"Pripovjedač ove priče je Aurox, nekoć moćna i snažna životinja, sada svedena tek na razinu strvine"

Početak nove godine u splitskom Salonu Galić, otvorena je izložba skulptura pod nazivom „Go West“, mlade umjetnice Noe Geras. Od 9. do 26. siječnja 2020. splitska publika ima priliku pogledati izložbu koja dvjema komponentama progovara o pojedinačnim svjetovima svake osobe uronjene u makrokozmos prirode. Koncept obuhvaća dva temeljna životna odnosa. Čovjeka prema prirodi predstavljenog putem skulpture životinjske strvine i čovjeka prema drugom čovjeku predstavljenog serijom brončanih minijatura.

Pripadnost je uvjet opstanka. Nju nasljeđujemo. Pronalazimo u svim kulturama. Bez pripadanja nema identiteta pojedinca. Alat kojim štitimo pripadnost je strah. Naš antagonizam prema nepoznatom je u tom kontekstu razumljiv. Ono što me zanima je naš odnos prema prirodi i prema drugom čovjeku. Može li se izaći iz okvira transgeneracijskog koda upisanog u nama,krenuti  prema boljoj i humanijoj percepciji. Može li se naučiti bolje gledati? Možemo li se maknuti od svog straha od nepoznatog, drugog drugačijeg, a da još uvijek pripadamo? Možda je sposobnost suosjećanja ključ ali kako ga češće koristiti kad se strah uključuje prvi. Za strah nije potreban napor. Pomogla sam ponovno ubiti Auroxa, sveto euroazijsko govedo. Još jednom će se skriti iza riječi, istrijebljen. Za njim odlaze i druga bića noseći svoje sjenke. Strah me što će to biti s nama, kaže Noa Geras

Kustosica izložbe Maja Pavlinić u predgovoru piše: „Pripovjedač ove priče je Aurox, nekoć moćna i snažna životinja, sada svedena tek na razinu strvine. Aurox je ovdje postavljen kao krajnji primjer posljedice nastale ljudskom destrukcijom i manipulacijom prirodom. Sažimanjem te ogromne strvine u mali, prizemni izložbeni prostor koji otežava slobodno kretanje u galeriji, najavljuje se drugi dio koncepta. Noa Geras povezuje ljudsko djelovanje nad prirodom s ljudskim međuodnosima propitujući koncepte migracija, ispreplitanja socijalnih i kulturnih krugova te neposrednih odnosa pojedinca prema drugima, strancima. Tema Drugog prožima koncept: serija minijatura na katu prikazuje bića kako putuju; oni su jedine osvijetljene točke potpune tame na katu galerije. Migracije su sastavni dio svakodnevice svih ljudi, međutim ovaj koncept bavi se društveno-ekonomski uvjetovanim migracijama. Simbolički, serija minijatura prikazuje: migrante kao nepoznanicu i promjenu koja se u matičnom okruženju može tumačiti i kao potencijalno opasna ili strašna. Na prvi pogled, vidimo samo fizički oblik tijela skulptura koje izgledaju animalno, čudovišno, potencijalno opasno. No pomnijim promatranjem bića ugledat ćemo, pod njima, njihovu ljudsku sjenu koja je bipedalna, jasnog obrisa glave i udova. Čudovišnost forme odjednom postaje prepoznatljiva i bliska. Ipak, povedemo li se inicijalnom opservacijom i uništimo li formu ovog životinjskog stvorenja uništit ćemo i njegovu ljudsku sjenu.“ I tu dolazi do izražaja naziv izložbe „Ići na Zapad“: životinje i ljudi migriraju iz istih razloga – u potrazi za boljim životom (hranom, vodom, mirom, blagostanjem). Povezujući tvrdi materijal i nepostojanu sjenu, Noa Geras stvara, na pametan i dojmljiv način, zajednički svijet progonjenih i progonitelja.

Noa Geras, rođena 7. svibnja 1996., studentica je diplomskog studija Kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Petra Barišića. U svom se radu bavi propitivanjem čovjekovog odnosa prema prirodi, međuljudskih odnosa kao i introspekcijom. Do sada je imala pet samostalnih izložbi i preko 25 skupnih izložbi u Zagrebu, od kojih se mogu istaknuti 13. Trijenale hrvatskog kiparstva (Željezni Aurox, Gliptoteka HAZU, 2018.), na Split Art Convention (Anima, Dioklecijanova palača, 2018.), na izložbi „Mozak, um i umjetnost – od neurona do zajednice“ (Muzička akademija, 2018.), u Galeriji Šira (Zlatni Aurox), na izložbi „U staklu zajedno“ (Muzej Mimara, 2016.), 20. Minijature (Udruga likovnih umjetnika Zaprešić, Novi Dvori i Galerija Pro3or, Beograd, 2017.) i „Necropolis“ u Kazalištu Maxima Gorkog u Berlinu. Radovi su joj uvršteni u kolekciju Veleposlanstva SAD-a u Zagrebu i u privatnim kolekcijama u SAD-u, Izraelu, Belarusiji, Italiji, Islandu i Hrvatskoj. Učestvovala je na LungA Art festivalu (Seydisfjorduru, Island) i brojnim drugim umjetničkim konferencijama i projektima. Redovito dijeli svoje vještine volontirajući u slikarskim radionicama, Centar za rehabilitaciju Orlovac. Dobitnica je Rektorove nagrade u akademskoj godini 2017/2018, povodom projekta „Skica“ i na internacionalnom natjecanju 20ih Minijatura osvojila je prvo mjesto za rad Novi Bogovi.

Nives Matiijević