Get Adobe Flash player

Broj 12 je simbol vjere, Crkve i božanske vlasti

 
 
Znači li ovaj udarac sata ponoć za Sjedinjene Države? Ono što vam imam objaviti je doista izvanredno čudno. Ako vi mislite da je sve neobično što se događa u našem svijetu „puka slučajnost“ ovaj tekst će biti izazov za vas. Jer ćemo upravo biti svjedoci jednom događaju koji je matematički krajnje nevjerojatan.
https://pressegalactique.com/wp-content/uploads/2019/08/12-12-12.jpg
Posljednji puni mjesec cijelog ovog desetljeća dogodit će se 12. prosinca točno u ponoć, u 12:12 po istočnom vremenu. Prosinac ima 31 dan i svaki dan ima 24 sata i mi koristimo broj 12 da označimo dva od ovih sati (Anglosaksonci, 12 podne i 12 ponoć). Svaki sat ima 60 minuta. Ako krenemo brzom matematikom jedino jedanput u 691.920 godina puni mjesec posljednjeg desetljeća može pasti na 12/12 i to točno u 12 : 12 u ponoć po istočnom vremenu. Može li to biti slučaj da nam netko želi nešto priopćiti? Ovaj događaj je toliko nevjerojatan da ga je čak i ABC News objavio.
 
Ako znate išta o mjesečevim fazama i brojevima onda zabilježite u svom kalendaru dolazeći nebeski događaj.12 prosinca 12/12 u 12:12 hladni mjesec će postati puni mjesec prema almanahu farmera Farmer s Almanc. Interesantno je primijetiti da će se ovo čudno preklapanje brojeva dogoditi u istočnoj vremenskoj zoni Sjedinjenih Država ali i nigdje drugdje u cijelom svijetu. Ono što mi je odmah palo na pamet je činjenica koja će se zbiti, rasprava o člancima impeachmenta koji započinje u SAD-u, u Predstavničkom domu. Je li moguće da će drama koja se upravo odvija u Washingtonu D.C. postati prekretnica za predsjednika Trumpa i za čitavu naciju?
 
Druga stvar koja mi je pala na pamet je da kad sat udari 12, to znači ponoć. Da ponoć simbolički znači konac.Je li moguće da je vrijeme Amerike isteklo? To je tema koju sam istraživao u nekoliko zadnjih članaka pod naslovom „The Book is About to Close on The Late Great United State of America“. Imali smo mnogo prilika da promijenimo smjer ove nacije ali smo uporno odbijali. U nekoj točci više ne će biti mogućnosti i taj dan može doći prije nego se najveći broj ljudi usudi i pomisliti. Naravno, kad god se nešto čudno događa s mjesecom mnogi ljudi odmah posegnu za Biblijom jer nam Biblija ima mnogo toga reći o mjesecu. Ustvari Isus nas na poseban način opominje da gledamo „znake na suncu i mjesec, na zvijezdama, a u prvom poglavlju Knjige postanka nam kaže da je jedan od glavnih razloga zašto su stvoreni sunce i mjesec je da nam služe kao „znaci“.
Onda, bili ovaj neobični mjesec mogao biti neka vrsta takvog znaka? Ja ne znam, ali nema sumnje da je broj 12 jedan od najvažnijih brojeva u cijeloj Bibliji...
 
Broj 12 je simbol vjere, Crkve i božanske vlasti. Broj 12 se istaknuto pojavljuje u Bibliji. U Starom Zavjetu, u Knjizi postanka stoji da Jakov ima 12 sinova i da su ovih 12 sinova temelj 12 plemena Izraela. U Novom Zavjetu uči nas se da je Isus imao 12 apostola. Prema Knjizi Otkrivenja, Kraljevstvo Božje ima 12 vrata koja čuvaju 12 anđela.
Interesantno je primijetiti da se u samoj Knjizi Otkrivenja broj 12 pojavljuje 22 puta. I točno ima 22 poglavlja Knjige Otkrivenja. Što netko zađe dublje u ove stvari one postaju čudnije.
 
U Bibliji broj 12 često označava puninu, potpunost ili zrelost. A u Evanđelju po Luki nalazimo da se Isus po prvi put pojavljuje u Hramu u dobi od 12... Isus je u hramu najprije razgovarao sa svećeničkim glavarima u dobi od 12 godina kad su on i njegova obitelj putovali u Jeruzalem za Pashu (Luka, 2:41 – 52). Vjerski glavari su bili zadivljeni njegovom mudrošću.Ne mislim da mi trebamo postupiti dogmatično po pitanju značenja ovog neobičnog punog mjeseca jer tek mnogo kasnije stvari postaju jasnije. Možda to uopće ništa ne znači. Ali kada sam za to saznao to je privuklo moju pažnju. Htio sam spomenuti još jednu stvar u svezi s tim. Tijekom niza godina moja supruga i ja primijetili smo kako ljudi javljaju da vide „11:11“ posvuda. Nije potrebno naglašavati da je broj 11 taj koji prethodi ponoći i u prethodnom članku sam pomislio može li se ta pojava povezati s Jeremijom 11:11. Zatim reče Gospodin, na njih ću navaliti nevolju koju nitko ne će moći izbjeći. Iako će mi zapomagati ne ću ih čuti. Ako smo u 11-om času znači li to da ovaj čudni mjesec označava da mi prelazimo prag u „12-i sat“? U ovom trenutku nemam odgovora na ova pitanja. Prema ABC Newsu puni mjesec koji se događa u prosincu je opće poznat i kao „Long Night Moon – Mjesec duge noći“... Konačni puni mjesec jednog mjesečevog ciklusa godine, jednog desetljeća, je znan kao „Long Night Moon – Mjesec duge noći“ koji odgovara zimskom solisticiju koji donosi hladne, mračne noći.
 
Na vrhu  tog numeričkog kalendara stoji da je idući petak 13-i.Može li to značiti da mi ulazimo u „dugu noć“ Amerike? Opet kažem ne znam, ali se ne smijemo bojati takvih pitanja. Jer put odgovora obično zapinje postavljanjem pitanja, a ja bi želio da ima jako veliki broj ljudi koji postavljaju ispravna pitanja o Americi danas.

 

Michael Snyder, 10. XII. 2019., http://themostimportantnews.com/archives/a-harbinger-for-trump-the-last-full-moon-of-the-decade-will-happen-on-12-12-at-exactly-1212-am

(s engl. prevela prof. Kornelija Pejčinović)

Već desetljećima širi i zastupa zloćudne i blasfemične laži, krivotvorine i konstrukcije

 
 
Od Aleksandra Stankovića Ace, doživotnog voditelja emisije Nedjeljom u 2 (na HTV-u 1) - jer kako je krenulo moramo se pripremiti na to da ćemo ga gledati još barem 30-ak godina, navikli smo čuti svega i svačega, pa i notornih gluposti. I nikom ništa. Acko je uhljeb koji na našoj državnoj TV očito ima čvrsto sidro i nitko ga živ pomaknuti ne može, pa što god radio i kako god se ponašao. U razgovoru s novinarom Gordanom Malićem gostu zamjerio "društvo" u kojemu se kreće, spočitavajući kako su to "desničari" među kojima ima i onih koji su "revizionisti" i "opravdavaju ustaške zločine". Ma nemoj Acko! Naježio sam se.
https://www.voltairenet.org/local/cache-vignettes/L400xH250/arton203973-7fa4b.jpg
Vi koji već desetljećima širite i zastupate zloćudne i blasfemične laži, krivotvorine i konstrukcije o "stotinama hiljada" tobožnjih "ustaških žrtava" u Jasenovcu i nastavljate s prljavom propagandom u čijim je temeljima kolektivna optužnica protiv hrvatskog naroda kao "genocidnog" i "zločinačkog", uzimate sebi za pravo arbitrirati i danas određivati tko što smije pisati, govoriti, istraživati! Vi!? Umjesto da savijete glave od srama, VI NAS PROZIVATE! Nas koji tragamo za istinom i upozoravamo na vašu bolesnu propagandu! I ne samo to. Ti Acko dokazuješ svima koji tvoju emisiju gledaju da pojma nemaš o tomu što je revizionizam. Naravno, nije to jedino o čemu pojma nemaš i znam da je tebi uzaludno bilo što dokazivati jer si ideološki ukalupljen u mentalni sklop koji nema komunikacije s vanjskim svijetom. Ovom prigodom Acko, umjesto daljnjeg pojašnjavanja fenomena revizionizma (a o čemu pojma nemaš - da ponovim to za svaki slučaj), evo jednoga teksta koji sam objavio prije više od godinu i pol. Baš me živo zanima može li bilo tko od onih koji razmišljaju kao ti (u gabaritima te ograničene svijesti) demantirati bilo što.
Dakle, Acko, evo za tebe i sve tvoje istomišljenike i fanove, besplatna lekcija o revizionizmu: Biti revizionist danas u Hrvatskoj pitanje je časti i ljudskog dostojanstva.
 
Vrlo je zanimljivo slušati ograničene neostaljinističke mozgove kako desetljećima tupe o opasnosti koju sobom tobože nosi revizionizam“, a da pri tomu zanemaruju i prešućuju kako je upravo revizionizam pokretač ljudskog znanja i progresa od postanka civilizacije do danas.
Sumnja pokreće svijet. Da Giordano Bruno nije bio revizionist, ljudi bi i danas mislili kako je Zemlja središte svemira koji ima početak i kraj, da otac astronomije Galileo Galilei nije bio revizionist, na snazi bi i dalje bila teorija po kojoj se Sunce giba oko Zemlje, da nije revizionista Nikole Kopernika pitanje je kad i tko bi utvrdio heliocentričnost našeg sunčevog sustava i loptasti oblik planeta.
Dakle, da nije bilo ovih i drugih revizionista, možda bi i dalje slijepo vjerovali u dogmu starogrčkih filozofa o statičnoj, nepokretnoj Zemlji koju na svojim rogovima nosi bik ili neko drugo mitsko biće i da je naš planet ravna ploča. Što bi bilo s fizikom, astronomijom, matematikom, medicinom, filozofijom, biologijom, kemijom, poviješću i drugim granama znanosti da nije bilo revizije i revizionista? Znanost ne bi postojala, a prvotne teorije pretvorile bi se u zauvijek date, važeće i nametnute dogme. Ljudi ne bi smjeli misliti.
Čemu bi sličio takav svijet? Može li tko zamisliti?
 
Povijest ljudskog roda dokazala je da čovjekov um nije moguće zarobiti niti kontrolirati i sloboda uma jedna je od temeljnih značajki smislenosti ljudskog bića, njegova bitka i egzistencije. Zanimljivo je, međutim, kako u mnogim slučajevima obrazovani i naizgled sasvim normalni ljudi sebi dopuštaju koješta i govore nebuloze. Pojam „revizija“ kod nas se rabi isključivo u negativnom kontekstu, iako ona u svojoj suštini ne predstavlja ni u kojem slučaju negativnu pojavu, dapače! Revizija u najširem smislu riječi podrazumijeva postupak provjere, odnosno ispitivanja točnosti, objektivnosti, potpunosti (cjelovitosti), vjerodostojnosti i zakonitosti pojava i procesa, nakon čega se na temelju novih spoznaja i znanstveno utvrđenih činjenica ranije postavljene teorije i zaključci potvrđuju ili mijenjaju i prilagođavaju sukladno novim spoznajama.
 
Procesu revizije podložne su sve prirodne i društvene znanosti, pa tako i povijest. Govoreći o povijesnom ili historijskom revizionizmu, američki povjesničar James M. McPherson među ostalim kaže:
„Povijest je kontinuiran dijalog između sadašnjosti i prošlosti. Interpretacije prošlosti se mijenjaju u odgovoru na nove dokaze, nova pitanja koja postavljaju dokazi, nove perspektive stečene prolaskom vremena. Ne postoji jedna, vječna i nepromjenljiva istina o događajima iz prošlosti i njihovom značenju. Revizionizam čini vitalnom i smislenom beskrajnu odiseju povjesničara usmjerenu razumijevanju prošlosti.” (Vidi: https://hr.wikipedia.org/wiki/Povijesni_revizionizam)
 
Kad je riječ o prošlosti, odnosno interpretaciji povijesti, kod nas se u Hrvatskoj s osobitom strašću vode polemike o razdoblju koje obuhvaća posljednjih stotinjak godina, a u okviru toga posebno mjesto zauzimaju Drugi svjetski rat, komunistička vladavina i proces raspada SFRJ (uključujući ratove koji su vođeni na njezinu tlu u posljednjem desetljeću XX. stoljeća). Različitost pogleda na iste događaje i procese uvjetuje uglavnom ideološka podijeljenost. Budući da su komunisti od 1945. do 1990. godine recentnu prošlost (pa dijelom i onu raniju) prilagođavali isključivo sebi i svojim ideološkim obrascima, njihovi sljedbenici to nastoje nastaviti. Oni po inerciji teže zadržati zatečeno stanje i otuda njihova ostrašćenost i netrpeljivost prema svima koji taknu u dogme kojima se klanjaju.
 
Komunisti su već za Drugoga svjetskog rata započeli proces negativističke revizije, odnosno, krivotvorenja povijesti i njezina usklađivanja prema onomu što je nametala KPJ i njezin Agitprop, a u godinama poraća ta se djelatnost do te mjere razmahala da je istina pretvorena u laž, a laž u istinu. Nisu im trebali nikakvi dokazi, činjenice, argumenti. Ono što su govorili vodeći komunistički autoriteti i njihovi podanici i trbuhozborci samo je po sebi bilo nepobitna „istina“, dogma radi čijeg se stavljanja pod sumnju išlo na robiju ili dobivalo metak u glavu. Takvo temeljito krivotvorenje prošlosti kakvo su oni proveli tijekom 45 godina svoje vladavine nije uspio ni jedan režim prije njih, pa čak ni onaj u Kraljevini Jugoslaviji. Propaganda i manipulacija činjenicama održavali su na životu taj sustav koji se hranio krvlju, a temelj mu je bila LAŽ – LAŽ kao vrhunska vrijednost i osnovno sredstvo za postizanje cilja. No, onaj tko mnogo laže, mora i mnogo pamtiti i kad-tad napravi grešku u koracima.
 
Stoga nije čudno da se u njihovim spisima, enciklopedijama i drugim izvorima pronalaze potpuno proturječni podaci, tvrdnje i opisi događaja i procesa, čak i kad je riječ o nekim temeljnim činjenicama: primjerice, datumu rođenja J. Broza Tita; načinu na koji je došao za generalnog sekretara KPJ – i kad je to bilo; kontroverze vezano za pogibije značajnih ljudi iz vrha KPJ (od Blagoja Parovića preko sedam sekretara SKOJ-a do Marka Oreškovića, Ive Lole Ribara, Vladimira Ćopića Senjka, Andrije Hebranga itd.), da ne spominjemo razdoblje staljinističkih čistki iz 30-ih godina; vrlo su sporna i događanja na Neretvi, Sutjesci, kolektivna amnestija četnika 1944./45., pa pregovori s Nijemcima – kojih je itekako bilo, suradnja a četnicima gotovo tijekom cijeloga rata, potom krivotvorenje broja ratnih žrtava i posebice onih u NDH i Jasenovcu… Rijetko ćete gdje u svijetu naći organizaciju koja svoga vođu slavi kao idola, a da ne zna pouzdano kad se rodio, kad je došao na čelo organizacije (i kako), pa na kraju čak nije sigurna u njegov identitet. Naime, za J.B.Tita još uvijek se pouzdano ne zna je li bio doista Joža kumrovečki, sin sobarice i austrougarskog plemića, ili agent NKVD-a koji je podmetnut jugoslavenskoj KPJ nakon što je Joža iz Kumrovca ubijen.
 
Ove činjenice su već dovoljne da se postavi pitanje vjerodostojnosti njegovih sljedbenika i ideologije koju zastupaju, da ne spominjemo sve drugo. Ovo što je do sada navedeno, kap je u moru komunističkih kontroverzi i manipulacija, jer u doslovnom smislu riječi, nema ni jednog jedinog važnijeg događaja niti ličnosti iz njihovog pokreta i NOB-a, a da oko toga oni sami nisu ispleli čitavu mrežu kontroverzi i posve različitih tumačenja i svjedočanstava. Tu nakaradnu imitaciju povijesti koju su stvorili na temelju krivotvorina, komunisti su naturili kao jedino moguću i objektivnu, pa su sve koji su se drznuli preispitivati je proglašavali „revizionistima“, što njihovi sljedbenici čine i danas. Tako je etiketa „revizionist“ ušla u anale brojnih drugih ideoloških floskula i fraza (poput: „trulog kapitalizma“, „narodnih neprijatelja“, „reakcionarnih snaga“, „defetizma“, „oportunizma“, „kulaka“, „stranih plaćenika“, „slugu buržoazije“, „antidržavnih elelemenata“, „klero-fašizma“ itd., itd.) koje su imale za cilj obilježiti i kompromitirati nepoćudne društvene skupine, narode i pojedince i eliminirati ih iz javnog života – a mnoge i fizički ukloniti.
Povijest Drugoga svjetskog rata i poraća nužno je temeljito revidirati i to je pitanje kako povijesne istine, tako i odgovornosti prema budućim naraštajima, pa i zdrave logike i zdravorazumskog poimanja nepristranosti i potrebe poštivanja elementarnih činjenica.
 
Drugovi boljševici (neokomunisti, odnosno crveni fašisti koji se nevješto pokušavaju skriti iza „antifašizma“) žele svoje krivotvorine i laži „zacementirati“ i učiniti ih vječnim i apsolutnim, neupitnim „istinama“. To im se nikako ne smije dopustiti. Ljudi na ovim prostorima jednoga će dana radi vlastite budućnosti morati zatvoriti knjigu svojih sukoba i ratova koje su vodili – a to bez istine neće ići.
Nepristajanje na laž i krivotvorine pitanje je među ostalim ljudskog integriteta, morala, časti i dostojanstva. Nije crimen revidirati laži i krivotvorine, CRIMEN JE PODMETATI IH U ZAMJENU ZA POVIJESNU ISTINU! Zato, kapa dolje svakomu tko revidira lažnu povijest, istražuje i utvrđuje istinu. Ma kakva bila. Jer istina je samo jedna. I vrijedna je svake žrtve.
 

Zlatko Pinter

Zabrana rada njemačkom profesoru Berndu Luckeu

 
 
Svaki dan čitam barem po jednu vijest kako se na mnogim sveučilištima po svijetu profesorima, vrsnim znanstvenicima, zabranjuju predavanja ili im se daju otkazi. Samo zato jer su u svojim istraživanjima došli do rezultata suprotnog mainstreamu, bilo da se radi o svjetonazorskim pitanjima, bilo prirodnoznanstvenim, egzaktnim.
https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcSBmT9IBNwIzggmNQWD7HzTrqKphVawug2EQUuSRtQhdTs782Li&s
Bernd Lucke
 
Ovih dana čitam o jednom takvom slučaju u Njemačkoj, jednom od mnogih, ali koji je po količini "tolerancije" i poštovanja "slobode govore" toliko snažan i slikovit, te pokazuje koliko je tolerantna moderna ljevica, ljevica za koju sloboda govora i tolerancija, to je toliko već očito, vrijedi samo za istomišljenike. Bernd Lucke je profesor makroekonomije u Hamburgu. Stručnjak je svjetskoga glasa na svom području pa je, među inim, bio i savjetnik Svjetske banke i drugih važnih institucija u Njemačkoj i svijetu. No, u jednom momentu odlučio je, kao odgovor na Merkeličinu politiku koja je stvorila kaos, ući u politiku i postaje suosnivač AfD-a. Na istoj listi postaje i europarlamentarac. Zbog neslaganja sa smjerom u kojem je išao AfD, napustio ga je i osnovao novu stranku. Kako nije uspio, nakon što je zamrznuo svoj status na Sveučilištu, vratio se profesorskom poslu.
 
Politički grijeh profesora ekonomije
 
Došao je tako profesor prošli mjesec pred aulu u kojoj je treba održati svoja predavanja studentima iz makroekonomije, dakle, nikakva politička ili svjetonazorska pitanja. No aula je bila zaključana. Potom se iz aule pojave dva lika i kažu da nema predavanja, da su u auli radovi. No nisu bili, jer Lucke je bio napadnut i izvrijeđan, potjeran. Onda je Sveučilište odredilo drugu dvoranu, koja je najavljena samo studentima koji pohađaju kolegij. No opet ga je gerila zaskočila, bacala predmete, psovala, i predavanje nije održano. Kako su i studenti i Lucke bili fizički ugroženi od "tolerantnih" studenata antifašista, Sveučilište je pojačalo osiguranje i pozvalo policiju u pomoć. No izljevi "tolerancije" mladih ljevičara bili su toliki da opet nije uspio.
 
Potom je Lucke sam prijavio da ga se istraži je li učinio bilo što protivno Ustavu, njemačkim zakonima, sveučilišnom statutu, međunarodnim konvencijama. Naravno da nije, jedini je njegov grijeh što im politički nije po ukusu, iako nije nikakav ekstremist. Sveučilište se potom obratilo zastupnici Zelenih Katharini Fegebank koja, doduše, staje iza Luckea i traži da mu se omogući rad, predavanja, no dodaje: "Nitko ne može s vas skinuti odgovornost da ste bili utemeljitelj AfD-a. Niti ja". Nije bitno koju je političku platformu Lucke zagovarao (ekonomist!) u AfD-u koji je napustio (!), već sama činjenica što je bio član stranke koja niti je protuzakonita, niti krši bilo kakva pravila i demokratski poredak u pluralnom društvu. Ali eto, nije "njihov", pa mu treba uskratiti pravo na rad.
 
Otkud sve više ovakvih i sličnih slučajeva na sveučilištima i medijima? Edward Feser, profesor filozofije na Pasadena City Collegeu, koji je imao sličnih problema s tolerantnim ljevičarima u SAD-u, pitao se odakle tolika netolerancija studenata i kolega, kojima riječ tolerancija, pogotovo kada se pojave u medijima, ne silazi s usta. S druge strane, sve koji u znanosti ne slijede njihove misli i postavke, spremni su egzistencijalno ubiti ili društveno izolirati. Problem je našao u totalnoj okupaciji humanistike i društvenih znanosti ljevičara, na Gramscijevoj matrici marša kroz institucije, pa u studijskim programima prevladava ono što je sam nazvao deset dogmi novog (ljevičarskog) jednoumlja. Tako je umjesto znanosti i metodologije prevladala (lijeva) ideologija.
 
Stručna pomoć
 
Evo tih deset dogmi: 1. Kapitalizam je uzrok mizerije; 2. Socijalizam, bez obzira ne njegovu praktičnu propast, motiviran je visokim idealima, a Marx nas ima još uvijek puno toga naučiti; 3. Globalizacija šteti siromasima u Trećem svijetu; 4. Čovjek je glavni krivac ambijentalnih nedaća; 5. Gotovo sve psihološke i razlike u ponašanju između ljudi su "socijalno konstruirane", a profesionalne i materijalne razlike su posljedica seksizma; 6. Sve nedaće Trećeg svijeta su posljedica kolonijalizma, a Zapadna civilizacija je inherentno represivna i nasilna, posebno prema ženama i "obojenima"; 7. Produkti zapadne civilizacije su duhovno inferiorni nezapadnim civilizacijama; 8. Tradicionalna vjerovanja, posebno kršćanska, proizvod su znanstvene neprosvijećenosti i zatucanosti; 9. Tradicionalni moralni skrupuli, posebno oni koji se tiču seksa, temelje se na neznanju i religijskoj indoktrinaciji; 10. Tko ne misli ovako je homofob, netolerantan, islamofob, sve radi zbog novca, pohlepni je kapitalist, seksist, rasist...
 
I kako je završilo ovo psihofizičko maltretiranje Luckea i njegovih studenata od tolerantnih ljevičara? Tragikomično. U svom priopćenju Sveučilište u Hamburgu piše: "Kao neposrednu mjeru, klinička psihoterapeutska ambulanta Sveučilišta u Hamburgu nudi ad hoc terapije za nošenje s postraumatskim stresnim sindromom". Svima želim brz oporavak.
 

Ivica Šola, https://www.slobodnadalmacija.hr/misljenja/agora/clanak/id/634779/put-od-ljevicarske-tolerancije-do-dijagnoze-ptsp-a-je-sve-kraci

Anketa

Čega se više bojite?

Utorak, 07/04/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1109 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević