Get Adobe Flash player

On jedini može uništiti Novi svjetski poredak

 
 
Vladimir Putin rođen je 1952. Završio je pravo kao briljantan student. Veoma je načitan biranom klasikom i filozofijom. Voli klasičnu glazbu i veoma je kultiviran. Govori perfektno njemački i engleski. Nositelj je crnog pojasa judo kao Chuck Norris. Jedina su njih dvojica u svijetu. Odličan je športaš. U ranoj mladosti je gledao film o ruskom Jamesu Bondu i bio mu je ideal ući  u rusku obavještajnu tajnu službu kao James Bond. Bio je kao obavještajac i analitičar na službi u Dresdenu 10 godina. Nikad nije imao veze s represivnim aparatom. Aleksandar Solženjicin je na pitanja njemačkog novinara kako to da je u prijateljskim odnosima s Vladimirom Putinom koji je bio KGB-ov časnik, odgovorio: Jeste li to pitanje ikada uputili Georgeu Bushu starijem koji je bio predsjednik CIA-e.
https://athosweblog.files.wordpress.com/2016/05/putin-op-de-troon.jpg?w=640
Propast SSSR-a je kao intelektualac sagledao puno ranije od ostalih. 1989. se vratio u SSSR koji je bio nakon afganistanskog rata u rasulu. Njegov profesor s pravnog fakulteta Sobčak bio je liberal. Na prvim slobodnim izborima postao je gradonačelnik onda Lenjingrada, sadašnjeg Petrograda. Sobčak je svog bivšeg odličnog studenta Putina uzeo za svog pomoćnika. Kad su komunisti u Lenjingradu pokušali državni udar i uhititi Sobčaka Putin je organizirao antikomunističke snage i spriječio udar. Majka ga je potajno krstila mjesec dana po rođenju. Od majke je dobio aluminijski križ, jer zlatnoga nije imala. Kako se kao zamjenik gradonačelnika borio protiv mafije, raketom su kriminalci pucali u stambeni blok u kojem je stanovao. Uspio je spasiti kćeri iz vatre bacajući ih kroz prozor ljudima koji su bili pred kućom. U požaru mu je sve izgorilo. Kada su radnici raščišćavali našli su jedino čitav, nerastopljen majčin aluminijski križ. U Jeruzalemu ga je posvetio na Kristovom grobu i nikada ga ne skida s vrata. Njegov je život Rusija. I sam je shvatio, a naročito u razgovorima s Aleksandrom Solženjicinom utvrdio, da nikakva ideologija nego jedino vjera u Boga može oporaviti rusku narodnu dušu. Uveo je vjerske blagdane, učvrstio tradicionalni božji moralni zakon. Zaštitio brak muškarca i žene i brojne obitelji i zabranio zapadne liberalne perverzije. Sagradio je i obnovio preko 22.000 crkava i samostana u tradicionalnom stilu. Na gradnji, restauraciji, oslikavanju nijedan arhitekt, umjetnik nije mogao sudjelovati ako nije bio duboko religiozan. Isplatio je sve vanjske dugove, stvorio ogromne zlatne zalihe unatoč sankcijama i protjerao Rotschilda iz Rusije. Za Sorosom je raspisao tjeralicu i obećao ako ga uhvate da neće živ iz Rusije izaći.On ima misiju: Spasiti Rusiju i uništiti NWO.
 
U Siriju je ušao da po carističkoj obvezi brige za kršćane u Otomanskom carstvu: spasi kršćane, ali i da suzbije bezakonje. Dok su u Europi primali uglavnom muslimanske izbjeglice iako su kršćani u džihadu bili najugroženiji, europske države su kršćane stavljali u iste centre s džihadistima i muslimanima da ih muče, siluju, pljačkaju i ubijaju. Rusija je primila 55.000 sirijskih kršćana i pružila im pomoć i zaštitu s mišlju da će se u kršćanskoj sredini lako integrirati do eventualnog povratka.
 
Godine 2013. se službeno razveo od žene. Kćeri su mu udate. Školovale su se pod pseudonimom da nitko nije znao da su predsjednikove kćeri.Svoj privatni život je apsolutno držao izvan objektiva javnosti. Najvjerojatnije je da se razveo da se zaredi kao monah u javnom životu posvećen misiji spasenja Rusije i kršćanstva. Na hodočašću na sveti otok Athos 2016. bio je postavljen za vrijeme obreda na mjesto gdje je nekada bilo mjesto bizantskog cara kao zaštitnika pravoslavne vjere i kršćanstva. Postavljen je kao katehon. Sv. Pavao naziva katehonom, onog koji je zaprjeka sotoni. To bi morao biti rimski papa ali nije. Putin ima svog ispovjednika, arhimandrita Tihona i odlazi u kriznim situacijama u samostan na meditacije i razgovor s ispovjednikom. Tako je za vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva 2018. često izbivao iz predsjedničke lože jer je išao u samostan na meditacije uoči susreta s Trumpom u Helsinkiju.
 
Možete li zamisliti kolika je mržnja na njega od Obame, Hillary Clinton, Angele Merkel, Françoisa Hollanda i ostalih koji su toliko bili uvjereni u pobjedu svog NWO-a da su na službenom otvorenju tunela sv. Gotthard 1. lipnja 2016. otvoreno prikazali cijelom svijetu svoj sotonistički ceremonijalni program. Njihova mržnja na Putina je tolika da je Obama 2014. pokušao izvršiti atentat na Putinov avion koji je po vanjskom izgledu i veličini bio potpuno sličan onom malezijskom avionu koji je oboren i koji se našao točno ispod Putinovog predsjedničkog aviona u Ukrajini blizu ruske granice. Putinov avion se tehnologijom plazme vinuo u zrak a malezijski je bio pogođen. To se dogodilo 14. srpnja 2014. kad se Putin vraćao iz Brazila sa sastanka BRIXA i to točno na dan pogubljenja ruskog cara i obitelji. Htjeli su mu dati do znanja da će završiti kao Nikolaj II. Romanov. I još su Rusiji nametnuli sankcije zbog malezijskog aviona koji su sami oborili.
 
Rusija se bori za Boga i protiv sotonističkog NWO poretka. Hrvati strašno griješe što mrze Ruse kao komuniste. Dolje sam Vam nanizala nekoliko youtube filmova koje pogledajte kada budete imali vremena. Zadnji je dvosatni izvanredan film o Oktobarskoj revoluciji u kojoj je poginulo od 70 do 100 milijuna ruskih kršćana, preko 400.000 svećenika i monaha, srušeno preko 20.000 crkava za 70 godina duge revolucionarne tiranije Wall Streeta. Film je radio Juri Lina, književnik, novinar i redatelj, Estonac, koji je kao disident bio izbačen iz SSSR-a osamdesetih godina. Film je rađen na temelju arhivske građe, papirne i filmske na prostorima SAD-a gdje je revolucija začeta a onda u Rusiji i drugdje. (prof. Kornelija Pejčinović)
 
POSJET PUTINA ATHOSU 2016.
 
Vladimir Putin je u ljeto 2016 posjetio svet otok Ahtos. Autor popularnog izvora Aftershock https://aftershock.news/?q=node/405111&page=1#comments, koji očito dobro razumije detalje rituala Athosa prikazuje Vladimira Putia kao monaha u svijetu. Nama za to trebaju dokazi jer je takav zavjet tajna koja se ne objavljuje. Na početku videa jasno je da se Putin i monasi pozdravljaju kao braća. Predsjednik Rusije je stigao na Athos ne kao državnik ili turist nego kao hodočasnik. Njemu je kao hodočasniku, međutim, bilo dopušteno da stoji na Kraljevskim mjestu za vrijeme molitve, na mjestu na kojem bi trebao stajati bizantski Car. Oltar stoji nasuprot Kraljevskim vratima i simbolizira direktnu vezu između Nebeskog Kralja i Pravoslavnog Kralja. Putin nije kralj ni u kojem službenom smislu i athoski monasi nikako nisu mogli pogriješiti u njegovom postavljanju na mjesto Božjeg Pomazanika. Zaključimo: Putin je položio zavjet biti monah u svijetu. To znači da ima puno pravo zauzeti Kraljevsko mjesto prema mišljenju athoskih monaha. S jedne strane on je poglavar pravoslavne države a s druge on je od Boga pomazan kao monah.
Što ova simbolička vijest znači za pravoslavce i muslimane koji su većinsko stanovništvo Rusije?Ja mislim najprije nadu:
- Da državu vodi osoba koja je usmjerena na vječne vrijednosti ne na prolazne, pomodne.
- On podržava mir a ne rat.
- Rusija je za njega zadnje uporište Pravoslavlja (a možda Kršćanstva općenito). I zato će ga štititi.
- Položaj Predsjednika za njega predstavlja najprije službu a ne izvor prihoda.
 
Vrlo je važno da Putin nikada ne ističe svoje Pravoslavlje. On govori i djeluje kao Predsjednik a ne kao monah. Bilo bi teško osumnjičiti ga razmetljivu pobožnost. On posjećuje udaljene crkve diljem Rusije za vrijeme kršćanskih blagdana umjesto da ide u katedralu Krista Spasitelja gdje ga očekuju.Istovremeno mi shvaćamo da su kršćanske vrijednosti iznad univerzalnih ljudskih prava koja se sada nameću umjesto tradicionalnih stoljetnih vrijednosti. Postmodernizam je samo lijepi pokrivač procesa razaranja i atomiziranja društva. Ako mu se ne suprotstavimo loše će završiti. Što je ono što ističe Putina? To je da činjenice naziva njihovim pravim imenima. Istospolne brakove  naziva grijehom. Ulazak vojnih snaga na teritorij suverene države bez dopuštenja zakonite vlasti naziva kršenjem pravila uspostavljenih nakon II. svjetskog rata. I to je grijeh. Jednako tako je grijeh ponašanje jedne države koja odlučuje svojom silom izgrađivati svijet po svojoj slici. Današnja Rusija je jedina država koja kaže „NE“ SAD-u. Jedina je država čije „NE“ Washington čuje i protiv toga ne može učiniti ništa. A glavna stvar je da to naše postojano „NE“ čuju oni koji cijene naše zajedničke korijene i tradicije. To daje nadu da će ovaj ludi svijet ozdraviti svoju dušu.
https://athosweblog.com/2016/06/01/1823-putin-and-the-protaton-throne/
http://katehon.com/agenda/imperial-putins-visit

 

https://sadefenza.blogspot.com/2019/07/discorso-di-vladimir-putin-alle-nazioni.html

https://aftershock.news/?q=node/405111&page=1#comments

S tal. prefela prof. Kornelija Pejčinović

Ćirilica bi mogla 'ući u Vukovar' tek onda kad Milorad Pupovac prizna srbijansku agresiju

 
 
Koncem 80-ih u Srbiji latinica i ćirilica koristile su se u relaciji 50:50. Primjerice, list 'Politika' je uvijek izlazila na ćirilici, a velika većina ostalih novina na latinici, knjige su se u pravilu tiskale na latinici. Već jedno stoljeće latinica je drugo pismo u Srbiji. Prema istraživanju iz 2014. i srpski srednjoškolci preferiraju latinicu jer im je 'potrebna za engleski, latinski, matematičke i kemijske formule'…, ali i kao jezik elektroničke komunikacije, računala i mobilnih telefona. Latinica nije strano tijelo u Srbiji a ćirilica će uvijek biti dio srpskog identiteta kao što je i glagoljica dio hrvatskog, samo što se ne rabi. Srpska jezična politika nije puristička i ideja da se sad (2014.) zakonski poništi stoljeće upotrebe latinice čini se osuđenom na propast.
https://www.doghealth.com/images/canine_urine_marking_dog_behavior.jpg
'Pseći suverenitet', odnosno zašto psi 'svoj' teritorij obilježavaju urinom, pišalinom?Nema odraslog psa mužjaka koji, kada ga pustimo s povodca, ne obilježi ugao, drvo, stup tako da ih smoči svojim urinom.  Time pas želi ostaviti svoj znak ostalim psima kao prijetnju, vijest da se na tom mjestu nalazi 'on', pas-gospodar. Ako se pas osjeća snažnijim, alfa-mužjak dizanjem noge ostavlja trag na većoj visini od ostalih. Ta pojava je također naslijeđe predaka: da se ostavi trag ili znak po kojemu bi se čopor ravnao. Visina 'mokrog' znaka pokazuje moć onoga koji je taj znak ostavio. Taj postupak je podsvjesno izazvan instinktom autorizirane supremacije. Zašto to čine mužjaci a ne ženke?
 
U većini slučajeva vođe čopora su bili mužjaci, koji su davali orijentaciju cijelom čoporu tako da su na križanjima staza obilježavali teren grebanjem i uriniranjem. Tu pojavu nalazimo i kod svih divljih mačaka, lavova, tigrova itd. pa kad se jednom zapišaju makar i po tuđem teritoriju, zubima i noktima će se boriti za označeni teritorij smatrajući ga svojim!
 
Vođa srpske manjine u Hrvatskoj, pravi alfa-mužjak Milorad Pupovac, 'zubima i noktima' se upinje za uvođenje ćirilice u Vukovaru premda nikad ne će priznati da su 'njegovi' ćirilični četnici bili upravo divlji agresori na tuđu, našu svetu hrvatsku zemlju. Doduše, njegovi sunarodnjaci, četnički palikuće i ubojice, nisu doslovno urinirali po razorenom Vukovaru ali su zato odmah po okupaciji a pod palicom ratnog gradonačelnika Vojislava Stanimirovića promijenili nazive svih ulica tog grada heroja u 'ćirilične'. Primjerice ulicu Stjepana Radića preimenovali su u ćiriličnu ulicu Radićevog ubojice Puniše Račića… i usred Vukovara naćulili spomenik ćiriličnog četničkog đenerala Draže Mhailovića. Ćirilicom je bio inficiran, zapišan, cijeli hrvatski grad Vukovar; 'pseći suverenitet'! Doduše nisu urinirali nego su jednako odurno pljuvali po silovanim ženama Vukovara; evo što priča višekratno silovana Ružica Erdelji: 'Vojni policajci su nekako osposobili autobus kojim su nas prevezli u vojarnu… Jedan dan Vojislav Stanimirović(ratni gradonačelnik Vukovara), Dokmanović, Hadžić, došli su u krug vojarne, pljuvali su nas i govorili da je ovo sveto srpsko tlo. Plakale smo i šutjele. Danima su nas mučili, noćima prijetili, ali sam uspjela da me više ne odvedu ni u jednu kuću', navela je.
 
Kako pravoslavna crkva gleda na 'ćirilične' posjede? Svakako megalomanski odnosno velikosrpski što se najbolje vidi iz izjave bačkog patrijarha Irineja, konzultanta pape Franje u 'slučaju Stepinac':
„Gdje god žive Srbi, to je Srbija(Srbija sve do Tokija, nap. a.), bilo u Srbiji, bilo u BiH, Vojvodini, Crnoj Gori ili drugim mjestima“, kazao je poglavar SPC-a na beogradskom sajmu knjiga gdje je sudjelovao u promociji publikacije o stradanju Srba na području BiH u 20. stoljeću.
I dodao još kako smatra „tragičnim ponašanje braće rimokatolika koji su izazvali najveća stradanja Srba, a pritom nisu nikada iskazali kajanje niti uputili ispriku!“ Podsjeti nas to na vrijeme kad smo se kao djeca natjecali tko će imati najduži mlaz kod uriniranja….tko će biti šampion? Ako ništa drugo, svojim izjavama preosvešteni patrijarh Irinej svakako je šampion u dalekometnom političkom uriniranju, on čak u svojim izjavama i ne spominje Hrvatsku nego tek 'vekovna' srpska ognjišta Like, Dalmacije, Korduna i Banije….sukladno ratnom zločincu Voji Šešelju i njegovoj 'demarkacionoj' crti Virovitica-Karlovac-Karlobag!
 
Figurativno rečeno ćirilica bi mogla 'ući u Vukovar' tek onda kad Milorad Pupovac prizna srbijansku agresiju na, i njegovu, domovinu Hrvatsku, odnosno tek onda kad srbijanski glavešine postupe onako kako je to učinio kninski stomatolog-vođa balvan revolucije, Milan Babić u haškom zatvoru prije svog suicida: „Izlazim pred ovaj Tribunal sa dubokim osjećanjem sramote i kajanja. Dozvolio sam sebi sudjelovati u progonu najgore vrste protiv ljudi samo zato što su bili Hrvati a ne Srbi. Žaljenje koje osjećam zbog toga je bol sa kojim moram živjeti ostatak života. Molim moju braću Hrvate da oproste braći Srbima. Preklinjem moj srpski narod da ostavi prošlost iza sebe i okrene se budućnosti gdje će dobro, suosjećanje i pravda na neki način olakšati rezultate zla u kojemu sam i sam sudjelovao.“
 
Dok se to ne dogodi, prijedlog uvođenja ćirilice u Vukovar opasna je politička provokacija slična onoj Tomislava Nikolića-Grobara o Vukovaru kao srpskom gradu. Što je doista Tomislav Nikolić rekao za Frankfurter Allgemeine Zeitung (2012.), ekskluzivno za HTVkazao je sam autor intervjua Michael Martens: Pitao sam Nikolića zna li da danas u Vukovaru ima više Srba nego prije 10 ili 15 godina te da se tamo Hrvati neće vratiti, a Srbi hoće. Nikolić mi je odgovorio: „To je zato što je Vukovar bio srpski grad, nemaju se što tamo Hrvati vratiti''. Martens je potvrdio da postoji audiozapis tog intervjua ako bude bilo kakvih sumnji. Nikolić mu je čak i odgovorio da mu za objavu ne treba autorizacija.
 
Evo kakvu bi poruku trebalo uputiti provokatorima Pupovčeva tipa ali i svim alfa-mužjacima velikosrpske politike: Prestanite već jednom ćirilicom 'urinirati' po bijelim križevima grada-heroja kojeg ste poput Hiroshime sravnili sa zemljom, rane su preduboke i preteške da bi se taj zločin zaboravio. Cijela Hrvatska je u studenom 1991. sa zebnjom u srcu promatrala ulazak krvožednih četničkih hordi u razoreni grad…pod crnim barjakom s mrtvačkom glavom i ćiriličnim napisom sloboda ili smrt! Dvojbe u toj ćiriličnoj poruci nije bilo, smrt je bila jedna od opcija uz progon i sužanjstvo!
 

Damir Kalafatić

Zašto Ustavni sud ignorira članak 8. Ustavnog zakona?

 
 
Republika Hrvatska ima Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina koji u Članku 8. kaže: "Odredbe ovog Ustavnog zakona i odredbe posebnih zakona kojima se uređuju prava i slobode pripadnika nacionalnih manjina moraju se tumačiti i primjenjivati sa svrhom poštivanja pripadnika nacionalnih manjina i hrvatskog naroda, razvijanja razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga među njima." (https://www.zakon.hr/z/295/Ustavni-zakon-o-pravima-nacionalnih-manjina) U citiranom članku spomenutog zakona, dakle, nema ničega spornog i ne mora se biti pravni ekspert niti ustavni sudac pa da se iz njega sasvim jasno protumači intencija zakonodavca a to je sljedeće: Odredbe Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina kao i odredbe posebnih zakona kojima se uređuju prava i slobode pripadnika nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj MORAJU se tumačiti i primjenjivati sa svrhom poštivanja pripadnika nacionalnih manjina, ali i VEĆINSKOG HRVATSKOG NARODA, te u smislu "razvijanja razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga među njima."
http://arhiva.dalje.com/slike/slike_3/r1/g2008/m11/y188084435269540.jpg
Grafiti u današnjem Vukovaru
 
Drugim riječima, za primjenu spomenutih odredbi zakona, nužno moraju biti ISPUNJENE ODREĐENE PRETPOSTAVKE i njezina svrha nije niti smije biti produbljivanje postojećih nesporazuma, povećanje nesnošljivosti i narušavanje odnosa između većinskog naroda i nacionalne manjine o kojoj je riječ, nego naprotiv: moraju doprinijeti daljnjem poboljšanju tih odnosa, razumijevanju i harmoniji zajedničkog života. Jesu li u Vukovaru i Vukovarsko-srijemskoj županiji uopće ispunjeni uvjeti za primjenu odredbi Zakona o pravima nacionalnih manjina vezano za javno isticanje ćiriličnih natpisa na javnim institucijama? Odgovor na to pitanje najbolje znaju građani koji tamo žive.
 
Jako dobro znamo što se na tom području događalo u ne tako davnoj prošlosti (1991.-1998.). Cijeli svijet je bio svjedokom barbarskih razaranja, nezapamćenih masovnih zločina, genocida i etničkog čišćenja, nesmiljenih progona domicilnog stanovništva. Ratne rane nisu ni izdaleka sanirane. Hrvatska još uvijek traži posmrtne ostatke stotina žrtava iz istočne Slavonije i s vukovarsko-borovskog područja - to su žrtve čija se sudbina ne zna - uz sve to, agresor ne priznaje krivnju (nego i dalje nastavlja drsko svojatati bivše okupirano područje), ratni zločini su u golemoj većini ostali nekažnjeni, politički prvaci iz redova srpske manjine koriste Zakon o pravima nacionalnih manjina kao sredstvo ucjene i provokacije… S nametanjem ćiriličnih ploča u gradu-mučeniku, poprištu najvećih zločina nakon Drugoga svjetskog rata u Europi, u gradu koji i danas liječi svoje rane i traži minimum pravde, započela je SDP-ova vlada. Ploče su postavljali u sitne noćne sate, poput lopova i razbojnika, a ne onako kako to pravna država treba i mora činiti - upravo zato što su bili itekako svjesni kako je ta njihova aktivnost ravna kriminalnom činu i zaplotnjačkoj političkoj kampanji čija je svrha bila produbiti nacionalne podjele u ovom gradu i isprovocirati žrtve, a ne donijeti mir i urediti pitanje prava nacionalnih manjina.
 
Srbi u Vukovaru imaju sva prava i oni to jako dobro znaju. Imaju se pravo služiti svojim jezikom i pismom, imaju svoje škole, imaju pravo izdavanja dokumenata na svome jeziku i pismu itd. Nikakvoj diskriminaciji nisu izloženi. Moglo bi se čak reći da su mnogi od njih povlaštenici sustava i da im je dopušteno mnogo više nego Hrvatima. U Državnom odvjetništvu, sudstvu, policiji, rade Srbi koji na posao dolaze iz susjedne Srbije, gdje žive. Ima li toga igdje na svijetu? Znate li ijednu državu u kojoj se nakon ratnih stradanja kakva smo mi imali u Hrvatskoj takvo što dopušta? Srbi bi svoja preostala prava (koja se koliko vidimo sastoje isključivo od javnog isticanja ćiriličnih ploča - kako se može zaključiti iz upornog nastojanja njihovih političkih predstavnika da to postignu) trebali ostvariti NA TEMELJU NETOČNOG POPISA STANOVNIŠTVA, što je također stvar koju hrvatska država uporno previđa. Jako se dobro sjećamo progona Hrvata iz Hercegovine koji su prije nekoliko godina (u mjesecima pred izbore) stavljeni pod povećalo jer su neki od njih imali prijavljeno mjesto prebivališta u pograničnim područjima Hrvatske i tu je "pravna država" odradila svoje - a u slučaju Vukovara ništa. Hoće li netko konačno uzeti u obzir REALNOST i pozabaviti se ovim pitanjima ozbiljno i sustavno? Ili će se birokratski, preko koljena i protivno odredbama postojećih zakona nastavljati s politikom koja je vođena do sada?
 
Kako građani mogu imati povjerenja u najviše sudske instancije, pa i sam Ustavni sud (kao vrhovni autoritet državne sudske vlasti), ako se ove institucije ponašaju protivno važećim zakonima, pa i Zakona o pravima nacionalnih manjina? I, konačno, tko to sebi daje za pravo selektivno primjenjivati postojeće zakone na štetu većinskog hrvatskog naroda u gradu Vukovaru, pa i stradalničke populacije? Nije li to izraz krajnjeg licemjerja i posvemašnje neosjetljivosti državne vlasti prema onima čije bi interese upravo ona morala zastupati i štititi - prema Ustavu Republike Hrvatske i svim drugim pozitivnim zakonima i propisima? Možemo li mi tako dalje?
 

Zlatko Pinter

Anketa

Tko je po Hrvatsku i Hrvate opasniji?

Utorak, 17/09/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1742 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević