Get Adobe Flash player

Homoseksualni sajam u Bruxellesu za prodaju žena i djece

 
 
Dok ministar Kuščević marljivo radi na brojanju potpisa za opoziv tzv. Istanbulske konvencije, koja se bavi borbom protiv nasilja prema ženama i rušenjem rodnih stereotipa, u Bruxellesu se prošli tjedan dogodio stočni sajam u Gudovcu, koji se na engleskom zove "Man Having Babies”. Radi se o događaju u centru Europske unije čiji je parlament izglasao Istanbulsku, na kojem homoseksualni parovi kupuju djecu i žene, svedene na maternicu, koje će im devet mjeseci nositi, roditi i potom izručiti dijete koje su naručili. Sve skupa je glamurozno, mjesto radnje hotel "Hilton", par kilometara dalje od europskih institucija, muški parovi, homoseksualci markirane robe, na stolovima katalozi sa ženskim robljem, većinom sirotim ženama među kojima, doduše, ima i osviještenih zapadnih naprednjakinja koje to rade, navodno, iz uvjerenja.
http://www.menhavingbabies.org/resources/images/EU2018_Matt-Mike-Cole_1200x628.png
S druge strane bogata homoseksualna klijentela. Kažem bogata, jer cijena jednog djeteta i žene koju nazivaju sramotnim imenom "surogat majka" kreće se između devedeset i sto šezdeset tisuća dolara. U tu cijenu uključeno je sve, i pravna i psihološka pomoć, kao i cijeli postupak.
 
Natražna biologija
 
Na homoseksualnom paru je da u katalogu pokaže na ženu, svedenu na stvar, na najodvratnije roblje, koju žele kupiti kao stoku za rasplod na nekom stočnom sajmu, ona potom potpiše da se odriče djeteta čim ga rodi, i stvar poslije preuzima stručni tim. Ne haje nitko koliko je takvih žena, unatoč tome što im je osigurana i uračunata famozna psihološka pomoć, počinilo suicid, koliko ih potom zapadne u grizodušje i teška psihička stanja, bitno je da netko ispuni svoju želju za imanjem (!) djeteta jer ga, eto, ne mogu imati prirodnim putem. 
 
No to je, očito, u skladu s Istanbulskom, jer ovaj dokument sve promatra kao društveni konstrukt, naravne pak datosti tek kao plastelin koji svako oblikuje prema vlastitim osjećajima i željama i, na kraju krajeva, omogućava ženama rušenje još jednog stereotipa utemeljenog na natražnoj biologiji, a to je mračni stereotip biološke majke koja se pretvara u naprednu surogat majku. Ispred hotela "Hilton" gdje se već četvrtu godinu (!) u Bruxellesu događa ovaj homoseksualni sajam za prodaju žena i djece, nije se pojavio i protestirao nitko iz Europskog parlamenta koji je digao ruku za borbu protiv nasilja prema ženama, nije se pojavila ni jedna feministica, nitko već četvrtu godinu ne reagira.
 
Isti je taj Europski parlament još 2015. godine, prije Istanbulske, osudio fenomen "najma maternice" kao odvratnu praksu iskorištavanja žene. Što je i s Konvencijom o pravima djeteta iz 1989. godine koju su potpisale sve članice, pa i Belgija, u kojoj jasno piše da "svako dijete ima pravo upoznati svoje roditelje i odrastati s njima", dok se pred nosom svih prodaju djeca bez majke. Ista Konvencija traži od svih država potpisnica da spriječe bilo kakvo instrumentaliziranje djece, pa i prodaju, dok se u srcu Europske unije djeca prodaju, bukvalno, najboljem ponuđaču, i to četvrtu godinu zaredom. A ako nešto traje već četiri godine, znači da posao prodaje žena i djece ide dobro, da je unosan, da donosi profit, da ima klijenata, bogatih homoseksualnih parova.
 
Koliko mi je poznato, jedini istaknuti političar koji je digao glas protiv ove morbidne, rekao bih bez uvijanja, i bolesne prakse, je zastupnik socijalista Phillipe Close, a sve skupa ne događa se u nekom dalekom selu, u Gudovcu, gdje je poznati stočni sajam, već u Bruxellesu, gdje je izglasana Istanbulska konvencija o sprječavanju i zaštiti žena od nasilja.
 
Bezočni predatori
 
Nakon ove grozomorne činjenice europarlamentarcima pred nosom, više nitko razuman ne može sumnjati da cilj Istanbulske nije zaštita žena, već treći ciljevi koji poremećaj žele učiniti, kako Plenković voli reći, "mainstreamom", normalizacijom devijacije kroz krinku zaštite žena. Što ih ne zaštite u Bruxellesu? Te očajne, mahom siromašne žene koje se odluče na takav korak sigurno nisu one koje treba osuđivati, njima treba pomoći i maknuti ih od ovih bezočnih predatora njihovih maternica, njihova elementarnog ljudskog dostojanstva, ponižavanja, svođenja na puku robu, na stvar, na rasplodne junice. No smije li se osuditi homoseksualne parove koji kupuju žene i djecu? Ne, to je homofobija, to bi bio čisti izljev netolerancije i osporavanja "ljudskih prava" od strane mračnih, nazadnih klerofašističkih snaga koje bi nas vratile u Srednji vijek, a oni, napredni su ipak u hotelu "Hilton", u Bruxellesu 2018. godine, daleko ispred Srednjega vijeka.
 
Prema podacima sa službene stranice "Man Having Babies", u svijetu je trenutačno 7500 homoseksualnih parova s djecom, od kojih su neka i usvojena, no istraživanje o psihološkim karakteristikama i problemima te djece ili ne postoje, ili su žestoko odbačena i prokazana u akademskoj zajednici jer su donijela spoznaje koje se nisu svidjele (homoseksualnim) lobijima i akademskoj mafiji. Nije ni čudo jer to je industrija u kojoj se vrti ogroman novac. Zato, neka nama Istanbulske, Kuščević naprijed, ostali stoj. Hvaljen Isus!
 

Ivica Šola, https://www.slobodnadalmacija.hr/misljenja/agora/clanak/id/568100/homoseksualni-sajam-u-bruxellesu-za-prodaju-zena-i-djece

Prosvjed politiziraju oni koji štite Ćurčića

 
 
Za zločine u Vukovaru nikada nitko nije odgovarao. Samo za Ovčaru. I to nebitne osobe, a ne nalogodavci i arhitekti tog zločina, i to vrh JNA i KOS-a te vlasti u Beogradu. To je zasluga Carle del Ponte, i domaćih izdajnika, koja je svojom politikom optuživanja odvojila zločin u Vukovaru i masakr na Ovčari. Ni hrvatske vlasti u ovih 27 godina nisu ništa poduzele. Šokantna je spoznaja da ove godine nije postojala policijska radna skupina za zločine na Ovčari koja bi istraživala srpske zločine, ali su zato postojale iste policijske skupine za istraživanje zločina u Varivodama, Gospiću, Medačkom džepu... koje su istraživale zločine koje su počinili Hrvati. Vukovarom se i danas šeću silovatelji, ubojice, a žrtve ih gledaju.
http://www.radio-dunav.com/wp-content/uploads/2018/06/sdss-1.jpg
Takvo ignoriranje od strane hrvatskih institucija jednog od najvećih zločina u Europi, uz Srebrenicu, nakon Drugog svjetskog rata je nevjerojatno, neobjašnjivo, pa budi sumnje u zataškavanje od strane struktura "naše države", koje to nisu učinile ili što nisu željele, ili što nisu smjele. Bilo je tu i apsurda kada je bivši državni odvjetnik Mladen Bajić procesuiranje za zločine na Ovčari prepustio – Beogradu!? Opet su presuđene nebitne osobe. Njegov nasljednik Dinko Cvitan govorio je kako za istraživanje tog zločina nema novca!? Ali bilo je za bizarne optužnice poput one protiv Bandića, bilo je novca za procesuiranje hrvatskih branitelja koji su prosvjedovali na Markovu trgu, bilo je...
 
Onda se dogodio preokret. Počelo se istraživati. Policijski inspektor Nikola Kajkić dolazi na čelo skupine i kreće s istragom na Ovčari. Sve je bilo divno i krasno dok nije došao do istaknutog člana Pupovčeva SDSS-a, Plenkovićeva koalicijskog partnera, aktualnog dožupana Vukovarsko-srijemske županije Đorđa Ćurčića, koji je također tamo u koaliciji s HDZ-om. Ćurčić je u vrijeme zločina bio na Ovčari i tamo jamačno nije okopavao papriku, tamo su se radile druge "radnje". Kajkić ga je krenuo obrađivati, da bi ubrzo bio smijenjen s obrazloženjem da je sačinio neki dokument "s poduzetim radnjama koje u stvarnosti nije poduzeo". I policajac istražitelj zločina je procesuiran, no SDSS-ovac Ćurčić nije. Nastupila je šutnja. U redu, Kajkić je munjevito maknut i optužen, najednom su se sjetili da nešto nije dobro radio, našli su najednom i da mu žena navodno nije plaćala porez.
 
Ali ako su Kajkića, policajaca koji je istraživao zločin, brzopotezno istražili i šutnuli, zašto ne istraže do kraja što je SDSS-ov dožupan Ćurčić radio na Ovčari kada se tamo ubijalo ranjenike i civile i bacalo u jamu? Ako su optužbe protiv Kajkića točne (u što sumnjam), zašto se munjevito reagiralo na navodno falsificiranje dokumenta, a nije na počinjenje ratnog zločina, na pucanje u leđa izmasakriranim ranjenicima i civilima, što je u usporedbi s navodnim Kajkićevim falsificiranjem dokumenata neusporediv krimen? Javnost, a prije svega žrtve i njihove obitelji imaju pravo na odgovor kojeg već 27 godina nema, a čim je netko, poput Kajkića, malo dublje zagrebao, eto najednom falsifikatora. Gradonačelnik Penava s razlogom je najavio prosvjed. Cijela Vlada ustala je na noge, lupeta se o politizaciji, o nekakvim mračnim silama koje bi u Vukovaru rušile Vladu, digli su braniteljske udruge koje čine HDZ-ovci koji su protiv prosvjeda, kao i velečasni ministar Medved.
 
Hrvatski branitelj koji nije vidio fronte, ministar Božinović, staje pred kamere i maše jednim slučajem, ali nitko ne ulazi u meritum. Prvo, je li Pupovčev, SDSS-ov dožupan Ćurčić počinio zločin ili nije? Drugo, tko je odgovoran za to da se 27 godina nije učinilo gotovo ništa, da nije bilo radne skupine sve donedavno, kao da su zločini u Vukovaru nešto što nije jedna od najdubljih trauma Hrvata? Dakle, govoriti o politizaciji prosvjeda, a ne primijetiti da nije bilo Penavine reakcije i slučaja dožupana Ćurčića, šutnja, prikrivanje zločina i nepoduzimanje i dalje bi se nastavili. HDZ je stranka koja je cijelo to vrijeme najdulje na vlasti. I to najviše u koaliciji s SDSS-om, još od Sanadera. Zašto se onda Vukovar i Ovčara nisu istraživali na način radne skupine, kao u drugim mjestima?
 
Je li problem politizacija o kojoj govori Plenković, "stabilna većina", politička trgovina..., preko leđa žrtava? Čim je Kajkić dublje zagrebao, odmah je stradao nakon susreta s jednim ministrom kojem je priopćio rezultate svoje istrage. Budući da je, u trenutku dok ovo pišem, previše nejasnoća, većina ljudi ovdje na istoku Hrvatske, s pravom ili ne, sumnja da je Vukovar (opet) žrtva politike i dugogodišnje koalicije HDZ-a i SDSS-a, kojem pripada i dožupan Ćurčić.
 
Da, tu je razlog nečinjenja 27 godina, kao i puno šira priča o starim udbaškim strukturama na ključnim mjestima ove države i društva. Očito je važnije ekspresno procesuirati istražitelja zločina, policajca Nikolu Kajkića, nego pitati SDSS-ova dožupana što je radio na Ovčari. Opet će se sve skupa zataškati, kao i u zadnjih 27 godina. Jer, treba čuvati koaliciju kao zjenicu oka.
 

Ivica Šola, https://www.slobodnadalmacija.hr/misljenja/agora/clanak/id/566727/sto-je-sdss-ov-dozupan-curcic-radio-na-ovcari

IDS mafijo!

 
 
Istarski Demokratski Sabor je osnovan 14. veljače 1990 godine, i od registracije koju je izveo na prijevaru stvarnih osnivača, djeluje kao antihrvatska stranka, koristeći sve pogodnosti nove samostalne Republike Hrvatske, čiji suverenitet istodobno ne priznaje za  području Istre. Apsurdno ali istinito! U prvoj proklamaciji iz 1991. godine piše: „IDS su osnovali autohtoni Istrijani kako bi vratili duh svojih predaka koji nikada nisu bili svoji na svome!“. Za logo stranke odabran je zeleni krug sa tri koze koje su predstavljale podjelu Istre na tri djela: hrvatski, talijanski i slovenski. Cilj IDS-a je, među ostalim, ta tri istarska djela ujediniti u euro-regiju Istru.
23. travnja 1994. godine u Rovinju IDS-ovci donose 4 deklaracije
-O demokratizaciji Republike Hrvatske
-O regionalnom ustrojstvu Republike Hrvatske
-O autonomiji Istarske županije i
-O Euroregiji Istri
Svaki član IDS-a dužan je postupati po tim deklaracijama. Na osnovi Deklaracija donesen je i Statut Istarske županije, koji nije bio u skladu sa Ustavom Republike Hrvatske , pa je Ustavni sud ukinuo 18 članaka Statuta kao neustavne.
https://images5.alphacoders.com/693/693371.jpg
IDS nije sudjelovao na prvim parlamentarnim izborima 22. travnja 1990., proglasio te izbore nedemokratskim i članstvu je preporučio da glasuju za SKH-SDP. Tada se IDS zalagao za“konstituiranje Jugoslavije kao demokratske i legitimne federacije”. Prvi predsjednik i osnivač stranke bio je Ivan Pauletta, nakon njega Elio Martinčić, no već 1991 godine mijenja ga Ivan Jakovčić, koji na čelu stranke ostaje sve do 2014.godine, kada na tu poziciju postavljaju Borisa Miletića.
 
Na izborima za Zastupnički dom hrvatskog Sabora 1992. godine, osvojili su 4 zastupnička mjesta.
Na izborima za Županijski dom hrvatskog Sabora 1993.godine osvojili su 3 zastupnička mjesta.
Na lokalnim izborima 1993.godine IDS je osvojio 74,1 % ili 35 od 40 mjesta za Skupštinu Isatarske županije.
Na izborima za Zastupnički dom Sabora 1995. godine u koaliciji sa više stranaka osvojio je 2 zastupnilka mjesta.
Na lokalnim izborima 1997. godine IDS je osvojio  46,4 %  ili 26 od 40 mjesta za Skupštinu Istarske Županije.
Na parlamentarnim izborima 2001. godine i osvojio 2 mjesta i sudjelovao u formiranju Vlade Ivice Račana.
Na lokalnim izborima  osvojio je 51.,8 % glasova ili 28 od 41 mjesta za Skupštinu Istarske županije.
Na parlamentarnim izborima 2003. godine osvojio je 4 mjesta u koaliciji sa SDP-SKH.
Na lokalnim izborima 2005. godine IDS u koaliciji sa SDP-om osvaja 40.7 % glasova ili 20 mjesta od 40.
Na parlamentarnim izborima 2007. godine osvaja 3 zastupnička mjesta.
Na lokalnim izborima 2009. godine IDS u koaliciji sa HNS-om 40  osvaja 40,7 % glasova ili 20 mjesta od 40 za Skupštinu Istarske županije.
Na parlamentarnim izborima 2011. godine IDS osvaja 3 zastupnička mjesta.
Na lokalnim izborima 2013. godine IDS osvaja 43,9 % glasova ili 24 mjesta u Skupštini Istarske županije
 
Damir Kajin je 3. siječnja 2013. objavio kandidaturu za župana Istarske županije mimo stranačke procedure te je istog dana izbrisan iz stranke. Time je prestao biti potpredsjednik IDS-a, a stranka je izgubila jedan saborski mandat.
Na parlamentarnim izborima 2015. godine IDS osvaja 3 saborska zastupnika.
Isti broj zastupnika osvojio je i na prijevremenim parlamentarnim izborima 2016. godine.
Na lokalnim izborima 2017. godine IDS osvaja 56,78 % glasova ili 26 od 45 mjesta. IDS je pobjedio u 9 od 10 gradova u Istarskoj županiji.
No valja naglasiti na koji način IDS dobiva izbore u Istri.
Svi se pitaju kako se IDS održava tako dugo na vlasti? Veoma jednostavno
-Dugo su na vlasti i uhljebili su svoje ljude u sav županijski, općinski i državni aparat. Kako su na vlasti raspolažu sa proračunskim novcem ,pa se on dijeli raznim udrugama, i braniteljskim i tako ih se obvezuje da budu njihova glasačka baza.
-Malom izlaznosšću na izbore. Evo primjer; Na lokalnim izborima 2017. godine,za pulskog gradonačelnika od ukupnog dijela od 50 360  birača ,izašlo je na izbore njih 18.791  ili 37,31 % . Za Borisa Miletića glasalo je 9740 birača ,što je u postotku 51,83 %, međutim u odnosu na ukupan broj birača taj postotak je daleko manji 19,34 %. Znači da od 50.360 birača u Puli za Miletića je glasalo samo 9740. birača.
 
-Kada se analiziraju rezultati izbora, vidljivo je da je potpora IDS-u u Istri u stvari mala. Za ovakve izborne rezultate kriv je izborni zakon koji je sada u primjeni. Očito da ga treba mijenjati, jer ovakvi rezultati ne daju realno stanje sa terena. Samo 9740 prema 50.360 je potpora 1/5 građana grada Pule gradonačelniku Borisu Miletiću! Upravo zbog tih rezultata lokalnih izbora odgovorno tvrdim da IDS ne predstavlja sve građane Istre. Predstavlja ¼  građana Istre, U Istri je registrirano prema podacima DIP-a 187.474 osobe sa pravom glasa.  Na izbore je izašlo 84.618 glasača, što je izlaznost u postocima 45,14 % . Od glasača koji su izašli  na izbore za Skupštinu Istarske županije izjasnilo se u korist IDS-a 46.548 glasača što iznosi 56,78 %. Međutim u odnosu na ukupan broj upisanih birača 187.474 broj 46.548 koji su glasali, taj postotak iznosi 24,83 %. A to je 1/4 od ukupnog biračkog tijela u Istri. http://www.izbori.hr
 
ŠTO SU SVE TO VRIJEME RADILE OSTALE STRANKE U ISTRI I UDRUGE HRVATSKIH  BRANITELJA? NISU SE OGLAŠAVALI!Prvenstveno HDZ koji po postotku osvojenih glasova 2.po redu stranka u Istri. HDZ je prikazan od strane IDS-a kao fašistička, ustaška, nacionalistička i klerikalna stranka, opasna po Istru i „Istrijane“. IDS je sebe prikazivao kao jedinog zaštitnika istarskih interesa i Istrijana od strane HDZ-a pa su  mnogi  Istrijani u to vjerovali. Naglašavam Istrijani, ne Istrani! Istrijanstvo je okosnica IDS-ove politike, jer je na njemu gradio svoju priču o posebnosti Istre i tako opravdavao svoje priče o  autonomiji. Citiram iz Programske deklaracije IDSa o Istrijanstvu: “Istrijanstvo je svijest o pripadnosti slavenskog i latinskog stanovništva Istre zajedničkoj višekulturnoj realnosti Istre”. Nigdje se na spominju istarski Hrvati ni Država Hrvatska!
 
HDZ u Istri djeluje isto pod kapom IDS-a. Predsjednici, a i članstvo HDZ-a Istre  su većinom  ljudi povezani rodbinskim, kumskim ili prijašnjim vezama iz vremena Jugoslavije ili poslovnim vezama u novoj državi Hrvatskoj. Bivše Predsjednike HDZ-a, IDS dogovorno postavi na direktorska mjesta državnih poduzeća kojima upravlja. Čak je  i izbore za Predsjednika HDZ- Pula, nadzirao i režirao IDS, preko HVIDR-e, Pula. Braniteljske udruge iz Istre nisu se nikada izjasnile po niti jednom pitanju važnom za Republiku Hrvatsku, a pogotovo ne protiv IDS-ove politike na štetu hrvatskih interesa u Istri. Kao primjer navodim demilitarizaciju, koja je u Programskoj Deklaraciji IDS-a;
 
“Stranka se zalaže za demilitarizaciju Regije jer je najbolja politika-mir. Novi oblici suradnje među svjetskim velesilama omogućuju drukčiji pristup vojsci i naoružanju malih država i regija.
Stranka traži ubrzanu demilitarizaciju regije, ali na način da se sv
im zaposlenim u vojnim službama, ako žele nastaviti rad i život u regiji to i omogući. Postojeće vojne komplekse i potencijale treba prenamijeniti za ubrzani privredni razvoj Regije.
Sigurnost u državi i regiji osiguravat će policijska služba u suradnji sa Regionalnim organima. Omladini, umjesto služenja vojnog roka treba omogućiti tijekom školovanja vježbe iz civilne zaštite radi obučavanja i spremnosti za slučaj elementarnih i drugih nepogoda”. Nikada se udruge hrvatskih branitelja u Istri nisu očitovale o ovom u najmanju ruku bizarnom djelu Programske Deklaracije IDS-a, a oni su ti koji su se borili za slobodnu i neovisnu Republiku Hrvtasku. Kako bez vojske obraniti Državu od ugroze i neprijatelja, a svakodnevno svjedočimo kako Srbija ne odustaje od svoje mitomanske Velike Srbije.
 
Na najavu da bi se trebao aktivirati Puljski dio bivše vojne Zračne luke za novokupljene avione iz Izraela, žestoko je  reagirao Boris Miletić “Militarizacija Pule i Istre nije opcija i mi ćemo se boriti protiv toga na sve moguće načine, vojni avioni neće nadlijetati nebo nad Istrom”. Obratila sam se Ministarstvu obrane sa upitom jesu li  Istra i nebo nad Istrom sastavni dio hrvatskog teritorija, na što sam dobila odgovor. “Poštovana, možemo vas izvijestiti da će Hrvatska vojska, kao što je to činila i do sada, štititi integritet cijele Republike Hrvatske, a zaštita zračnog prostora obuhvaća cijeli teritorij Republike Hrvatske.” Što naravno odgovara i članku 2. Ustava RH: Suverenitet Republike Hrvatske neotuđiv je, nedjeljiv i neprenosiv.Suverenitet Republike Hrvatske prostire se nad njezinim kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zračnim prostorom iznad tih područja.Ni na ovu Miletićevu očitu provokaciju i nepoštivanje suvereniteta Republike Hrvatske nad istarskim nebom, nitko iz braniteljskih udruga Istre nije reagirao!Ni nitko iz ostalih stranaka nije reagirao! Nevjerojatno!
 
OSTALE STRANKE U ISTRI
 
Uspostavom višestranačja 1990. godine u Istri su utemeljene brojne stranke koje su sudjelovale u slobodnim izborima i političkom životu. U Zagrebu je 17. lipnja 1989.godine  osnovana Hrvatska demokratska zajednica - HDZ, a u Puli 7. ožujka iste godine. Prva izborna skupština stranke SDP u Puli održana je 6. listopada 1990. a 1993. sa današnjim imenom. U Istri je na izborima 1990. godine postigla najveći uspjeh. I druge stranke osnovane su 1990. i 1991. godine, Hrvatska seljačka stranka (HSS), Hrvatska socijalno liberalna stranka (HSLS); Nakon Hrvatske narodne stranke -HNS, Liberalna stranka LS, Demokratski centar DC) i nakon raskola u IDS-u, i odlaska Luciana  Delbianca 1996.godine Istarski demokratski forum -IDF. Ostale stranke imale su malu ulogu u političkom životu Istre. Bilo je pokušaja slabljenja IDS-ove dominacije u Istri. 2009. godine istarski poduzetnik Plinio Cuccurin putem udruge (kasnije i stranke) Ladonja pokušao  je dovesti u pitanje IDS-ovu dominaciju na istarskom poluotoku.
 
Premda je Ladonja bila zamišljena kao poduzetnička stranka koja će nadrasti istarske okvire, njezin je prvotni angažman bio izravno uperen protiv IDS-ove vlasti. No, IDS je uspio odoljeti tom izazovu te je i 2009. godine, potvrdio svoju premoć u Istri. Na lokalnim izborima, održanima u svibnju 2013. godine, istarski regionalisti suočili su se izazovom koji je došao od glavnoga koalicijskog partnera na nacionalnoj razini – SDP-a. Naime, socijaldemokrati su, u želji da preotmu IDS-u čelni položaj u županiji, iskoristili sukobe između Damira Kajina, jednog od najistaknutijih istarskih regionalista i vodstva stranke te poduprli Kajinovu kandidaturu za mjesto istarskog župana nasuprot IDS-ovu Valteru Flegu. Naposljetku je SDP doista uspio ojačati svoj položaj u Istri povećanjem broja izabranih vijećnika, no IDS je zadržao mjesto župana te izbacio SDP iz vladajuće
koalicijske većine u županijskoj skupštini
 
Istarski demokratski forum nastao je  zbog sukoba predsjednika IDS-a Ivana Jakovčića s tadašnjim županom IDS-a Lucianom Delbiancom (1954.-2014.) koji je ubrzo nakon izbacivanje iz stranke osnovao  IDF, koji je imao važnu ulogu na lokalnim izborima 1997. i 2001. godine što je kulminiralo osvajanjem vlasti u Puli na lokalnim izborima 2001. godine. Stranka je osnovana 1996. godine i na početku brojala oko 400 članova. Na lokalnim izborima 1997. osvojila je nekoliko vijećničkih mjesta u više istarskih općina i gradova (Brtonigla, Umag, Višnjan, Ližnjan, Vodnjan, Pula), a na izborima 2001. u Ližnjanu i Puli sa šest vijećničkih mjesta i u koaliciji sa SDP-om i Nezavisnom listom Loredane Štok uspostavila vlast. Nakon prijevremenih izbora u Novigradu 2003. ima jednoga vijećnika u gradskom vijeću. Prema programskim polazištima IDF je regionalna stranka lijevoga centra, koja se zauzima za građansku i socijalnu državu, privatno vlasništvo,antifašizam i demokraciju. Do lokalnih izbora 2009. godine stranka gotovo nestaje s političke scene.
 
U novije vrijeme na lokalnoj je razini zamjetan uspjeh nezavisnih kandidata. Stranke imaju različita stajališta o aktualnim političkim događajima i nekim društvenim pitanjima, a povremeno pokreću inicijative za koje nastoje zainteresirati birače i medije. Među temama koje su posljednjih petnaestak godina zaokupljale političke stranke i širu javnost su regionalizam, dvojezičnost, manjinska pitanja, pretvorba i privatizacija, nezaposlenost i radnička prava, dvojbe o elitnom i masovnom turizmu, bespravna gradnja, prodaja atraktivnog zemljišta u priobalju, naplata cestarine i tunelarine, demilitarizacija, ekologija.
 
Godine 1993., 1997. i 2000 godine održani su redoviti izbori za Skupštinu istarske županije.Rezultati pokazuju s vremenom nešto slabiju, ali i dalje čvrstu dominaciju IDS-a, dok po uspješnosti slijede stranke koje su najjače na nacionalnoj razini (HDZ, SDP i dr.). Na izborima održanima 1993. od upisanih 159.301 birača glasovalo je 118.410 ili 74,3 %. Nevažečih  listića bilo je 3481 (2,9 %), a stranke i koalicije postigle su sljedeći uspjeh:
 
U 19 od 20 izbornih jedinica pobijedili su kandidati IDS-a, a u jednoj kandidat HSNZ-a.(Zeleni). U toj je izbornoj jedinici kandidatura IDS-a povučena zbog formalnih razloga.
Na izborima održanima 1997. od upisanih 173.666 birača glasovalo je 125.786 ili 72,4 %. Nevažečih  listića bilo je 3517 (2,8 %), a stranke i koalicije ostvarile su sljedeće rezultate:
 
Na izborima održanim 2001. godine od upisanih 184.663 birača glasovalo je 94.067 ili 50,9 %. Nevažećih listića bilo je 3070 ili 3,33 %, a rezultati su slijedeći; http://istra.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2604
 
Svi ti pokušaju slabljenja IDS-a doživjeli su poraz u konačnici, jer je IDS u tih 27 godina ovladao svim strukturama vlasti u Istri. Postupno je preuzeo i medije, tako da je opozicija u medijskoj blokadi. Osim elektroničkih medija i aplikacija, IDS-ovi oponenti nemaju duge mogućnosti probiti njegovu  medijsku blokadu.Glasači su apstinirali, nisu izlazili na birališta, jedino su vjernost iskazivali IDS-ovi glasači. Od stranačkih struktura nitko se nije suprostavljao IDS- ovoj politici autonomaštva, nepotizma, zlorabe položaja, kriminala i korupcije.
Damir Kajin je bivši dugogodišnji saborski zastupnik iz Istre, odnosno IDS-a dok nije izbačen! Žestoki je kritičar IDS-a, jer stranku poznaje iznutra, a ima i saznanja o kriminalnim radnjama stranačkih struktura. Sažeo je sav kriminal IDS-a u 35 točaka, međutim nikakve reakcije hrvatskih institucija nema!
 
ISTRA u 35 točaka od 2012. godine:
 
1. Smrt Martine Duras
2. Kompostana Buzet – Stipančić, Krota
3. Kamenolom Rakalj – Giancarlo Galan (ministar u tal. Vladi) i tužba protiv Kajina
4. Hypo, 30-ak ljudi iz Istre s primljenim novcem
5. Droga, uhvaćeni Istrijani u Urugvaju sa 2,3 tone kokaina, počišćen PU odjel za borbu protiv narkotika, u Beogradu zatvoren Darko Šarić čiji su najbliži suradnici iz Pule
6. Gradonačelnik jednoga grada koji je proveo više od godine u zatvoru
7. Prokurist klana Jakupi iz redova SDP-a
8. Poreč, Mornarica – 300.000 eura reketa. Kupujem od sirotinje po 1 E, prodajem za 50.
9. Brtonigla, zemlja. Cijela Općina preuzeta od ljudi IDS-a i Hypo banke
10. Prodaja turističkog punkta ispod Labina od prvih ljudi IDS-a za 1,5 mil. eura
11. U dolini Raše preuzetih 180 hektara mimo zakona (brat)
12. Marija Kapetanka, reket od 600.000 eura, brat Shimona Peresa izraelskog predsjednika, Mariji u Rommelovoj ofenzivi ubijeno 7 članova najuže obitelji i takvu ju reketare
13. Katarina, Monumenti, Barbariga, Dragonera.
14. San Giorgio- kupim za 148.000kn, a potom dobijem pod hipotekom 350.000 eura
15. Izvlačenje novaca za PR Manjguru iz javnih poduzeća Grada Pule
16. Gračišće, kamenolomi, kupnja nekretnina 22.222 kuna
17. Šogorica kupuje od Mittona za 900 000 luna, a prodaje za 25 milijuna kuna
18. Karigi iz Karigadora od Crkve kupili za 11 eura, mogu graditi 800 ležajeva na Veloj Punti 100 m od mora
19. Uljara Vodnjan, Puris
20. Financiranje medija i kampanje
21. Zastara - DORH 21 milijun kuna kojega mora platiti država
22. 8 X atentat na Kosa?
23. Koncesije
24. Brat od pročelnika naspram Rivijere preuzima plaže i tuži Kajina
25. 7 milijuna kuna Cipar - Amsterdam – Buzet - Beograd
26. 50 ljudi lokalne samouprave teže je od 2 milijuna Eura
27. Na intelektualne usluge, fešte, PR, medije, Istra troši 70 milijuna kuna godišnje
28. List, 500.000 eura reketa
29. Privatizacija Istre od socijalističkih direktora, kuponska privatizacija….
30. Izjava Jovanovića da u Istri nema kriminala, kontrola pravosuđa od politike te nadzor Glasa Istre. Evo npr. kupnja aviona u Americi za 800-1.500 dolara, a carinjene u Hrvatskoj Krk- Pula za 5 milijuna dolara. Zašto da se plaća veća carina?”
31. U Istri se prikupi između 20-30 kg narko šprica mjesečno (oko 300 kg godišnje), a za prevenciju se izdvaja najmanje u Hrvatskoj
32. Urbanizacija u općini kraj Pazina gdje je 3 hektara kupljeno za 22.000 kn, na toj zemlji predviđena je gradnja 11 vila, a za samo 1 hektar banka isplaćuje 200.000 eura kredita
33. Tvrtka Butoniga je bez zaposlenika, ali zato ima 10 članova NO sa naknadama od 2700- 4000 mjesečno
34. Kontrola medijskog prostora (novina i portala) milijunima proračunskog novca gdje je glavni urednik najveći cenzor u povijesti Istre
35. Neki državni odvjetnici nastavak karijere traže kao pravni zastupnici istarskih gradova, općina…
 
Kada će DORH početi raditi svoj posao ,koji je po Ustavu dužan raditi? Hoćemo li to dočekati? A još više zamjeram strankama hrvatskog usmjerenja, koji su ustvari opozicija IDSu u Istri na lokalnoj razini, što nisu korektiv takvoj politici, što su tako indolentni ,što nemušto reagiraju i ne bore se za interese i jednakopravnosti istarskih Hrvata. Pored IDS-ove multikulturalnosti i covivenze -suživota ,istarski Hrvati postaju građani drugog reda,a da ne govorim o Hrvatima “priko Učke”, koji žive u Istri. Podržavam manjinska prava ,ali ne na štetu hrvatskog naroda,jer u Ustavu stoji da je Hrvatska zemlja hrvatskog naroda i manjina,a ne manjina i hrvatskog naroda!!! Gdje su ti ponosni Istrani, gdje su ti silni istarski branitelji i njihove udruge? Je su li se hrvatski branitelji oglasili i dali potporu radnicima Uljanika? Nisu, a mnogima možda i djeca rade u Uljaniku ili ne? Za neke se točno zna da ih je IDS  uhljebio, kao nagradu za odanost njihovih očeva IDS-u!
 
Sada je IDS na koljenima, tko se digao da okupi domoljubne snage u Istri? Tko je tu situaciju iskoristio? Nitko! Gdje su danas istarski rodoljubi? 28 godina vladavine IDS-a suglasili se vi ili ne, rezultat je nerada i neangažiranosti domoljubnih snaga u Istri. A povrh toga i njihove slizanosti sa IDS-om. Radnici Uljanika nisu se bunili dok je plaća redovito stizala, a kada su ostali bez nje, e onda su odjednom svi progledali, mada se vidjelo kako i na koji način vlada IDS u Istri. Zato su i vikali po puljskim ulicama IDS MAFIJA, znači znalo se!
 

Lili Benčik

Anketa

Tko će pobijediti u sukobu između Plenkovića i Brkića?

Ponedjeljak, 15/10/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 898 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević