Get Adobe Flash player

Srpska nacionalna manjina

 
 
Na koje sve načine SDSS i Milorad Pupovac zlorabe Ustavni Zakon o pravima nacionalnih manjina? Samo osnivanje Samostalne demokratske srpske stranke je dvojbeno, o tome često piše Antun Ivanković iz Tovarnika, predsjednik Udruge Dr. Ante Starčević. Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS) osnovana je 5. ožujka 1997. godine u Vukovaru spajanjem Srpske demokratske stranke (SDS) i Samostalne srpske stranke (SSS) iz Zagreba. Predsjednik stranke Vojislav Stanimirović, često ne govori istinu, pa ni o toj tzv. fuziji Samostalne srpske stranke, koje je predsjednik bio prof. Milorad Pupovac i Srpske demokratske stranke, čiji je sam bio predsjednik, prigodom koje je osnovana je Samostalna demokratska srpska stranka
https://www.vreme.com/g/images/995023_12-001-Bijeljia%2001%20copy.jpg
Važno je napomenuti da je odlukom hrvatskih institucija 1992. godine zabranjen rad i djelovanje Srpske demokratske stranke (SDS). S danom 18. veljače 1992. godine ,stranka je brisana iz Registra političkih stranaka Republike Hrvatske. Postavlja se opravdano pitanje kako su se mogle spojiti 1997. godine gore navedene stranke kada je jedna od njih (SDS) 1992. godine hrvatskim zakonom zabranjena i brisana iz Registra? Kako je tako osnovanu stranku Ministarstvo uprave moglo upisati u registar stranaka?
 
Petoga ožujka 1997. godine u Borovu na prijedlog ratnog zločinca Gorana Hadžića i Vojislava Stanimirovića osnovana je nova jedinstvena srpska stranka pod nazivom Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS) https://narod.hr/hrvatska/antun-ivankovic-ratni-zlocinac-goran-hadzic-20-godina-osnovao-s-vojislavom-stanimirovicem-sdss Prof. dr. Milorad Pupovac, predsjednik  Samostalne demokratske srpske stranke SDSS, zastupnik u Hrvatskom Saboru kao predstavnik srpske nacionalne manjine, hrvatski je državljanin! Time što je državljanin Republike Hrvatske, sve je rečeno! Zna se kako treba ponašati po Ustavu RH, jedan državljanin i pripadnik nacionalne manjine čiji je udio u ukupnom broju stanovnika od 4.284.889, iznosi 186.633 ili 4,36 % po zadnjem popisu stanovništva 2011. godine.
Međutim djelovanje pripadnika srpske nacionalne manjine, Milorada Pupovca kao eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj odvija se u nekoliko pravaca medijsko- propagandnog rata, kao nastavka oružanog rata koji su Srbi  i JNA u Hrvatskoj, izgubili. Činjenice su jasne, mada ih Srbija izokreće, zamagljuje i lažira. Raspadom Jugoslavije u kojoj je Srbija bila majorizirana, jer su Srbi bili većinski zastupljeni u svim državnim institucijama, u vojsci, policiji, državnom aparatu, Srbija je izgubila bilo kakvu mogućnost za stvaranje Velike Srbije, pa se okrenula osvajačkim ratnim putem tu svoju mitomansku ideju ostvariti. Srpski je narod tijekom 70-godišnje komunističko-medijske propagande uz potporu Srpske Pravoslavne crkve,indoktriniran protiv Hrvata kao svojih najvećih neprijatelja. Potkrjepljujući to gomilanjem i falsificiranjem žrtava iz 2.svjetskog rata, preko logora jasenovac, preko NDH, kao izvor svih zala za Srbe, formirali su predodžbu o ugroženosti Srba, što je rezultiralo velikom mržnjom, a kao posljedica te mržnje ostali su strašni i nepojmljivi zločini koji su Srbi počinili u Hrvatskoj i BIH tijekom ratova 1991-1995. Evo kakav učinak imaju medijsko-propagandni ratovi;
 
• Jedan od pravaca ovog rata je difamiranje i etiketiranje hrvatskog naroda, hrvatske države, etiketiranje hrvatske borbe za državnu, narodnu i jezičnu samostalnost i samobitnost, zatim negiranje hrvatskog naroda i hrvatskog jezika, posebno  u medijima , preko Novosti, izrugivanje hrvatskim vojnim uspjesima, kulturnim dosezima, jezičnom osamostaljivanju, napadanje svakog kulturološkog i svakog drugog udaljavanja od Srbije, sijanje mržnje među Hrvatima temeljem zemljopisnog podrijetla, podvajanje Hrvata, preuveličavanje zločina u ratu počinjenih sa hrvatske strane, omalovažavanje, prešućivanje i sakrivanje srpskih zločina nad Hrvatima i Hrvatskoj odanim manjinama. Omalovažavaju se hrvatski vojni uspjesi, prikazuje ih se kao zločinačke akcije, a ne kao legitimno pravo naroda na oslobođenje od okupacije.
• Drugi je pravac da se  tom informacijskom ratu prikazuje kao neku ultranacionalističku retoriku, “otvaranje starih rana”, “neokretanje budućnosti”. Informiranost hrvatskih građana o pojedinim masovnim grobnicama iz Drugoga svjetskog rata je nikakva, jedini izuzetak je Ovčara iz Domovinskog rata, a o ostalima znatno slabija. Medijski se omalovažava ili vrlo slabo pokriva sjećanje na hrvatske žrtve, tako da svaki pokušaj dostojanstvenog obilježavanja sjećanja na svoje nedužne civilne žrtve kao što primjerice država Izrael dostojno obilježava spomen na žrtve svog naroda u holokaustu, završava samo kao jednominutna vijest.
• Ogromnu ulogu u tom medijsko-propagandnom ratu ima i HRT, koja je neprikriveno, otvoreno proyugo i prosrpski orijentirana! HRT kao državna, odnosno javna medijska kuća, koju gleda najviše hrvatskih građana, trebala bi djelovati edukativno, jasno i nedvojbeno prikazivati istinu o Domovinskom ratu kao agresiji Srbije i JNA na Hrvatsku. Nema tu mjesta nikakvom prikrivanju i neobjavljivanju tih jasnih činjenica, jer je HRT hrvatska radiotelevizija, koju plaćamo svi mi hrvatski građani, a ne građani nepostojeće Jugoslavije i Srbije. Stoga vodstvo HRT-a treba pod hitno mijenjati uređivačku politiku i usmjeriti je na hrvatski kolosijek.
• Treći oblik specijalnog rata  je kulturološki film; o hrvatskom gradu mučeniku – Vukovaru nije snimio nijedan film hrvatski filmski umjetnik, nego je čast spasio inozemac koji je snimio takav  film. Hrvatsko gledateljstvo praktično nije imalo poštenu prigodu upoznati se s tim filmom, a brojni i danas ne znaju da taj igrani film, u kojem igraju poznati hollywoodski glumci postoji, dok se pamfletistički filmovi patetično niske umjetničke kvalitete, čijem je snimanju jedina svrha bila ocrniti hrvatske postrojbe i hrvatsku borbu za samostalnost, prikazuje kao vrhunska djela, i ustrajno ih prikazuje u udarnim terminima na hrvatskoj nacionalnoj televiziji, iako je hrvatsko gledateljstvo višestruko pokazalo da ih uopće ne zanimaju ti filmovi (nikakva gledanost u kinima).U tom je pravcu i nagrađivanje filma na Pulskom filmskom festivalu  za najbolji hrvatski dugometražni film  filmu Dnevnik Diane Budisavljević, redateljice Dane Budisavljević.
„Za izvrsno ispričanu istinitu, kompleksnu i osjećajnu priču sa velikom dozom dostojanstva i snage i uspješnom kombinacijom igranog, dokumentarnog i arhivskog dijela.“ čija je uloga u Drugome svjetskom ratu bila diskutabilna, a film o Domovinskom ratu, General, redatelja  Antuna Vrdoljaka nije dobio nijednu nagradu, a ima izrazito veliku gledanost u kinima.
• Kao ogledni primjer je film „Petnaest minuta – Masakr u Dvoru“  u dansko-hrvatskoj koprodukciji, koji je nakon premijere na Sarajevskom filmskom festivalu, prikazan na festivalima i televizijama diljem svijeta. Nakon što je film vidio na RTS-u, branitelj Ivica Pandža podnio je kaznenu prijavu, smatrajući kako je paradoksalno da Hrvatska sufinancira film u kojem su autori iskrivili činjenice i za masakr u dvoru na Uni optužili hrvatsku vojsku. Međutim film se prikazivao diljem svijeta, šteta po ugled HV-a i Hrvatske je učinjena i to sa tom očitom namjerom, a što je još najgore, sve financirano sa hrvatskim novcem. Po tim primjerima vidljivo je kako u državnim institucijama imamo antihrvatski kadar, koji neprestano podriva ugled RH i blati je po svijetu. Otvorena i smišljena akcija u optuživanju RH za ratne zločine, koje je počinila srpska strana i to što je najgore, od Hrvatskih institucija, koje bi trebale takve manipulatorske i zlonamjerne filmske uratke sprečavati , a ne u njima aktivno sudjelovati!
• Poseban je problem skrivanja informacijâ o pobijenim hrvatskim braniteljima i obiteljima. Hrvatska javnost uopće nije upoznata ni s jednim slučajem pobijenih hrvatskih obitelji na području pod kontrolom pobunjenih hrvatskih Srba, ali je neprestano bombardirana sa slučajem obitelji ZEC!  Isto tako, slučaj Zec se neprestano ponavlja i medijski zlorabi, a da se u isto vrijeme ne navodi brojka od 402 poginule djece kao posljedice granatiranja i bombardiranja hrvatskih gradova i sela od strane JNA i Srbije! Zasluge za to imaju “sluganski krugovi u hrvatskoj političkoj eliti, brojne licemjerne nevladine udruge dvostrukih mjerila, nekoliko zlonamjernih znanstvenika s unaprijed zadanim tezama i beskrupulozni medijski moćnici”.
A  primjere  ne treba tražiti, oni se sami  jave. Tako je Dokumenta odmah nakon proslave Oluje, javno zatražila da MUP, podigne optužnicu protiv M P Thompsona. Sa kojim pravom? Koji su oni uopće faktor u javnosti? Samo-proglašena Dokumenta i Vesna Teršelič koja se stvorila niotkuda i koja izigrava  neku “savjest Hrvatske”, instalirana od Ive Josipovića da pljuje i optužuje Hrvatsku, sve u smislu Memoranduma SANU 2.
 
Milorad Pupovac i Vojislav Stanimirović ne drže se i ne poštuju temeljnu odredbu Ustava RH, ne poštuju Domovinski rat, već su se pozivali na Erdutski sporazum i osnivanje Zajednice Srba, kao nekog vida autonomije.
Donošenjem Ustavnog Zakona o pravima nacionalnih manjina 13. prosinca 2002. nije više bilo potrebe pozivati se na Erdutskim sporazumom. Prema podatcima koje su vojni sudovi, županijski sudovi i županijska državna odvjetništva dostavljali Ministarstvu pravosuđa u vremenu važenja i primjene sva tri zakona o općem oprostu od 26. rujna 1992. do kraja prosinca 2005., opći oprost dobila je 21.641 osoba. Najveći broj oprosta ,13.575, odnosio se na hrvatsko Podunavlje, rekao je Sergej Abramov, glasnogovornik Ministarstva pravosuđa. http://www.glas-slavonije.hr/227842/1/Abolirana-21641-osoba-koja-je-pocinila-kazneno-djelo-uratu
Vojislav Stanimirović izjavio je ‘Naša djeca uče po hrvatskim nastavnim programima, ali mi imamo svoje udžbenike i poučavamo noviju povijest na svoj način, drugačiji nego u hrvatskim knjigama.Izostavili smo poglavlje o Domovinskom ratu jer i dalje smatramo da je to bio građanski rat’,  https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/sto-srpski-skolarci-u-hrvatskim-skolama-uce-o-domovinskom-ratu-20130613
I to Vojislav Stanimirović izjavljuje bez ikakvih posljedica!!! Izričito kršenje Ustava RH, jer nikakav građanski rat nije bio u Hrvatskoj, već brutalna agresija JNA i četnika, koji su iz Srbije dolazili ratovati na teritorij Hrvatske.Pitam Vojislava Stanimirovića kakav je to građanski rat, kada su tenkovi iz Beograda išli u napad na Vukovar ,praćeni cvijećem od strane stanovnika Srbije, na hrvatski teritorij?
Milorad Pupovac kao zastupnik Hrvatskog Sabora ne bi  nikako smio biti nazočan u Srbiji na njihovom obilježavanju Oluje. Njemu je kao hrvatskom državljaninu i saborskom zastupniku  mjesto u Kninu, koliko god se to njemu ne dopada.
 
Nikada Milorad Pupovac kao zastupnik u hrvatskom Saboru nije spomenuo hrvatske žrtve i patnje hrvatskog naroda koje su Srbi izazvali. Nikada nije pokazao empatiju ni za svoje sunarodnjake koji žive bez tekuće vode i električnog priključka. Kakav je to čovjek koji  utroši 3, 9 milijuna kuna godišnje u ono smeće od Novosti koje samo huškaju na mržnju, umjesto da pomogne svoje sunarodnjake? I onda nakon onakvih huškačkih i provokativnih članaka kada se dogode incidenti, onda su Srbi ugroženi? A zašto niti jedna druga manjina od njih više od 20 nije ugrožena, već samo Srbi? I još nešto, nikada Milorad Pupovac ne postavlja pitanje tko je izazvao te strašne posljedice rata, tko je pokazao dobru volju i oprost u cilju suživota i mira? Ne izjašnjava se o huškačkom, agresivnom i opasnom po mir, govoru Predsjednika Srbije kojem je više puta nazočio u kojem on Hrvatsku, čiji je Pupovac  državljanin blati i uspoređuje s Hitlerovom Njemačkom? A i kako će kada i sam uspoređuje Republiku Hrvatsku čiji je državljanin, saborski zastupnik i koalicijski partner u Vladi sa NDH? Pa time i sam sebe optužuje! Eto do kojeg apsurda je sam sebe doveo! Zar to sam ne uviđa?
 
Milorad Pupovac izgovara se bez preciziranja tko je započeo rat, agresiju i pobunu u samoj Hrvatskoj i sa kojim ciljem? Po njemu to su neke fantomske nedefinirane snage koje su došle i izazvale “bezumnu mržnju”, pale su odjednom “s Marsa” i počele ubijati? Zar doista  prof. dr. Milorad Pupovac misli da smo mi Hrvati neuki, politički nepismeni i da ne vidimo njegovo manipuliranje, licemjerstvo i neprestano skidanje krivice za rat sa Srbije i pobunjenih Srba u Hrvatskoj? Ne mi ne znamo tko nas je napao, tko je ubijao, rušio i uništavao po Hrvatskoj? https://hrvatskepraviceblog.wordpress.com/2019/11/17/gdje-je-nestala-velikosrpska-agresija-u-hrvatskim-zakonima-medijskom-i-javnom-prostoru/
Ni jedan grad, ni jedno selo, ni jednu Crkvu, bolnicu, ni školu hrvatski vojnik. ni hrvatski narod nije srušio topovskim ili  tenkovskim granatama u Srbiji. Iz Hrvatske nisu tenkovi okićeni cvijećem išli za Srbiju rušiti srpske gradove i sela i ubijati srpsku ” decu” Već upravo suprotno. JNA i  velikosrpski osvajači na Vukovar su ispalili više od 6,5 milijuna projektila. Srušili su vukovarsku ratnu bolnicu i gotovo sve  civilne objekte ,nijedna kuća nije ostala cijela, a  da za to  nitko nikad nije odgovarao. Razaranja su bila kataklizmička.
Ubijeno je 86 djece, od čega je 54 djece bilo mlađe od 10 godina. U Vukovaru je pronađena masovna grobnica u kojoj su bili  tjelesni ostaci više od 1.200 osoba. Ranjeno je 2.500 osoba od čega su 570 ostali trajni invalidi. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece. Ukupan broj stradalih branitelja, procjenjuje se na oko 2500, od čega je oko 900 poginulo tijekom samih borbi u Vukovaru, oko njih 600 ubijeno je nakon pada grada, a ostalih 1.000 je stradalo u borbama na širem području Vukovara. Poginulo je oko 1.000 civila. Protjerano je i prognano oko 22.000 osoba. Od  toga, oko 8.000 branitelja i civila je prošlo kroz srpske koncentracijske logore; oko 4.000 ih je ubijeno, poginulo ili nestalo, 306 se vodi kao nestali.  Na obližnjem stratištu na Ovčari  pobijeni su ranjenici iz Vukovarske bolnice, ukupno 260 ranjenika i civila. https://hr.wikipedia.org/wiki/Bitka_za_Vukovar U Srbiju su odnijeli kompletnu medicinsku dokumentaciju iz Vukovarske bolnice i do dana današnjeg nije vraćena, jer je to materijalni dokaz njihove brutalnosti.
 
Posebna priča su koncentracijski logori na teritoriju Srbije, koje usput rečeno Srbija ne priznaje i sudbina zarobljenih civila i vojnika, koja je bila doista stravična  Mnoge su masakrirali srpski četnici i paravojska, svakodnevno prebijali, mučili, iživljavali se i na kraju su mnogi podlegli ozljedama nakon mučenja.
• Do sada su na području Vukovara pronađene 52 masovne grobnice a ekshumirani su ostaci preko 2.000 žrtava, od kojih je 1.688 identificirano.
• Najmlađa žrtva silovanja u logoru Stajićevo je imala 6 godina, a najstarija je bila baka od 80 godina.
• Iz gradskog muzeja Vukovar odneseno je 29.758 predmeta. Velik broj njih je uništen.
• 13 policajaca koji su se borili na području Vukovara još uvijek su na popisu nestalih osoba i ne zna se što je s njima.
Za logore na teritoriju Srbije zasad još nitko nije odgovarao, Srbija  ih službeno  ni ne priznaje. To bi sve Milorad Pupovac izjednačio sa po procjeni 50-tak ubijenih Srba u Vukovaru u ljeto 1991.godine, a da nije uopće uzeo u obzir da su Srbi iz Borova sela 2.svibnja 1991.godine iz zasjede ubili i izmasakrirali 12 hrvatskih policajaca.
 
Teorija  o “bezumnoj mržnji”
 
“Došli smo da pokažemo zajedno s ljudima koji su se ovdje okupili ono što je najvažnije, a to je poštovanje prema žrtvama bezumlja, mržnje i da kažemo da te žrtve ne smiju biti motiv za obnavljanje bezumne mržnje kao što se nerijetko događa” je izjava  na istom  tragu izjednačavanja motiva zločina, što opet nije točno, jer mržnja je dolazila i u kontinuitetu dolazi iz Srbije, a ne iz Hrvatske.
Bezumna mržnja sa hrvatske strane  je čista laž, velikosrpska laž! Manipuliranje u svrhu poticanja mržnje i predstavljanja  Srba kao žrtve, a sotoniziranje Hrvata kao zločinaca.
Opetovano treba ponavljati da je velikosrpska ideologija uzrok svih zala koje je Srbija počinila nad hrvatskim narodompočevši od formiranja Države SHS, pa 6.sječanjske diktature kralja Aleksandra i terora koji je vršen nad hrvatskim narodom ;
• Prosinačke žrtve u Zagrebu 5. prosinca 1918. godine. Na Trgu bana Jelačića  ležala su tijela 15 domoljuba. Pali su kao prve žrtve surovosti režima velikosrpske Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.
• Atentat u skupštini u Beogradu 21. lipnja 1928.  ubijena su dva hrvatska zastupnika, jedan je smrtno ranjen, a još dvojica su teško ranjena, ali su preživjela. Na mjestu su ubijeni Đuro Basariček i Pavle Radić, Stjepan Radić je od zadobivenih rana umro 8.kolovoza 1928.godine. Ivan Granđa i Ivan Pernar su ranjeni, ali ostali su živi.
• Sibinjske žrtve 19. veljače 1935. u Sibinju pored Slavonskog Broda mučki su ubijeni hrvatski seljaci od strane protuhrvatski raspoloženog režima Kraljevine Jugoslavije. Ubijeno je njih osmero,  a dan kasnije još šestero iz obližnje Gornje Vrbe i Ruščice.
• Senjske žrtve, 9. svibnja 1937. u Senju se u organizaciji HSS-a održao narodni zbor u spomen Matiji Gupcu i braći Radić, a okupilo se nekoliko tisuća ljudi. Političari su držali govore protiv tadašnjeg protuhrvatskog režima, a u povorci se među mnogima našao i kamion sa 33 mlada Gospićana i Gospićanke. Pjevale su se hrvatske domoljubne pjesme, a u jednom trenutku, po naredbi zapovjednika žandara, kaplar Besedić počeo je pucati, a za njim se povelo nekoliko desetaka žandara. Mnogi su ranjeni, a sedam Gospićana poginulo je.
Četništvo je bilo oslonac velikosrpskog režima i kao takvo direktno podržavano od njega. Četnici su i članovi srpske vojne organizacije sa izrazitim velikosrpskim , nacionalističkim i šovinističkim  ciljem, zdušno podržavani  od Srpske pravoslavne crkve , koja čuva i njeguje velikosrpsku ideologiju.
Godine 1921. četnički su veterani u Beogradu osnovali »Udruženje četnika za slobodu i čast Otadžbine«.  Glavni utjecaj na organizaciju imala je Demokratska stranka, ali je to osporavala Radikalna stranka. 1924..godine, osnovali su dvije nove organizacije: »Udruženje srpskih četnika za Kralja i Otadžbinu« i Udruženje srpskih četnika »Petar Mrkonjić«. U svibnju 1925. godine, ove su se dvije organizacije stopile u »Udruženje srpskih četnika Petar Mrkonjić za Kralja i Otadžbinu«. Stvarni voda tog udruženja sve do 1928. godine, bio je Puniša Račić. ( Atentator na Stjepan Radića) Listopada 1924. u Osijeku pokrenut je“Glas srpskih četnika”, u izdanju Udruženja srpskih četnika za Osječku oblast i Baranju, prvi četnički list na području Hrvatske i Slavonije.
Ustaški pokret nastao je kao reakcija na ubojstvo Stjepana Radića i drugih hrvatskih zastupnika. u Beogradskoj skupštini, te na nastavljen teror i progone Hrvata pod velikosrpskom diktaturom kralja Aleksandra.
 
Ustaški pokret osnovan je 7.siječnja 1929. pod nazivom Hrvatska revolucionarna organizacija, a bio je hrvatski separatistički i nacionalistički, totalitaristički pokret koji se borio protiv velikosrpskog centralizma i hegemonije u Jugoslaviji. Cilj pokreta je bio uspostaviti neovisnu Hrvatsku svim sredstvima, uključujući i primjenom terora i nasilja.Ustaški pokret obrambena je reakcija na agresivni i ekspanzionistički četnički pokret. Ustaški pokret trajao je institucionalno od osnivanja NDH 10. travnja 1941. godine do završetka Drugoga svjetskog rata 9. svibnja 1945., a četnički pokret traje u kontinuitetu od osnivanja 1921. godine do danas i još uvijek je prijetnja miru sa svojim neostvarenim mitom o Velikoj Srbiji. Ustaše su skupa sa dijelom hrvatskog naroda koji se povlačio u Austriju u svibnju 1945.godine  pobijeni od strane yugokomunista-partizana u koje su se u najvećem djelu preobukli četnici,  na zahtjev postavljen Titu od strane Engleza. Tako su preobučeni četnici ostali dalje kao kreatori i provoditelji bezumne mržnje prema Hrvatima. Rezultat te bezumne mržnje su upravo stravični zločini počinjeni u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku 1991. godine.
 
Srbija je rehabilitirala četnički pokret i Dražu Mihailovića
 
I sada Milorad Pupovac u namjeri da  umanji stravu tih zločina počinjenih u ime i za velikosrpsku ideologiju,  generalizira i postavlja znak jednakosti između hrvatskih i srpskih žrtava??? E ne može nikako! Nije jedno te isto! Hrvatska nema Načertanije, nema Memorandume SANU 1, 2 i 3. nije nikada izvršila agresiju na Srbiju, ni na druge zemlje. Hrvatska ne želi tuđi teritorij. Hrvatska je dala sva prava nacionalnim manjinama i to Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina. Upravo po tom zakonu SNV Milorada Pupovca dobiva godišnje preko 9 milijuna kuna iz hrvatskog proračuna da bi financirao svoje Novosti iz kojih naprosto kulja mržnja prema svemu hrvatskom! SNV čak podržava da djeca u srpskim razredima uče kako je velikosrpska agresija bio građanski rat. Što dalje reći. kada srpsku djecu od malena uče da ne budu lojalni građani Republike Hrvatske, a po Erdutskom sporazumu su odavno trebali biti integrirani u hrvatski školski sustav. I onda Milorad Pupovac govori o bezumnoj mržnji?
Upravo su SNV, Milorad Pupovac i Novosti ti koji proizvode bezumnu mržnju prema Hrvatima, a ne obrnuto. Dovoljno je pogledati naslovnice Novosti, zaključak se sam nameće!
 
Srpska pravoslavna crkva nositelj i širitelj velikosrpske ideologije
 
Srpska pravoslavna crkva kroz cijelu je svoju poznatu povijest od odvajanja od Bugarske crkve u vrijeme Nemanjića početkom 12. stoljeća, izraz i smisao tijekom 20. stoljeća pronašla u „svetosavlju“ – novovjekoj inačici srpskog naci-fašizma čija je konstanta osvajanje zemalja drugih naroda metodama genocida i etničkog čišćenja i stvaranje „Velike Srbije“. „Svetosavlje“ nije vjera nego ideologija i to velikosrpska ideologija i tek kad se spozna ta jednostavna i očita činjenica, može se razumjeti kakva je Crkva SPC. Kako je papa Franjo te činjenice previdio ili zanemario meni je nepoznanica, ali isto tako ne mogu vjerovati da je jedan Papa tako neobrazovan da te činjenice ne zna, ili da mu savjetnici na njih nisu ukazali.
Osnivač Srpske Pravoslavne Crkve bio je Sveti Sava, sin velikog župana Stevana Nemanje (oko 1167.-1196.). Kao monah na Svetoj Gori Sveti Sava se vraća u zemlju 1204. godine, a imenovan (rukopoložen) je za arhiepiskopa Srbije 1219. godine u Nikeji od Ekumenskog patrijarha Manojla I. Srpsku pravoslavnu crkvu je na rang patrijaršije uzdigao tada kralj Stefan Uroš 4. Dušan 1346. godine, kako bi se mogao krunisati za cara.
Jedna od najznačajnijih odlika pravoslavlja jest autokefalnost, odnosno svojstvo da na određenom prostoru (što je danas gotovo beziznimno područje države kako je shvaća međunarodno pravo) nema hijerarhijski nadređenog crkvenog tijela. Za razliku od katolika čije su crkve podređene Papi u Vatikanu, pravoslavne su crkve samodostatne i može biti govora o hijerarhiji jedino u političkom ili povijesnom smislu.
Dakle, nemoguće“ je da Srpska pravoslavna crkva bilo što radi izvan Srbije; to je ne samo nepoštivanje „braće“ pravoslavaca iz druge zemlje, nego i nepoštivanje vlastite crkvene povijesti, tradicije; zapravo je to nijekanje samog pravoslavlja. Stoga se treba zapitati što SPC radi u Hrvatskoj, ako je autokefalna crkva? Zar ne bi trebalo u Hrvatskoj priznati Hrvatsku pravoslavnu crkvu? “Srbi ne mogu živjeti sa Hrvatima ni u kakvoj državi. Ni u kakvoj Hrvatskoj.“ napisao je Patrijarh Pavle u pismu lordu Carringtonu 1.studenog 1991. godine. Zaboravio je Patrijarh da je SPC autokefalna Crkva na teritoriju druge države, ilinije?
Godine 1054. na saboru (koncilu) u Konstantinopolu za raskid sa rimskom crkvom najbitniji govornik je bugarski arhiepiskop Lav (etnički Grk), poglavar Bugarske arhiepiskopije sa sjedištem u Ohridu.
„800 godina od osnivanja Srpske pravoslavne crkve“, koju je navodno stvorio Rastko-Sava. Sama tvrdnja da je 1219. stvorena ,nije povijesno potvrđena istina! Prvi crkveni dokument koji precizno objavljuje naziv „Srpska pravoslavna crkva“ je Ustav SPC iz 1947. napisan i usvojen za vrijeme komunističke Jugoslavije. Rastko-Sava je umro više od 700 godina prije toga..
U to vrijeme istočne crkve godine broje od postanka svijeta – to je po gregorijanskom kalendaru 1531. godina. Činjenicu da tzv. srpska (Pećka) arhiepiskopija nije bila nikad priznata dokazuje odluka iz rujna 1531. četvorice istočnih patrijarha – Aleksandrijski Joakim, Antiohijski Mihail, Jeruzalemski Josip i Carigradski Jeremija. Ovu odluku potpisao je Carigradski patrijarh Jeremija i poslao ju Ohridskom arhiepiskopu Prohoru. Ova petorica su zapravo svi poglavari pravoslavih crkava tog vremena. Ne postoje drugi poglavari ni druge (pravoslavne) Crkve. https://hrvatskapravoslavnacrkva.wordpress.com/2019/03/13/2-dio-rastkova-tvorevina-nije-bila-priznata-crkva/ Pravu prirodu SPC-a, prvi je od hrvatskih intelektualaca shvatio i opisao utemeljitelj hrvatske geopolitike dr. Ivo Pilar (1874.-1933.). On je o SPC-u zapisao: „Srpska pravoslavna nacionalna crkva provedbeno je sredstvo; ona je više jedna socijalno-politička borbena i osvajačka organizacija nego vjerska zajednica, a o njezinoj se moći dugo nije stvorilo zadovoljavajuću predodžbu.“
O osvajačkom karakteru SPC-a dr. Pilar je dodao: „Pravoslavna crkva proširuje svoju vjeru tako da pravoslavna država najprije osvoji tuđe zemlje i da onda u osvojenim zemljama širi svoju vjeru uz pomoć čitave snage osvajačke države. Budući da je u svakoj vjeri usađen nagon da se proširi, jer ne širiti se, znači isto što i uzmicati, to je vjerski moment koji djeluje u pravoslavnoj državi kao stalan poticaj za ekspanzivnu politiku. Zato vidimo da su pravoslavne države stalno nemirne i da teže za proširivanjem.“
 
Zločinci postaju sveci u SPC-u
 
SPC podupire četništvo! Poznato je da se čelništvo SPC-a u propovjedima, nikada nije govorilo o Hrvatskoj, kao državi, već spominje Dalmaciju, i Krajinu, i Slavoniju i "Baniju", Liku, Kordun, Srijem, Bosnu i Hercegovinu. Episkop bački se nikada nije bavio hrvatskim biskupima pojedinačno niti HBK-om u cjelini ili nekim drugim biskupima u Srbiji, osim kada je bio prisiljen da u službi glasnogovornika SPC-a odgovara na napade nemalog broja biskupa iz Hrvatske. Uostalom, neka ista gospoda dokažu i pokažu da nema ustaški nastrojenih biskupa u HBK! Sudeći prema njihovim izjavama u hrvatskoj javnosti, lako se može zaključiti da oni nisu manjina u sklopu svoje Crkve u Hrvatskoj”, stoji u oštrom odgovoru episkopa Irineja. Dodao je i da smatra “civilizacijski neprihvatljivim praksu da se službena prepiska iznosi u javnost, ali kako je HBK odlučio postupiti drukčije, i odgovor Svetoga sinoda bit će javni, tako da će mediji imati mogućnost objaviti i odgovor SPC-a na nedolične insinuacije i klevete gospode hrvatskih biskupa”.
Licemjerni i nevjerodostojni pravoslavni episkopi koriste taktiku” napad je najbolja obrana” pa prozivaju hrvatske biskupe za ustaštvo. i nedolično ponašanje. Nepojmljivo za poštene ljude, kada je opće poznato koje je sve četničke koljače SPC proglasila za svece.
Fašist Joanikije Lipovac, mitropolit crnogorsko primorski (1940-45.) bio je aktivni suradnik njemačkog i talijanskog okupatora, odgovoran za stradanje tisuća ljudi, Srpska pravoslavna crkva ga kanonizirala 1999. godine.
Milorad Vukojičić Maca zvani „pop Koljač“ (vođa četničke trojke), odgovoran za brojne zločine nad civilima u Crnoj Gori (Pljevlja i okolica), za klanja pa čak i silovanja malodobnih djevojčica, iskorijenio čitave obitelji, kanoniziran je 2005. godine na zgražanje preživjele rodbine žrtava koji su tražili od Sinoda SPC da se postupak obustavi, ali bez uspjeha. Pop Slobodan Šiljak, poznati četnički koljač, pripadnik četničke trojke, klao i silovao, kanoniziran skupa sa svojim suborcem Miloradom Vukojičićem Macom u manastiru Žitomislić 2005. godine. U dokumentarnom filmu „Sveci i zločinci“ detaljno su opisana zlodjela koja su činili i to od živih svjedoka čije su članove obitelji i rodbinu okrutno pobili. https://hrsvijet.net/index.php/drustvo/40-vjera/48464-da-li-je-spc-uopce-krscanska-crkva
 
A mnogima smetaju Vatikanski ugovori?
 
Još da spomenem Valerijanov memorandum: Valerjianov memorandum (naziv po episkopu Valerijanu, vikaru njegove svetosti Patrijarha), službeni je dokument SPC-a, i predan njemačkomu vojnom zapovjedniku Srbije, generalu Ludwigu van Schoferu u Beogradu, 9 srpnja 1941. Memorandum kleveće Hrvate optužujući ih za ubojstva 100.000 Srba pa ponovno u kolovozu 1941. godine generalu Heinrich Danckelman optužuje Hrvate za 180.000 pobijenih Srba u NDH, a brojka se do kraja rujna 1941. godine popela na 300.000 ubijenih. Odaslane su izvan zemlje i snažnom propagandom velikosrpske mreže razglašene po čitavom svijetu. U Memorandumu su iznesene tvrdnje da su već u ljetu 1941. godine, primjerice, svi Srbi u kotarevima Imotski, Gospić, Glina, Grahovo, Korenica, i nizu drugih, pobijeni i istrijebljeni. Riječ je o potpunim izmišljotinama što se može vidjeti u popisu stanovništva 1948. godine. I eto naš katolički Papa takvu je Crkvu koja četničke koljače proglašava svecima, uključio u odlučivanje o kanonizaciji bl. Alojzija Stepinca?
Još treba spomenuti da Milorad Pupovac i njegova svita špijunira hrvatske građane po društvenim mrežama i ostalim medijima i uredno donosi godišnji Bilten „ srpske ugroženosti“ uredno financiran našim hrvatskim kunama koje dobije kao nacionalna manjina iz Proračuna.
„Od decembra 1999. godine SNV izdaje tjednik Novosti, koji ima i svoje internetsko izdanje. Izdajemo i Bilten, periodičnu publikaciju koja u specijaliziranim tematima donosi prikaz glavnih problema s kojima se susreću Srbi u Hrvatskoj.” https://snv.hr/o-vijecu
U Biltenu poimence proziva svakoga, svaki portal koji kritički piše o Srbima. A naročito im smeta“ Za dom spremni“. ali im ne smeta „ Smrt fašizmu sloboda narodu“ u kojemu je komunizam ustvari fašizam, a slobodu nije donio.
Milorad Pupovac ponaša se kao agresor na Hrvatsku, kao cenzor i kao vrhovni dušebrižnik sa svojim Biltenom, agresivno nameće hrvatskom narodu srpski vrijednosni sustav , a kada ga Hrvati ne prihvaćaju, jer nije sastavni dio našeg identiteta onda su Srbi ugroženi.
Bilten Srpskog narodnog vijeća nije u skladu sa Europskom konvencijom o ljudskim pravima čl. 6. st. 2. koji glasi: Svatko optužen za kazneno djelo smatrat će se nevinim sve dok mu se ne dokaže krivnja u skladu sa zakonom.
Inkvizicijske osude i presude koje su odraz pojedinačnih mišljenja u kaznenom postupku su zabranjene i predstavljaju povredu Konvencije.
“Bilten Srpskog narodnog vijeća periodična je publikacija koja donosi prikaz  glavnih problema s kojima se susreću Srbi. Bilten je rađen tematski tako da svaki broj obuhvaća specifičnu aktualnu problematiku vezanu uz status manjinskih prava. Istovremeno, publikacija pruža prikaz zagovaračkog, zastupničkog i terenskog rada Srpskog narodnog vijeća.”pišu u SNV-u https://snv.hr/file/attachment/file/snv-bulletin-17-online.pdf “Bilten pruža prikaz zagovaračkog, zastupničkog i terenskog rada Srpskog narodnog vijeća” čime otvoreno optužuje pojedince, grupacije i medije i unaprijed ih proglašava krivima, što nije u skladu sa presumcijom nevinosti i Europskom poveljom o ljudskim pravima!
Bilten koji sudi o kršenju manjinskih prava,  njime krši osnovno ljudsko pravo na pošteno suđenje, jer nije nadležan utvrđivati suditi o bilo čijoj krivici! Za to postoji pravni put, prijava Policiji ili tužba nadležnom Sudu.
 
Već 17 brojeva Biltena tiskalo je Srpsko narodno vijeće od 2014. godine do danas, po 600 primjeraka svaki i to iz sredstava koja dobiju iz Proračuna RH i Proračuna jedinica lokalne samouprave, po Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina čl. 28 i 29.
Nikada vođama srpske nacionalne manjine  nije dosta! Ni Ustavni Zakon o pravima nacionalnih manjina, nije im dovoljan, ni prava koja su dobili Erdutskim sporazumom, ni oko 20 tisuća aboliranih nije im dovoljno , ni ogromna financijske sredstva nisu dovoljna, ni riganje bljuvotina njihovih NOVOSTI po hrvatskim vrjednotama, sa našim novcima, ne zadovoljava ih,  jer oni bi htjeli nemoguće, htjeli bi nešto što nikada više neće dobiti na račun Hrvatske i hrvatskog naroda, a to je  Velika  Srbija  ili neka buduća Srboslavija!
 
Financijska sredstva za 2018 godinu iz Proračuna RH
 
Podneseno godišnje izvješće sukladno s odredbama Kriterija financiranja i ugovaranja programa kulturne autonomije nacionalnih manjina i metodologije praćenja i vrednovanja provedbe financiranih programa („Narodne novine”, broj 105/16). Prema analizama i kontrolama koje je Stručna služba izvršila do 30.03.2019.:Doznačena sredstva utrošena su za ostvarivanje programa:
 
SRBI
1. SRPSKO KULTURNO DRUŠTVO "PROSVJETA" ZAGREB 4.375.000,00
2. SRPSKO NARODNO VIJEĆE -NACIONALNA KOORDINACIJA VIJEĆA SRPSKE NACIONALNE MANJINE U RH 3.780.000,00
3. Informiranje: 1.1. Samostalni srpski tjednik Novosti -brojeva: 52, 41,5 x 29,5 cm, 40-48 stranica, crno-bijele, sve boje, naklada: 6000      3 200 000,00
4. ZAJEDNIČKO VIJEĆE OPĆINA, VUKOVAR                           642.000,00
5. 1. Novinski list "Izvor" -brojeva: 25, format je 225x305  mm, Broj stranica 24, ful kolor., naklada: 8000 – 350.000,00 kn
4. SKUD "JOVAN LAZIĆ", BELI MANASTIR 60 000.00
6. SKUD «ĐURĐEVDAN» U DREŽNICI 70.000,00
7. SRPSKO PRIVREDNO DRUŠTVO "PRIVREDNIK", ZAGREB 225.000,00
Informiranje:1.1. Privrednik (podlistak u tjedniku Novosti) -brojeva: 12, format 27 x 39,5, 16 stranica, c/b fotografije, 4 boje, naklada: 8000 - 150.000,00
8. ČUVARI SRPSKOG IDENTITETA, VUKOVAR 75.000,00
http://www.nacionalne-manjine.info/savjet/files/2019/izvjestaj_2018.pdf
 
Najviše sredstava potroše na informiranje. Od ukupnog iznosa 52% potrošeno je  na Novosti, Izvor i Privredni vjesnik.
A Novosti u kojima je glavno SNV predstavljaju klasičan primjer medijskog huškanja i govora mržnje uperenog protiv države Hrvatske i hrvatskog naroda. O tome ni riječi osude vladajućih, ni riječi osude HND-a, GONGA i razno-raznih nevladinih udruga. Novosti su ogledan primjer manipulativnog novinarstva,  gdje su novinari i urednici blago rečeno i nakon 27 godina od međunarodnog priznanja Hrvatske neskloni Hrvatskoj. Toliko neskloni da ništa sa hrvatskim predznakom ne mogu ni smisliti. Od ruganja sa Hrvatskom himnom u kojoj su promijenili prelijepe stihove u huškačko-agresivne , i sve to zamotali celofanom u satiru, do odvratnih naslovnica koje izazivaju negodovanje svakog iole nacionalno osviještenog Hrvate.
U toj sada slobodno mogu reći patološkoj mržnji prema Hrvatima i hrvatskoj državi najgnusnije je to da ih hrvatska država financira, a oni pljuju u tanjur koji ih hrani.
Iz svakog broja Novosti naprosto kulja govor mržnje, nepojmljive i gadljive mržnje prema Hrvatima i državi Hrvatskoj. Iz svakog članka bez iznimke taj govor mržnje izlijeva se i  zagađuje svojom prljavštinom medijski prostor i ne samo medijski prostor nego zavađa i truje međuljudske i međunacionalne odnose do te mjere da si svatko može predočiti na osnovu primjera iz Domovinskog rata, što bi bili spremni učiniti sa tolikom mržnjom u sebi. “U svih trideset godina nitko nikad zbog toga nije najebao, nitko nije robijao, niti je strijeljan zbog ustaške pjesme, pokliča ili znaka!” Eto on bi strijeljao, ubijao zbog znaka, otvarao logore? U kojem mi to stoljeću živimo? Je li prošao srednji vijek i lov na vještice? U “naprednoj, liberalnoj, antifa „humanoj” glavi Borisa Dežulovića još nije svanulo 21. demokratsko stoljeće!
Boris Dežulović tvrdi da je Republika Hrvatska nastala “nesuđenim  Tuđmanovim  udruženim  zločinačkim  poduhvatom”, jer je dr. Franjo Tuđman ” krivac ” što Hrvati imaju svoju državu, pa treba svu svoju žuč i sav svoj otrov koji nosi u sebi izliti na pokojnog Predsjednika Tuđmana! Jednostavno ga Dežulović, ni ostali novinari Novosti ne mogu pustiti da počiva u miru, jer se nikada i nikako ne mogu  pomiriti sa činjenicom da Hrvati imaju svoju državu!
Dežuloviću je Hrvatska ustaška država, jer po njemu su Hrvati ustaše! Nema druge, čim Hrvat, kaže da je Hrvat, a ne Yugosloven, on je automatski ustaša. Evo rječnika kojim se izražava ” ozbiljan novinar i pisac” (sam sebi umišlja): „…Nezavisna Republika Hrvatska ima imalo integriteta i samopoštovanja, da je  dakle riječ o ozbiljnoj državi, a ne o maloj, pizdunskoj zajednici općina točno po mjeri svojih malih, pizdunskih ustaša…” Sa koliko je mržnje i poruge to izrekao „ozbiljan“ novinar? Jadno i bjedno na koji način iskaljuje svoje frustracije i nakon 30 godina što mu nema njegove voljene, nikada prežaljene Yuge. Ali kune tih” pizdunskih ustaša” iz te “pizdunske zajednice općina” pazite, ne države, veoma rado primi i potroši. Valjda misli da mu pripadaju iako mrzi tu „pizdunsku zajednicu općina” da mu je to naknada za mržnju.
 
Viktor Ivančić isto kao i Dežulović, po istoj špranci ne pušta dr. Franju Tuđmana. On im je stalna inspiracija! Na njemu  istresaju svu svoju mržnju, sav svoj primitivizam, prostakluk i jad. “Hoće li hrvatska država, po uzoru na svog utemeljitelja, biti uspješnija kada bude mrtva?” Jer samo bi mrtva hrvatska država njih oboje usrećila!
Pročitajte ove retke Viktora Ivančića , oni objašnjavaju od kuda dolazi sav njegov jad i bijeda kao novinara i kao čovjeka: „Tuđman je imao najpoželjniju krinku za sranje koje slijedi. Makar iz naknadne perspektive, metuzalem savršenom jednostavnošću objašnjava da tada, 1989., ustaštvo nije bila prijetnja koja pristiže iz prošlosti, već sila što nadire iz budućnosti. Zaista, tko je mogao bolje od Titova generala, nositelja partizanske spomenice i sina vijećnika ZAVNOH-a srušiti u najbržem roku tisuće antifašističkih spomenika, te – činom revolucionarnog konvertitstva – povesti mase u podvig kojim će vlastitu prošlost i donedavni identitet izvesti pred streljački stroj?”
E tu Ivančićev mentalni sklop pokazuje koliko ne mari za  povijest i koliko je indoktriniran yugokomunističkom ideologijom. Njemu i njegovim drugovima  u redakciji Novosti je normalno da Jugoslavija počiva na zločinu nad Hrvatima, normalno je da se Hrvati ubijaju, jer eto svi su oni ustaše, pa su zaslužili samo smrt! Ivančiću i drugovima je normalno uveličavanje brojki srpskih žrtava do basnoslovnih milijunskih razmjera, ali nije normalno da Hrvati preispituju te brojke, da traže istinu. E ta istina Novostima smeta, jer će pasti svi yugofilski mitovi o dobrim i lošim momcima, jer i njihovi su momci bili dokazano veoma loši.
U ožujku 1945. godine Tito je uputio svim partijskim komitetima i komesarima vojnih jedinica slijedeću zapovijed: „Ovih dana pružit će se prilika da Komunistička partija Jugoslavije preuzme vlast na teritoriju cijele države. Ta prilika trajat će samo nekoliko dana, a možda i samo nekoliko sati, i ako u to vrijeme ne likvidiramo sve naše neprijatelje ta će se prilika zauvijek izgubiti“.  Iz ovog citata možemo vidjeti da se nije spremala nikakva osveta, već da je Tito spremao strateško preuzimanje vlasti.
Kosta Nađ u beogradskom tjedniku „Reporter“ od 13. siječnja 1985. kaže: „Sto pedeset hiljada protivnika vlasti palo je u naše ruke i „prirodno“ na kraju smo ih likvidirali. Odmah sam izvestio Tita o ovomu „uspehu.“
Milovan Đilas je pak izjavio: „Ti Hrvati su morali umrijeti da bi Jugoslavija mogla živjeti.“
Sa svim tim smicalicama odgovor je jednostavan: Srbi, sa hrvatskog prostora počeli su balvan-revoluciju, pobunili se, pristali su da budu upregnuti u Miloševićev projekt Velike Srbije, a Hrvati su bili ti koji su im  pružili opći oprost u mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja, donijeli Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, ali to sve njima nije dosta, jer oni ne pristaju biti nacionalna manjina, već konstitutivan narod, a sve u cilju neke nove “Velike Srbije na ovim prostorima”, naravno opet na štetu Hrvata. “Nadam se da naši sugrađani Hrvati razumiju kako obilježavanje “Oluje” bez svijesti o progonstvu preko 200.000 Srba i s proslavama kao što je bila ovogodišnja u Glini (mjestu historijskog pogroma Srba u mjesnoj crkvi i okolici 1941. godine), u kojoj se gledao i slušao sramotni i strašni pozdrav “Za dom – Spremni!” ne može biti nikako tolerirano”
Ma vidi molim te kako se g. Milorad Pupovac postavlja ultimativno, ” ne može biti nikako tolerirano” E itekako može i mora!Može i mora Milorad Pupovac, jer su hrvatski branitelji sa tim pokličem ginuli i obranili Republiku Hrvatsku upravo od velikosrpske, četničke i JNA agresije!
Mora biti tolerirano iz jednostavnog razloga što 200 000 ljudi nije protjerano iz Hrvatske! Nije protjerano ,već je naređeno od strane Mile Mrkšića da se “celokupno civilno stanovništvo povuče ”Same vlasti su naredile srpskom narodu da se povlači i još su ga njihovi tenkovi u povlačenju nemilosrdno gazili. Sam Slobodan Milošević rekao je da su srpski vojnici ” begali kao zečevi”. Dosta je Pupovčeva izvoljevanja ! Živi mnogo bolje nego većina Hrvata i to na naš račun ,obilato financiran iz Proračuna RH i nikada im nije dosta. To je po onoj narodnoj „pružiš mali prst i odmah ti zgrabe cijelu ruku“  Hrvatska je pružila ruku u vidu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i to je sve što u Hrvatskoj imaju pravo!
Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina sve je definirano! Milorad Pupovac  je u Hrvatskoj nacionalna manjina koja u postocima iznosi samo 4,36 % od ukupnog sastava stanovništva, samo 4,36 %!
 
Takvo pisanje Novosti smišljen je i perfidan način stalnog održavanja međunacionalne napetosti, skretanja pozornosti sa pravog cilja njihove djelatnosti, a to je provedba Memoranduma 2 SANU-a.
-Inzistirati na konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu i izvršiti tranziciji srpskih zajednica u državama regiona u unitarnu, svesrpsku zajednicu
Jedan od dokumenata nastalih na temelju Memoranduma 2 svakako je i dokument “Strategija očuvanja i jačanja odnosa matične države, dijaspore i Srba u regionu”,
Da bi kao krajnji cilj bio ujedinjenje svih ” srpskih zemalja u svesrpsku državu!” To je krajnji cilj po Memorandumu SANU 3- VELIKA SRBIJA,jer Srbi nikada neće odustati od tog svog mita! Ako nije uspjela jedna generacija, nadaju se uspjehu drugih generacija.
 
Na te izljeve govora mržnje nitko ne reagira, institucije šute, a oni se organiziraju i sa Gongom otvore portal Faktograf, koji preko raznih soroševskih veza postaje cenzor na FB, pa ih štite i puštaju  da neometano  pišu što ih volja. Faktografu je sve što Novosti napišu jedina istina i mjerilo istine! Pa neće valjda svoje kažnjavati, kada imaju zadatak da se samo njihova istina širi.
Nikola Bajto , glavni urednik Novosti izruguje se i vrijeđa nacionalne osjećaje hrvatskog naroda pišući ogavne stihove umjesto Lijepa naša domovino, Lijepa naša haubico, a sve to prikaže kao umjetničku slobodu izražavanja.
Lijepa naša haubico,
Oj ti švapska cijevi mila,
Stare salve djedovino,
Da bi vazda sve pobila!
 
Mila, kanonado slavna,
Sila si nam ti jedina.
Mila, kuda si nam ravna,
Mila si neselektivna!
 
Držićevom, Savskom teci,
Vukovarskom asfalt dubi,
Pred Lisinskim svijetu reci,
Da topništvo Hrvat ljubi.
 
Dok mu Meron suce sije,
Dok mu ni Haag prijetnja nije,
Dok mu Srbe grobak krije,
Haubica nek’ sve bije!
Sud  proglašava satirom otvoreno ruganje i ponižavanje Hrvatske himne, to je za Pupovca  u redu, a kada Hrvatski tjednik prozove Pupovca onda otvoreno prijeti;
”Oni koji misle da se mogu pozivati na satiru i raditi ovakve stvari, jednom za svagda će naučiti i suci i istražni organi razliku između te dvije stvari”
Eto sile i arogancije, Novosti se mogu pozivati na satiru i nitko više, onda će Pupovac biti i policija i sud i istražni organ, koji će donijeti presudu“
A Bilten? Hoće li Milorad Pupovac naučiti da nije ni istražni organ, a ni sudac?Dana 15. siječnja na aktualnom  saborskom prijepodnevu zastupnik Zlatko Hasanbegović pitao je ministricu kulture Ninu Obuljen Koržinek o postavljanju crvene zvijezde na Riječki neboder i zbog čega to jednim svojim potpisom ne spriječi?
Ministrica mu je odgovorila: “Vi ste bili ministar i dobro znate pravila ovog projekta. Mi smo 1990. godine odlučili da živimo u demokratskoj državi u kojojnećemo cenzurirati umjetnike i u kojoj ministar ili neki komesar neće odlučivati što će radi neki umjetnik.”
Pitam ministricu Ninu Obuljen Koržinek vrijedi  li taj njen kriterij  za sve umjetnike ili samo za Nemanju Cvijanovića i zvijezdu petokraku?  Bili isti kriterij vrijedio i za ušato U,  za Kukasti križ  i za  talijanski fascio?
Sa svim tim  smicalicama odgovor je jednostavan;  Srbi, sa hrvatskog prostora počeli su balvan-revoluciju, pobunili  se, pristali su da budu upregnuti u Miloševićev projekt Velike Srbije, a Hrvati su bili ti koji su im  pružili opći oprost u mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja, donijeli Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, ali to sve njima nije dosta, jer oni ne pristaju biti nacionalna manjina, već konstitutivan narod, a sve u cilju neke nove “Velike Srbije na ovim prostorima”, naravno opet na štetu Hrvata.
“nadam se da naši sugrađani Hrvati razumiju kako obilježavanje “Oluje” bez svijesti o progonstvu preko 200.000 Srba i s proslavama kao što je bila ovogodišnja u Glini (mjestu historijskog pogroma Srba u mjesnoj crkvi i okolici 1941. godine), u kojoj se gledao i slušao sramotni i strašni pozdrav “Za dom – Spremni!” ne može biti nikako tolerirano”
Ma vidi molim te kako se g. Milorad Pupovac postavlja ultimativno, ” ne može biti nikako tolerirano” E itekako može i mora!
Može i mora Milorad Pupovac, jer su hrvatski branitelji sa tim pokličem ginuli i obranili Republiku Hrvatsku upravo od velikosrpske, četničke i JNA agresije!
Mora biti tolerirano iz jednostavnog razloga što 200 000 ljudi nije protjerano iz Hrvatske! Nije protjerano ,već je naređeno od strane Mile Mrkšića da se “celokupno civilno stanovništvo povuče ”Same vlasti su naredile srpskom narodu da se povlači i još su ga njihovi tenkovi u povlačenju nemilosrdno gazili. Sam Slobodan Milošević rekao je da su srpski vojnici ” bežali kao zečevi”
Dosta je Pupovčeva izvoljevanja ! Živi mnogo bolje nego većina Hrvata i to na naš račun ,obilato financiran iz Proračuna RH i nikada im nije dosta. To je po onoj narodnoj „pružiš mali prst i odmah ti zgrabe cijelu ruku“  Hrvatska  je pružila  ruku u vidu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i to je sve što u Hrvatskoj imaju  pravo!
Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina sve je definirano ! Milorad Pupovac  je u Hrvatskoj nacionalna manjina koja u postocima iznosi samo 4,36% od ukupnog sastava stanovništva ,samo 4,36%!
Teške optužbe Nenada Vlahovića protiv Milorada Pupovca
Nenad Vlahović, mag. iur, predsjednik Srpske pravedne stranke, predsjednik Nacionalnog Vijeća Srba u Republici Hrvatskoj i član Hrvatskog etičkog sudišta, otvorio je dušu i s javnosti podijelio sve ono što proživljava s Miloradom Pupovcem:
“Cjelokupnoj javnosti republike Hrvatske želim na opisani način otvoriti najtajanstveniji slučaj u koji do sada iz neobjašnjivih razloga nitko nije želio zaviriti”, kaže Nenad Vlahović.
U nastavcima putem sredstava informiranja objavljivat ću set pitanja koja se odnose na :
tajanstvenu spregu Pupovac-Tolnauer, trošenje i raspodjela novaca poreznih obveznika,
što radi GONG u toj igri, kako je došao i tko ga je doveo na ovo mjesto , a misli se na Pupovca,
odnose s Beogradom, gdje je novac za obnovu, zašto se ne provodi prekategorizacija štete, gdje su stada stoka iz donacija, što se to tajanstveno događa u Prosvjeti,
čija je zgrada Privrednika i na koga je upisana i tko je dao klauzulu, zašto je zaposlio gotovo cijelu obitelj iz okolice Garešnice, dali je i dalje u neraskidivoj vezi sa određenom ženskom osobom,
što je sa zamračenim novcima, ima li zaista SNV dupli kunski račun od kojega jedan nitko ne kontrolira, što je sa deviznim računom i kakva je sudbina zamračenih novaca , tko je usmjeravao istragu u pogrešnom pravcu , kako su poneki oslobođeni krivnje za masovnu prodaju mirovina i koja je navodna uloga glavnog aktera da vinovnici budu oslobođeni ,
kako je stvorena politička korupcija i zašto se pred izbore dodjeljuju peći, frižideri kao i televizori, sjemenska roba i ostalo i to isključivo članovima SDSS-a, tko je , što je i čiji je srpski tjednik Novosti, a koji služi za obračun s političkim neistomišljenicima, a plaćaju ga porezni obveznici republike Hrvatske,
zašto se Pupovac grčevito bori za mjesta pomoćnika u Ministarstvima uprave, unutarnjih poslova, pravosuđa i obnove i stambenog zbrinjavanja,
što je s poglavljem 23 i hoće li preko 20 tisuća pripadnika srpske zajednice moći namiriti štetu za uništenu imovinu,
može li odgovoriti , a zasigurno može što se uistinu dešavalo na Baniji, Kordunu i Lici na samim počecima obnove , gdje su ogromni novci i tko ih je preuzeo, zašto još uvijek na desetine sela nema vode ni struje, je li točno Milorade, kako se priča, i uz čije malverzacije ocu svoje prijateljice ishodio invalidsku mirovinu i kako je posrednik oslobođen krivičnog djela?
Prije nego što ovo pismo s desetinama dokaza iz sredstava javnog informiranja i ostalih izvora dostavim svim saborskim zastupnicima, klubovima, članovima Vlade Republike Hrvatske , Državnom sudbenom vijeću, Ustavnom sudu ,DORH-u, Europskoj uniji , svim parlamentarcima , Veleposlanstvima , i mene kao predsjednika jedne čestitke srpske stranke netko od njih pozove na razgovor. Porezne obveznike i Hrvatsku javnost pozivam na maksimalnu podršku u mojim nastojanjima da iskreno dademo svoj doprinos na konačnoj uspostavi normalnih odnosa, bez ucjena i talasanja na uspostavi normalnih odnosa između hrvatskog i srpskog naroda“ Nenad Vlahović. http://www.ekskluzivno.me/ovaj-covjek-je-otkrio-sokantne-stvari-o-miloradu-pupovcu-14434/?fbclid=IwAR3ZbptcIGvdERRDao7X4p8_Pa781xGMGcJSLsEMFjXLHXTibUlZsy8RmbkI to nam je naša borba dala, da imamo Faktograf i Novosti za cenzore! “Blago nama Hrvatima kada nemamo svoje Novosti i svog Milorada Pupovca“
 
I na kraju pitanje ćirilice u Vukovaru. U Hrvatskoj nije postojao problem ćirilice, sve dok nisu krenuli tenkovi iz Beograda prema Vukovaru, ispraćeni ćirilicom i zasipani cvijećem! A kada su nakon 87 dana opsade, ispaljenih šest i pol milijuna projektila na kojima su bili ćirilični natpisi, potpuno razorili grad i po njegovim izbušenim fasadama pisali „ovo je Srbija” na ćirilici, nisu bili ni najmanje tako umilni i pomirljivi.
30 000 vojnika JNA i četničkih postrojbi sa oko 400 tenkova, stotine minobacača i topova, potpomognuti JNA zrakoplovstvom, protiv 2 500 istinskih heroja,  branitelja s lakim naoružanjem, zaštitara, policajaca i dragovoljaca, zauzeli su razrušeni grad i počeli svoj krvavi pohod protjerivanja, ubojstava, masakriranja, mučenja i silovanja!
Točan broj vukovarskih žrtava još uvijek nije poznat. Procjenjuje se da je  poginulo oko 2.500 branitelja, od čega je oko 900 poginulo tijekom samih borbi u Vukovaru, oko 600 je ubijeno  nakon pada grada, a ostalih 1.000 je stradalo u borbama na širem području Vukovara.
Ubijeno je 86 djece , od čega je 54 djece bilo mlađe od 10 godina. Oko sedam tisuća osoba, civila i vojnika, završilo je nakon pada grada ulogorima u Srbiji, što Srbija ne priznaje ni danas 28 godina nakon okupacije Vukovara. Ranjeno je 2.500 osoba od čega su 570 ostali trajni invalidi. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece. Na stratištu Ovčari pobijeno je  ukupno 260 ranjenika i civila dovedenih iz bolnice.
U tri mjeseca u vukovarskoj bolnici liječeno je oko dvije i pol tisuće ranjenika i izvršeno je oko tisuću operativnih zahvata. Na dan pada grada u bolnici je bilo 396 ranjenika i bolesnika. Na bolnicu je padalo dnevno od 70 do 80 granata, a bilo je i dana kada je palo i do 700, pa je medicinsko osoblje preselilo ranjenike i bolesnike u podrumske prostorije. Srbočetnici i JNA nisu poštivali ni međunarodne konvencije humanitarnog prava, jer  im je bolnica koja je trebala biti zaštićena, bila omiljena meta užasnog svakodnevnog granatiranja.
Danas u 2020. godini,  24  godine nakon mirne reintegracije, kada je abolirano  oko 20 tisuća ljudi, a pretpostavlja se  da su abolirani i mnogi koji to nisu trebali biti, dok  zločinci mirno žive u Vukovaru, jer ih hrvatsko Pravosuđe nije procesuiralo nemoguć je suživot u Vukovaru i Istočnoj Slavoniji.  Milorad Pupovac ne želi da se procesuiraju srpski ratni zločini nad Hrvatima, već opetovano traži samo kažnjavanje zločina nad Srbima, koje naravno preuveličava kao i nepostojeće pokrštavanje 11 tisuća srpske djece, za što nije nikada odgovarao.
Danas Milorad Pupovac nakon svega kaže„ćirilica je uvijek bila i uvijek će biti pismo slobode, baš kao i svako drugo pismo”! Koje slobode, za koga slobode? A sadašnji njegov nasljednik, predsjednik SNV-a Boris Milošević kaže: „Želimo poslati poruku da korištenje ćirilice u privatnom i javnom prostoru po ničemu ne ugrožava većinski narod. U kampanji ćemo promovirati načela dostojanstva, slobode i jednakosti” naglasivši da ” bez obzira na sutrašnju odluku vukovarskog Gradskog vijeća o ovom pitanju, srpska zajednica smatra da ćirilica ima svoje mjesto ne samo u tom gradu, nego i u cijeloj Hrvatskoj, pogotovo u mjestima gdje Srbi žive u značajnom broju”
Znači većinski hrvatski narod treba zaboraviti;
na nestale, njih 1497 za koje mnogi Srbi znaju gdje su sahranjeni, ali o tome mudro šute
na dokumentaciju iz Vukovarske bolnice, koju su odnijeli i neće je vratiti
trebao bi zaboraviti na silovane žene i djevojčice za koje se ne zna broj koliko ih je uzastopce danima silovano, najmlađa žrtva imala je 6, a najstarija 80 godina.
trebao bi zaboraviti sve one koji neprocesuirano mirno žive u Vukovaru i rugaju se svojim žrtvama,
trebao bi zanemariti neprestano stigmatiziranje od strane Pupovčevih NOVOSTI za fašizaciju, ustaštvo i Jasenovac i Pupovčeve objede po svijetu da RH podsjeća na NDH.
trebao bi zanemariti desetke milijuna kuna kojim iz Proračuna financira upravo SNV i Pupovčeve Novosti da se sprdaju sa hrvatskom himnom “Lijepa naša haubico”, s prvim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom, s predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović…
trebao bi zanemariti što pišu  o hrvatskoj državi da je , citiram Viktora Ivančića”  neizlječivo bolesna, sadistički izopačena, moralno destruirana i, u osnovi, zločinačka”
trebao bi zaboraviti  Pupovčeve optužbe da je u Hrvatskoj 11.000 srpske djece pokršteno.
trebao bi zaboraviti i na dr. Ivana Šretera o kojem Milorad Pupovac mudro šuti
trebao bi zaboraviti na zatiranje kulturnog i vjerskog identiteta , na srušenih, zapaljenih i uništenih  1450 crkava i samostana i  ostalih sakralnih objekata i pokradeno kulturno blago,
trebao bi zanemariti SNV Bulletin kojim svake godine SNV etiketira, označava, stigmatizira,  proziva na stotine osoba, na desetke institucija, medija, sve do parlamentarnih zastupnika, Vlade i predsjednika ili predsjednice. Takvih lista  nigdje u svijetu nema,  što oni sebi dopuštaju. Što to  umišljaju da su iznad svih hrvatskih državnih institucija, da su iznad Ustavnog i Vrhovnog suda? To je pozivanje na javnu hajku,  to su liste za odstrel! Što DORH radi da zaštiti Hrvate od ovakvih prozivki? Gdje je tu Povelja UN o ljudskim pravima i Ustav RH, koji kaže:
Članak 22.
Čovjekova je sloboda i osobnost nepovrediva.
Nikomu se ne smije oduzeti ili ograničiti sloboda, osim kada je to određeno zakonom, o čemu odlučuje sud“
Je li to SNV paralelna vlast u RH , izigrava li moralni i etički sud?
trebao bi zaboraviti na balvane, razorene bolnice, tvornice , škole i stambene zgrade
trebao bi ali ne može, rane su još uvijek otvorene , revno ih stalno otvaraju, a ne pružaju baš ništa da mogu zacijeliti.
SNV i Milorad Pupovac stalno traže prava, pa i prava koja u drugim europskim zemljama nemaju nacionalne manjine, ali pored prava treba imati i obveze, a obveze nikakve nemaju! I one koje bi po Ustavu svaki hrvatski državljanin trebao poštivati, Srbi ne poštuju. Za njih je domovinski rat, građanski rat, a po Ustavu RH, Domovinski rat je temelj na kojemu počiva moderna hrvatska država. Znači da ni osnovnu, temeljnu odrednicu iz Ustava RH ne poštuju.
A od nas traže da se „skine stigma sa ćirilice”. “Ako vas netko pita što je “ćirilica u Vukovaru”, prije svega se pozovite na članak 8 Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i jasno naglasite kako je “ćirilica u Vukovaru” protuustavna i protuzakonita”, piše Karolina Vidović Krišto. E nije, za nas Hrvate nije tek obično pismo, samo zakonska obveza, kako tvrdi Milorad Pupovac, da je,  ne bi onda ćirilične ploče u Vukovaru ni bile razbijene, niti bi napetosti glede ćirilice i dalje trajale. Ćirilica nije samo pismo niti jedino problem zakona. Ona je više od toga; Ćirilica je simbol koji kod Hrvata izaziva otpor i traumatična sjećanja. Jer, prisutnost toga pisma pratilo je srpsku agresiju na Hrvatsku, uz nazočnost ćirilice srušen je i Vukovar, Škabrnja, Ćelije, Voćin, Dvor, Sunja i mnoga mjesta i gradovi. U hrvatskom kolektivnom pamćenju živa je slika četnika koji u netom okupiranom Vukovaru pod crnom zastavom urlaju  što će raditi Hrvatima: “Slobodane šalji nam salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate”.
Njihove prijetnje odjekivale su ispod crnoga barjaka s mrtvačkom glavom ispisanoga ćirilicom. Ćirilicom su bile pisane ne samo ratne prijetnje nego i presude. Hrvati su zbog toga i ljutiti na Premijera, glede uvođenja ćirilice i potpore koju Srpski manjinski saborski zastupnici daju Vladi. Ćirilica i narodnjaci prethodili su i pratili srpske tenkove i četničke postrojbe u napadu na hrvatska sela i gradove. Zato u hrvatskom ratnom sjećanju i jesu simbol agresije na Hrvatsku. Emocije koje i danas kod Hrvata pobuđuje ćirilica  jesu osjećaj velike nepravde, ogorčenje i ljutnja ne samo na SNV, nego i na hrvatske institucije i vlast, koja im sve to dopušta! Najviše  i upravo zbog Vukovara i u Vukovaru!
Nakon razaranja pod ćirilicom, crvenom zvijezdom i kokardom, još imaju obraza i morala tražiti ćirilicu u Vukovaru?
Srbi nama Hrvatima i dan danas nakon 75 godina, generacijama rođenim nakon završetka Drugoga svjetskog rata, stavljaju stigmu Jasenovca, a oni imaju morala i obraza tražiti ćirilicu u gradu kojega su razorili?
Ne će ići, nemaju nikakvo ni moralno ni ljudsko pravo!
Razaranje, genocidno protjerivanje, ubijanje, silovanja  i mučenja ne spadaju u kategoriju ljudskih prava!
Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina ima i članak 8 o kojem se vladajući i manjine ne izjašnjavaju, kao da ne postoji, jer Hrvatska je država i hrvatskog naroda, a ne samo manjina. Nije cilj Zakona diskriminacija  hrvatskog naroda da bi manjine ostvarile svoja prava, nego suživot i dijalog. A suživot i dijalog ne postižu se omalovažavanjem, ponižavanjem i iskorištavanjem većinskog naroda, kao što to SNV i Milorad Pupovac neprestano rade.
Članak 8.
Odredbe ovoga Ustavnog zakona i odredbe posebnih zakona kojima se uređuju prava i slobode pripadnika nacionalnih manjina moraju se tumačiti i primjenjivati sa svrhom poštivanja pripadnika nacionalnih manjina i hrvatskog naroda, razvijanja razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga među njima.
 
(Svršetak u sljedećem broju)
 

Lili Benčik

Velikosrpska ideologija, talijanski iredentizam i nesposobna hrvatska politika

 
 
Velikosrpska ideologija, talijanski iredentizam i nesposobna hrvatska politika, nametnule su Hrvatskoj sustav provedbe prava manjina, koji kao takav ne postoji u svijetu.Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina trebao se zaustaviti samo na kriteriju etničkog udjela manjina u ukupnom sastavu stanovništva. To je jedini i stvarni kriterij. A to pokazujem i dokazujem na primjeru Saveznika na Pariškoj konferenciji o granicama 1946.-1947., kada su saveznici uzeli jedino etnički kriterij kod određivanja granice i komu će pripasti Istra, Primorje i otoci. Svi drugi kriteriji doveli su Zakon do apsurda, što je ustvrdila i Venecijanska komisija. Međutim, zbog zatvaranja poglavlja kod pristupanja EU-u Vlada RH činila je daljnje ustupke predstavnicima manjina, što je otvoreno izjavio Furio Radin, pa su manjine dobile dvojezičnost mijenjanjem statuta općina i gradova, gdje je na pr, u Puli uvedena dvojezičnost uz samo 4,43 posto pripadnika talijanske manjine u odnosu na 70,14 posto hrvatskoga stanovništva. To je taj apsurd do kojeg je političkom odlukom talijanska manjina dobila dvojezičnost, a ne po njezinoj brojnosti.
https://direktno.hr/upload/publish/110779/thumb/bro-ura-o-ustavnim-pravima_5a65be2bb1a93_970xr.jpg
Takav sustav opasan je po suverenitet i integritet Republike Hrvatske. Na pisanje ove analize potaklo me inzistiranje zastupnika manjina u Hrvatskom Saboru Milorada Pupovca i Furija Radina, da i predstavnici manjina sudjeluju u popisu stanovništva, kao popisivači, što poznavajući manjinsku problematiku i političko djelovanje njihovih  zastupnika smatram veoma opasnim po suverenitet i integritet Republike Hrvatske.
 
Uvod
 
Ustavom je Republika Hrvatska definirana kao nacionalna država hrvatskog naroda i država pripadnika autohtonih nacionalnih manjina: Srba, Čeha, Slovaka, Talijana, Mađara, Židova, Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina i drugih, koji su njezini državljani, kojima se jamči ravnopravnost s građanima hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN i zemalja slobodnog svijeta. Nacionalne manjine koje stalno traže veće i veća prava od hrvatskog naroda su srpska i talijanska. Romi imaju poseban tretman kao manjina s obzirom na njihov način života. Ostale manjine ne traže nikakva posebna prava, jer ih dobiju kada i ove dvije najbrojnije.
 
Od zaštite prava manjina do nakaradnog sustava u provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina , tanka je granica koja je već pređena na štetu većinskog hrvatskog naroda. Statutima jedinica lokalne samouprave izigran je zakonski kriterij od potrebne 1/3 pripadnika nacionalne manjine u ukupnom broju stanovnika pojedine lokalne jedinice; općine ili grada, pa ispada da gdje živi  i samo jedan pripadnik nacionalne manjine,  lokalna jedinica samouprave donese statut kojim mu daje sva prava nacionalnih manjina, bez obzira na brojnost u odnosu na brojnost većinskog naroda.
 
Etnička pripadnost kao jedini ispravan kriterij
 
Na Mirovnoj konferenciji u Parizu o razgraničenju između Jugoslavije i Italije 1946.-1947. godine osnovni kriterij za određivanje granice bila je etnička pripadnost ili etnička struktura stanovništva. Uvijek je etnička pripadnost najbitnija kada se radi o pravima pojedine etničke skupine ili naroda. Tada je Istra pripala Hrvatskoj, a kako  u to vrijeme Hrvatska nije bila samostalni međunarodni priznati subjekt, njene interese pred međunarodnim čimbenicima zastupala je i branila vlada tadašnje Jugoslavije u sklopu ukupnih jugoslavenskih interesa.
Tada je istarsko svećenstvo savezničkoj komisiji predočilo matične knjige iz 132 hrvatske župe, 21 talijanska i 23 mješovite. Prema tomu u Istri je od svih župa i samostalnih kapelanija75 % hrvatskih, 12 % talijanskih, i 13 % mješovitih i ti podaci su bili presudni kod odluke da Istra pripadne Hrvatskoj.
Taj isti kriterij treba biti zakonski uvjet i kod prava manjina, međutim kako se u Hrvatskoj političke stranke u sve miješaju, tako i njihovi predvodnici donose odluke kojima izigravaju postojeće zakonske propise a izigravajući ih, dolazi se do nakaradnih rješenja na štetu većinskog naroda.
Predstavnici te dvije manjine pod zaštitom prava manjina provode autonomašku i iredentističku politiku sa ciljem dobivanja autonomije i federalizacije područja gdje žive.
Tu politiku nije teško prepoznati, jer su već u više navrata pokušali doći do svog cilja, a krajnji cilj je pripajanje matičnoj zemlji.
Pa sam Milorad Pupovac izjavio je da je njemu Beograd glavni grad, a hrvatski je državljanin!
Tako je poznata politika IDS-a uz koju naravno stoji i talijanska nacionalna manjina predvođena Furiom Radinom za autonomiju Istre- Republika Istra. Ivan Jakovčić u više je navrata  tražio referendum za autonomiju Istre!
https://www.index.hr/vijesti/clanak/istra-trazi-vecu-autonomiju-jakovcic-hocemo-referendum-kao-sto-je-bio-ovaj-u-veneciji/1003024.aspx
 
Isto tako poznata je politika SDSS-a, predvođena Miloradom Pupovcem k osnivanju Zajedničkog vijeća općina 2010. godine kada je zahvaljujući amandmanu Vesne Pusić u posljednji tren spriječeno da se kroz izmjene Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina provuče i odredba da srpsko ZVO na području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema postane pravni subjekt;
SRPSKO NARODNO VIJEĆE IMA 13 ZAHTJEVA ZA HRVATSKU: Jedan je vrlo sporan i mogao bi izazvati velike tenzije
To su sve pokušaji koji nisu do sada uspjeli, što ne znači da im neka od budućih Vlada RH kako bi sačuvala  vlast njihovim glasovima , u Saboru ne odobri neke od njihovih velikih  apetita, kao što im je sada odobreno i sudjelovanje popisivača, samo da Plenkovićeva Vlada opstane na vlasti.
No  idemo od početka i slijedimo povijesne činjenice. Odnos Srba prema drugim narodima. Načertanije Ilije Garašanina http://www.institut-genocid.unsa.ba/pdf/NACERTANIJE.pdf
Položaj Hrvatske u ex Jugoslavijama uvjetovan je povijesnim kontekstom velikosrpske ideologije, koji seže do  Načertanija Ilije Garašanina 1844. godine, kojim je nakon oslobođenja Srbije od pet stoljetne osmanlijske vlasti, odbačena ideja o ujedinjenju svih južnih Slavena u jednu južnoslavensku državu, već  Srbija ima pravo obnoviti Srpsko carstvo koje ima vrlo istaknutu ulogu u srpskoj političkoj mitologiji i ideologiji, velikosrpskoj ideologiji. Samo  carstvo trajalo je 25 godina, ali se temeljilo na moćnome srednjovjekovnom Srpskom kraljevstvu koje mu je prethodilo i koje je postojalo oko 150 godina.
Ilija Garašanin, (budući ministar ministar spoljnih poslova pod knezom Mihailom (1861.-1867.) za Načertanije je koristio plan Čeha Zaha Františeka, koji je došao na Balkan kao zagovornik ideje o ujedinjenju slavenskih naroda. Zahov plan je predviđao oslobođenje i ujedinjenje Južnih Slavena, koji bi potom pomogli oslobođenju Poljske od austrijske i ruske vlasti. Međutim Ilija Garašanin je u potpunosti odbacio Zahove ideje i u svom programu napisao kako Srbija ima povijesno pravo obnoviti se u granicama Dušanova carstva, pa čak ga proširiti na susjedne zemlje koje nisu bile u njegovu sastavu, ali u kojima Srbi čine značajni udio u ukupnome broju stanovništva. Koje je to povijesno pravo i tko joj to pravo daje? Ilija Garašanin izgleda, samoinicijativno!
 
Garašanin je u Načertaniju  izbrisao čitavo Zahovo poglavlje o odnosu s Hrvatima. Zah je naglašavao da Srbija ne može biti uspješna dok ne uključi Hrvate i prizna ih kao jednake. Međutim to nije bilo u skladu s Garašaninovom doktrinom da su Hrvati i muslimani Srbi katoličke i muslimanke vjere. Dakle, Hrvati kao narod ne postoje i nema potrebe za bilo kakvim odnosom Srbije prema Hrvatskoj i Bosni.
Ilija Garašanin je u vrijeme kada je bio predsjednik vlade srpske kneževine 1862. godine dosljedno provodio svoj program. Pod njegovim predsjedanjem izvršeno je prvo etničko čišćenje muslimana u Srbiji. S izgovorom iseljavanja Turaka iz gradova u Srbiji (koji su Turci već ranije napustili) izvršen je pogrom i iseljavanje ljudi koji nisu bili Turci već samo muslimanske vjeroispovjesti. Tada je potpuno zapaljen grad u kojemu su nekada živjeli Turci u Užicu, a sve muslimansko stanovništvo je pobijeno ili protjerano. Slično je bilo i u Šapcu, Smederevu i Soko Gradu kod Loznice. Prema tome i sam Garašanin je primjenjivao Načertanije, a njegove smjernice se primjenjuju i predstavljalju putokaz preko 160 godina u srpskoj velikodržavnoj politici sve do današnjeg dana.
Isti obrazac i metode, progon stanovništva, bestijalno iživljavanje, klaonicu naroda nad Hrvatima i muslimanima, preuzeo je četnički pokret uz potpunu potporu Srpske pravoslavne crkve u novostvorenoj prvoj Jugoslaviji (1918.-1941.), Drugom svjetskom ratu, kada su četnici masovno prešli u partizane i komunističku ideologiju vješto koristili za provođenje velikosrpske ideologije, drugoj Jugoslaviji (1945.-1990.) i u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku 1990.-1995. godine.
 
Pritom povijesnom slijedu zbivanja jasno su ostavili i bogatu dokumentaciju iz koje je vidljiva provedba Načertanija, upotpunjena i obogaćena novim dokumentima;
• Memorandum SANU iz 1986. godine
• Memorandum SANU iz 1995. godine
• Drugi Memorandum SANU iz 2012. godine
• Zakon o dijaspori i Srbima u regionu Republike Srbije
 
Zakon o dijaspori i Srbima u regionu - Memorandum SANU 3
 
Odnos prema dijaspori i Srbima u regionu temelji se  na članu 13. Ustava Republike Srbije, prema kome Republika Srbija štiti prava i interese svojih državljana u inozemstvu i razvija i unapređuje odnose Srba koji žive u inozemstvu sa matičnom državom.
„Republika Srbija odnosima sa dijasporom i Srbima u regionu pridaje izuzetan značaj o čemu svedoče Deklaracija Vlade Republike Srbije o proglašenju odnosa između otadzbine i rasejanja odnosom od najvećeg državnog i nacionalnog interesa (Službeni glasnik RS”, br. 86/06), Zakon o dijaspori i Srbima u regionu ("Službeni glasnik RS", br. 88/09) i Strategija očuvanja i jačanja odnosa matične države i dijaspore i matične države i Srba u regionu ("Službeni glasnik RS", br. 4/11).
Pod pojmom "dijaspora", u skladu sa Zakonom o dijaspori i Srbima u regionu, podrazumevaju se državljani Republike Srbije koji žive u inozemstvu i pripadnici srpskog naroda, iseljenici sa teritorije Republike Srbije i iz regiona i njihovi potomci. Pojam "Srbi u regionu", u skladu sa navedenim zakonom, podrazumeva pripadnike srpskog naroda koji žive u Republici Sloveniji, Republici Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Republici Makedoniji, Rumuniji, Republici Albaniji i Republici Mađarskoj.“
http://www.mfa.gov.rs/sr/index.php/konzularni-poslovi/dijaspora/dijaspora-opste?lang=lat
Kada ne bi poznavali narav srpske prijetvorne i lažljive politike taj Zakon bi bio u skladu sa Deklaracijom o ljudskim pravima i ne bi mu bilo zamjerke. Međutim nema u Srbiji reciprociteta istih prava prema manjinama,  kao što oni traže za srpsku manjinu u susjednim zemljama. Taj je Zakon samo politička dimna zavjesa za rovarenje i miješanje u unutarnju politiku susjednih zemalja, koliko joj i u kojoj mjeri te zemlje dopuste.
 
To se jasno vidljivo iz Memoranduma SANU 2
1. Umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja, i optužnicama, potjernicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana BiH, Hrvatske i Kosova staviti je u ravnopravan položaj sa državama u okruženju;
2. Odvratiti pažnju regionalnih i međunarodnih medija sa završnih procesa bivšim pripadnicima srbijanskog političkog, obavještajnog i vojnog vrha i političkog vrha Republike srpske kojem se sudi u Haškom tribunalu;
3. Susjedne države BiH, Hrvatsku i Kosovo dovesti u položaj da odustanu od tužbi najavljenih pred međunarodnim sudovima;
4. Pokajničkim akcijama dovesti Srbiju u jednak položaj sa stradalim i oštećenim državama iz okruženja;
5. Inzistirati na zatvaranju Haškog tribunala i na suđenju generalu Ratko Mladić pred domaćim pravosuđem;
6. Destabilizirati vlade susjednih država, provocirati unutarnje nezadovoljstvo i nemire i slabiti oštricu optužbi protiv Srbije;
7. Pomagati odcjepljenje Republike srpske;
8. Inzistirati na konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu i izvršiti tranziciji srpskih zajednica u državama regiona u unitarnu, svesrpsku zajednicu;
9. Zaustaviti odvajanje Vojvodine, spriječiti dalju regionalizaciju Srbije i oslabiti djelovanje Islamske zajednice u Sandžaku.
http://www.hrsvijet.net/index.php/kolumna-ivica-ursic/34-vijesti/hr-svijet-tv/17655-to-sadri-velikosrpski-memorandum-2
 
Odnos hrvatskih vlasti prema manjinama
 
Osamostaljivanje Republike Hrvatske u procesu raspada Jugoslavije
Raspadom Sovjetskog saveza, a time i raspadom komunističkog istočno-europskog bloka, te padom Berlinskog zida i običnom promatraču postalo je jasno da i Jugoslavija kao država ne može opstati.
Srpsko političko vodstvo predvođeno Slobodanom Miloševićem planiralo je iskoristiti raspad Jugoslavije za konačno ostvarenje srpskog mita o Velikoj Srbiji, a Hrvatsko političko vodstvo za ostvarenje tisućljetnog sna Hrvata o vlastitoj državi. Sa napomenom naravno, da Hrvati nisu imali teritorijalnih pretenzija prema drugim narodima i državama, a Srbi jesu , jer u Veliku Srbiju treba uključiti sve Srbe koji žive u susjednim zemljama na prostoru bivše države.
Pri tome su koristili kao izvršitelja velikosrpske politike JNA, koja je ionako bila srbizirana i tako počeli agresivno, ratom napad na tek formiranu mladu hrvatsku državu, sa izlikom  zaštite srpskog stanovništva.
U tom kontekstu pod Međunarodnim pritiskom zaštite Srba u Hrvatskoj počinje ostvarenje ovog današnjeg nakaradnog sustava u odnosu prema manjinama.
 
Položaj srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj
 
Pobuna Srba protiv hrvatske vlasti 1991.godine dirigirana je iz Beograda, pa su Srbi u Hrvatskoj postali instrument u ostvarenju velikosrpske politike Slobodana Miloševića.
Na referendumu  o suverenosti i samostalnosti Hrvatske 19. svibnja 1991. godine, glasovalo je 83.56 posto od ukupnog broja registriranih glasača , ZA samostalni Hrvatsku glasalo je 97.14% birača. Znači velika većina stanovnika Hrvatske glasala je za samostalnu i suverenu Hrvatsku.
To naravno nije bilo po volji Slobodana Miloševića vrhuške JNA, pa su izmislili srpsku ugroženost u Hrvatskoj, jer su Srbi u SR Hrvatskoj bili konstitutivan narod po Ustavu SRH, a u Republici Hrvatskoj „samo“ nacionalna manjina. To se nikako nije uklapalo u velikosrpsku ideologiju, pa su Srbi u Hrvatskoj izazvali Balvan revoluciju i osnovali Republiku Srpsku krajinu.
Republika Srpska Krajina, skraćeno RSK bila je međunarodno nepriznata marionetska srpska paradržava unutar Hrvatske, u funkciji stvaranja Velike Srbije. Samoproglašena vlada objavila je osnivanje "Srpske autonomne oblasti Krajina" (SAO Krajina), 21. prosinca1990.godine,  dok je 1. travnja 1991. godine, vlada "SAO Krajine" objavila da se odvaja od Hrvatske i priključuje Jugoslaviji. Također, lokalne vođe srpskih zajednica u istočnoj Hrvatskoj, koje su postupno postale područja izvan hrvatske jurisdikcije, objavili su da se one priključuju "SAO Krajini". Ti su krajevi stavljeni pod hrvatsku vlast u oslobodilačkoj akciji Oluja, a istočna Slavonija mirnom reintegracijom koja je završila 15,siječnja 1998.godine.
 
Proces zaštite prava manjina u tijeku pristupnih pregovora za pristupanje Europskoj uniji
 
Dr. Franjo Tuđman je u svim pregovorima naglašavao da će Hrvatska poštovati prava manjina. Tako su sve 22 manjine ušle i u Ustav RH, Izvorišne osnove u kojem piše; “Republika Hrvatska ustanovljuje se kao nacionalna država hrvatskog naroda i država pripadnika autohtonih nacionalnih manjina: Srba, Čeha, Slovaka, Talijana, Madžara, Židova, Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina i drugih, koji su njezini državljani, kojima se jamči ravnopravnost s građanima hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN i zemalja slobodnoga svijeta.”
Zapamtite; “država hrvatskog naroda i pripadnika  nacionalnih manjina , kojima se jamči ravnopravnost i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu sa normama UN-a“
Hrvatska je u želji vladajućih za članstvo u Europskoj uniji, jer je predsjednik dr. Franjo Tuđman stalno tvrdio da Hrvatska pripada srednjoeuropskoj kulturi, morala ispuniti i kriterije zaštite manjinskih prava.
Sabor je u prosincu 1991. godine usvojio Ustavni zakon o ljudskim pravima i slobodama i o pravima nacionalnih i etničkih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj (NN 65/91). Usvajanje zakona bilo je preduvjet za međunarodno priznanje Hrvatske kao neovisne države u siječnju 1992. godine.
U to vrijeme Hrvatskoj je, kao i ostalim državama nastalima na području bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ), ista ta bivša savezna država ostavila u naslijeđe relativno visok stupanj zaštite kolektivnih prava manjina (pravo na obrazovanje na vlastitom jeziku i pismu na svim razinama školovanja, pravo na službenu upotrebu jezika, raznovrsne mogućnosti očuvanja etničkoga, jezičnoga i vjerskog identiteta i institucije političkog predstavljanja manjinskog interesa).
 
Hrvatska je sva ta stečena prava preuzela i priznala, te potpisala dva bilateralna sporazuma u svezi sa zaštitom nacionalnih manjina:
1. Sporazum između Hrvatske i Mađarske o zaštiti mađarske manjine u Hrvatskoj i hrvatske manjine u Mađarskoj iz 1995. godine te
2. Sporazum između Hrvatske i Italije o manjinskim pravima. Problem je, međutim, nastao s “novim manjinama”, odnosno s pripadnicima naroda koji su u bivšoj SFRJ bili konstitutivni narodi, a pogotovo sa Srbima iz Hrvatske koji su i u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj imali status suverenog naroda.
Ipak, 1992. godine Hrvatska je morala izmijeniti i dopuniti postojeći Ustavni zakon tako da je donesen Ustavni zakon o izmjenama i dopunama Ustavnog zakona o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina. Glavni razlog tome bila je činjenica da tadašnji tekst Ustavnog zakona nije dovoljno uključivao pravo manjine na političku autonomiju na području gdje ona čini većinu , znači preko 50% stanovništva.
 
Prethodnik Ustavnog zakona o nacionalnim manjinama;
ZASTUPNICKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE
Na osnovi članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLUKU O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU OKVIRNE KONVENCIJE ZA ZAŠTITU NACIONALNIH MANJINA
Proglašavam Zakon o potvrđivanju Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina, koji je donio Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici 19. rujna 1997.
Broj: 081-97-1512/I
Zagreb, 29. rujna 1997.
Predsjednik Republike Hrvatske
Franjo Tuđman, v. r.
 
Tek 2000. godine Vlada RH je Venecijanskoj komisiji dostavila nacrt zakona koji je razradio odbor stručnjaka i predstavnika manjina. Komisija je taj nacrt ocijenila pozitivnim u smislu napretka u zaštiti prava nacionalnih manjina u Hrvatskoj. U veljači 2000. godine nova je Vlada predstavila svoj zakonodavni program, obvezujući se da će poduprijeti prava manjina te da će uvesti zakonodavne i administrativne promjene koje omogućuju povratak srpskih izbjeglica. U travnju iste godine novi je sastav Sabora,  usvojio zakone o jezicima i obrazovanju manjina, a u lipnju donio izmjene u Zakonu o obnovi i Zakon o područjima posebne državne skrbi. Obveze zaštite ljudskih prava, posebice prava manjina, Hrvatska je preuzela i potpisivanjem SSP-a s EU-om i njegovim državama članicama 29. listopada 2001. godine.
Tim je ugovorom Hrvatska dobila status potencijalne kandidatkinje.
Obveza Hrvatske proizlazi i iz rezolucije Vijeća ministara Vijeća Europe iz veljače 2002. godine o primjeni Okvirne konvencije o zaštiti nacionalnih manjina, Izvješća Europske komisije o stabilizaciji i pridruživanju iz travnja 2002. godine te izvješća Misije o statusu iz lipnja2002. godine. U izvješću Europske komisije o procesu stabilizacije i pridruživanja u Hrvatskoj važno je bilo  zadovoljenje političkih kriterija, o čijem ispunjenju ovisi ocjena provedbe cjelokupnog procesa. Tri glavna politička uvjeta odnose se na jačanje demokracije i vladavine prava, poštovanje ljudskih prava i zaštitu manjina te na regionalnu suradnju.
Usvajanjem novog Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina (Narodne novine” broj 155. od 23. 12. 2002. godine),Hrvatska je učinila napredak u zadovoljenju jednoga od 243 uvjeta za članstvo u EU, kriterija zaštite ljudskih prava. Tako se danas pravni položaj manjina u Hrvatskoj temelji na odredbama Ustava, koji jamči ravnopravnost pripadnika svih nacionalnih manjina na Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina.
Međutim kriteriji za ostvarivanje prava nacionalnih manjina nije više 50% udjela nacionalne manjine u ukupnom broju stanovnika jedinice lokalne uprave i samouprave, već je spušten na 1/3 udjela manjinskog stanovništva.
 
Članak 12.
 
1. Ravnopravna službena uporaba jezika i pisma kojim se služe pripadnici nacionalne manjine ostvaruje se na području jedinice lokalne samouprave kada pripadnici pojedine nacionalne manjine čine najmanje trećinu stanovnika takve jedinice.
2. Ravnopravna službena uporaba jezika i pisma kojim se služe pripadnici nacionalne manjine ostvaruje se i kada je to predviđeno međunarodnim ugovorima koji, sukladno Ustavu Republike Hrvatske, čine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske i kada je to propisano statutom jedinice lokalne samouprave ili statutom jedinice područne (regionalne) samouprave u skladu s odredbama posebnog zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj.
3. Ostali uvjeti i način službene uporabe jezika i pisma kojim se služe pripadnici nacionalne manjine u predstavničkim i izvršnim tijelima i u postupku pred upravnim tijelima jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave; u postupku pred tijelima državne uprave prvog stupnja, u postupku pred sudbenim tijelima prvog stupnja; u postupcima koje vode Državno odvjetništvo i javni bilježnici, te pravne osobe koje imaju javne ovlasti, uređuju se posebnim zakonom o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina
 
U provedbi Ustavnog zakona o manjinama krši se Ustav RH
U članku 19. Ustavnog zakona, u utvrđivanju jamstva pripadnicima nacionalnih manjina na pravo na zastupljenost u Hrvatskom saboru, uvedena dva modela pozitivne diskriminacije za nacionalne manjine, koji se razlikuju ovisno o tome, sudjeluje li određena nacionalna manjina u ukupnom stanovništvu Republike Hrvatske sa više ili manje od 1,5%. Navedenom odredbom propisano je da se pripadnicima nacionalnih manjina koje na dan stupanja na snagu izmjena Ustavnog zakona u stanovništvu Republike Hrvatske sudjeluju s više od 1,5 % stanovnika jamči najmanje tri zastupnička mjesta u Hrvatskom saboru, temeljem općeg biračkog prava, a sukladno zakonu kojim se uređuje izbor zastupnika u Hrvatski sabor.
S obzirom na to da je moguće da pripadnici nacionalnih manjina koji u ukupnom stanovništvu Republike Hrvatske sudjeluju s manje od 1,5% stanovnika ne bi svoje pravo na zastupljenost u Hrvatskom saboru mogli ostvariti (samo) posredstvom općeg biračkog prava, sukladno odredbi članka 15. stavka 3. Ustava Republike Hrvatske, novom odredbom članka 19. stavka 3., osiguralo im se i posebno biračko pravo.
Znači pripadnici manjina imaju veća prava od većinskog naroda i to se omotano u celofan naziva pozitivna diskriminacija?
Po toj pozitivnoj diskriminaciji krši se članak 14.Ustava RH, koji jasno kaže da smo svi pred zakonom jednaki!
 
Članak 14.
 
Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.
Svi su pred zakonom jednaki.
E nisu svi pred zakonom jednaki, manjine su  pozitivno diskriminirane, a većinski hrvatski narod stvarno diskriminiran!
Venecijanska komisija kao savjetodavno tijelo Vijeća Europe prije nekoliko godina donijela je preporuku da države članice Europske unije nisu dužne imati zasebne parlamentarne zastupnike nacionalnih manjina. Ta preporuka pojašnjava se činjenicom da zemlje članice Europske unije imaju riješeno pitanje nacionalnih manjina te je njihova prisutnost u parlamentima potpuno nepotrebna i kontraproduktivna, jer time pripadnici nacionalnih manjina kao građani ostvaruju dvostruko pravo glasa.
Ustavnim zakonom stvoreni su novi instituti (Vijeća i predstavnici nacionalnih manjina, Savjet za nacionalne manjine). Ovi instituti osnovani su s ciljem potpunijeg sudjelovanja nacionalnih manjina u javnom životu Republike Hrvatske, a osobito radi razmatranja i predlaganja uređivanja i rješavanja pitanja u vezi s ostvarivanjem i zaštitom prava nacionalnih manjina. Stvorene su tako i zakonske pretpostavke kako bi se osigurala puna primjena Ustavnog zakona.
Poznata je i činjenica da su zastupnici nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru sastavni dio vladajuće većine, te da participiraju u državnim dužnostima. To ukazuje da su zastupnici manjina u Saboru dobili na vrijednosti, jer se primjerice bez njih ne može ofomiti vladajuća većina, pa postaju ucjenjivači prema većinskom narodu, što svakako nije njihova uloga koja je predviđena Ustavnim Zakonom o pravima manjina.
Venecijanska komisija, službenog naziva "Europska komisija za demokraciju putem prava" bavi se ustavnim i izbornim pitanjima te općenito djelovanjem demokratskih ustanova.
 
U Europskoj uniji zajamčena zastupnička mjesta, prema Europskom centru za pitanja manjina (ECMI), imaju manjine u Belgiji, Danskoj, Finskoj, Sloveniji i Hrvatskoj. U Belgiji i Finskoj samo je jedno mjesto rezervirano za manjinske zastupnike, u Sloveniji dva, u Danskoj četiri, a u Hrvatskoj čak osam. Najsličniji Hrvatskoj je slovenski model u kojem se zastupnici talijanske i mađarske nacionalne manjine biraju relativnom većinom u posebnim jedinicama iako su malobrojniji od Srba, Hrvata i Bošnjaka, a pravo na zastupnika ostvarile su kao autohtona manjina.
Na privilegiranost i nadzastupljenost pripadnika nacionalnih manjina u hrvatskom političkom životu upozorila je prošle godine i građanska inicijativa Narod odlučuje prikupljanjem potpisa i pokušajem održavanja referenduma, među ostalim, usmjerenog na reduciranje prava i broja manjinskih parlamentarnih zastupnika. Inicijativa nije uspjela prikupiti dovoljan broj potpisa za održavanje referenduma koji je imao za cilj sprječavanje neopravdano ogromne uloge manjinskih parlamentarnih zastupnika u hrvatskom političkom životu. Htjelo se onemogućiti njihovo sudjelovanje u kreiranje parlamentarne većine tako da se Ustavom regulira kako oni ne mogu glasovati o povjerenju Vladi i donošenju državnog proračuna, odnosno, smanjiti broj zastupnika nacionalnih manjina na najviše šest s postojećih osam.
Iako referendumska inicijativa nije uspjela, posljednja zbivanja i kalkulantski odnos zastupnika SDSS-a te najnovije optužbe na račun hrvatske države koje je nedavno izrekao Milorad Pupovac  i Furio Radin, te njihovi stalni novi neopravdani zahtjevi , stavljaju pitanje odnosa manjina prema većinskom narodu u fokus interesa javnosti.
https://direktno.hr/direkt/jesu-li-manjinski-zastupnici-potrebni-samo-rijetke-zemlje-europske-unije-ih-imaju-166178/
 
Zakon o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u RH
 
Zakonom o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj člankom 4 propisano je da se ravnopravna službena uporaba jezika i pisma nacionalnih manjina ostvaruje u skladu s odredbama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina Vijeća Europe i ovoga Zakona pod sljedećim uvjetima:
1. kada pripadnici pojedine nacionalne manjine na podru ju općine ili grada čine jednu trećinu stanovnika, u skladu s Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, Okvirnom konvencijom za zaštitu nacionalnih manjina Vijeća Europe i ovim Zakonom,
2. kada je predviđena međunarodnim ugovorima kojih je Republika Hrvatska stranka, (na snazi su sporazumi s Italijom i Mađarskom, a u tijeku su novi pregovori s Srbijom i Crnom Gorom.
3. kada su to statutom propisale općine i gradovi, u skladu s Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, Okvirnom konvencijom za zaštitu nacionalnih manjina Vijeća Europe i ovim Zakonom,
4. kada to, u odnosu na rad svojih tijela, u samoupravnom djelokrugu, statutom propiše županija na čijem je području u pojedinim općinama i gradovima u ravnopravnoj službenoj uporabi jezik i pismo nacionalne manjine. Napomena: Za ostvarivanje ravnopravne službene uporabe jezika i pisma nacionalne manjine na temelju stavka 1. ovoga članka mjerodavni su podaci popisa stanovnika koji je neposredno prethodio uređivanju ovih pitanja statutom općine ili grada.
Uzimanje ostalih kriterija osim etničkog dovodi do zloupotrebe prava manjina i do njihove majorizacija nad većinskim narodom, kojega ti kriteriji dovode u poziciju manjine, na što je upozorila i Venecijanska komisija.
Nigdje se ne spominje većinski narod. Zar većinski narod nema pravo glasa kada su manjine u pitanju? Naravno da ima. Članak 8 Ustavnog
zakona o pravima manjina kaže:
 
Članak 8.
 
Prava neke etničke zajednice, naroda ili manjine ne mogu se ostvarivati nijekanjem ili gaženjem prava druge etničke zajednice, naroda ili manjine.
Suživot i mir ostvaruju se samo uzajamnim uvažavanjem i poštivanjem.
Odredbe ovoga Ustavnog zakona i odredbe posebnih zakona kojima se uređuju prava i slobode pripadnika nacionalnih manjina moraju se tumačiti i primjenjivati sa svrhom poštivanja pripadnika nacionalnih manjina i hrvatskog naroda, razvijanja razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga među njima.
 
Zaštita manjina u europskim zemljama
 
Raznolika je i praksa europskih država po pitanju evidencije pripadnika nacionalnih manjina pri službenim popisima stanovništva pa se tako u dijelu europskih država, poput Austrije, Belgije, Danske, Nizozemske, Njemačke itd., iz različitih povijesnih i političkih razloga ne prikupljaju podaci o etničkoj strukturi stanovništva. Upravo stoga, danas je gotovo nemoguće precizirati brojčani udio pripadnika nacionalnih manjina na europskom kontinentu.
Zemlje EU koje imaju dugovječne ustave uopće ne poznaju pojam nacionalne manjine. Zato što one svoj ustavnopravni sustav temelje na općoj ustavnoj jednakosti kao osnovnog polazišta za uređenje društvenih odnosa.
Svaka država pored raznih obilježja ima jednu zajedničku poveznicu, a to je nacija .Naciju čine svi hrvatski državljani. Svi hrvatski državljani su hrvatske nacionalnosti, bez obzira na njihovu etničku pripadnost.
Etničke skupine, ili etničke manjine imaju pravo na čuvanje i njegovanje svoje kulturne baštine. Države EU zasebnim zakonima i propisima iz proračuna izdvajaju novce za tu svrhu. Ali ne osiguravaju zasebna politička ili građanska prava, ona su za sve državljane ista. To je opće biračko pravo, a ne pozitivna diskriminacija sa manjinskim listama i dvostrukim pravom glasa.
Slovenija je, uz Hrvatsku jedina zemlja Europske unije gdje postoje manjinski zastupnici. Međutim, to se odnosi samo na Talijane i Mađare, koji se smatraju autohtonim nacionalnim manjinama.
Prema podacima Europskog centra za parlamentarna istraživanja i dokumentaciju većina država članica EU-a nema predstavnika nacionalnih manjina u svojim parlamentima i to: Belgija, Italija, Austrija, Finska, Grčka, Češka, Estonija, Francuska, Irska, Nizozemska, Španjolska, Litva, Luksemburg, Portugal, Švedska, Velika Britanija. Zanimljivo je da Italija u svom ustavu naglašava kako “svaki zastupnik u parlamentu predstavlja naciju”. Stoga ne postoje mjesta rezervirana za predstavnike nacionalnih manjina ni u jednom domu talijanskog parlamenta.
Samo u Hrvatskoj manjine imaju zajamčena 8 mjesta mjesta u Saboru i to 3 srpska nacionalna manjina, po 1 talijanska, mađarska i ostale.
 
Financiranje nacionalnih manjina

Sredstva se isplaćuju iz proračuna Republike Hrvatske, gdje se slijevaju uplate poreza, prireza, doprinosa, raznih pristojbi i svih ostalih nameta koji su definirani zakonima. Uplaćuju ih svi državljani koji žive u Hrvatskoj. Manjine i sve njihove aktivnosti financiraju se dakle iz sredstava koje svi uplaćuju i pripadnici manjinskih naroda i pripadnici hrvatskog naroda. Ako se daju prava manjinama mimo etničkog sastava stanovništva, to znači da se time oštećuju pripadnici većinskog naroda. Većinski narod plaća manjinama više nego što im po etničkom sastavu pripada. Nije li to čista pljačka, prikazati lažno stanje i uzimati sredstva koja im po etničkom sastavu ne pripadaju?
 
(Nastavak slijedi)
 

Lili Benčik

Psihopatologija Novoga svjetskog poretka

 
 
Thaddeus Kozinski je deset godina predavao filozofiju i humanističke znanosti na Catholic Collegeu u Wyomingu SAD-u gdje je bio i dekan. Kozinski je autor knjige The Political Problem of Religious Pluralism: And Why Philosophers Can t Sove It. (Politički problem religijskog pluralizma: i zašto ga filozofi ne mogu riješiti), Lexington Books, 2010. i knjige o Aristotelovoj logici koja će uskoro izaći. Njegova knjiga, koja je nedavno izašla je: Modernity as Apocalypse: Sacred Nihiism and the Couterfeits of Logos (Suvremenost kao apokalipsa: Sveti nihilizam i krivotvoreni logos). Njegovi eseji objavljeni su u Modern Age, First Things, Telos, Public Discourse, ABC Religion and Ethics, itd. Slijedi razgovor s Jonasom E. Alexisom.
https://www.veteranstoday.com/wp-content/uploads/2020/02/deep-state-luce.jpg
JEA: U Vašoj novoj knjizi Suvremenost kao apokalipsa: Sveti nihilizam i krivotvoreni logos Vi se osvrćete na 21. stoljeće kao na psihopatološki novi svjetski poredak. Što ste mislili time i kako se očituje taj „psihopatološki novi svjetski poredak“?
- TJK: 1984. (interesantno) poljski psihijatar po imenu Adrzej Lobaczewski (1921. – 2007.) završio je svoje djelo koje je započeo nakon Drugoga svjetskog rata kao član grupe znanstvenika koji su proučavali suštinu totalitarizma koji su iskusili iz prve ruke pod nacizmom i staljinizmom. Knjiga je bila plod njegovog dugogodišnjeg istraživanja i patnje: Political Ponerolgy: A Science on the Nature of Evil Adjusted for Political Purposes – Politička ponerologija: Znanost o prirodi ZLA korištenog u političke svrhe. Njegova teza da se režimi pod kojima je trpio, uključujući i SAD u koje je emigrirao sedamdesetih godina, najtočnije mogu opisati kao patokracije (patološke vladavine) u kojima vladaju grupe genetskih psihopata s većom grupom na sve spremnih lakeja koji imaju psihopatološke tendencije koji stvaraju političku kulturu „stečene psihopatologije“. Mase obmanute jezikom kojemu je promijenjeno značenje omogućuju i prate patološku vladavinu jer one po naravi ocjenjuju i prevode patološko ponašanje i jezik u moralne i racionalne pojmove koji su im bliski u nemogućnosti da zamisle psihopatološki svijet u kojem psihopatološki vladari žive.
Poljski kolega Lobaczewskog Stefan Blachowski je napisao: „Opća nesposobnost prepoznavanja psihopatološkog tipa takvih inidivua – psihopata - uzrok je neizmjerne patnje, masovnog terora, nasilja,  ugnjetavanja, genocida i propasti civilizacije... Sve dok se sugestivna imena: hipnotički,  šarmantan, čaroban, vezana uz moć psihopata ne suoče s činjenicama i moralnim i praktičnim posljedicama njihove doktrine, čitave društvene grupe mogu podleći njihovom demagoškom zovu.“ A metode su razvijene za širenje među grupama (kao „podijeli pa vladaj“).
Za izdaju i prijevaru u politici data su opravdanja i predstavljaju se kao pozitivne vrijednosti. Principi stjecanja prednosti u datim prilikama su također razvijeni. Političko umorstvo, ubijanje protivnika, koncentracijski logori i genocid su proizvodi političkih sustava na nivou primarne integracije (psihopata).Nepotrebno je isticati da je Lobaczewski bio prorok. U 21. st. je nastao genocidni rat protiv terora koji nosi sve patološke oznake koje su gore navedene.  False-flag terorizam je u sebi psihopatološki i danas je normalni način djelovanja u suvremenoj politici. Zahvaljujući internetu i hrabrim istinozborcima mnogi su se probudili i shvatili ove činjenice. Ali ono s čime imamo posla danas je čak i mnogo gore od psihopatologije. 21. stoljeće je svakako psihopatološko ali je i luciferijansko, što nije isto i nije jednostavna ljudska opakost ili psihopatologija. Kako su istraživanja S. K. Bain-a i Thomasa Breidenbacha otkrila 21. st. je okultno, s ljudskim žrtvama s ritualima žrtvenog jarca kojima upravlja luciferijanska Duboka Država.
Naši psihopati i luciferijanizam koji ih prati i podupire mogu se sagledati kao pokušaj ovih elita da unište ne samo moralnost svojim nametanjem homoseksualizma, ubojstva djece nego i samih sebe odbacivanjem nepromjenljive realnosti spolova i tvrdokornog odbacivanja granica ljudske slobode.
Nedavno je u Kanadu zakonski zabranjeno ocu da spriječi svog četrnaestogodišnjeg sina da se podvrgne operaciji promjene spola. Ovdje je Država u ratu s Bitkom i svakim tko se usudi priznati autoritet LOGOSA nad autoritetom Države. I psihopati i sotonisti se ponašaju kao da nisu stvorenja Stvoritelja i stvaraju kulturu u kojoj njihova svijest - njihovo ludilo - postaje vladajući oblik svijesti.
Metafizički govoreći svako ljudsko biće je osoba „Ja“ i nije objekt „Ono“. Moralno govoreći mi smo obvezni postupati i prema sebi i prema drugima kao prema „Ja“ a ne „Ono.“ Psihopati i luciferijanci sebe drže kao „Ja“ koje jedino postoji a svi ostali su „Ono“.
Sekularni liberalizam je društveno, kulturno, ekonomsko, političko i religijsko utjelovljenje duševnog nereda psihopata i luciferijanaca i ima moć da promijeni navike-narav inače normalnih moralnih osoba usvajajući svijest i ponašanje ovih izopačenih ljudi.
Prilagođavanje je postalo globalno. U 21. st. biti dobra osoba koja se priklanja Desnici znači opraštati ubojstva  muslimana, genocidne agresivne ratove, zamijeniti Amerikom Katoličku Crkvu kao jedinom silom dobra u svijetu.
Za one koji se priklanjaju Ljevici to znači prihvaćanje ubojstva djece (abortusa) i kulturni rat protiv Logosa, prihvaćanje Amerike i Izraela,  vodećih  globalističkih  država,  kao avangarde  ljudske evolucije prema Božanstvu.
• JEA: Na stranicama 189.-190. imate jedan dugi tekst za koji mislim da ga je važno ovdje u potpunosti navesti. Citiram:
- TJK: Kada se pojavi službeno izvješće o nekom strašnom nasilnom događaju i pratećoj krizi koja  neupitno, autoritarno određuje nevinost i  izuzetnost bez dokaza i provedene istrage, to pokazuje besramnost i strašnu moć određenih zločinaca. Kada je neslaganje sa službenom istinom društveno zabranjeno do te mjere da uključuje uznemiravanje i progon, kada to izaziva postupke koji su u proturječju sami sa sobom kao u slučaju vršenja djela terorizma u ime iskorjenjivanja terorizma, ili ograničavanje i kažnjavanje slobodnog govora u ime slobodnog govora i njegove zaštite, kada je izvješće odmah podržano, prošireno od najvećeg broja vladajuće klase uključujući glavne medije i „alternativne“(što znači one krajnje ljevice i krajnje desnice; kad se uspješno ujedine inače suprotne frakcije populacije – liberali s neokonzervativcima, zagovornici građanskih prava i statisti, humanisti s nietzscheancima, teisti s ateistima; kad je razumska provjera i slobodna rasprava o očitim rupama u službenom tumačenju zabranjena, a onda se događa godišnje odavanje počasti s recitiranjem šupljih priča, posebno potresno portretiranje demonskih zlikovaca kojima se pripisuje krivica kako za pojačanu domaću borbu među građanima tako  i za neprekidni manihejski rat protiv najnovijih „neprijatelja“. Kada se sve to počinje slijevati u iskonski užas i religiozni strah kod stanovništva; kada je priča o nekom događaju ili nizu povezanih događaja ima sve ove karakteristika ili samo neke od njih znamo da se ne radi o običnoj pojavi.
To su snažne riječi. Možemo li to primijeniti i na nas?
U katoličkoj misi i Euharistiji se Nevina Žrtva mistično ubija, događaj prisutan i stvaran, sada i ovdje. Njegovo povijesno razapinjanje, Njegovo uskrslo tijelo postaje dostupno za jelo i tako obogotvoruje sudionike. Ovaj sakramentalni ritual zahtijeva od onih koji slave misu da budu u pokajničkom stanju priznajući nevinost jedino Janjetu koje je ubijeno ispovijedajući osobnu krivnju za njegovu smrt.
Euharistija čini sve sudionike sjedinjene s  Njegovom božanskom ljubavlju i ta ljubav se treba podijeliti sa svijetom. Otuda i značenje riječi Misa – Ite missa est – Idite, poslani ste. Euharistija je i izvor jedinstva Crkve ali i svijeta. Države koje odbacuju moral i duhovni autoritet Katoličke Crkve su osuđene na robovanje drugim autoritetima koji ne priznaju moral i duhovni autoritet.
Ako je moj opis false-flag terorizma točan, u svjetlu Mise i Euharistije to može biti dijabolička inverzija, obrnuti ritual, CRNA MISA. Mise se čine da se sakupe na predstavi pravedne žrtve koje će biti ubijene, ali umjesto izazivanja kajanja i priznanja krivice proizvodi se samoopravdavanje i farizejsko suđenje.
Umjesto katoličkog spektakla pripravljenog da podijeli božansku ljubav koja je bila uprisutnjena, oni / luciferijanci /polaze od ujedinjene zajedničke demonske mržnje spram „drugog“ koji je pripravljen da dijeli i izazove ubilačku mržnju koja se razlijeva u njihovim srcima. I kao  što je božanski objavljena katolička Dogma tako su neupitne i jedinstvene sotonske dogme koje nam objavljuju /njihovi/ svećenici čije medijske čarolije i vladajuće službene propovjedi autoritativno određuju stvarnost onog što se dogodilo.
Mislim da je false-flag teror u biti ritual žrtvovanja žrtvenog janjca koji je, kako je to Rene Girard prikazao, neizbježni temelj političkog jedinstva neevanđeoskih neobraćenih kultura i dijaboličke inverzije Kristove žrtve na križu.
Mi individualno ili kolektivno ili slijedimo i poslušni smo Evanđelju ili slijedimo đavla i žrtvenog jarca. Treće mogućnosti nema. Suočavamo se s pojavom koja se može jedino shvatiti i protiv koje se može uspješno boriti u svjetlu Evanđelja i snage Njegove milosti.
Kako sam u svojoj knjizi detaljno razmotrio strah i užas koji ulijevaju ovi događaji čija je priča neupitna  i nasilje koje ih prati svemoćno najbolje je opisano kao „sotonsko sveto“ i koje jedino može biti pobjeđeno s istinski svetim -  Svetim Srcem Isusovim.
• JEA: Vi profesore citirate Lancea DeHaven-Smitha u svojoj raspravi o Teoriji urote u Americi – Conspiracy Theory in Amerika (University of Texas Press) da je CIA izmislila pojam „teorije urote“. Razjasnite ovdje ovaj komplicirani pojam.
- TJK: Potakao bi čitatelje koje ova tema zanima  da pročitaju knjigu Smitha. Ili raspravu Rona Unza koji sažima ovdje bitne točke:
Sredinom 1960-tih raslo je nepovjerenje u rezultate Warrenove komisije o usamljenom strijelcu, Leeju Harveyu Oswaldu, koji bi bio jedini odgovoran za ubojstvo predsjednika Kennedy-a,  rasla je sumnja da su vodeći američki političari uključeni. Kao sredstvo kontrole štete CIA je podijelila potajno memorandum svim svojim uredima tražeći od njih da u medijima ismiju i napadnu kritičare kao iracionalne nositelje „teorija urote.“
Mislim da je Bog u svojoj providnosti dao internet jer je on najozbiljnija zaprjeka  propagandistima. Naravno da je to mač s dvije oštrice koji je i sredstvo za slobodu i porobljavanje.
Jedan od razloga zbog kojeg sam posvetio svoj život liberalnom odgoju i filozofiji,  je da sam bio sposoban misliti i diskurzivno i intuitivno, s umom i srcem.  Danas je to bitan zahtjev za raspravu o suvremeoj  kulturi općenito i na internetu posebno. Tako se može naučiti ono što je potrebno za dušu i duše onih kojima je potrebna ljubav i zaštita. Duboka država nije mogla zaustaviti izlazak istine na vidjelo  ali je cenzura na društvenim medijima postala očigledna i sveprisutna i nisam siguran kakav će biti ishod. Teško je ne vidjeti neku vrstu građanskog rata na obzorju. Uvjeren sam da jedina sila koja može pobijediti zlo u koje smo uronjeni i koja postaje svemoćnija iz dana u dan (iako takva moć izgleda nestvarna) je Božja moć. Ali On traži od nas da svi budemo provoditelji  Njegove moći. Moramo nastojati da spoznamo  i provodimo u djelo Njegovu Božansku Volju u svakom trenutku. Ustvari mi trebamo živjeti Njegovu Božansku Volju. Prije nekoliko godina otkrio sam djela talijanske katoličke mističarke po imenu Luisa Piccarreta (koju je već Crkva proglasila Službenicom Božjom i izgleda da će uskoro biti kanonizirana) koju je sam Isus Krist poučio kako živjeti u Volji Božjoj. Njezin život je čudesan. Poduka koja je data čovječanstvu za ovo naše vrijeme sadržana je u 36 svezaka.
Uputio bih čitatelje, uključujući ne-katolike, da prouče ove poduke. One su divne i vjerodostojne i  čitanje u svjetlosti Evanđelja  bit će velika dobrobit za vašu dušu. Ovo je najbolji uvod koji će vast uvesti u: The Crown of History: The Imminent Glorious Era of Universal Peace – Kruna povijesti: Neizbježno veličanstveno vrijeme univerzalnog mira.
  

Thaddeus Kozinski i Jonas E. Alexis, 18. II. 2020., https://www.veteranstoday.com/2020/02/18/deep-state-luciferianism-and-the-psychopathic-new-world-order/

(s engl. prevela prof. Kornelija Pejčinović)

Anketa

Buduća Hrvatska vlada bit će najljevija od 1945. godine. Slažete li se?

Srijeda, 15/07/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1432 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević