2020/05/Matica-2020_5-za-web.pdf
 

Vesna Kukavica

Negativna selekcija ili 'teror' "bunjevačkih Hrvata" nad Hrvatima u Vojvodini

 
 
U svojim otvorenim pismima stalno pišem o negativnoj selekciji u kulturi i u politici u hrvatskoj nacionalnoj zajednici u Republici Srbiji jer su sve krovne institucije te zajednice koncentrirane u Subotici. Danas su praktično u rukama jednog čovjeka, “bunjevačkog Hrvata” (nepostojeća odrednica pri nacionalnom izjašnjavanju u državi u kojoj živimo) Tomislava Žigmanova, koji je u njima zaposlio svoje poslušnike, u najvećem broju upravo “bunjevačke Hrvate” iz donjotavankutskog trokuta (Subotica i okolica). Tako donjotavankutski trokut, kao Bermudski, guta sve što pripada Hrvatima, kojih ima 57.900 u Republici Srbiji, i guši svaku njihovu aktivnost. Primjera je bezbroj, a ovaj, iz oblasti kulture, je egzaktno matematički dokaziv.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/9/95/2007.12.07._Gy%C3%B6rgy%C3%A9n_Djurdjin_-_panoramio.jpg/1200px-2007.12.07._Gy%C3%B6rgy%C3%A9n_Djurdjin_-_panoramio.jpg
Naime, Pokrajinsko tajništvo za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine - nacionalne zajednice objavilo je, kako piše “Hrvatska riječ” br. 891. od 15. svibnja 2020., rezultate Javnog natječaja za sufinanciranje programa i projekata usmjerenih na unapređenje prava nacionalnih manjina - nacionalnih zajednica u AP Vojvodini u 2020. godini. Za hrvatsku nacionalnu manjinu izdvojeno je 3,2 milijuna dinara.
Lijepo, rekao bi svatko, ali “Hrvatska riječ” ne objavljuje rezultate natječaja već nas upućuje na internet stranicu Pokrajinskog tajništva:
www.puma.vojvodina.gov.rs To je jedna od bezbroj perfidnih igrica “bunjevačkih Hrvata”, jer od 57.900 Hrvata u Republici Srbiji “Hrvatsku riječ” ne čita najmanje 57.000, budući u njoj nema skoro ništa što bi ih zanimalo, a i može se kupiti na vrlo malom broju mjesta. To što nikako ne možemo saznati koliki je tiraž “Hrvatske riječi” i koliko se primjeraka proda je još jedna igrica “bunjevačkih Hrvata” iz donjotavankutskog trokuta.
 
Od onih koji čitaju taj tjednik najmanje četiri petine neće otvoriti internet stranicu Pokrajinskog tajništva, ne sluteći da je tamo prava slika i prilika na koji način “bunjevački Hrvati” iz donjotavankutskog trokuta jedu meso i kolače, a ostalim Hrvatima ostavljaju koske i mrvice!
Idemo na matematiku, ali prethodno moramo reći da se Pokrajinsko tajništvo za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine - nacionalne zajednice AP Vojvodine pri dodjeli sredstava manjinskim zajednicama orijentira prema sugestijama nacionalnih vijeća tih zajenica. U tom grmu baš i leži zec!   
Prva jednačba, broj Hrvata u Srbiji, odnosno u Vojvodini:
 
Republika Srbija         57.900 Hrvata
AP Vojvodina             47.033
Grad Novi Sad              5.335
Grad Subotica            14.151
Grad Sombor               7.070
 
Dakle, od 57.900 Hrvata u Republici Srbiji 47.033 su u Vojvodini, što znači da je oko 11.000 Hrvata u ostalim dijelovima Srbije, uglavnom u Beogradu. U ovom primjeru podjela Hrvata na one u Vojvodini i one u Srbiji je korektna jer se radi o novcu poreznih obveznika AP Vojvodine, ali je kobna za ovih 11.000 Hrvata u mnogim drugim prilikama, posebice pri uslugama institucija koje su samo pokrajinske, kao što je, primjerice, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, čiji je ravnatelj upravo Tomislav Žigmanov!
Iz tablice se vidi da Sombor i Novi Sad zajednono imaju 12.405 Hrvata, a Subotica 14.151, što je približno jednako, ali druga (ne)jednačba kako je raspoređen novac govori o onim koskama i mrvicama:
 
Raspodjela novca Hrvatima u Srbiji
……………………………………………...........................
Donjotavankutski troku      2.330.000 dinara
Ostatak Bačke                      435.000
Novi Sad                                50.000
Banat                                            0
Srijem                                 385.000
……………………………………………..........................
 
Donjotavankutskom trokutu, u kojem živi nekoliko tisuća “bunjevačkih Hrvata”, dodijeljeno je 2.330.000 dinara, svim ostalim Hrvatima ono što je ostalo od 3,2 milijuna! Treba li komentar?! Stvar je šokantna, ali su šokantniji detalji oko rapodjele novca!
Primjerice:
HKPD “Đurđin” iz Đurđina ima u svom programu pet manifestacija lokalnog značaja:
-                     Prelo na salašu,đurđinsko prelo u pokladno vrijeme; lokalni značaj
-                     Dužijanca,kolovoz; lokalni značaj
-                     Rič pod đermom,književna manifestacija, kolovoz; lokalni značaj
-                     Doček sv. Nikole („Mikulaš“),6. prosinca; lokalni značaj
-                     Advent u Đurđinu,božićni koncert, izložba božićnjaka, prosinac; lok. zn.
Samo za Advent HKPD “Đurđin” je dobio 70.000 dinara:
 
HKUPD “Stanislav Preprek” iz Novog Sada ima samo tri manifestacije ali su dvije od njih pokrajinskog  značaja:
-                     Preprekovo proljeće,(promocija zbirke pjesama) travanj; pokr. značaj
-                     Preprekova jesen,(promocija zbirke kratkih priča) listopad; pokr. zn.
-                     Godišnji concertglazbeno pjevačke sekcije, prosinac; lokalni značaj.
Za sve tri manifestacije HKUPD “Stanislav Preprek” je dobio ukupno 50.000 dinara (pa još izhereno).
 
Manifestacije u Đurđinu su “nategnute”, da ne kažem izmišljenje, što je masovna pojava u donjotavankutskom trokutu (kao i izmišljanje udruga), i radi se uglavnom o običajima seljaka bunjevačkih koji žive na salašu. Odjednom su to postale velike kulturne manifestacije svih Hrvata u Srbiji!
A Preprekovo proljeće i Preprekova jesen su književne večeri Književnog kluba HKUPD “Stanislav Preprek” uz bogat program i promociju prethodno tiskanih zbirki pjesama, odnosno kratkih priča, po raspisanim natječajima za koje postoji velika zainteresiranost autora iz cijele regije. Pri tom treba primiti i brojne goste te dodjeliti nagrade za tri prvoplasirane pjesme, odnosno kratke priče. Ove manifestacije ostavljaju vrijedne tragove u književnosti Hrvata sa ovih prostora i zaista su od pokrajinskog, a može se reći i šireg značaja! Preprekova jesen ove godine je i svečano obilježavanje petnaeste obljetnice osnutka društva “Stanislav Preprek”. I to sve “vrijedi” ponižavajućih 10.000 dinara!!!
Ali ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, “bunjevački Hrvat” Tomislav Žigmanov, je na izmišljenoj manifestaciji lokalnog značaja Rič pod đermom u Đurđinupromoviran u jedinog živućeg velikana hrvatske književnosti sa ovih prostora, a na predlog Josipa Bakoa, “bunjevačkog Hrvata” iz Đurđina, kojeg je upravo Žigmanov uposlio u svom Zavodu!
Sa druge strane Žigmanovu kao konkurencija smeta Književni klub HKUPD “Stanislav Preprek” sa preko 60 izdanih knjiga njegovih članova, pa je na portalu svog Zavoda napisao bolesnu klevetu da književna djela “Stanislava Prepreka” vrednuju “ljubitelji Vojislava Šešelja”, a u svom časopisu “Nova riječ” još bolesniju i fašisoidnu “književnu kritiku” u kojoj traži spaljivanje jedne od tih knjiga! Jednom riječi, Književni klub HKUPD “Stanislav Preprek” treba uništiti!
U sve to se uklapa izjava predsjednice Hrvatskog nacionalnog vijeća, “bunjevačke Hrvatice” Jasne Vojnić (koju je također, kao sebi vrlo blisku osobu, ustoličio  Žigmanov), da ovdašnji hrvatski intelektualci rade protiv svoje zajednice!
Sliku o negativnoj selekciji u kulturi unutar ovdašnje hrvatske zajednice upotpunjuje uzdizanje od strane Žigmanova, kao glavnog urednika časopisa za  književnost i umjetnost (!?) ”Nova riječ”, pjesnikinje koja plagira mnoge poznate pjesnike, pa čak i Ivu Andrića, a ovaj časopis je postao legendaran po ulomku književnika kojeg također propagira Žigmanov (valjda kao idiličnu sliku pustara iliti salaša sa sjevera Bačke):
Onda, kada su me mati i otac ponekad odvodili na grob majčinih roditelja, tamo u pustaru. Sve do onog dana kada joj je, tek malo podalje od toga zajedničkog groba, otac rekao da ni ona nije ništa ino nego drolja s pustare, kao i ta vještica koja ju je rodila tu, u ovoj pripizdini u kojoj su se, pa svi to dobro znaju samo šute i degenerici do beskraja jebali s drugim degenericima...
Baš takvo je stanje i u politici, gdje je ovaj prvi čovjek kulture u ovdašnjih Hrvata također prvi i jedini!
I tako već desetak i više godina unazad, ustvari unazad više od sto godina pravog terora “bunjevačkih Hrvata” nad Hrvatima u Vojvodini! 
 

Miroslav Cakić, Novi Sad

Iseljenik koji se svojim radom podigao iz siromaštva do sreće i uspjeha na sjevernim pampama salitre 

 
 
Pasko Baburica (1875.-1941.) s Kalamote (Koločepa) obogatio se trgovinom mesa i salitre u Čileu, a bio je jedan od glavnih osnivača Jugoslavenskog Lloyda. Novčano je pomogao matičnu crkvu (1910.) i obnovio župničku kuću (1923.), izgradio prostrani pristanišni gat (1924.) i put oko luke Donjeg Čela na Koločepu, te obnovio zvonik (1929.) u Dubrovniku. Za obnovu zvonika Pasko je izdvojio oko 24.000 dolara. U Čileu podiže škole i druge ustanove, te 1927. osniva s Mihom Mihanovićem Jugoslavenski biro za informacije u Splitu i dr. List "Chicago Tribune" navodi: "Pasko Baburica... iseljenik koji se svojim radom podigao iz siromaštva do sreće i uspjeha na sjevernim pampama salitre, danas je najjača sila iza scene u čileanskoj vladi". Bio je glavni (u)dioničar (51%) Banco nacional de Chile. Tridesetak tvornica čileanske salitre omogućavale su tvrtki u vlasništvu (južnoamerički zapisanog) Pascuala Baburizze da bude poznat na bankarskim i poslovnim tržištima Londona i New Yorka.
https://photos.geni.com/p13/c1/c6/50/89/5344483c3c2e37cc/bit64day_original.jpg
Jedanput je gospar Pasko potpisao ček na 4 milijuna engleskih funti. U Čileu je pomagao iseljenicima iz Dubrovnika i Dalmacije. U njegovim tvornicama salitre radilo je preko 40.000 zaposlenika. Bračanin Frano Petrinović bio je glavni direktor tvornica koje je (uključujući industrijsku opremu i nalazišta salitrene rude) zajedno s Paskom Baburicom 1929. prodao sjevernoameričkom koncernu Guggenheim Brothers iz New Yorka, pa se te godine Jugoslavensko-amerikanska plovidba (osnovana 1924. u svrhu razvića prometa prema Peruu i Čileu) i Atlantska plovidba "Ivo Račić" udružuju u Jugoslavenski Lloyd u kojem je gospar Pasko bio potpredsjednik i uložio svoj glavni kapital. Glavnica društva iznosila je 1 milijun engleskih funti, što nije imala nijedna banka ili društvo u bivšoj (staroj) Jugoslaviji. Nikola Mihanović je bio predsjednik Jugoslavenskog Lloyda, a članovi uprave (generalni direktor) Božo Banac, te Frano Petrinović, dr. Miše Kolin i dr. Niko Marinović.
 
(Đivo Bašić, Iseljenički tragovi, Pasko Baburica s Koločepa, Glas Grada, god. IV, br. 197/198, /petak, 19. prosinca 2008./, Dubrovnik, 2008, str. 42.)
 

Đivo Bašić

Anketa

Buduća Hrvatska vlada bit će najljevija od 1945. godine. Slažete li se?

Srijeda, 15/07/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1371 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević