Get Adobe Flash player
Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

Nije Putin slučajno vratio Boga u ustav. Ne, ne. Bila je to priprema za...

Tko treba vladati Hrvatskom?

Tko treba vladati Hrvatskom?

Ova vremena zaslužuju katolički odgovor     Kroz...

Boji se savjeta za gospodarstvo

Boji se savjeta za gospodarstvo

Plenkovićeva demagogija o reprezentativnoj...

Nikakve koristi od gradonačelnikova

Nikakve koristi od gradonačelnikova "delanja"

Mnogi su se rodili u Petrovoj bolnici iz koje sad bježe rodilje i porađaju...

Je li sada jasno tko je Plenković?

Je li sada jasno tko je Plenković?

Nije on kriv za potres i zarazu, ali je kriv za mnoge druge...

  • Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

    Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

    četvrtak, 02. travnja 2020. 15:00
  • Tko treba vladati Hrvatskom?

    Tko treba vladati Hrvatskom?

    ponedjeljak, 30. ožujka 2020. 21:29
  • Boji se savjeta za gospodarstvo

    Boji se savjeta za gospodarstvo

    četvrtak, 02. travnja 2020. 14:54
  • Nikakve koristi od gradonačelnikova

    Nikakve koristi od gradonačelnikova "delanja"

    srijeda, 01. travnja 2020. 09:36
  • Je li sada jasno tko je Plenković?

    Je li sada jasno tko je Plenković?

    srijeda, 01. travnja 2020. 09:31

"Bunjevački Hrvat" T. Ž. toga istog B. R. hvali u kalendaru za 2020. da je najzaslužniji "što imamo Vojvodinu"

 
 
Ako složimo samo nekoliko kockica jasno je što je Hrvatima u Srbiji napravio prvi čovjek kulture i prvi čovjek politike, predsednik „jedine relevantne hrvatske političke stranke u srbiji“ i jedini živi velikan ispod đerma u Đurđinu, „bunjevački Hrvat“ g. Tomislav.
https://poks.rs/wp-content/uploads/2020/01/slika-22.01.2020..png
1. kockica: Takozvani „Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata“, čiji je ravnatelj g. Tomislav, tiska kalendar za 2020. godinu u kojem je jedan od velikana i Bunjevac Blaško Rajić, a poruka kalendara su riječi drugog Bunjevca da Bunjevcima možemo zahvaliti što postoji Vojvodina!
 
2. kockica: 22. veljače 2020. godine na portalu „grad Subotica.co.rs“ piše: (http://www.gradsubotica.co.rs/obelezen-praznik-bunjevaca/) Svečanom sednicom u Pokrajinskoj vladi (Vojvodine) obeležen je nacionalni praznik bunjevačke nacionalne manjine, u znak sećanja na 23. februar 2003. godine, kada je izabran prvi nacionalni savet Bunjevaca.
 
Tom prilikom, predsedniku Pokrajinske vlade Igoru Miroviću uručeno je priznanje „Blaško Rajić“ za doprinos razvoju institucija i očuvanju nacionalnog identiteta Bunjevaca, saopštila je Pokrajinska vlada.
„U ime Pokrajinske vlade i u lično ime zahvaljujem na priznanju koje nosi ime Blaška Rajića, jedne od ključnih ličnosti Velike narodne skupštine iz 1918. godine, na kojoj je trajno definisana naša zajednička sudbina. Njegova uloga i uloga bačkih Bunjevaca u tom epohalnom događaju uvek će biti jedan od svetionika u istoriji, ne samo AP Vojvodine, već i Republike Srbije u celini“ - kazao je tom prilikom predsednik Mirović.
 
3. kockica: Bunjevac koji vodi cijelu hrvatsku zajednicu u Republici Srbiji, a ne poznaje ni svoje Bunjevce (mi Hrvati u Srijemu ih znamo jako dobro), čudi se:
 
Rezultat: Niti jedan hrvatski dom u Srijemu nije vraćen hrvatskoj zajednici ali se u Subotici pravi “hrvatska (bunjevačka?) kuća” dok su nedavno opustošene prostorije najstarije hrvatske kulturne udruge u Srijemu “Stjepan Radić” u Slankamenu te opljačkane prostorije hrvatske kulturne udruge u Sotu! A nova urednica takozvane “Hrvatske riječi”, koju je također ustoličio g. Tomislav pod parolom “zbijmo redove”, nije našla za potrebno da piše o napadu na hrvatske kulturne udruge u Srijemu u svom uvodniku, iako ga, u nedostatku inspiracija piše u širokom proredu.
 

Branimir Miroslav Tomlekin

Zle sile rano su ga dohvatile i nisu ga puštale čitavog života. A on je rastao, rastao i izrastao u hrvatsku ikonu

 
 
Malkica Dugeč – Josip Pečarić, Vjenceslav Čižek, Vlastita naklada – Hrvatski svjetski kongres, Zagreb, 2019.
Ima hulja o kojima u hrvatskom društvu i književnosti znamo sve i više od toga, a ima i uzora o kojima znamo malo i manje od toga. Ovima drugima nažalost pripada Vjenceslav Čižek, a to ničim nije zaslužio. Naprotiv!
Malkica Dugeč i Josip Pečarić ovom knjigom pokušavaju razbiti tu silom nametnutu maglu oko Čižekova lika i djela. Zle sile rano su ga dohvatile i nisu ga puštale čitavog života. A on je rastao, rastao i izrastao u hrvatsku ikonu.
https://www.miljenko.info/images/knjigozori/naslovnice-1/vjenceslav-cizek.jpg
Malo je poteško ocjenjivati jedno ovakvo djelo u kojemu dvoje pisaca govori o nekomu trećem. No, i to je prilog izrečenoj Čižekovoj sudbi. Skrili su ga, a mi ga nastojmo otkriti da nas obogati i ukaže nam na važne stvari.Govor o Čižeku neodvojiv je od govora o Boki kotorskoj. Nju još nazivaju Zaljevom hrvatskih svetaca te s pravom domeću da u njoj svaki kamen govori hrvatski. Kad još k tomu dodamo da se tu, u Kotoru, nalazi najstarija hrvatska katedrala, još iz 1166., posvećena Sv. Tripunu, onda nam je sve jasno. Naš je čovjek tamo na svome.Ali lako je nešto takvo reći, puno je teže takvo nešto živjeti. Zna to dobro Vjenceslav Čižek. U 6. godini pohvalio se ocu da je naučio pisati sva slova pa ga je on poslao da na ogradi napiše Živio Maček ako zna. I prošao je uspješno taj svoj prvi ispit, no samo kod oca, kod društva je potpuno propao. Sredinom pedesetih godina prošloga stoljeća sudjeluje u studentskim prosvjedima u Novom Beogradu. Uhićen je i osuđen na dvije godine stroge tamnice. Od toga je 6 mjeseci u samici gdje počinje gubiti vid. Završivši studij zapošljava se po raznim školama i mjestima jer zbog dosljednog tumačenja komunističke ideologije brzo dobiva otkaze. Pritiješnjen sa svih strana emigrira u Njemačku 1972. Naravno, nastavlja s pisanjem, često se rugajući jugokomunistima kao što je to i prije činio. Oni ga, pak, 1977. otimaju, muče i zatvaraju u Zenicu na 15 godina. Njegovo zdravstveno stanje se pogoršava, ali ne i duhovno. Svoje pjesme, jer nema drugih sredstava, piše i pamti u glavi. Zahvaljujući mnogim prosvjedima oslobođen je 1988. pa ponovno stiže u Njemačku gdje i umire 2000. Takav ukratko bi njegov životni put.
 
Kada se danas pogledaju književna mu djela, lako je zaključiti da ih nema puno. No, i A. B. Šimić je iza sebe malo toga ostavio pa ga ipak naveliko slave. A Čižek je zaista zavrijedio da njegov lik i djelo budu itekako izučavani i predstavljani. Kad je prvi put izlazio iz tamnice, oduzete su mu 2 zbirke pjesama, knjiga pripovijesti i dnevnik. Nije bolje prolazio ni kasnije. Uhićivali su revnosno pisca, uhićivali su revnosno njegovu književnost. Početkom devedesetih počele su mu izlaziti knjige, ali ga DHK nije željelo primiti u svoje redove. Primili su ga u DHK HB te mu čak izdali i jednu knjigu. Radovao se njezinu izlasku pred samu smrt. Nije se, vjerujem, prisjećao kolege pisca koji ga je prokazao nakon onih prosvjeda u Beogradu, a kojega danas slave u hrvatskom društvu. Čižek je opraštao.
Dvoje autora sretno su usuglasili svoje prinose knjizi. Malkica Dugeč govori o Vjenceslavu Čižeku dotičući se usputno i Boke kotorske. Činila je to u različitim prilikama i različitim mjestima. Josip Pečarić, pak, poglavito govori o Boki kotorskoj dotičući se i njezinog velikana Vjenceslava Čižeka. I on to čini u različitim prilikama i mjestima. Ponekada se sav taj govor ponavlja, ali u jednom ovakvom djelu na to ne treba previše gledati. Njegova je svrha izreći što više o Vjenceslavu Čižeku i Boki kotorskoj, a ne stvarati zaokruženo djelo. To se očekuje nakon ovoga, jer premalo je do sada rečeno o Vjenceslavu Čižeku.
 
Bijah samo jedno zrno,/ U Božjoj žitnici,/ Tek jedan kamičak/ U Katedrali hrvatske slobode Stihovi su ovo posljednje Čižekove pjesme uklesani kao epitaf na njegov nadgrobni spomenik u Sinju. Pustimo ih da odjekuju u nama, da tu prave crte koje će ispisivati istinu o domoljubu i pjesniku, čovjeku koji se ne treba stidjeti, a za nas ne znam, hoda pod ovozemaljskim zvijezdama, naravno Božjima ne njihovima.
 

Miljenko Stojić, Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 12. veljače 2020.; hrsvijet.net, 17. veljače 2020.

Izložba o granicama - Getting across

 
 
U Galeriji umjetnina Split u utorak, 11. veljače 2020. otvorena je izložba o granicama 'getting across'. Umjetnici koji izlažu su: Bani Abidi, Halil Altindere, Sumit Dayal, Davor Konjikušić, Eva Leitolf, André Lützen, Kishor Parekh, Mike Parr, Roman Signer, Javier Téllez, a kustosi: Leonhard Emmerling, Kanika Kuthiala i Jasminka Babić.  
Slikovni rezultat za Izložba o granicama - Getting across
Začetci migracije nalaze se duboko u prethistoriji. Arheologija raspolaže mnogobrojnim dokazima o najstarijim migracijama, glavni pokretač kojih je bilo bježanje od loših i težnja za boljim uvjetima života, a oni su pretežno bili vezani uz geografske, osobito klimatske prilike i promjene. Više se zna o mnogobrojnim kasnijim migracijama cijelih plemena i njihovih saveza: velika seoba naroda (od IV. do pol. VII. st.) najpoznatija je masovna migracija iz davne prošlosti. Zbog nagla razvoja sredstava za proizvodnju, otkrića nepoznatih zemalja, usavršavanja prometa kao i zbog neravnomjerna privrednog i demografskog razvoja, migracije poprimaju sve veće razmjere. Masovno useljivanje europskog, a djelomično i afričkog i azijskog stanovništva u Novi svijet najveće je migracijsko pomicanje svih vremena. Ti su razlozi doveli i do življih unutarnjih migracija. Privredna, politička i kulturna središta postala su u novije doba privlačna mjesta za unutarnje migracije. Glavni su čimbenici migracija: demografski, ekonomski, politički i geografski (i njihove kombinacije). Najčešći je uzrok migracija veći nerazmjer u privrednim i demografskim prilikama između različitih područja. U području doseljavanja (migracijsko područje) redovito postoje mogućnosti unosnijega zaposlenja doseljenika nego u područjima odseljavanja (emigracijsko područje). Ako se između područja odseljavanja i doseljavanja na nekome širem području trajnije uspostave slični privredni, demografski i politički odnosi, mogu se formirati tradicionalni smjerovi najintenzivnijega migracijskoga strujanja (tzv. metanastazička strujanja). Međutim, značajnije promjene u konstelaciji čimbenika koji utječu na migracije brzo dovode do napuštanja tradicionalnih smjerova i usmjerivanja migracije u novim, povoljnim geografskim i socijalnim smjerovima. Politički čimbenici najčešći su uzrok prisilnih migracija (nacionalni, vjerski i rasni progoni, progoni političkih protivnika, međudržavno preseljavanje stanovništva, političke emigracije). Političkoga su značaja i različite organizirane migracije (kolonizacija) radi mijenjanja sastava stanovništva nekoga kraja ili radi suzbijanja depopulacije. Migracija je društveni proces praćen dinamičnim i raznolikim promjenama. Veličina društveno-kulturnog utjecaja migracija i njihovih negativnih popratnih pojava ovise o odnosu migranata i starijega stanovništva u područjima useljivanja, jačini međusobnih kulturnih (jezičnih, nacionalnih, vjerskih) razlika koje olakšavaju, odnosno otežavaju njihovo međusobno stapanje, intenzitetu društvenih veza migranata s područjem iseljivanja, kao i o načinu na koji je do migracije došlo.
 
Migracije su sastavni dio ljudske povijesti. Kretanja diljem kontinenata, invazije, kolonizacija, podčinjavanje ljudi stranoj vlasti, otpor protiv osvajača, izgradnja zidova, utvrđivanje granica, hibridno kreiranje identiteta, nastanak novih populacija – sve je to povezano s migracijama. Migracije ne podrazumijevaju samo migriranje ljudi, nego i migriranje znanja, vještina i vrijednosti, kao i nove načine promatranja svijeta. Taj fenomen povezan je s patnjama i nepredvidljivim prilikama, s čudovišnim nasiljem i novim savezima, koalicijama ili čak prijateljstvima. Imigranti, izbjeglice i tražitelji azila nailaze na neprijateljstvo i otpor, ili im se pak pruža dobrodošlica uz empatiju i solidarnost.
 
Sukobi u vezi s naglim porastom broja izbjeglica u Europi od ljeta 2015. godine paradigmatskog su karaktera u tom smislu. Humanitarni argumenti sukobljavaju se s pragmatičnima, etičke debate kolidiraju s igrama moći, ksenofobija se susreće s ideološkom tvrdoglavošću. Iskazuje se zabrinutost u vezi s pitanjem kako očuvati europski identitet, imajući u vidu broj muslimana koji pristižu u Europu. Teroristički napadi unose dodatnu gorčinu u raspravu. A riječ je o raspravi o vrijednostima, o identitetima, o pravima i njihovim ograničenjima, o tome tko bi trebao imati pravo naseliti se, a koga bi trebalo odbiti. Pritom možemo uočiti kako se sve to ponavlja diljem svijeta – dovoljno je samo sjetiti se zloglasnog zida između SAD-a i Meksika. Populistička politika do maksimuma iskorištava stanje stvari, pretvarajući tražitelje azila u taoce kako bi se ostvarili kratkoročni probici u traganju za moći.
 
Getting acrossbavi se temom migracija na višestruk način. Velik dio izložbe posvećen je fotografijama koje dokumentiraju stvarna zbivanja: građanski rat u Bangladešu 1971. godine (Kishor Parekh) te zbivanja i mjesta na granici Europske unije (Eva Leitolf, André Lützen). Pitanjem kako je granice moguće prijeći te kako se granice pomiču bave se radovi koje potpisuju Javier Telleza i Roman Signera. Još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, australski umjetnik Mike Parr kritizira politiku svoje zemlje prema tražiteljima azila kroz performanse tijekom kojih šije svoje kapke i usne. Taj mračan pristup australskoj antiimigracijskoj politici nailazi na protutežu u radovima koji potpisuje Halil Altindere koji u svom video materijalu Homeland kombinira hip hop glazbu s inscenacijom invazije izbjeglica na Berlin ili pak u duhovitoj dvokanalnoj projekciji koju je osmislio Bani Abidi, u kojoj puhački orkestar iz Lahorea vježba američku himnu. U hrvatsko predstavljanje projekta uključen je i rad Davora Konjikušića Aura: F37 u kojem se koristi fotografijama snimljenim termovizijskim kamerama koje su zabilježile migrantske prelaske zelene šengenske granice.
Izložba ostaje otvorena do 8. ožujka 2020.
 

Nives Matijević

Anketa

Čega se više bojite?

Utorak, 07/04/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1169 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević