Get Adobe Flash player

Ja sam jedan od onih koji ne žale za mladošću…

 
 
„Sigurno svatko od nas (i filozofi) želi stići do te točke bez patnje, jer naša životinjska priroda ne trpi bol. Neki bi željeli doživjeti taj trenutak, a da toga ne budu svjesni, drugi bi se radije dugo i svjesno približavali krajnjem času, a treći bi pak željeli odlučiti datum. No tu su psihološki detalji, središnji problem je neizbježivost smrti, i filozofski je stav taj da se za nju pripremimo. […] Tekst koji je Umberto Eco napisao prije nekoliko godina je prividno šaljiv no smatra da je i više nego ozbiljan:
https://bookmust.files.wordpress.com/2014/10/6a0133f2f53db3970b0133f613a77c970b-320wi.jpg?w=525
Nedavno me jedan ozbiljan učenik (neki Kriton) upitao: 'Učitelju, kako se možemo dobro pripremiti za smrt?' Jedini način da se pripremimo za smrt, odgovorio sam, jest uvjeriti se da su svi ostali kreteni. Kad se Kriton začudio, objasnio sam. Vidiš, rekao sam, kako možeš pristupiti smrti, mada si vjernik, ako pomisliš na to da, dok ti umireš, poželjni mladići i djevojke plešu u diskoteci i ludo se zabavljaju, prosvijetljeni znanstvenici prodiru u posljednje tajne svemira, nepodmitljivi političari stvaraju jedno bolje društvo, novine i televizija daju nam samo važne vijesti, odgovorni se poduzetnici trude da njihovi proizvodi ne unište okoliš i nastoje povratiti prirodu s pitkim potocima, pošumljenim obroncima, čistim i vedrim nebom zaštićenim brižljivim ozonom, mekanim oblacima iz kojih kapa i više nego slatka kiša? Pomisao da ti odlaziš dok se događaju sve te čudesne stvari bila bi nepodnošljiva.
 
No, pokušaj samo zamisliti da, u trenutku u kojem osjećaš da napuštaš ovu dolinu [EU i inih laži], imaš nepokolebljivo uvjerenje da je svijet (7 milijardi ljudskih bića) pun kretena, da su kreteni oni koji plešu u diskoteci, kreteni znanstvenici koji vjeruju da su riješili tajne svemira, kreteni političari koji predlažu univerzalni lijek za sve društvene boleštine, kreteni oni koji pune stranice i stranice bezličnim marginalnim tračevima, kreteni samoubilački proizvođači koji uništavaju planet. Ne bi li tu tom trenutku osjetio sreću, olakšanje, zadovoljstvo što napuštaš ovu dolinu kretena?
 
Kriton me onda upitao: 'Učitelju, no kada moram početi tako razmišljati?' Odgovorio sam mu da ne smije početi prerano, jer onaj koji s dvadeset ili čak trideset godina misli da su svi kreteni, sam je kreten i nikad ne će doći do mudrosti. Morali bismo započeti mišlju da su svi bolji od nas, zatim se malo pomalo razvijati da ih dostignemo, doći do prvih slabih sumnji kad nam je četrdesetak godina, početi s preispitivanjem naših pogleda između pedesete i šezdesete, te postizavati sigurnost dok koračamo prema stotici, a istodobno uvijek biti spremni sve zaokružiti čim stigne pozivni telegram. Uvjeravanje samoga sebe da su svi oko tebe (sedam milijardi) kreteni stvar je suptilne i inteligentne vještine, i nije na raspolaganju prvom Kebesu s prstenom u uhu (ili u nosu) koji naiđe. Potrebno je učenje i trud. Ne smije se brzati pritom. Treba stići do toga nježno, upravo na vrijeme da možeš mirno umrijeti. No dan prije toga valja još uvijek misliti na to da netko koga volimo i kome se divimo nije baš kreten. Mudrost se sastoji u tome da priznamo samo u pravom trenutku (ne prije) da je i on kreten. Samo onda možeš umrijeti.
 
Stoga je velika vještina proučavati malo pomalo univerzalnu misao, promatrati promjene običaja, svakodnevno pratiti masmedije, tvrdnje samodopadnih umjetnika, apoftegme [suludo-izričaje]koje političari valjaju bez prestanka, filozofeme apokaliptičkih kritičara, aforizme karizmatskih heroja, proučavajući teorije, prijedloge, pozive, slike, pojave. Samo ćeš onda, na kraju, doći do neodoljivog otkrića da su svi kreteni. U tom ćeš trenutku biti spreman za susret sa smrću. Sve do kraja morat ćeš se opirati tom nepodnošljivom otkriću, uporno ćeš misliti da netko govori razumne stvari, da je neka knjiga bolja od drugih, da neki vođa stvarno želi opće dobro. Prirodno je, ljudski, tipično za našu vrstu odbijati uvjerenje da su svi drugi kreteni, bez razlike, jer zašto bi se inače isplatilo živjeti? No na koncu ćeš shvatiti zašto je sve to bilo vrijedno truda i zašto se isplati (štoviše, zašto je sjajno) umrijeti. Kriton mi je tada rekao: 'Učitelju, ne bih želio doći do preuranjenih odluka, no počeo sam sumnjati da ste vi kreten'. 'Vidiš', rekao sam mu, 'već si na pravom putu'. […]
 
Ja sam jedan od onih koji ne žale za mladošću (drago mi je da sam je proživio, no ne bih želio sve opet iznova), jer se danas osjećam bogatijim nego prije. Međutim, pomisao da će se u trenutku kad umrem sva ta mudrost izgubiti stvara patnju i strah. […]To je pravi nedostatak smrti, i čak je i filozof tužan zbog toga. Do tolike mjere da svatko od nas pokušava posvetiti svoj život rekonstrukciji iskustva koje su drugi raspršili svojom smrću.“ (Umberto Eco, O nedostacima i prednostima smrti, u knjizi: Rakovim korakom, Vrući ratovi i medijski populizam, Izvori, Zagreb, 2010., str. 335.-337.).
 

Izvatke odabrao: Đivo Bašić

U Zrinu je 1943. nad Zrinjanima – ponosnim Hrvatima počinjen genocid

 
 
Povijest je učiteljica života. Svjetionik od kud dolazimo i kamo idemo, što se zbilo i da se ne bi ponovilo, ako nešto dobro nije bilo. Za nas Hrvate puno toga lošega se kroz povijest dogodilo. Nad Hrvatima je učinjen genocid, u mnogim mjestima, gradovima i nikad nitko odgovarao nije i zato se isti nad Hrvatima u domovinskom ratu i ponovio. 
https://www.biskupija-sisak.hr/images/novosti/2019/Rujan/_MG_6244.jpg
Povijesna istina temelj je hrvatske opstojnosti. Zrin je grad u kojem je živjelo 99 posto Hrvata i samo 2 Srbina. Sva imovina je bila na Hrvatima, a sada je na Srbima, SFRJ i manji dio na HR. Gotovo nitko od Zrinjana nije se vratio, a nema se gdje ni vratiti jer je njihova cjelokupna imovina konfiscirana. Zrin je sada po imovini srpski grad. Srećom, obnavljena je crkva Našašća Sv. Križa zaslugom sisačkog biskupa mons. Vlade Košića. Kad je izvršen genocid nad Hrvatima porušene su i sve tri katoličke crkve, a sa crkvi su Srbi odnosili kamenje za gradnju svojih kuća. Ni Bogu i njegovim hramovima ne odaju dužno poštovanje.
 
U Zrinu je 1943. nad Zrinjanima – ponosnim Hrvatima učinjen genocid. Zbog toga, što u pune 2 godine nisu mogli naći dva doušnika učinili su genocid nad 850 duša. Dana 6. rujna 1943. donesena je odluka da se svi Zrinjani strijeljaju – ubiju – protjeraju, a njihove kuće spale, a sva imovina se konfiscira. Od  muškaraca starijih od 16 godina, preživjelo je samo nekoliko. Ubijali su i djecu, čak i od 15 dana rođenja, nekoliko djece od 5 do 7 godina. Sve ostale su u vlaku za stoku, prevezli u Slavoniju u okolicu Đakova i onako ponižene ih ostavili da preživljavaju radeći kao najamni radnici bez plaće, samo za hranu. Nisu imali ni jedan osobni dokument i mogao ih je ubiti tko god je htio i nikome ne bi odgovarao. To je bila sudbina 1,5 milijuna Hrvata. Mnoga stratišta još nisu istražena, a mučki ubijeni Hrvati do danas nisu pokopani. Najnovije ekshumacije su sada u Zagrebu, i pronađeno je preko 1.178 ubijenih Hrvata, a to je tek mali dio od najavljenih mjesta gdje su masovne grobnice Hrvata.
 
Za ubojstvo Hrvata nikada nitko odgovarao nije, a to nam svjedoče i najnovija ubojstva, silovanja, mučenja u obrambenom domovinskom ratu. Uvijek je teško bilo biti Hrvat, pa i danas u našoj državi Hrvatskoj. Prikupili smo cjelokupnu dokumentaciju i Odluke da se izvrši strijeljanje, ubijanje i protjerivanje Hrvata iz Zrina, a njihove kuće da se spale, a imovina da se prenese na Srbe i tako je sve do danas. Zrin po imovini nije više hrvatski grad. Istu sudbinu dijele i desetci drugih gradova (Španovica, Boričevac, Udbina…)  Uz Odluku u ime naroda, da se Zrinjani ubiju i strijeljaju, donesena je i Odluka o uklanjanju i preoravanju groblja i sadnje na tom mjestu šume. Ljudi koji su to činili nisu imali srama ni svijesti, a još bolnije je što to ni jedna Vlada do sada nije barem u dijelu imovine, povratka potomaka Zrinjana ispravila, vratila im imovinu, izgradila kuće i financijski ih obeštetila, a groblje vratili i ubijene dostojno pokopali. Inicijativa Hrvatska sloga, predala je DORH-u cjelokupnu dokumetaciju i traži da se vrati imovina Zrinjanima, obnovi tvrđava Zrin, obnove Crkve i osudi genocid nad Hrvatima od strane partizana i četnika. Čekamo odgovor. Do danas, nitko se nije vratio u Zrin.
 
Zrin je grad najvećih hrvatskih ratnih vojskovođa, banova, državnika Zrinsko-Frankopana. Tvrđava je u ruševnom stanju umjesto da je obnovljeni spomenik kulture kao što je Masada u južnom Izraelu, čija je povijest daleko manje hrabra i viteška nego naših Zrinskih i Frankopana. Opera U Boj, u boj, izvodi se u dalekom Japanu, Austriji, Mađarskoj ali ne i u Hrvatskoj. O povijesnom gradu Zrinu, gradu Zrinsko – Frankopana, jako malo građani znaju i zato je odaziv i zadovoljstvo sa tribinama veliko. Građani najčešće znaju reći da to nikada nisu čuli. Velika je to sramota za sve Vlade zadnjih 30 godina. Pokazali su, svojim primjerom da im do hrvatske povijesti, Hrvata i povijesne istine ni malo nije stalo. Vrijeme je za promjene.
 

Slavica Vučko, predsjednica Inicijative Hrvatska sloga

Vojska je ukupnost kopnenih, pomorskih i zrakoplovnih oružanih snaga različitih država

 
 
U pravopisnom rječniku Hrvatskoga pravopisa IHJJ-a iz 2013. godine na str. 237. i 238. piše: ”hrvatska vojska (Oružane snage Republike Hrvatske) razg.”, Hrvatska vojska (hrvatske oružane snage tijekom Domovinskoga rata) pov. i kratica HV (Hrvatska vojska) pov.” Nije jasno zašto odrednica razg. (razgovorno) ustaljene sveze riječi, višerječnice hrvatska vojska pripada razgovornomu stilu hrvatskoga jezika? Ako pak razgovorno pripada, tada vjerojatno odrednica razg. mora se nalaziti u pravogovornom ili objasnidbenom rječniku. Pravopis je skup propisa ili pravila koja određuje kako valja pisati, a pravogovor je skup pravila za određivanje pravilnoga govora. Zanimljivo je, uzgred budi rečeno, da u Pojmovniku Hrvatskoga pravopisa IHJJ-a nema natuknice pravopis. Postoji npr. natuknica padež ili predikat, a natuknice pravopis i naravno što znači taj jezikoslovni naziv u Pojmovniku, nažalost, nema. Vojska je ukupnost kopnenih, pomorskih i zrakoplovnih oružanih snaga različitih država. Imenica vojska je zbirni naziv za različite vojne redovite ili povremene postrojbe prema pripadnosti ili zajedničkim zadaćama. Svaka država obično ima svoju vojsku i kad se želi odrediti naziv države kojoj pripada vojska dodaje se pridjev: američka vojska, francuska vojska, hrvatska vojska, ruska vojska itd.
https://res.cloudinary.com/glashrvatske/w_760,h_428,c_fill,ar_16:9,g_auto,f_auto,q_auto:best/v1520457341/pfdn8k8gq3s7jfgmcz8x
Zašto dodatkom pridjeva, u našem slučaju – hrvatska vojska, višerječna sveza se pretvara u odrednicu razg. (razgovorno), tj. rabi se u razgovornom stilu hrvatskoga jezika? Znači li to da i višerječni nazivi vojska stranih država isto tako moraju imati odrednicu razg. (razgovorno)? Prema navodu odrednice uz natuknicu hrvatska vojska tako bi se moglo zaključiti i prema drugim sličnim višerječnicama uz naziv vojska. U jednih natuknica postoje odrednice, a u drugih ne postoje. Primjerice, u tiskanom izdanju nema odrednice pov. (povijesni) uz kraticu ZAVNOH (Zemaljsko antifafašističko vijeće narodnoga oslobođenja Hrvatske) (str. 475.), ne ćemo ju naći ni uz kraticu KGB (Komitet gosudarstvennoj bezopasnosti) (str. 262.). Naziv KGB je postajao od 1955. do 1991. godine. Tijekom svojega postojanja mijenjao je nekoliko puta ime, a od 10. travnja 1995. postoji pod imenom – Federalna služba sigurnosti Ruske Federacije (rus. Federaljnaja služba bezopasnosti Rossijskoj Federaciji, FSB Rossiji). A što ćemo ako se hrvatski školarac ne služi ruskim jezikom? Engleski se većinom izučava u školi, a ruski je prije znao stari hrvatski naraštaj.
 
Isto je i s višerječnom svezom riječi Hrvatska vojska. Nije jasno zašto sastavljači Institutova pravopisa uvrštavaju Hrvatsku vojsku u povijest? Zar je raspuštena ili ostala samo u povijesti? U hrvatskoj je povijesti zaista postojao naziv Hrvatske oružane snage (HOS), poznat je pod imenom - Hrvatska domovinska vojska, ali to se je događalo u Drugom svjetskom ratu. Zbilja se na osnovi Zakona o obrani, usvojenoga u rujnu 1991. godine oružane snage organiziraju u jedinstvenu Hrvatsku vojsku (HV). Postrojbe su Zbora narodne garde (ZNG) i Teritorijalne obrane (TO) u studenom iste godine preimenovane u Hrvatsku vojsku. Novi ustroj, organizacija, razvoj i učvršćivanje Hrvatske vojske nakon stvaranja neovisne hrvatske države 90-ih godina 20. st. se je nastavio, a nakon Domovinskoga rata započeo je proces njezine preobrazbe. Hrvatska vojska je sastavni dio Oružanih snaga Republike Hrvatske (OSRH). Nije otišla u „povijesnu ropotarnicu“ pa i sada se aktivno razvija. Navest ćemo suvremeni odlomak članka iz 2018. god., gdje susrećemo tri puta svezu riječi Hrvatska vojska:
 
“Ministar je podsjetio i na ostale projekte i postignuća u Hrvatskoj vojsci, od procesa tranzicije i pomlađivanja Hrvatske vojske novim zapovjednim kadrom, novog operativnog rasporeda postrojbi Hrvatske vojske, razvoja novih sposobnosti, uvođenja u operativnu uporabu novih sredstava i opreme do konačnog ustrojavanja svih šest pričuvnih pješačkih pukovnija Hrvatske vojske.”(Krstičević s Odborom za obranu Hrvatskog sabora u MORH-u).
 
Treba li uopće navoditi odrednice ili kako se pišu kratice u školskom pravopisnom rječniku, pogotovo strane: BBB (Bad Blue Boys), KGB (Komitet gosudarstvenoj bezopasnosti), OCR (optical character recognition), UHF (ultrahigh frequency) i dr.? Ponajprije treba reći da se u pravopisnim rječnicima obično ne navodi od čega je što nastalo i kako je nastalo i što znači. Obično za kratice postoji rječnik kratica ili ga sastavljaju odvojeno od pravopisnoga rječnika kako je to učinio npr. Matičin pravopis ili Anić-Silićev. Što je važno znati školarcu, kako se piše riječ ili kojemu stilu ili razdoblju pripada? Ako treba i jedno i drugo i treće, tada je riječ o sasvim drugom rječniku. Nažalost, nije razrađena i stvorena stroga koncepcija sastavljanja pravopisnoga rječnika u kojoj bi se znalo što zbilja mora ući u pravopisni rječnik, a što pripada u druge rječnike.
Višerječne sveze riječi hrvatska vojska, Hrvatska vojska i kraticu HV (Hrvatska vojska) susrećemo u mnogim pisanim tekstovima koji su povezani s Oružanim snagama Rupublike Hrvatske (OSRH) i nema razloga uvrštavati ju u razgovorni jezik ili smještati u povijest.
 

Artur Bagdasarov, HKV

Anketa

Treba li zabraniti štrajk prosvjetara?

Srijeda, 20/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1323 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević