Get Adobe Flash player
Njiževnik Kantiša iz kanalizacije

Njiževnik Kantiša iz kanalizacije

Siguran sam da nije ni retka napisao o pobijenoj osječkoj djeci od strane...

Boris Miletić protiv Rezolucije EP-a

Boris Miletić protiv Rezolucije EP-a

U Istri i ostatku Hrvatske vladajući i dalje brane jugokomunističke...

Kod NK Rijeke spore se hrvatski i jugo-srpski tabor

Kod NK Rijeke spore se hrvatski i jugo-srpski tabor

KPJ je bila islamska država u Hrvatskoj     Možda...

Mamac za naivne i neobaviještene

Mamac za naivne i neobaviještene

Kako čovjek bez karaktera može biti "Predsjednik s...

HRT i HAVC zataškavaju srbijanske logore

HRT i HAVC zataškavaju srbijanske logore

Zastupnike bi trebalo zatvoriti u sabornicu i da 24 sata gledaju film...

  • Njiževnik Kantiša iz kanalizacije

    Njiževnik Kantiša iz kanalizacije

    četvrtak, 07. studenoga 2019. 15:49
  • Boris Miletić protiv Rezolucije EP-a

    Boris Miletić protiv Rezolucije EP-a

    četvrtak, 07. studenoga 2019. 10:38
  • Kod NK Rijeke spore se hrvatski i jugo-srpski tabor

    Kod NK Rijeke spore se hrvatski i jugo-srpski tabor

    četvrtak, 07. studenoga 2019. 10:30
  • Mamac za naivne i neobaviještene

    Mamac za naivne i neobaviještene

    srijeda, 06. studenoga 2019. 08:14
  • HRT i HAVC zataškavaju srbijanske logore

    HRT i HAVC zataškavaju srbijanske logore

    četvrtak, 07. studenoga 2019. 10:27

Posljednje je vrijeme da se u cijelosti otkupi rodna kuća bana Jelačića u Petrovaradinu

 
 
Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, Hrvatskoj matici iseljenika, HNV-u, DSHV-u, RTV Novi Sad (Redakciji Informativnog programa na hrvatskom  jeziku), hrvatskim udrugama u Srijemu, Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, „Hrvatskoj riječi“, „Hrvatskim novinama“, „Hrvatskom fokusu“, „Zovu Srijema“ i dr., a povodom objave smrti bivšeg predsjednika Zimbabvea Mugabe na Dnevniku na hrvatskom jeziku 6. rujna 2019. godine.
https://www.theweek.co.uk/sites/theweek/files/styles/16x8_465/public/1/89/141126-robert-mugabe_0.jpg
U otvorenom pismu pisao sam kako g. Tomislav nije na svom twitteru reagirao na grafit mržnje u Novom Sadu. Naime, na a portalu „021.rs“ od 3. rujna 2019. godine oko 13.00 sati objavljena je vijest  da je na fasadi prodavnice u Ulici Milenka Grčića u Novom Sadu osvanuo grafit „UBI HRVATA DA ŠIPTAR NEMA BRATA“! Fotografiju grafita mržnje “021.rs” je proslijedio Gradskim službama i nešto prije 14.00 sati javljeno je da je grafit prekrečen, a o ovom su u medijima u Hrvatskoj i u Srbiji objavljene silne reakcije.
 
Bilo je za očekivati da na svom twitteru reagira i g. Tomislav, koji je, moram ovom prilikom podsjetiti (iako sve stane u to jedno veliko g.), zastupnik 57.900 Hrvata u Skupštini Republike Srbije, predsjednik „jedine relevantne“ hrvatske političke stranke u Srbiji, DSHV, član Međuvladinog mješovitog odbora Republike Srbije i Republike Hrvatske za zaštitu hrvatske manjine u Srbiji i zaštitu srpske manjine u Hrvatskoj, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, glavni i odgovorni urednik svog časopisa za književnost i umjetnost „Nova riječ“, predsjednik Nakladničkog vijeća tjednika „Hrvatska riječ“ i sve drugo kada je u pitanju politika i kultura Hrvata u Republici Srbiji. No, to se nije dogodilo niti poslije tri dana!!! I ne bih pisao ovo otvoreno pismo da i na Dnevniku na hrvatskom jeziku na RTV2 također nije izostala reakcija, a da iznenađenje zbog toga prijeđe u šok, 6. rujna 2019. godine, umjesto tri dana očekivane reakcije na grafit mržnje prema Hrvatima i Albancima, objavljena je vijest da je umro bivši predsjednik Zimbabvea Mugabe!!!
 
Pisao sam u više navrata da je glavna urednica tog dnevnika “bunjevačka Hrvatica” Jelena Tumbas iz Subotice postavljena, kao i svi djelatnici u ovdašnjim hrvatskim institucijama, direktivom iz skupine “bunjevačkih Hrvata” (odrednica koja ne postoji pri nacionalnom opredjeljenju) iz donjotavankutskog trokuta (Subotica i okolica) na čijem čelu je “bunjevački Hrvat” g. Tomislav, a ovo je sada  flagrantan primjer diktature ovog našeg Mugabea, jer ako osude grafita mržnje u Novom Sadu nema na njegovom twitteru ne smije ga objaviti niti Jelena Tumbas u svom takozvanom Dnevniku na hrvatskom jeziku!!!
 
Preuzimanje svih funkcija kada su u pitanju Hrvati u Republici Srbiji od strane “bunjevačkog Hrvata” g. Tomislava prelazi u apsurd i farsu, ali i sramotu za našu zajednicu ovdje, koja je zbog toga na izdisaju. Posljednji su trenuci da se u cijelosti otkupi rodna kuća bana Jelačića u Petrovaradinu te ona postane kulturni i administrativni centar svih 57.900 Hrvata u Republici Srbiji u kojoj treba zaposliti Hrvate, a ne poltrone i mediokritete g. Tomislava.  
 

Branimir Miroslav Tomlekin

Hrvatski je narod diskriminiran u svojoj domovini

 
 
PORUKE IZ ISELJENIŠTVA
Hrvatski narod je u Domovinskom obrambenom ratu oslobodio većinu vlastitoga teritorija od srpsko-crnogorskih agresora i JNA, te na ruševinama i razbacanim kostima poginulih hrvatskih branitelja utemeljena je neovisna i demokratska Država (Republika) Hrvatska koja je priznata u svijetu i članica je: UN-a, NATO-a i EU-a. Ali, i pored ovih činjenica, Hrvatska je još i danas u ratu, nakon 25 godina od velebne pobjede u Oluji nad stoljetnim neprijateljem: srpskim  fašizmom  i pravoslavnim šovinizmom.
https://www.srbijadanas.com/sites/default/files/styles/full_article_image/public/a/t/2015/07/28/milorad-pupovac.jpg
Srbija više ne vodi rat vatrenim oružjem ''do nestanka našeg ili vašeg'' jer su bili smrtno poraženi u dva rata: NDH (1941.) i Domovinskom obrambenom ratu (1991.), sada nasrću verbalno i vizualno, što je u današnjim društvenim informacijskim komunikacijama opasnije od ubojitoga oružja jer nije usredotočeno na ruševine nego na državotvornu ideju i suverenitet hrvatskoga  naroda. To je novi oblik srpske agresije na Hrvatsku. Srbokomunisti i hrvatski veleizdajnici imali su dosta vremena i mogućnosti da se organizirano rasporede u sve društvene, kulturne, športske i vladajuće strukture, posebice u promidžbeni aparat u Hrvatskoj, te i nakon raskomadane voljene im Jugoslavije i poraženih četničkih i srpsko-jugoslavenskih  oružanih snaga, uspjelo im je zadržati sredstva komunikacija i ključne položaje u poduzećima, školama i sveučilištima kao i vodeće položaje u politici i u Vladi.
 
Umjesto da hrvatski narod slavi slavnu pobjedu, mora se i danas braniti od srpske agresije, državne vlasti i od pravosuđa u RH zbog isticanja stoljetnih nacionalnih i vjerskih znakovlja i pozdrava  u svojoj domovini! Hrvatskomu je narodu  nametnut ''osjećaj krivnje'' zbog rušenja četničko-kraljevske i četničko-komunističke Jugoslavije, te stalno iznose neka ''nova istraživanja o počinjenim zločinima nad nevinim  srpskim pučanstvom u Hrvatskoj''. Ako bismo sabrali sve ''ubijene Srbe u Hrvatskoj'', prema statistici koja je ''ispečena'' u Beogradu i Banjoj Luci, a konstantno se potencira u medijima u RH, došli bismo do zaključka da su Hrvati ''ubili više Srba'' nego  što su Rusi ubili Ukrajinaca. Po toj logici danas bi bilo manje Srba u Srbiji nego Crnogoraca u Crnoj Gori. U matematici nema nagađanja: 2 + 2 = 4.
 
Srpsko pravoslavlje u Republici Hrvatskoj i peta kolona ''ukazuju'' hrvatskomu narodu i svjetskoj javnosti da je u Hrvatskoj ''oživjelo ustaštvo'' i da se na javnim skupovima čuje poklik ''Za dom spremni'' što podsjeća na NDH i ''potiče mržnju i daje povod za nove zločine nevinog srpskog stanovništva u Hrvatskoj''.
 
Ustaštvo je odgovor velikosrpskomu fašizmu
 
Nikola Stojanović poznat je kao autor članka ''Srbi i Hrvati'', odnosno po ultimativnom naslovu ''Do istrage naše ili vaše'', odnosno ''do nestanka našeg ili vašeg'', u članku uz ostalo navodi sljedeće teorije: ''Srbi i Hrvati su po mišljenju nekih, dva plemena istog naroda;  po mišljenju drugih, dva posebna naroda (narodnosti), po mišljenju trećih, jedan narod, jedno pleme. Pleme nastaje u vremenu pre ustanovljenja države, a narod nastaje u državi inicijativom jednog plemena. Ta se uloga pripisuje u našoj istoriji plemenu kojim je upravljao Sveti Nemanja, ali i iza toga  imamo i suviše primjera koji pokazuju da srpske velmože nisu htele ili nisu mogli shvatiti zajednicu interesa svih krajeva, bez kojih nema govora o trajnom političkom jedinstvu. Politički je Srbe ujedinila zasjednička obrana na Kosovu i kasnije zajednička sudbina robovanja jednoj istoj vlasti. Kulturno jedinstvo, kome je udario temelj Sv. Sava, ogledao se najbolje u toj veličanstvenoj odbrani i u kasnijim stapanju srpske aristokracije sa demokracijom u jednu nerazdvojivu, divnu sastavnu - demokaciju s aristokratskim ponosom. U tome leži važnost kosovskog polja, u tom smislu srpski poraz na Kosovu znači jednu veliku pobjedu...''  
 
Hrvati dakle nisu ni pleme ni poseban narod. Oni se nalaze na prijelazu iz plemena u narodnost, ali bez nade da će sačinjavati ikada posebnu narodnost, dakle do (identitetskoga) nestanka jednoga od tih dvaju naroda (stranke). Stojanović nije nimalo sumnjao da će u toj beskompromisnoj borbi Hrvati ''podleći'', a da će Srbi biti pobjednici, jer im to garantira i ''proces opšte evolucije'', ''prirodna životna snaga'', te konačno ''nadmoćnost na bojnom polju''. S druge strane, tvrdio je da Hrvati ''nemaju jezika, običaja ni zajedničkog života'', kao ni ''svijesti o zajedničkoj pripadnosti'', te da ''u tuđim slugama gleda ideal pa će i sami postati sluge''. Stojanović je kasnije zdušno sudjelovao u stvaranju jugoslavenske države i nacije, pa s dosta sigurnosti možemo predmnijevati kako je cijeli jugoslavenski pothvat razumijevao kao ''istragu'' u ''proširenoj otadžbini''... ''Ta se borba mora voditi do istrage naše ili vaše, jedna stranka mora podleći. Da li će to biti Hrvati, garantiraju nam njihova manjina, geografski položaj, okolnosti, što žive svuda  pomešani sa Srbima, i proces opšte evolucije, po kojoj ideja Srpstva znači napredak..'' Posrbljivanje Hrvata dakle po Stojanoviću, i dosadašnjim vladama srpskočetničke i četničkopravoslavne vrhuške u Beogradu, nije dovoljno, i po njima Hrvati u potpunosti moraju nestati jer je to ''evolucijski neizbježno''.
 
Svemu je kriva izvršna vlast u Hrvatskoj
 
Zašto je trebalo prodati hrvatski tisak, hrvatske telekomunikacije, hrvatske banke i mnoga hrvatska poduzeća strancima nakon što smo prvi put u povijesti imali sva ta sredstva u svojim - hrvatskim rukama? Sada kada nemamo hrvatskoga dnevnoga tiska i hrvatskih TV-kanala u RH ''Jednostavno Beograd a posebice sadašnja vladajuća garnitura hrvatsku politiku vuče za nos, a Zagreb sve to poslušno prihvaća. Zato je u toj eskalaciji popustljivosti mogao i doći do zahtjeva Aleksandar Vučić da od Hrvatska više  ne etiketira rat sa Srbijom kao 'velikosrpsku agresiju'. Gdje to ima u bogatoj svjetskoj ratnoj povijesti da gubitnik nalaže pobjedniku kako će karakterizirati međusobni ratni sukob? Bez obzira što Srbija ustrajava okrenuti budućnost u odnosima s Hrvatskom, za hrvatske političare postoji donja granice koju ne smiju prijeći. Nema budućih dobrih odnosa dok se ne riješe problemi proistekli iz velikosrpske agresije, a u tom pitanju Srbija koja je u toj agresiji poražena diktira na razne načine hrvatskoj pobjedničkoj strani uvjete i ograničenja. S takvom politikom ni Kolinda Grabar-Kitarović ne može računati na drugi mandat, a ako ga ona ne dobije na drugi mandat u HDZ-u ne može računati ni sam Andrej Plenković.''
 
Jutarnji list(politički barometar u RH) objavio je 14. kolovoza članak s naslovom ''Jutarnji u posjedu predsudske odluke koje bi trebali podržavati svi hrvatski prekršajni sudovi ''Za dom spremni'' kažljivi i u pjesmi ''Bojna Čavoglave'' koju potpisuje Slavica Lukić, nevjenčana supruga SDSS-ova predsjednika Milorada Pupovca i koalicijskoga partnera HDZ-a u Vladi Andreja Plenkovića. ''Sada više nema ni SK ni CK, nema ni te ideološke komisije, ali zato  postoji, primjerice, Visoki prekršajni sud koji je preuzeo ulogu ideološkog sudišta, presuđujući pozdrav 'Za dom spremni', odnosno pjevaču Marinu Rosi koji je u makarskoj zapjevao 'Čevoglave', postaviši tako kolateralna žrtva cijele zavrzlame koja je se  godinama valja našim medijima.''
 
Rado bismo donijeli barem odlomke od svih autora koji su reagirali na presudu Siniše Senjanovića, koji ne skriva svoje četničko-partizanska zastranjenja u hrvatskom pravosuđu, ali s obzirom na veliki broj članaka, iskaza i prikaza trebalo bi objaviti u knjizi, jer je riječ o plebiscitarnoj odluci - Za dom spremni, s kojim se Hrvati stoljećima diče i pozdravljaju. Kako  itko može tražiti ili zabraniti hrvatskomu narodu da bude spreman braniti svoj dom i domovinu? Čaša je prelivena!
 
Važnost ustaštva u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj?
 
Nakon masakra hrvatskih zastupnika u beogradskoj Skupštini, gdje su 20. lipnja 1918. godine ubijeni Đuro Basariček i Pavle Radić, a smrtno ranjen Stjepan  Radić koji je od posljedica atentata umro nekoliko tjedana kasnije. To je bio zločin bez presedana u svjetskoj povijesti. Netom nakon dolaska hrvatskih zastupnika s posmrtnim ostatcima iz Beograda u Zagreb dr. Ante Pavelić je izrekao poznatu uzrečicu: ''Na ljutu ranu ljutu travu'' što je bio odgovor Srbiji za ubojstva i progone hrvatskoga naroda u Hrvatskoj  i konačno ubojstvo hrvatskih zastupnika u Beogradu. Dakle, srpski fašisti osnažili su ustaštvo, njegovu važnost i značaj za vrijeme NDH i općenito za budućnost opstanka hrvatskoga naroda i samostalne i slobodne države Hrvatske.
 
''Ustaštvo, kao povijesno oličje borbe za državu, dobilo je za vrijeme Nezavisne države Hrvatske svoju konačnu važnost i značenje u borbenim jedinicama, gubeći neprestano svoj stranačko-politički značaj kojeg zapravo nikada nije ni bilo. Ovakav razvitak imao je svoje unutarnje i vanjsko-političke razloge kako se država nalazila u ratu koji se odvijao na vlastitom teritoriju, to je bilo prirodno i nužno davati svemu značaj vojničkog jačanja i osiguravanja. Budući da su pak Nijemci u svojoj vanjskoj politici pokazivali namjeru da svaka država ima dobiti doista satelitske i poslušne vlade koje bi bez smetnja izvršavale sve što njemački ratni stroj zahtijeva, to su ocjenjivali ustaše nepogodnim elementom za provođenje svojih ciljeva. S druge strane, Talijani su također smatrali ustaše jakom smetnjom u svom polaganom zauzimanju Dalmacije. Pri tome su Nijemci nailazili na povoljan odziv u izvjesnim domobranskim redovima, kojima je lebdjela pred očima mogućnost likvidiranja ustaštva na sličan način kako su to Nijemci izvršili u Rumunjskoj zajedno s generalom Antonescuom i protiv željezne garde. Ustaštvo je bilo apsorbirano po cijelom narodu u tolikoj mjeri da organski nije više moglo biti stranačkom organizacijom. Postalo je zauvijek osigurano u živoj svijesti naroda kao stalni djelotvorni čimbenik njegove sadašnjosti i budućnosti. Ideja o državi i pripadnosti na borbu za državu postale su općenarodne vlastitosti, koje ne mogu biti okviri i monopoli za jednu jedinu organizaciju, nego samo temelj svim organizacijama.''
 
U čemu ovdje netko može naći mržnju hrvatskoga naroda, bilo vjerskoga, nacionalnoga ili rasnoga, kao i druge različitosti? Hrvatske vlasti su odgovorne, što su nakon veličanstvene pobjede u Domovinskom obrambenom ratu okuražili srpsku nacionalnu manjinu s privilegijom da tri (3) srpska zastupnika bez izbora sjede u Hrvatskom saboru i odlučuju o budućnosti hrvatskoga naroda.  Konkretno, srpska nacionalna manjina u koaliciji drži vladu HDZ-a i premijera Andrija Plenkovića na vlasti. Kako je moguće da srpski zastupnici u Hrvatskom (državnom?) saboru za vrijeme proslave Dana pobjede i Oluje, idu u Bačku Palanku gdje se uspoređuje Hrvatsku s Hitlerovom Njemačkom, na što je Plenković reagirao da je Vučić ''malo pretjerao''. A trebalo je protjerati srpsko veleposlanstvo iz Hrvatske i pozvati hrvatsko i Srbije. Točka.
 
Opet su Srbi ''ucviljeni'' u Hrvatskoj!
 
Prije nekoliko dana došlo je do incidenta u srpskom kafiću u okolici Knina gdje su bili okupljeni tamošnji Srbi koji su navijali za ''Crvenu zvezdu'' koja je igrala u Bernu protiv tamošnjega kluba ''Yung Boysa''. Ovaj čin, bez obzira čim je bio izazvan, doveo je do fizičkoga napada i materijalne štete, ali sve je to medijski napumpano kao da su hrvatski gerilci upali u srpski kafić čiji je vlasnik Boris Petko nekada bio pripadnik Martićeve milicije ''SAO Krajine'', te da je sudjelovao u ispitivanju i mučenju zarobljenih hrvatskih redarstvenika. Budući da hajka protiv zabrane pozdrava Za dom spremni nije donijela očekivane rezultate, dapače pozdrav je više učvršćen u izričaju nego ikada ranije. Nije li to eventualno dalo povoda da se među Hrvatima nađe netko tko bi izveo ovakvu očevidnu akciju, da se može na osnovi toga pokrenuti novi postupak protiv mržnje, za što je svemu kriv taj ''zloćudni'' pozdrav Za dom spremni. Ovo je samo pretpostavka, ali ima vjerojatno valjanih razloga jer je Petkov kafić poznat po okupljanju lokalnih četnika i u kojem se mogu čuti četničke pjesme i vidjeti izložene Dražine fotografije. Petka se čak dovodi u blisku suradnju s osuđenim ratnim zločincem ''kapetanom Draganom'', s optužbama protiv Hrvatske i Hrvata zbog lokalnoga incidenta gdje su se oglasili i državni predstavnici Hrvatske i Srbije.
 
Predsjednički kandidat Zoran Milanović ocijenio je incident u Uzdolju kako ima obilježje terorizma jer je zastrašivanje, a ne samo fizičko nasilje i pozvao je predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović da poduzme ljudski i politički rizik te nešto kaže u traumatičnoj situaciji. Dočim, Milanović nije našao potrebnim da posjeti Gračane na dan posljednjih ispraćaja 294 hrvatske osobe ubijene na kraju Drugoga svjetskoga rata. Ali našao je za potrebno reći: ''Zar se opet vraćamo u 45.?'' Pupovac je pak zaključio: ''Nije se tu radilo o obračunu navijača'' te je sa srpskim predstavnicima SDSS-a nabrojio sve napade na Srbe u posljednje vrijeme i zaključio: ''Nama je  dosta.'' Dosta je i Hrvatima Pupovca i SDSS-ovaca koji dobivaju upute iz Beogrda kako treba držati nacionalnu napetost zbog navodne  ''diskriminacije srpske nacionalne manjine'' u Republici Hrvatskoj.
 
Srpski predsjednik četnik Aleksandar Vučić napad na srpski kafić ocijenio je strašnim i obećao da će svomu narodu koji živi u Hrvatskoj pomoći kako najbolje može: ''Danas ih love po kafićima i gledaju tko navija za Zvezdu, a to su strašne stvari. Mi ćemo gladati što sve možemo učiniti kako bi pomogli svome narodu...'' Vučić je obećao ''pomoć'' Srbima u okupiranoj Glini koja im nije ništa dobroga donijela. Vučić je objavio i novu strategiju te nabavlja oružje u slučaju da netko od susjeda izvrši agresiju na Srbiju!
 
Žestoka je, najžešća dosad, reakcija dr. Mate Palića na ponašanje  Hrvatske i odgovor na izjavu srbijanskoga predsjednika Aleksandra Vučića da ''razumije oružanu pobunu 1991.'' i pokušaj realizacije projekta Velike Srbije. Oglasio se i četnik Aleksandar Vulin, ministar obrane RS, s izjavom: ''grešili su komunisti posle rata, a posebno srpski komunisti, što sve ustaše nisu kažnjene bar istom sudbinom kao ostali zločinci u Bleiburgu. Da su tako kumunisti  uradili, ne bi bilo pokušaja pravdanja ustaša i ubijanja srpske dece u izbjegličkim kolonama u građanskom ratu u Hrvatskoj'', rekao je Vulin. ''Jedina ispravna reakcija na takve izjave srpskoga predsjednika (i ministra obrane) je povlačenje veleposlanika iz Beograda i blokada njihova ulaska u EU. Međutim, za takav potez trebamo državnika, a ne poltrone'', komentirao je  dr. Palić, profesor ustavnoga prava na Pravnom fakultetu u Osijeku.
 
''Očito, nekima je stalo do očuvanja Titova mita. Neki imaju za to i dobre razloge, ali ne i Hrvati. Naime, Srbima je Tito stavio (barem za jedno vrijeme) Beograd na kartu svijeta. Bilo je to mjesto gdje su se vrzmale vođe ''nesvrstanih'' i špijuni iz cijeloga svijeta. Tih godina u ovom dijelu Europe kao da se ništa nije događalo između Beča i Beograda. Danas je  Beograd tamo gdje mu je i mjesto. BiH muslimani mogu biti zahvalni jer Tito nije obnovio Banovinu i dao im je naciju. Isto tako i Makedonci. A Hrvati ga mogu pamtiti po trima velikim ''zaslugama'' koje simboliziraju: Bleiburg, Stepinac i Karađorđevo 1971.! Ovo troje je sasvim dostatno da Tito kod Hrvata ostane u pamćenju po zlu, i ne dopuste da ih njegov zloduh i dalje progoni i dijeli.''
 
Neznanje je samoubojstvo jer u današnjim prilikama nitko ne može reći da nema mogućnosti pročitati i naučiti barem ono najosnovnije iz povijesti hrvatskoga naroda koja ujedno određuje sudbinu hrvatske države i naroda. ''Često slušamo priču da se u školama ne uči dovoljno o hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu, pa smo stoga pogledali udžbenik povijesti za četvrti razred gimnazije 'Koraci kroz vrijeme', (Školska knjiga, 2018.., 4. izdanje), kojeg su sastavili Krešimir Erdelja i Igor Stojaković, a na čijoj naslovnoj stranici dominira  'svemirac' umjesto recimo 'hrvatskog branitelja'. Odmah sam primijetio da je u tom udžbeniku prvi hrvatski predsjednik i vojskovođa dr. Franjo Tuđman samo na dvije fotografije, dok su recimo Titovi portreti daleko brojniji... Ima neka slika četnika, ali ni jedna nekog hrvatskog branitelja. (Jedino je posebno izdvojena fotografija i kraći životopis novinara Siniše Glavaševića).
 
Kako predajem na Sveučilištu, primijetio sam da studenti ne znaju esencijalne stvari iz hrvatske povijesti. Očito je da su u srednjim školama premalo izučavali Domovinski rat i procese stvaranja hrvatske države te da treba povećati satnicu. Još je lošija situacija kad ih pitate o lokalnim sukobima u ratu. Manje-više svima je poznata bitka za Vukovar, ali gotovo ništa ne znaju o borbama za Osijek, Vinkovce, Zadar…', rezultat je provedene ankete koju je proveo  znanstvenik Miljenko Brekalo.''
 
Zaključit ću ovaj osvrt mislima jednoga od najvećih hrvatskih intelektualaca, ideologa i političar dvadesetoga stoljeća - prof. Ivana Oršanića, kojega smo u hrvatskoj političkoj emigraciji doživljavali kao modernoga Starčevića jer je novim elementima hrvatski nacionalizam i državljanstvo osnažio ideološko bogatstvo Oca Domovine dr. Ante Starčevića. ''Dok mi za sve naše politike, političare, ideje i stavove intelektualaca nalazimo samo hvalospjeve i isprike, a za sve narode svijeta samo napadaje i optužbe, dotle mi ne možemo govoriti da smo definitivno ušli u fazu hrvatske političke apsolutnosti iz faze hrvatskog idejno-političkog relativizma i indiferentizma. Dok bilo koji slobodni hrvatski intelektualac može biti, na primjer, djelatni Jugoslaven, bez obzira na to da li je političar, stručnjak ili umjetnik, a da pri tome ne biva označen i osuđen, dotle naša politika ne zna što je to odgovornost prema apsolutnoj ideji naroda.''
 
Ovdje iznesene misli i činjenice su poruka dijaspore kandidatima za predsjednika Republike Hrvatske, po čem će biti vrjednovani kandidati i njihova predizborna obećanja hrvatskomu narodu. Nužno treba u Republici Hrvatskoj mijenjati Ustav i donijeti nove zakonske odredbe u odnosu na neprijateljsku Srpsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj, oduzeti joj sve ono što su dobili za vrijeme Jugoslavije, Karađorđeve i Titine, i vratiti Katoličkoj Crkvi u Hrvata. Treba također ukinuti status ''nacionalnih manjina'', jer Hrvatska je država hrvatskoga naroda i njenih državljana koji mogu biti po nacionalnosti: Turci ili Grci, Srbi ili Romi, Bošnjaci i drugi, te po vjeri: katolici, pravoslavci, muslimani, protestanti ili ateisti. Dakle, u Hrvatskoj svi koji imaju hrvatsko državljanstvo imaju pravo birati i biti birani u sve državne ustanove i institucije. Ako su jedni građani privilegirani, onda su drugi diskriminirani, a u današnjim okolnostima hrvatski je narod diskriminiran u svojoj domovini, dok vladajuća vrhuška uporno radi na ostvarenju asocijacije Zapadnoga Balkana. Ako potencijalni kandidati za predsjedničko prijestolje nemaju nakanu putem referenduma izmijeniti ustavne propuste i zakonske odredbe koje su na štetu hrvatskoga naroda, onda ne trebaju očekivati da će ih narod izabrati za svoje predstavnike. Treba također naglasiti važnost Katoličke Crkve u Hrvata i služiti Bogu po uzoru blaženoga kardinala Alojzija Stepinca, a ne oponašati bezbožnost europskoga socijalizma. Hrvatsko je geslo: Bog i Hrvati!
 

Rudi Tomić

Žigmanov: U svakodnevnom životu povećava se mimikrija…

 
 
Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, Hrvatskoj matici iseljenika, HNV-u, DSHV-u, RTV Novi Sad (Redakciji Informativnog programa na hrvatskom  jeziku), hrvatskim udrugama u Srijemu, Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, „Hrvatskoj riječi“, „Hrvatskim novinama“, „Hrvatskom fokusu“, „Zovu Srijema“ i dr., a povodom priopćenja Tomislava Žigmanova na Dnevniku na hrvatskom jeziku RTV2 od 29. kolovoza 2019. godine.
https://imgs.mongabay.com/wp-content/uploads/sites/20/2019/08/20135420/SuperbLyrebird_EN-GB13183860879_th.jpg
Glavna urednica Dnevnika na hrvatskom jeziku, „bunjevačka Hrvatica“ Jelena Tumbas iz Subotice, jučer je pronašla u nekom dalekom dvorištu svog velikana današnjice, g. Tomislava, i prikazala je preko malih ekrana svim Hrvatima u Republici Srbiji njegovo najnovije priopćenje iz njega (mislim, iz dvorišta). Po veličini zida koji štiti velikana današnjice od prostora javnosti, rekli bismo da je to negdje u Albaniji, no ni tamo nema više tako visokih dvorišnih zidina, a srpska zastava iznad glave velikana, navodi nas na pomisao da je to ipak negdje bliže, daleko na mađarskoj granici, odnosno u donjotavankutskom trokutu (ako ovog puta nije u pitanju totalna mimikrija).
 
Jelena nam tako u jučerašnjem Dnevniku na hrvatskom jeziku kaže da je velikan sadašnjice osudio napadače na gledatelje prijenosa nogometne utakmice u kafiću u Uzdolju 21. kolovoza 2019. godine, što je u redu, ali je pritom ocijenio da su pojedini istupi i hrvatskih i srpskih dužnosnika neprimjereni te samo pridonose zaoštravanju odnosa Srbije i Hrvatske, a to unosi nesigurnost i strah među pripadnike hrvatske manjine ovdje (što srijemski Hrvati da kažu za devedesete godine prošlog stoljeća?). Tako je ovaj genijalac u vezi tenkova i traktora kao faktora nestabilnosti u regionu izjednačio s jedne strane izjave predsjednice Republike Hrvatske, predsjednika Vlade Republike Hrvatske i drugih te sa druge strane izjave Milorada Pupovca i niza drugih srpskih dužnosnika!
 
A priopćio je na Jeleninom dnevniku sljedeće: „Demokratski savez Hrvata u Vojvodini je oštro osudio iste (koga i na kojoj sjednici?) i pozvao na odgovorno djelovanje svih čimbenika unutar tih struktura kako bi se bez tenzija, bez tenzija, bez dodatnih otežavajućih nekih okolnosti isto razriješilo. Vidjeli smo da, nažalost, su u prostoru čak i navijačkih skupina došlo do određenih, na simboličkom planu, stavljanje u funkciju nerazriješeno pitanje u hrvatsko-srpskim odnosima, gdje se pojavljuju tenkovi, traktori pred utakmicu, što sigurno ne će biti smirujući faktor kada je u pitanju stišavanje napetosti, smanjivanje napetosti u hrvatsko-srpskim odnosima. To za posljedicu ima povećanje straha, povlačenje u privatnost, osjećaj nesigurnosti, nespremnost da se sudjeluje u prostoru javnosti. Vidjeli smo da u nekoliko čak crkvenih manifestacija koje posljednju godinu nisu bile to, bili su manje posjećeni. Vidimo da postoji ta neka vrsta, kažem, odsustva interesa da se sudjeluje u prostoru javnosti, prate kulturna zbivanja. U svakodnevnom životu povećava se mimikrija (kod Bunjevaca od kako su došli na ove prostore!), nespremnost da se sudjeluje u prostoru javnosti i neka vrsta rezignativnog odnosa kada je u pitanju spremnost da se, da se, sudjeluje u procesima očuvanja i razvoja identitetskih sastavnica Hrvata“.
 
A ovo je samo jedna od najciničnijih izjava (ne)čovjeka koji u svojim rukama drži sve kada su u pitanju ovdašnji Hrvati, a nikada u Skupštini Srbije, gdje je zastupnik, nije rekao niti jednu riječ o njihovim problemima (tamo se skriva kao miš) i samo „HRabro“ izdaje priopćenja u nevažnim medijima, na svom twitteru i sl., (ne)čovjeka koji ovdašnje Hrvate desetljećima oštro dijeli na Bunjevce, Šokce i ostale Hrvate, pri čemu favorizira bunjevštinu u svakom pogledu, Šokci su mu na drugom mjestu, a srijemski i drugi Hrvati na posljednjem i (ne)čovjeka koji uz to ističe sebe u prvi plan u svemu i ponaša se tako da ovdašnjih 57.900 Hrvata ne osjeća nikakvu zaštitu s njegove strane. A sve za novac poreskih obveznika u Republici Srbiji i Republici Hrvatskoj! Ovaj velikan sadašnjice je uništio sve institucije ovdašnjih Hrvata i on se predstavlja kao institucija, a sve radi samo za svoju promidžbu i u svoju osobnu korist!!! I zbog toga ogroman broj Hrvata ovdje ima osjećaj nesigurnosti, ima povećanje straha, povlači se u privatnost i nespreman je da sudjeluje u prostoru javnosti!
 
A Jelena nam je u svojoj zasljepljenosti velikanom sadašnjice u svom jučerašnjem dnevniku najavila i sadržaj novog (današnjeg) broja „Hrvatske riječi“ tako što je govorila o prošlom broju, kojeg imamo već sedam dana, stavljajući u prvi plan članak „Bunjevački plesovi u šarenilu svjetskog folklora“!!! Pogledajte odgođeno takozvani Dnevnik na hrvatskom jeziku na RTV2 od 29. kolovoza 2019. godine i ne dajte se zbuniti zbog zbunjivača i obmanjivača! Ili će „Hrvatska riječ“ možda danas ipak ponoviti, zbog navedenog članka o bunjevačkim plesovima, svoj prošli broj (853. od 23. kolovoza)!!! Sjetite se samo Rabelaisa ili Krleže: „Ljudska glupost je neizmjerna“.
 

Branimir Miroslav Tomlekin

Anketa

Zašto A. Plenković i dalje brani nepostojeći "dan antifašističke borbe" 22. lipnja?

Utorak, 12/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 956 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević