Get Adobe Flash player
Plenković ne želi provesti Rezoluciju EP-a

Plenković ne želi provesti Rezoluciju EP-a

Lustracija znači skidanje stigme s hrvatskoga naroda da je...

"Duboka država", Manolić i Buda

Nitko tko nije umočen u njihove stare strukture ne može u ovoj zemlji doći...

Hrvatski izbori na tragu događanja iz sv. Gottharda

Hrvatski izbori na tragu događanja iz sv. Gottharda

Plenkovićeva Hrvatska - poslušan i pouzdan provoditelj stranih...

Dokle će HAZU trpjeti primitivnoga Blagonića?

Dokle će HAZU trpjeti primitivnoga Blagonića?

Je li HAZU ozbiljna znanstvena institucija u Hrvata ili tračerski...

Zaustavite Reuters i Eurostat!

Zaustavite Reuters i Eurostat!

Poslijepotresni grafiti na površinama javnog prostora u...

  • Plenković ne želi provesti Rezoluciju EP-a

    Plenković ne želi provesti Rezoluciju EP-a

    srijeda, 08. srpnja 2020. 08:00
  • "Duboka država", Manolić i Buda

    srijeda, 08. srpnja 2020. 07:36
  • Hrvatski izbori na tragu događanja iz sv. Gottharda

    Hrvatski izbori na tragu događanja iz sv. Gottharda

    četvrtak, 09. srpnja 2020. 11:30
  • Dokle će HAZU trpjeti primitivnoga Blagonića?

    Dokle će HAZU trpjeti primitivnoga Blagonića?

    srijeda, 08. srpnja 2020. 07:33
  • Zaustavite Reuters i Eurostat!

    Zaustavite Reuters i Eurostat!

    četvrtak, 09. srpnja 2020. 11:26

Niko Gršković - potpredsjednik Narodne hrvatske zajednice

 
 
Gršković, Niko, hrvatski katolički svećenik, novinar i političar (Vrbnik, 15. XI. 1863. -New York, 21. III. 1949.). završio je bogosloviju u Senju. Odselio u Chicago 1901. Istaknut iseljenik, aktivan član mnogih iseljeničkih udruga: potpredsjednik Narodne hrvatske zajednice, suosnivač Hrvatskoga saveza i vodeći član Hrvatske bratske zajednice. Urednik listova iseljenika Sloboda, Zajedničar i Hrvatski savez. Zagovornik ujedinjenja Južnih Slavena; član Jugoslavenskog odbora u Londonu. Protivnik velikosrpskog unitarizma i autokracije.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/5/50/Vrbnik_07.jpg/500px-Vrbnik_07.jpg
Vrbnik
 
Gršković je sigurno bio neki mason, jer je nagovarao ljude da budu Solunci. https://www.google.hr/url?sa=i&url=https%3A%2F%2Fproleksis.lzmk.hr%2F24676%2F&psig=AOvVaw3gC-1hJTK1b2GFaQg1YJHf&ust=1585931754598000&source=images&cd=vfe&ved=0CAkQjhxqFwoTCNCsrKyWyugCFQAAAAAdAAAAABAD Grškovićevo društvo činili su: Dolinac (Tresić Pavičić, Preko Atlantika, str. 111.). Imamo i hrvatsku crkvu i župu, ali nemamo župnika, jer je baš tih dana protepuh pop Dolinac napravio jednu od mnogih svojih nepodobština, pa su Hrvati bili prisiljeni baciti ga iz župnog stana na polje. Prije njega župnikovao je don Niko Gršković, nu nije se slagao sa župljanima, jer su neki htjeli, da se gradi crkva ovgje, drugi ongje. Došle i druge prepirke, a prihoda malo, pa on ode u Cleveland, skupa sa tiskarnom i sa svojim listom „Slobodom”. Nasliedio ga je zloglasni Dolinac. Ovaj je već u domovini počinio svakojakih, napokon pošao u Beograd i prešao na pravoslavlje, onda se opeta pokajao i prešao na katolicizam. Došao u Ameriku i u New Yorku zaveo ćer svojega stanodavca. Kad ga izabraše za župnika u Chicagu, onda nastade dopisivanje izmegju njega i ostavljene ljubeznice. Jednog dana ona pobježe iz očevog stana i dogje k Dolincu. Idila je potrajala sve dok Hrvati ne baciše župnika na dvor, to jest dok otac zavedene djevojke nije iznio stvar u javnost, na veliko veselje amerikanskog novinstva. Dolinac i njegova ljubeznica postadoše junacima dana, njihova slika dogje u amerikanske novine. Popo se predstavi amerikanskom novinstvu uzvišenom žrtvom ljubavi, odreče se vjere i oženi se civilnom brakom u New Yorku, pozivljuć se na blaga srca amerikanskih usigjelica, ili preživjelih pustopašnica. Dolari stadoše padati, kao kiša. Pače i neki čifuti, zadivljeni liberalizmom našega pope, poslaše po koju svoticu. Tako je reverend Dolinac savio svoje gniezdo. 
 
Na prosta grabežna umorstva Hrvat, čiste krvi, ne baca se lako i takvih slučajeva nema mnogo na duši našega naroda. U Americi najveći i najprefriganiji lupeži to su Amerikanci sami. Najveći razbojnici to su crnci i Talijani. Crnac počinja grabežna umorstva, a Talijanac katkada i takva, nu najviše počinja ubojstva. Njemu je uviek nož za pašom, ili u čizmi. Dosta je, da se malo porječka, ili da mu vino razgrije mozak i već se maša noža. Poslie Talijana na redu su Srbi, a poslie Srba braća njihova najbliža Hrvati. Na svu sreću kada Hrvat ubije koga, rietko će reći, da je Hrvat; kaže da je Austrijanac. Srbin naprotiv, kad koga ubije, ne kaže da je Srbin, nego Hrvat i to u geografičnom smislu rieči. Dok sam ja bio u Americi ubojstva megju Hrvatima, a još više megju Srbima, nisu bila rietka. Malne svake sedmice, čitao sam ili u hrvatskim, ili u engleskim novinama, da je Jovan ubio Mitra ili Ivan Luku. Srba je, razmjerno prama Hrvatima, u Americi vrlo malo. Iz Srbije uopće ne sele, jer im je kod kuće dobro. Najviše sele iz Ugarske i iz Krbave, ponešto iz Bosne i Hercegovine. Iz Crne Gore grnu listom, a ti su najbiedniji, najnespretniji, najslabije oboružani u borbi za život. Nu Crnogorac, bez ljute nevolje, ne maša se oružja i to obično za tešku ličnu uvriedu, ili za osvetu, za krvarinu. Većinu zločinstva počinjavaju naši Srbi, baš kao i kod kuće, gdje kaznione pokazuju isti broj Srba i Hrvata, prem Srba nema u Hrvatskoj, nego četvrtina. I slavonsko-sriemski Srbi pokazuju mnogo nagona k zločinu, dočim su bosanskohercegovački već blaže ćudi. Krbavski Srbi počiniše dosta i prostih grabežnih umorstva, u kojima pokazaše koliko smionosti i okrutnosti, toliko vanredne umne sposobnosti, ili bolje prevejanosti. Spomenuću samo jedan slučaj, da se vidi, kako oni znadu u elektro- tehnici dati ne samo glasovite učenjake, kao slavnog profesora na Columbia University u New Yorku M. I. Pupina i razglašenog cielim svietom Nikolu Teslu, nego i opasnog razbojnika Milana Kovačevića, te ortaka mu i kuma Kotur- Petkovića. Milan Kovačević bio je zaposlen u nekoj tvornici u Pennsilvaniji, te se je vladao marljivo i ne dajuć nikakve sumnje, da bi se u njemu mogao kriti zločinac. Megjutim on je opazio, da gospodar tvornice, poznati bogataš, a vrlo obljubljen megju radnicima radi dobrote i darežljivosti, prolazi svake subote stanovitim putem u svojoj kočiji, noseći novce, da plati radnike. Njemu stalo kopati po glavi, kako bi se brzo obogatio, a da ne treba godine i godine mučiti se teškim trudom, pa pošto je proučio u tvornici, kako se provagjaju električne žice, kako se spajaju, da dadu svjetlo, a valjda u kakvom rudokopu, kako se električnim žicama zapaljuju mine, dogje na sotonsku ideju, da to svoje znanje upotrebi za uništiti jedne subote tvorničara i oteti mu novce. Mislio i smišljao, dok mu ne dogje namisao, da na cesti, kuda tvorničar prolazi, iskopa minu i postavi u nju nekoliko kilograma dinamita. Kad je postavio minu, te ju vješto pokrio - radeć dakako po noći, kad niko ne prolazi - spoji dinamit žicama, koje su ispod zemlje vodile do baterije, koju je sakrio u busiji do puta. U slučaju da mina ne opali baš u čas, kad kočija bude nad njom, pripremio je i pušku do sebe, da ubije i kočijaša i gospodara. Dogje subota i eto ti tvorničara u brzom kasu na kočiji. Kad je došao nad minu, Kovačević pritisnu tipak, koji je spojio obe žice i obe struje, a kočija, konji, gospodar i kočijaš, sve ode u zrak, tako da je oko razbojnika padalo konjsko i ljudsko meso na komade. Tada iskoči iz busije, potraži pjeneznicu i čim se je nje dočepao, ostavi pušku, ostavi ruševine kočije i ljudi, pa put pod noge uz neki potok, prama šumi. Dogje u neko selo, gdje je imao znanca saloonera, takogjer Srbina i ostavi kod njega na tvrdoj vjeri novce, kojih je bilo nekoliko tisuća dolara. Tu se je našao i sa kumom Koturom, koji je bio upućen u stvar, ali nije imao smionosti, da sudjeluje. Kotur je imao da pazi na kretnje policije i da prisluškiva, što se po okolici govori i na koga pada sumnja. Kotur brzo nanjuši, da je policija ušla u trag zločincu, te da ga već žandari traže, pa prije nego ga dohvate, odoše Kotur i Kovačević k onom salooneru, da zatraže povratak novaca. Ovaj zanieče, da je išta primio, nu Kovačević ga dozva u pamet, turivši mu revolver pod grkljan i ovaj izbroji pare, zadržavši ipak oko tisuću dolara. S ostalim umakoše u goru, pa pješice put New Yorka. Bili su tako oprezni i sretni, da su mogli doći u New- York ne smetani, promienivši pače novac u New Yorškim mjenjačnicama i zaploviti parobrodom put Engleske. Nu i njihova je sudbina sjela ovaj put s njima na parobrod, jer je s njima otplovio i jedan agent već spomenute agencije Pinkerton, kojemu se pričiniše sumljivi. U Liverpoolu ih je dao uapsiti i poveo natrag u Ameriku. Parnica se je vodila u glavnome gradu Pennsilvanije, u Harrisburgu. Tumačem za Kovačevića bio je Pavlinac, koji mi je ovaj dogagjaj u potankostima pripoviedao. Kovačević je odlučno i sve do kraja niekao, te mu niko nije mogao izmamiti priznanja, pa ni ruski pop, koji mu je imao preporučiti dušu, s kojim se u ostalom nije razumio, kao s nikim drugim osim Pavlinca. Pavlincu je svoje nedjelo priznao malo časova prije nego će ga odvući na vješala. Prije smrti ponašao se je junački, te je pjevao o Kraljeviću Marku i o junačtvu - očito smatrajuć svoje djelo junačtvom svoje vrsti, jer se i o Marku pjeva štošta, što spada na vješala, a ne u junačtvo. Zatražio je whiskya i cigara, pa pušio i pio cielu noć. Ipak je probliedio na smrt, kad je vidio vješala. Kad je došao pod njih, htio je nešto govoriti, nu krvnik mu nije dao, već ga brzo turio u omač i zategnuo. Kotur je bio osugjen na 20 godina teške tamnice.
 

Teo Trostmann

Iz tiska je izišao travanjski broj časopisa Matica

 
 
Stotinjak fotografija i pregršt raznovrsnih tekstualnih priloga vezanih uz hrvatsko iseljeništvo i naše manjinske zajednice u aktualnom trenutku pandemije koronavirusa i potresa u Zagrebu donosi na sedamdesetak stranica novi broj časopisa Matica
https://matis.hr/wp-content/uploads/2020/04/Matica_Travanj_Naslovnica_Manja2696.jpg
Nakon čitanja čestitki za Uskrs u novome broju časopisa Matica broj 4 (2020.), osvježite uspomene iz djetinjstva na autohtono hrvatsko bilje povezano s našim uskršnjim običajima koje opisuju Luka i Darko Mihelj. Svezak je fokusiran, uz vijesti iz Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH i posljedice potresa u Županiji zagrebačkoj i glavnome gradu svih Hrvata Zagrebu, na prirodne i kulturno-povijesne znamenitosti, te suvremene društveno-gospodarske značajke otoka Pašmana, smještenoga u zadarskome arhipelagu. Opisana je i nesvakidašnja misaona i zbiljska veza najuspješnijeg Newyorčanina hrvatskih korijena u svijetu športske televizije - ovjenčanog s čak 37 Emmyja - Petera Radovicha Jr. (51), koji svake godine sa suprugom Nancy i trojicom sinova barem četiri ljetna tjedna puni baterije na otoku Pašmanu u Neviđanima, rodnome zavičaju vlastitih roditelja. Na svom twitter profilu on ovih dana razmjenjuje poruke sa Zlatkom Dalićem i braćom Sinković o potresu, a svojim prijateljem iz djetinjstva Alanom Medićem - voditeljem Epidemiološke službe u Zavodu za javno zdravstvo u Zadru o razmjerima zaraze u SAD-u i u Dalmaciji te njezinu europskome susjedstvu.
 
Uz poruke ohrabrenja i blizine ravnatelja Hrvatske matice iseljenika Mije Marića i državnoga tajnika Središnjeg državnoga ureda za Hrvate izvan domovine Zvonka Milasa vezane uz pandemiju koronavirusa, donosimo obavijesti o Matičinim kulturnim i obrazovnim programima te budućim školama hrvatskoga jezika i  kulture. Nadalje, čitateljima su predočeni razmjeri pandemije koronavirusa u Španjolskoj, gdje žive i rade suvremeni hrvatski pečalbari uz neveliku našu stariju iseljeničku zajednicu. Građu travanjskoga sveska obogaćuju i priče iz povijesti globalnoga zdravlja u kojoj su Hrvati nerijetko ostvarili ključna rješenja poput dubrovačkoga izuma prve karantene u svijetu o čemu piše Ivo Lučić.
 
Izdvojeni su bitni događaji vezani uz hrvatsko predsjedanje Vijećem EU-a s naglaskom na zdravstvenu i gospodarsku solidarnost 27 članica kao i skrb o svim građanima Unije, uključujući i akcijski plan repatrijacije – koji je spasio ovoga ožujka, uz brojne druge Europljane, više od tisuću hrvatskih državljana koji su se zatekli u inozemstvu u korona krizi od naših studenata na Erazmusu do poslovnih ljudi u tzv. trećim zemljama. Atraktivan je prilog o novom IMIN-ovom trojezičnom hrvatskom Portalu za migracije (Demosmigrant), koji kategorizira internetske izvore podataka o migracijskim izazovima. Kad već guglate, skrećemo vam pozornost i na prilog o novom portalu Jezik.hr zagrebačkoga IHJJ-a prigodom završetka Mjeseca hrvatskoga jezika (21. II. – 17. III. 2020.), koji na internetu donosi najvažnije priručnike i mrežne izvore koji će u vrijeme škole na daljinu pomoći učenicima u domovini i Hrvatskoj nastavi u inozemstvu da što jednostavnije dođu do informacija potrebnih za svladavanje gradiva hrvatskoga jezika. Iz iseljeničke povijesti, prigodom Mjeseca hrvatskoga jezika osvrćemo se na prinose naše emigrantske akademske zajednice vezane uz Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika uz analizu uloge ondašnjih članova Izvršnoga odbora Matice iseljenika Hrvatske među kojima su bili, uz predsjednika MIH-a Većeslava Holjevca, povjesničar Franjo Tuđman i slavni pisac Miroslav Krleža.
Novostima o Europskoj prijestolnici kulture 2020 – gradu Rijeci, pridružena je priča o nastanku Baltazar-grada, kreiranog prema vizuri tog primorskoga grada ispod Učke, kojim šeće najslavniji hrvatski animirani lik profesor Baltazar iz kultne Zagrebačke škole animiranoga filma već 60 godina. Profesor Baltazar je idealan lik i za vrijeme u kojem živimo jer pomaže svojim sugrađanima, promiče nenasilje i toleranciju, prijateljstvo i dobrotu. Fantastičan je prilog o arhitektu Radovanu Tajderu s višedesetljetnom bečkom adresom, nedavno ovjenčanom domovinskom Nagradom za životno djelo koja nosi ime znamenitog hrvatskog arhitekta Viktora Kovačića, uz vijest da se Tajder uvrstio među iseljeničke filantrope – darujući svoja vrijedna djela i graditeljske memorabilije Muzeju za umjetnost i obrt u rodnome Zagrebu.
Ekološki dašak iz Lijepe Naše zrači iz slikopisa posvećenog Svjetskom danu voda i obnovljivim izvorima energije.  Obljetničke teme, pored godišnjica rođenja i smrti planetarno slavnog violinista, filantropa i vodećeg aktiviste američkih Hrvata  glazbenika Zlatka Balokovića, nisu zaobišle ni šibensko kazalište (osnovano prije 150 godina), čiji su kreativci iznjedrili najstariji i najkreativniji šezdesetgodišnji međunarodni festival dječjeg scenskog stvaralaštva u ovom dijelu Europe.
 
Čitateljima podastiremo i raznovrstan izbor prijevoda hrvatske knjige čitanijih suvremenih pisaca raznih žanrova s hrvatskoga na strane jezike, uključujući širi prikaz knjige jezikoslovca Marija Grčevića "Ime 'Hrvat' u etnogenezi južnih Slavena". Tristotinjak stranica Grčevićeve monografije podijeljeno je pregledno na šest znakovito naslovljenih poglavlja: Alpski Hrvati, Hrvati i islam, Hrvati i pravoslavlje, "Hrvacki" istumačeno i "srpski" napisano, O Dubrovačkoj Republici i Boki kotorskoj.
Uz novosti o revitalizaciji kulturnog života hrvatske zajednice iz Čilea, skrećemo vam pozornost na tekst vezan uz vrijednu izložbu hrvatskih modernih slikara u Budimpešti, održanoj u Mađarskoj u sklopu kulturnog programa hrvatskoga predsjedanja Vijećem EU-a.
Rubrika posvećena našim katoličkim misijama u svijetu u ovom svesku časopisa Matica hvali zlatni jubilej  HKM London i njezin dvojezični časopis koji izlazi u Engleskoj već trinaest godina pod nazivom Most / The Bridge, a o kojem piše sveučilišni profesor Gojko Bežovan. Stalne rubrike Crorama i vijesti iz sporta mozaično su složene od događaja vezanih uz humanitarne aktivnosti u dvostrukoj krizi od globalno prisutnog koronavirusa do lokalnog potresa koji je zadesio zagrebačko područje i naš glavni grad Zagreb. Zagrebački Ured za upravljanje hitnim situacijama izvijestio je da je u Zagrebu u potresu, kakav je naš glavni grad doživio i prije 140 godina, oštećeno ukupno 26.197 građevina, od toga su 9.642 obiteljske kuće.
I na kraju, ne propustite priloge stalnih Matičinih kolumnista kao što su abecednim redom Šimun Šito Ćorić, Darko Mihelj, Marin Knezović, Marjana Kremer, Vesna Kukavica, Davor Schopf, Nino Sorić i Sanja Vulić.
Uz stotinjak fotografija s pet kontinenata, svaki prilog časopisa Matica ima i sažetak na engleskom jeziku. Časopis Matica je u šezdesetdevetome godištu izlaženja, a aktualna je urednica Ljerka Galic.
 

Vesna Kukavica

"Tzv. srpski  element, koji žive i koji se je rodio u državi Hrvatskoj, uvijek i vjerno stajao na strani i u službi neprijatelja Hrvatske"

 
 
Hrvatski svećenik, novinar i političar Niko Gršković (Vrbnik, 15. XI. 1863. – New York, 21. III. 1949.) pisao je u SAD-u o stajalištu hrvatskoga i slovenskog svećenstva u Americi gledom na jugoslavensku, bolje veliko-srpsku propagandu u Americi (Tisak Narodni list, New York, 1916.). U Predgovoru ističu motivaciju izjave u pobijanju velikosrpske propagande koja nastoji u SAD-u prikazati da su Hrvati voljni i željni da se odreknu svojega imena i povijesti, te da žele postati Jugoslaveni tj. Srbi i podanici dinastije Karađorđevića. Također napominju da su "jugovići" širili objede da su pojedini svećenici za Mađare ili "Švabe." Spominju hrvatsku državu od Triglava do Drine koja postoji od 924. godine do danas, te da njezini vjerni sinovi ne će pazariti sa njezinim pravima. "Znademo da su službena Austrija i Magjarija, Turska i Italija, kojima je pomagala Velika Englezka, kroz vjekove navaljivale i krnjile sveta prava i slobodu hrvatskoga naroda."
https://proleksis.lzmk.hr/slike1/x_g0532.JPG
"Narodi kojima drugi dadu slobodu postaju njihovi malodobnici. Postupak mađarske nasilne politike i austrijsko odobravanje ove politike osuđujemo najoštrije..."
"Tvrdimo ovdje da je tzv. srpski  element, koji žive i koji se je rodio u državi Hrvatskoj, kroz zadnjih pedeset godina, ili bolje od kada je stupio na političko polje u Hrvatskoj, uvijek i vjerno stajao na strani i u službi neprijatelja Hrvatske, osobito Magjara, Austrije i Talijana."
Pozivaju se na Kvaternika i Starčevića te pišu da "veliki vladika Strossmayer... 1885., kada je htio pohoditi Srbiju kano blisku svojih ovaca koje živiše u Srbiji, no srpska vlada mu je pisala da ne jamči za njegov život ako u pohode dođe. Fanatizam Srba koji je njihovo osobito obilježje, bijaše prije jak, jer "Srbi svi i svuda" (geslo V. St. Karadžića 1849. u Beču), a sada je još jači; u njemu bi se morali po njihovoj nauci utopiti svi narodi na Balkanu.
Mi ne idemo ni u Srbe, ni u Jugoslavene, ni u Srbo-Hrvate nego ostajemo Hrvati, braća ostalim Slavenima, ali svaki u svojoj kući, i na svojoj zemlji u opsegu svoga prava..."
"Italija je svojim ulaskom u sadanji rat odsudila nepravednu, ludu austrijsku politiku, koju je Austrija vodila proti Hrvatima i Slovencima u Primorju i Dalmaciji, jer pogodujući talijanskoj manjini Austrija je pripravila polje talijanskoj navali... Franceska, Engleska i Rusija obećaše Italiji gospodstvo u Jadranu i posjed naše obale i zemlje... Engleska nije Italiji ponudila za nagradu... otoke Malte u Sredozemnome moru, kojima ona gospodari, a na kome stanuju sami Talijani; niti većega prava u Sredozemnome moru kojim vladaju Francuzi i Englezi, a još manje posjeda u Egiptu. Francuska ne dade joj pokrajina Savoie (povijesno dio talijanskoga savojsko sardinijskoga kraljevstva, op., T.T.), niti dijela Tunisa u kojoj žive više od milijun i pol Talijana. Rusija koja imade interesa u kraljevinama Srbiji i Crnoj Gori pristala je na obećanje Italiji, tako da Srbije ni Crne Gore nitko ni pitao nije...
 
"Kosti i meso hrvatskoga i slovenskoga naroda iznesoše na pazar, da kupe Italiju za rat, u kome pogibaju hrvatski i slovenski junaci braneći svoj prag od izdaje koju počiniše Franceska, Engleska i Rusija... (a koje) u svojim proglasima narodu za rat oglasiše one, da idu u rat za oslobođenje malih naroda... Obećaše tuđinu pune dvije trećine hrvatskih zemalja, tako da od 110.000 km kv. zemlje ne će ostati Hrvatskoj niti jedna trećina...
Razdijeliše haljine moje i kockaše se za njih (aluzija na Isusa, op., T.T.)
Slobodna i ujedinjena Hrvatska u uređivanju svojih međunarodnih pravnih i političkih odnošaja ugovarati će i sklapati će ugovore i zakone po načelu "regno regnum non prescribit leges" (kraljevstvo kraljevstvu ne propisuje zakona). "Tvrde da dosadanje rezolucije, od one u Chicagu 10. 3. 1915. ne spominju nikakvih garancija... već ruše temelj hrvatskoga individualnoga i državnoga opstanka, Hrvatsku lišavaju njezine prošlosti, njezinih prava, narodnoga imena i... državnoga značaja. Sve to vodi prema autoru u monarhičnu Veliku Srbiju. Pozivajući se na patriote Matka Laginju iz Istre, Stjepana Zagorca, don Ivu Prodana iz Dalmacije (Pelješac), biskupa I. Šarića iz Bosne, te dr. J. Kreka iz Kranjske izjavljuje: "svršio rat kako mu drago, mi se ne odričemo, već ćemo tražiti hrvatsku samostalnu državu sa svim njezinim pravima koje imade suvereni narod. U potpisu: Rev. Dr. E. Kajić, Rev. Pet. Čančarević (opozvao), Rev. B. Bekavac, Rev. Ivan Raab, Rev. Ambroz Širca, Rev. D. Krmpotić, Rev. A. Žuvić, Rev. Leon Josip Medić, Rev. Anton Sojar, Rev. Francis Pogoršek, Rev. I. Petrišak, Rev. Mihael Tušek, Rev. Fr. Rancinger, Rev. M. Hranilović, Rev. Valentin Mihelić.
 
Drugi dio teksta koji ovdje ne objavljujem, ali dajem poveznicu, je zapravo napad na don Niku Grškovića kojega se optužuje za nečasnu političku trgovinu i slavosrpstvo. Svećenici su prisiljeni reagirati zbog Grškovićeve agitacije, ali i zbog Londonskoga ugovora kojim bi Italija dobila veći dio naše obale, dok bi Dalmaciju južno od rta Planak i BiH u slučaju ratne pobjede dobila Srbija. Gršković je i u svojem zemljopisno povijesnom pregledu radio očito posrbljavanje Hrvata. Gršković je dosta radio i na hrvatskom javljanju u srbijanske solunske dragovoljce. Godine 1918. prestaje biti svećenik i bavi se radničkim i socijalnim pitanjima. Ipak treba priznati da je tražio federativno uređenje Kraljevine Jugoslavije.
https://lccn.loc.gov/68038946
https://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=1&cad=rja&uact=8&ved=2ahUKEwj5w9Og48noAhWFuIsKHQY8BGQQFjAAegQIBhAB&url=https%3A%2F%2Fhr.wikipedia.org%2Fwiki%2FNiko_Gr%25C5%25A1kovi%25C4%2587&usg=AOvVaw2Nb2-64Nnv30KbbiqeC2Dd
 

Teo Trostmann

Anketa

Buduća Hrvatska vlada bit će najljevija od 1945. godine. Slažete li se?

Srijeda, 15/07/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1202 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević