Get Adobe Flash player

Svestrani umjetnik koji će biti zapamćen po svojem skladanju, ali i kao gitarist, aranžer i dirigent

 
 
Pjesnikinja Đurđica Ivanišević lijepo je oslikala ratne godine maestra Đela Jusića koji je "partio" u 81. ljetu, "svestrani umjetnik koji će biti zapamćen po svojem skladanju, ali i kao gitarist, aranžer i dirigent. Pamtimo ga po djelima, ali i življenju života kakav dolikuje samo velikanima. Kako zaboraviti da je godine Domovinskoga rata, kada se većina iselila iz Dubrovnika, živio upravo u tom gradu, u kojem je, kako navodi Samir Milla u Večernjem listu, u ratnom okruženju vodio humanitarne i prigodne božićne i novogodišnje koncerte. Rekao je da nije znao da živi u rezidencijalnom centru dok nije počelo padati sve više granata na taj centar. »Viđali smo ga aktivnog u ratnom kriznom stožeru, ali i aktivnoga u glazbi. U svibnju 1992. nazočan je u službenoj audijenciji kod Svetoga oca Ivana Pavla II. u Vatikanu, zajedno s dječjim zborom ‘Mali raspjevani Dubrovnik’. Nastupao je ‘Mali raspjevani Dubrovnik’ i uvježbavao u hladnoj crkvi sv. Vlaha pod uzbunom i okovanoj ratom.
http://www.radiodux.me/sites/default/files/styles/large__750x499_/public/2019/31-05-2019-preminuo-delo-jusic/djelojusic.jpg?itok=Hs0HQHFM
U vrijeme Domovinskoga rata skladao je nekoliko vrlo popularnih budnica: ‘Kad zazvone dubrovačka zvona’, ‘O, sveti Vlaho«, skladao je suitu ‘Dubrovački kantuni’ koju je s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom snimio na CD-u.« I kako je dobro zaključeno, odlaskom gospara Đele Jusića Hrvatska je ostala bez jednoga od svojih najvećih glazbenih imena." Dodat ću da su muslimani istočne Hercegovine nekada sebe većinom i osjećali Hrvatima, ili makar imali jake simpatije prema Hrvatskoj. Začudo mali postotak Srba i Crnogoraca se naselio u Dubrovniku i većinom  prilagodio "lokalnoj klimi", i to često kao trgovci, činovnici, obrazovani ljudi, liječnici, osobe u miješanim brakovima, tako da do pojave DTS-a i miloševićizacije nije bio hrvatski i katolički Dubrovnik nacionalno ugrožen. I komunisti su većinom bili karijeristi, parolaši trbuhozborci.
 
Rođen u Dubrovniku 1939. Đelo je iskusio kao i većina građana teško djetinjstvo, ratni Dubrovnik je od 1941. doslovno gladovao pod talijanskom upravom. Dok su ljudi trpjeli lijeve i desne manijake i bombardiranja južnoafričkih i engleskih antifašista, naš Dubrovnik je iz XX. stoljeća izašao sa baštinom očuvanom od ratnih razaranja, ali i od nagrde industrije i neboderača zapadnih bezbožnika. Time su drugovi "usrećili" Split i Kaštela. Otvaranje prema svijetu s turizmom je odjednom sumornu i pritupu socijalističku stvarnost pretvorilo u mediteransku dolcevitu, epikurejski jedan dan (ljetni?) u kojem trubaduri sviraju, bello impossibile ponekada i sladunjav, ponekada i banalan ali i mozartovski razigran. Mali raspjevani Dubrovnik vraća me u djetinjstvo, sjećam se vršnjaka pjevača i govora divnoga i zvučnoga tako bogatoga dalmatskim romanizmima. Čovjek mogao je u to vrijeme dobro živjeti pod uvjetom da ne strši i  ne postavlja suvišna pitanja i stavi mozak u formalin (pitanje forme a ne reforme), a računi će doći na naplatu 1991. (baš se sokratovskih Dulčića i Milišića sjećamo iz onezijeh vremena!)
 
Cat Stevens, ABBA, Demis Roussos pokazuju optimizam koji je tad vladao na Zapadu. Đelova suradnja sa Terezom, Oliverom Dragojevićem, bratom Ibricom, Franom Lasićem, Ivom Pattierom, Milom Hrnićem i Trubadurima na Euroviziji došli su u vrijeme kada je Zapad disao punim plućima, cement, plastika, industrija, agrarna revolucija, napredak tehnike dali su prostora i poleta (a možda i tiskanje papirnatih novčanica?)
 
Fosilizirani gradić sa romantičnim perivojima, đardinima i kulama bjelokosnim na azurnom moru i rajskom zelenilu Lokruma, Srđa, Petke i sv. Jakova u međuvremenu se pretvorio u metastazu s inteligencijom tipa Kuščevića, dr. Pusić i braće Milanović vodeći se prvi puta u svojoj povijesti samo za trenutnim profitom. E, danas su maestro došli reperi, tehno, hevimetalci, kvazinarodnjaci - ali Vi bi se na to samo blago dubrovački nasmijali i lagano mahnuli rukom jer znate da mode dolaze, možda i gromoglasno ali prolaze kao pjena nakon oluje ispod fortece.
 

Teo Trostmann

Teško je i bez zdravoga duha i bez zdravoga tijela

 
 
Djeca malih, servilnih više pate od sinova velikih, slobodnih naroda, jer primaju matematičkom progresijom povećane atavizme neolakšanih predačkih bolova. Ovakav tip je Tuđinac Dinka Šimunovića. Sposoban samo za pasivne, negativne, bolne životne gestove. On misli da je stranac u domovini, ali takvi kukavci su stranci svuda, jer su lišeni svake energije, nesposobni za život, jer su svuda u ljudskom životu stranci. Oni u stvari ne mogu ljubiti, jer su nesposobni za svaki rad, za svaku inicijativu, jer su slabići. Samo jaki jako vole. U bezenergijskim narodima su ti bolesnici volje tipska pojava, a taj Tuđinac baš kod nas, u zemlji proskribirane i prodonkihotljene energije nije tuđinac, već je reprezentativna pojava poput Oblomova u indolentnoj (indolentni mužek, op. T.T.), pospanoj, umočvarenoj moralnoj atmosferi stare Rusije. (...) Šimunović (...) iznio je čovjeka tipskoga za suvremenu mlohavu i besciljnu, bezenergijsku i anemijsku generaciju pravog našega indolentnog, nepromišljenog, sanjarskog, upravo pospanog suvremenika koji nije tuđinac jer je kod nas u statističnoj i parlamentarnoj većini.
https://mojtv.hr/thumb.ashx?path=/images/2974b91d-609c-4181-9182-7951c6cd42ac.jpg&w=491&h=250
Anemiji je vidio lijeka A. G. Matoš u Starčeviću koji se u Hrvatskoj apsentizma, deklasiranja plemstva i proletariziranja jedva stvorenoga građanstva,činovničke korupcije i seljačkih prvih iseljavanja ponašao kao Solon... Likurg, Marko Aurelije smatrajući svoje etičke potrebe kulturnog prvoklasnog mozga političkim potrebama cijelog neukog i polupismenoga jednog naroda. Kao da smo Crnogorci ili Sqipetari (Albanci, Shqipëria zemlja orlova,op. T.T.), Starčević, protivnik moderne (liberalističke bi bilo točnije, op. T.T.) kulture kao Nikolaj Tolstoj ili Jean-Jacquesa Rousseaua smatraše sirotinju srećom (ne misli Starčević na krajnju oskudicu, već na radni i seljački narod koji je krepak, bez velikih željica i prohtjeva, zdrav i samostalan, op. T.T.).
 
Politička reforma mu je prije svega reforma etična, kao da etičke reforme nisu puno mučnije od političkih i kao da već iznimna egzistencija stoika poput njega u pokvarenom društvu (eh, Matoše da sad ustaneš što bi mislio o nama, EU-a i svijetu, op. T.T.) nije dokaz za neizvedivost takvog društvenog etičnog preobražaja, koji se bez popravaka svih društvenih pitanja ni zamisliti ne da (to je pravilno shvatio Antun Radić, utemeljitelj HSS-a, op. T.T.). Stari (je bio) kao svi doktrinari optimist,vjerujući u svoje ideje, a bez te vjere i bez toga optimizma nema energičnih, velikih karaktera i činova. Samo naivnost i pouzdanje u jednostavne ideje može djelovati na gomilu i tako pokretati svijet. Pored svih svojih nastranosti Stari je otac preporođenoga nacionalizma hrvatskoga, uskrisitelj naše državne misli, pa kada znamo sa kolikim tegobama se boraše, počevši borbu takoreći sam samcat, bez sredstava, protiv sviju,vraća nam se vjera u izabranike, u individue silne kao narod, pa pomišljamo na čudesa kao Djevica Orleanska i Karađorđe, ponoseći se narodom, dičeći se zemljom u kojoj takav čelik raste! Narod koji mogaše dati toga staroga Starčevića ne može i ne će propasti!
 
Mi koji ga vidjesmo i doživjesmo, mi pravi stari stekliši, mi pojmismo što Sokrat bijaše atenskoj mladeži, Krist apostolima, Žiška i Hus Česima, veliki stoik Dante Talijanima (dosta nespretne usporedbe, op. T.T.). Nakon Matoševih misli sjećam se pokojnoga dr. Tuđmana koji je usprkos tolikim hrvatskim komunistima, liberalima i Jugoslavenima, usprkos neprijateljstvu ili ravnodušnosti moćnih svjetskih sila, usprkos slabe opremljenosti naših dragovoljaca ustrajao na stvaranju hrvatske države čekajući strpljivo i gradeći oružane snage, bivajući prisiljen na premnoge teške kompromise, pa i u vlastitoj stranci. Iako mu nikad nisam bio pristaša priznajem da je taj čovjek imao viziju i da u njegovom karakteru nije bilo ni traga anemičnosti! Da ne bude zabune, mislim na moralnu i duhovnu anemičnost, na političku žabokrečinu! Teško je i bez zdravoga duha i bez zdravoga tijela, iako duh kraljuje nad vjekovima!
 

Teo Trostmann

Glavni medijski promotori ovih nebuloza su Obrad Lučić i Jugoslav Petrušić

 
 
"Mračna tajna: Masoni zataškali istinu o potonuću Titanica"; "Pernar od Plenkovića želi znati koliko je masona u našoj Vladi"; "Masoni donose važne odluke u Hrvatskoj, Sabor potvrđuje"; "Simboli tajnih društava nalaze se svuda oko nas"; "Zmaj Milan Bandić ruši masonski spomenik"; "Masoni žele otvoriti ured u Bruxellesu i lobirati u EU-u"; "Nakon 82 godine: U Beograd dolazi 250 europskih masona" itd. Ovo su samo neki od naslova s naših portala koje sam nasumično odabrao, a što bih u svojoj slobodnoj interpretaciji mogao nastaviti sljedećim nizom: "Prvi čovjek na Mjesecu bio je mason"; "Masoni imaju saznanja o crnim rupama"; "Romul i Rem bili su prvi masoni u tadašnjem Rimu"; "Masonska loža iz Libertyvillea u bitnoj mjeri utječe na hrvatski BDP"; "Kako postati mason u 12 koraka"; "Adresar najpoznatijih masonskih loža: sve na jednom mjestu"; "Masoni krivi za odlazak Hrvata u mirovinu sa 67"; "Najpoznatiji masonski recepti"; "Ima li među masonima i žena"; "LGBT zajednicom upravljaju masoni"; "Pelješki most je trenutačno najveća masonska investicija u Hrvatskoj"…
https://i.ytimg.com/vi/J3q7GfHIuy4/hqdefault.jpg
Jugoslav Petrušić
 
No, ostavimo se sprdnje, jer sve i nije baš tako bezazleno kako se možda čini. Kod nas ima podosta onih koji zapjenjeno dokazuju kako su raspad bivše SFRJ izazvali upravo masoni, pa su slijedeći tu logiku Milošević, Adžić, Jović, Kadijević, Mamula, Šešelj, Babić, Martić, Karadžić, Mladić i cijela njihova kamarila (od SANU, preko UKS do vrha SPC) zacijelo bili samo "izvršitelji naloga svetske masonerije". To nadalje znači, kako spomenuti nisu ni najmanje krivi za sve što se događalo 90-ih godina (agresiju, rušenje, paljevine, masovna ubijanja, pljačku, silovanja), jer, sve je bilo "dijelom globalnog sotonskog masonskog plana", a mi (zajedno sa Srbima, muslimanima, Albancima i ostalima) "samo pijuni koje masonski gospodari svijeta pomiču na šahovskoj ploči" ili "pokusni kunići".
 
Takve teorije naročito su popularne u Srbiji, a glavni medijski promotori ovih nebuloza čiji je krajnji cilj prikriti vlastiti zločin, relativizirati krivnju za agresiju i sve učinjeno zlo i amnestirati zločince su Obrad Lučić i Jugoslav Petrušić.  Ima ih, naravno, na stotine, ali ova dvojica su tipični i ne slučajno najeksponiraniji primjerci. Pišu knjige, drže tribine, nastupaju u medijima uživo i naširoko obrazlažu "belosvetsku zaveru" kojoj je glavna meta Srbija. Ta "belosvetska zavera" je "pokrenula kotač ratova", "Srbe ni krive ni dužne dovela u poziciju da budu krivi za agresiju i zločine", a "upravlja i danas preko svojih tajnih centara u svijetu" ("otima Srbiji Kosovo", "konstruiše njenu krivicu za masovne pokolje i zločine", "stvara atmosferu haosa u Srbiji" itd). Masoni su Srbima "namestili" pokolj u Srebrenici, njihova je ruka "upravljala krizom i ratovima na području SFRJ", "oni rade na tome da se Srbija udalji od Rusije i padne u ropstvo Zapada" - i naravno, tu su "najveća opasnost Jevreji koji vuku konce" u svim tim "urotama" protiv "Srpstva" i "Pravoslavlja".
 
Masoni i masonerija jedino nisu odgovorni za "zla učinjena Srbima". Tu ostaju glavni i jedini krivci "ustaše", "balije", "šiptari", "švabe", Bugari, i ostali "tradicionalni srpski neprijatelji". Oni su izuzeti od utjecaja masonerije. Masonerija se angažira samo na liniji "antisrpstva" i "antipravoslavlja". Stvar, međutim, ni izdaleka nije naivna kao što se čini. Što se Srbije tiče, to je metodologija uz pomoć koje se po tko zna koji put otklanja vlastita krivnja i odgovornost za ono što se zbivalo u prošlosti, a kod nas služi za zatupljivanje naroda i ispiranje mozga - upravo ne bi li i mi pristali na takav pogled na stvarnost. Nitko živ se ne pita, kako to da se nikad i nigdje nije uhitilo bilo kojega od tih "masona" na djelu, otkuda im takva sposobnost uspješnog skrivanja i prikrivanja - a što traje ne od jučer, nego unatrag 300 godina (koliko je proteklo od ustanovljenja prvih loža "slobodnih zidara" u Engleskoj i Škotskoj), je li moguće da do detalja utječu na naše živote i vuku konce ali tako da to mi ne znamo i nismo svjesni od kuda i preko koga čine?
 
Ukratko - je li teoriju o masonima i njihovom posvemašnjem utjecaju na naš svijet moguće tako olako prihvatiti i to bez ikakvog dokaza koji ju potkrjepljuje? Jer, ako vjerujemo u masone, zašto ne i u zle vilenjake, vještice i vampire - jer o njima kao i o masonima znamo otprilike jednako: odnosno, gotovo ništa. Izvan svake je sumnje da u svijetu postoje skupine čiji je krajnji cilj ostvariti utjecaj na globalna svjetska kretanja, ali toga je oduvijek bilo s tim što je danas (zahvaljujući tehnološkom napretku i globalizaciji) mnoge od tih planova moguće lakše provesti. No, postojanje bilo kakve središnje organizacije, masonerije koja ima nadnaravne moći (da svime upravlja i na sve utječe a uz to ostaje potpuno skrivena od naših očiju), ipak je u domeni fantastike. Nameće se i pitanje: nije li sve skupa bijeg od stvarnosti i zatvaranje očiju pred realnošću i činjenicama i ne služe li nam masoni samo kao izgovor za vlastite grješke, promašaje i nesposobnost?
 
Dugo sam pokušavao stupiti u vezu s nekom njihovom ložom. Javljao sam se na sve raspoložive adrese (putem Interneta) za koje sam vjerovao da mi u tomu mogu pomoći, bio čak u kontaktu s nekim tipovima za koje sam čuo da pripadaju tom krugu, pročitao sve živo do čega sam mogao doći - a odnosi se na iluminate, tajna društva, slobodne zidare iliti masone, savjetovao se sa S.S. koji slovi kao stručnjak za tu oblast (sudeći barem po onome što objavljuje na portalima)…i… sve džab džaba (što kažu Bosanci). Rezultat: nula!
Čak sam išao tako daleko, da sam (anonimno) objavio oglas u lokalnom listu (jer ovi mainstream ga nisu htjeli primiti) u kojemu sam ponudio svoje usluge bilo kojoj masonskoj loži i to bezuvjetno, gratis, bez naknade, na bjanko! I opet ništa! I nakon svega, dođe mi da odustanem. Vjerojatno misle kako im ne mogu biti od koristi (jer, sumnjam da me se boje). Moguće da nisam njihova razina pa jednostavno iz tog razloga ih ne zanima suradnja ili je u pitanju nešto deseto, pojma nemam. Evo, ovo mi je (po svemu sudeći) posljednji pokušaj. Ne javi li se koji mason (ili barem koji njihov suradnik) nakon ovog teksta, odustajem od svega! Živi bili pa vidjeli. Gotovo sam fasciniran tom zagonetnom pojavom, a kako i ne bih bio kad su u pitanju moćni tipovi koji upravljaju svijetom, vremenskim prilikama, svemirskim silnicama, gravitacijom, ljudskim umom, kreiraju globalne događaje, izazivaju prevrate, bune i ratove.
 
Možda su na kraju krajeva upravo masoni krivi što se jedan od mojih najboljih prijatelja uvalio u dužničko ropstvo - nadizao kredita preko mjere, vozi auto više srednje klase, ide na ljetovanje na rate, kupuje (još uvijek) markiranu odjeću i obuću…, a nije u stanju to pokriti svojim primanjima. Ineki dan mu blokiralo račun. Sad razmišlja o odlasku u Irsku. Veli: "Je… ovu državu, ovdje se nemre živit!" Možda bi mu lakše bilo ako mu dokažem kako nije na njemu krivnja, nego je sve to isplanirala i u djelo provela masonerija. Zato, masoni (ili njihovi suradnici), ako pročitate ovo (a ne sumnjam da hoćete, jer sve znate i u sve ste upućeni), javite se!
 

Zlatko Pinter

Anketa

Treba li zabraniti štrajk prosvjetara?

Srijeda, 20/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1581 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević