Slikar bilježi svoje impresije na platnu, kartonu i lesonitu, akrilom i uljem, okružen privlačnim i nadahnjujućim motivima

Prije određenog vremena mogli smo vidjeti novi opus, nove slike Tea Trostmanna iz Dubrovnika.

Nije nevažno reći kako je otac slikara Josip Pino Trostmann, čuveni hrvatski umjetnik a supruga mu je Ivana, uvažena akademska slikarica. Slikar posebno ističe: »Nema želja nego samo radost igre i pokušaj da se od boje i podloge dobije nešto ljudskom oku ugodno.Kako su izložbe zbog poznatih zdravstvenih okolnosti karantena slabo posjećene smatrao sam da je pametno podijeliti radove sa prijateljima, javnošću i znalcima preko nove tehnologije, tj. interneta u čemu mi je pomogao prijatelj Tonči Ivanković.Kako vidite nema snijega ni kiše, nema puno arhitekture ni ljudskoga lika; uglavnom Mediteran u sunčano doba godine; tehnika ulje i akrilik.«

Slikar bilježi svoje impresije na platnu, kartonu i lesonitu, akrilom i uljem, okružen privlačnim i nadahnjujućim motivima, mora, Grada i njegove čarobne arhitekture, ali i cvijeća, otoka.

Kolor je vrlo odmjeren, ali i raznolik, pažljivo doziran. Niz slika Tea Trostmanna svakako je još jedan od zanimljivih i vrijednih ostvarenja likovnog umjetnika, s posvetom Dubrovniku i njegovoj lijepoj okolici. Valja srdačno pozdraviti napore Tea Trostmanna u traženju i brušenju vlastitog izraza i trudu da se ostavi i osobni umjetnički trag.

Miroslav Pelikan

            Mrtve svrake

                Ne vidim sokake,

                Ne vidim ni svrake

                Na stablima golim

                Pa se Bogu molim

                Da mi snagu dade

                Podnijeti do kraja

                I trag zadnje nade

                Što me s Nebom

                U nevolji spaja.

                Ne. Ne vidim više

                Ni trage duboke

                Što ih davne kiše

                U tlo zemlje drage

                Za buduće ljude

                Baš tu ostaviše.

                Znam da sada tu će,

                U kutu od tuge

                I od misli tame

                Za ljude buduće

                I za neke druge

                Trage ostaviti.

                I više nikada

                Bolova ni tuge

                Za me ne će biti!

                Ni tihe sokake

                Tada vidjet ne ću

                Pa slutit ću samo

                Zapaljenu svijeću

                Za već gole grane

                I za mrtve svrake.

                U vječnost ću skriti

                Svu tugu i rane,

                Javom nevidane.

                Tad straha ni dana

                Više ne će biti!

Malkica Dugeč, 18. 3. 2020.

U ciklusu dominiraju motivi promjena koje su i vidljive i navješćujuće i opipljive ali i nedohvatljive u značenju, u namjeri

U mnogim temama kojih se likovno datakao, slikar Mladen Žunjić uvijek je tražio poveznicu s ciklusima koje je već realizirao a koji su obilježeni svojim osobitim karakterom, naime skladno slažući elemente svog upornog i strastvenog djelovanja u jedinstvenu slagalicu autorskog opusa, umjetnik sustavno bilježi i najmanju promjenu u svijetu koji ga okružuje, u kojem živi.

Tako i ovom novom ciklusu velikih formata (110 x 100 cm) akrila i uljana platnu, koji slobodno možemo nazvati Metamorfoza svijeta, dominiraju motivi promjena koje su i vidljive i samo navješćujuće i opipljive ali i nedohvatljive u značenju, u namjeri.

Taj svijet koji se netremice mijenja i koji je svaki je dan nezaustavljivo drugačiji bilježi svoje postojanje i svoje mijene na više slika, tvoreći vrlo zanimljivu kolorističku nisku, međusobno skladno i s razlogom povezanu.

Unatoč ozbiljnoj temi, slikar se odlučio za lepršavi, razlistani, lelujavi, ponegdje i prozirni, nježni, višeslojni kolor. Svakako, slikar nedvojbeno uspoređuje promjene koje svaki čovjek osjeća, na samome sebi, na vlastitom, u osobnoj intimi sa generalnim promjenama planete i života na njoj je i čovjek i platno, jedno su, jedno ovisno o drugome.

Miroslav Pelikan