Get Adobe Flash player

                  Skriveno na mjesto tajno

 
 
                        Da l' je boja ili krik?
                        Il' od riječi spomenik?
                        Da l' je pjesma, oka sjaj?
                        A možda i zavičaj?
           https://croatia.hr/sites/default/files/styles/image_square_teaser_6_5/public/migrate/01_plitvicka-jezera-aleksandar-gospic02.jpg?itok=URyskWEv 
                        Znam da nije nit' će bit'
                        Od radosti tanka nit,
                        Od bisera zrno sjajno
                        Skriveno na mjesto tajno.
 
                        Što je meni hrvatika?
                        Da li riječ, da li slika
                        Ili samo sura hrid
                        Smrskana o mijena brid?
                        Je li zbilja il' je san,
                        Il' je ipak živi dan
                        Unjedren u riječi mir,
                        U vječnosti nedodir?
 
                        Znam da nije nit' bit hoće
                        Leglo tame a ni zloće.
                        Nije kletva. Nije sjena,
                        Već molitva ozbiljena
                        Kroza sanje i kroz dim
                        Riječju, slovom hrvatskim.
 
                        Što je meni hrvatika?
                        Prošlost? Zbilja? Roda dika?
                        Možda topot konjanika
                        I viteza hrabra slika
                        Što iz zlatnoga okvira
                        U oči mi pravo gleda
                        I u živu ranu dira?
 
                        Da je samo gruda leda,
                        Da je varka, sanja, da je,
                        Znam da živi, za sve traje
                        I samo se dobru daje.
 
                        Da je neba kletva tek,
                        Da je bolu srca lijek,
                        Da je bora s moga lica,
                        Prvo slovo, glagoljica,
                        Za mene je pravorijek.
                        Riječ hrvatska zanavijek! 
 

Malkica Dugeč, 3. travnja 2012.

Ciklus izrazite kolorističke snage i složene simbolike

 
 
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, slikar Mladen Žunjić u svom je kontinuiranom istraživanju koristio niz motiva, složene ili jednostavnije simbolike, niz tema koje su ga nadahnjivali da realizira ciklus od nekoliko ili od više desetaka slika, uglavnom u velikom formatu, sve preko jednog metra, u tehnici akrila i ulja, pa tako i u najnovijem dijelu opusa koji je posvetio Apokalipsi, kraju svijeta kakvoga znamo.
https://direktno.hr/upload/publish/152606/-unji-_5cb05399cc452.jpg
Naravno, mnogo je autora koristilo ovaj kompleksni motiv, stvarajući, teška, tamna, crna, grozna uprizorenja smaka svijeta, kraja čovječanstva. Svakako poruka koju su te slike ili skulpture odašiljale bile su posve jasne, neprijeporne.
 
Danas, apokalipsa je više nego prisutna, čovjek će svojim neumjerenim i štetnim ponašanjem uništiti okoliš a zatim i sam izumrijeti, bilo od zagađenja ili meteoroloških  nepogoda,  ne moramo se bojati meteora iz svemira, iako i ta opasnost realno postoji. To su naravno omiljene teme medija, od tiska, preko televizije do filma, do umjetnosti. Nedvojbeno po svemu tome, slijedi kraj svijeta.
 
Svoju osobnu viziju kraja čovječanstva izveo je Mladen Žunjić u novom ciklusu, s već poznatim, eruptivnim kolorom jakih gesta, tvoreći nesvakodnevnu dinamiku gibanja svih elemenata u nestajanju, u propadanju, u zaboravu svijeta čiji smo i mi dio, čiji smo i mi sudionici drame nestanka.
http://m.metro-portal.hr/img/repository/2019/04/web_image/mladen_zunjic_2__2ed.jpg
Žunjić kombinira slike s prskajućim strjelicama boje koje jure u svim mogućim pravcima ili su to pak nešto mirnije obojane plohe, tamne i nežive, umrtvljene,slabe, s jedva vidljivim znacima života.
 
Žunjić izvanredno oslikava situacije nazaustavljivih promjena koje će izazvati nova urušavanja civilizacije čovjeka, osobito nagšavajući brzinu izmjena stanja životnog okruženja. Kraj svijeta, grotlo muka i boli, prestanak života i nastanak agonije, bit je teme u središtu novoga opominjućeg ciklusa Mladena Žunjića. Kao i obično i ovaj je ciklus izrazite je kolorističke snage i složene simbolike u tretiranju sudbonosnog pitanja opstanka, života ili smrti.
 

Miroslav Pelikan

Težak vrisak

 
 
Iz pepela Grade,
gdje su ti junaci?.
Vodotoranj bdije, štiti te stražari
Zajedno već dugo
Mnoge tajne znate
Iz povijesti bliže, lijepe,ružne stvari…
Prioritet, ljudi, mostovi, oltari!!
 
Odjednom sa neba
sjaj zvijezde se spusti
Živahne i bučne šeću siluete.
Svratili anđeli,
svi naši Heroji…
Malo da se druže i prošlosti sjete.
 
Steglo me u duši,
krivnja i gorčina…
„Što ja ovdje radim, a nisam sa njima?“
Zov kao da čujem i nagon iznutra
Žurim!!!
Ne znam da li će, tu, biti i sutra!!??…
 
Što više to želim,
baš sve sporiji sam,
Pa mi se učini hoditi ne mogu…
Tuče!!
Tuče ovo srce,
uvijek po svom radi
Nemoćan s molitvom, obratim se Bogu.
 
I sve što sam bliže,
jača je tišina.
Dostojanstvo,ponos, lebdi ovim zrakom
Svijetlost ta sa neba
spustila se dolje
I dušu prožima, domoljubnim dahom
 
S nadom daće sutra, možda,biti bolje!!!
 
Cvijeća je posvuda,
lampioni gore
Svjetlosti jačina, ugodu mi pravi
Povjetarac njiše
plamene jezičce…
i s Neba, k'o tiho, netko mi se javi…
 
Toliko imena,
skoro sam sve znao
Svjetlosna kulisa, jače se još znojim
Glas, i težak vrisak,
iz dubine čujem…
„O prokleti Bože, zašto još postojim?“
 
Obilazim redom.
braču, prijatelje.
Znani i neznani proživljavam moru
Tražim svoje ime
na hladnom mramoru…
I u tome traženju, dočekah i zoru…
 
Slano - gorke suze,
krenule niz lice
Na putu su svome ispunile bore.
Odvode me opet,
negdje u siječanja.
Od svih isplakanih, nastalo bi more… Panonsko!!!
 
Da, more Panonsko !!!
 

Vladimir Živaljić

            Nije Sava uzvodno potekla

 
 
                Nasred Trga Jelačića bana
                Jedna pjesma bješe zapjevana:
                Jedna pjesma iz grla tisuće
                Slavila je slobode svanuće.
https://blog.dnevnik.hr/nepoznatizagreb/slike/originals/po13.jpg
                Gromoglasno tad je svijetu rekla:
                "Nije Sava uzvodno potekla.
                I nisu nam o slobodi dani
                Zaludu u krvi odsnivani."
 
                I riječ časna tad je rodu dana
                Zacijeliti da će teška rana,
                U slobodi da će svi Hrvati
                Za dom mrijeti i živjeti znati.
 
                Sava i sad mirnim teče tokom.
                U koritu čistu i dubokom
                Cvijetak krasni u slobodi niče
                Što na ljubav i mir sve potiče.
 
                Nije bilo davno ni daleko
                Kad je srce od Hrvata meko
                Razigrala jedna pjesma znana,
                Nasred Trga Jelačića bana.
 
                To bje pjesma Zovi, samo zovi...
                Pjesma što još istim Trgom plovi
                Poput barke kroz buru, oluju
                Pa ju samo domoljubi čuju.
 
                Pjevaj, pjevaj i procvati sanjo!
                Da iz groba vidi te i Franjo,
                Da te Hrvat u srcu oćuti,
                Bogu hvalu i Franji uputi!
 
(Franjo = Franjo Tuđman, prvi predsjednik slobodne države Republike Hrvatske)
 

Malkica Dugeč, Na Valentinovo, 14. 2. 2019.

Anketa

Za koga ćete glasati na izborima za Europski parlament?

Srijeda, 24/04/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 801 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević