Get Adobe Flash player

Nove slike nemaju potrebu za fotografijom kao predloškom

 
 
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski slikar i grafičar iz Koprivnice, Darko Markić, rođen je 1983. u Vukovaru. U Zagrebu je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u klasi prof. Ante Kuduza. Samostalno je izlagao na brojnim izložbama. Dobitnik je više nagrada i priznanja. Bavi se pedagoškim radom. U posljednje vrijeme intenzivno i kontinuirano radi na novome ciklusu, koji se u mnogome razlikuje od prethodnih.
• Gospodine Markiću, intenzivno radite na novome ciklusu. Novi je ciklus karakterističan po svome manjem formatu za razliku od prethodnih.
- Da, s novom godinom sam igrom slučaja započeo slikati i novi ciklus slika. Radi se o slikama znatno manjeg formata od predhodnih nekoliko izložbi koje sam realizirao gdje je najmanji format bio 200x200 cm.
 
• Sa slika je nestala fotografija kao predložak.
- Na prijašnjim slikama, odnosno u cijelim ciklusima slika, koristio sam fotografiju kao predložak zbog, između ostalog, i dokumentarnog momenta. Netko bi rekao teško a ja kažem nepotrebno je pamtiti ili izmišljati anatomiju pasa koji su bili motiv kao i aviona gdje je mnoštvo detalja koje valja prikazati da bi motiv bio uvjerljiv u mjeri u kojoj sam to htio da bude. Nove slike nemaju potrebu za fotografijom kao predloškom jer sve gore navedeno više nije primarno. U ovom ciklusu slikam isključivo iz mašte, figuralno a ponekad i apstraktno.
 
• Slike u novom ciklusu nastaju brzo, slikate slobodno
- Nove slike nastaju brže uglavnom zbog formata koji, za sada, nije veći od 100x60 cm a i iskustva sa velikih formata gdje mi se prelaz na manje spontano nalaže kao olakotna okolnost. Kraće vremena mi treba i zbog spontanog pristupa slikanju gdje u svakom sloju slike ponešto zadržim iz predhodnog sloja. Slikarskom činu pristupam i znatno slobodnije, ne dorađujem svaki detalj kao prije pa i to utječe na vrijeme izvedbe.
 
• Slike na početku u novome ciklusu karakterizira apstrakcija. Što se događa kasnije s tim apstraktnim elementom?
- Apstrakcija je uvijek prvi lejer u novim slikama. Radim ju svjesno jer dio tog prvog sloja se uvijek nazire i u završnom sloju slike. Na novim slikama je mnogo podslikavanja i smatram tu metodu rada kao osnovni likovni problem koji rješavam. Kako podslikani slojevi odmiču tako i apstraktni element postepeno prelazi u figuralni.
 
• Novi ciklus nazivati i eksperimentalnim slikarstvom jer neprestano istražujete, rekomponirate.
- Eksperimentalno slikarstvo je poznat likovni termin u suvremenoj umjetnosti. Te vrste slikarstva ima dosta upravo zato jer pruža beskrajnu slobodu u samom izrazu. Čak dopušta da ciklus slika ne mora biti stilski prožet kako motivom, izgledom tako i samom idejom i porukom koju slika prenosi. Istraživanje i variranje mi je u ovoj fazi bitno i interesantno, slikarstvo iznova počinje nastajati iz unutarnje motivacije.
 
• No ključni element novoga ciklusa jest porijeklo slika, naime, one su produkt Vašeg razmišljanja, obilježene su Vašim unutarnjim ustrojstvom.
- Slike su uvijek produkt vlastitog promišljanja i životnog iskustva svakog autora osim, naravno, ako umjetnik „prati trandove“ u slikarstvu to ne može biti slučaj. U mom slučaju nove slike su blagi prijelaz i tvore jednu zaokruženu priču između predzadnjeg, zadnjeg i ovog ciklusa. Oslanjam se na vlastito slikarsko iskustvo ali puštam isto tako da se dogodi i ponešto spontano, iz unutarnjeg ustrojstva.
 
• Protekla dva ciklusa, psi i avioni, čini oko 500 slika, većeg formata. Kako napreduje uoće rad na novome ciklusu?
- Radom na novom ciklusu sam krajnje zadovoljan. Ide relativno brzo i dobro. Često dobivam odlične povratne informacije kako od likovne publike, kolega umjetnika, tako i likovne kritike što, naravno, dodatno motivira.
 
• Novi je ciklus otvorio niz pitanja, zapravo, sa svakom novom slikom, upita i dilema je sve više, što je i bio Vaš cilj.
- Jedan od glavnih ciljeva mi je i bio otvarati više pitanja nego odgovarati na ista. Mislim da to dodatno produbljuje slikarsku priču u ovom ciklusu. Umjetnost ne mijenja svijet, za to je zadužena znanost, pogotovo ako pričamo o ovoj vrsti slikarstva koju trenutno produciram. Teško je, možda čak nemoguće a da bude suvislo i na koncu nepotrebno pričati o nečem što nije figurativno. Svi znamo da je apstrakcija neprikazivačka umjetnost, kako onda o njoj figurativno pričati.
 
• Imam dojam da Vas je umorilo veliki broj slika iz protekla dva ciklusa, uz naravno zamorenost samim motivima, stilom i metodama rada.
- Da, stil i metode rada su jako opasna stvar. Dođe jednostavno vrijeme kad ih treba napustiti bilo iz očaja ili vođen raciom. Bez odustajanja od nečega već naslikanog nema ni napretka, ni strasti a ni onoga što bi još moglo biti naslikano drugačije. Bez povremenog napuštanja metoda slikanja dolazi do svojevrsne manire likovnog izraza koja počinje opterećivati autora a i publiku. Naravno pri napuštanju bivših slikarskih motiva svejedno valja ostati svoj i unijeti nešto novo podjednako ili više likovno vrijedno.
• Kada napravite 50 slika u novome ciklusa, izložiti ćete ih.
- Plan mi je nakon relativnog broja od 50 slika pokazati ih javnosti putem nekoliko izložbi. Nije isključeno da ću ih izlagati i u korelaciji sa velikim formatima. Ovisno u kojim ću prostorima dogovoriti termine izložbi.
 
• Na kraju što su ključne razlike između novoga ciklusa i dva stara?
- Ključna razlika u novom ciklusu je što slike izgledaju pomalo ne dovršeno, što ne znači da nisu gotove. Ja se trudim da mi slika u svakom trenutku odaje dojam da je gotova. Nerijetko sam svjestan da slikam preko slike koja se može proglasiti dovršenom ali za mene ne i gotovom.
 
• Uživate u slikanju?
- Uvijek i oduvijek. Trenutno posebno jer radim nešto novo a osjećam da je i dovoljno dobro. Budimo realni, maksimalno pratim suvremeno slikarstvo u svijetu, danas zaista možete slikati gotovo bilo što i u tome uspjeti egzistirati. A možete biti i objektivno vrhunski slikar koji je jedina publika svojim djelima.
 
• Možete li opisati sliku na kojoj trenutno radite?
- Slika na kojoj trenutno radim, koju trenutno dovršavam, je vrlo slična predhodnim dvjema jer sam ih radio paralelno i u samom pristupu podjednako. Ona je trenutno za mene broj 14 što znači još 36 pa idem po povratne informacije od strane publike.
 
• Planovi?
- Planovi se ne mijenjaju mnogo. Cilj mi je čim više slikati ali i izlagati slike. U gradnji sam i novog atelijera koji će biti još veći sa posebnim radnim prostorom, prostorijom za sušenje slika te prostorijom za izlaganje i deponiranje istih..
 

Miroslav Pelikan

            Krećem se tiho, polako

 
               
                Krećem se putanjom znanom
                A ne znam kamo ću stići.
                Hoću li dan za danom
                Samo ići, ići
                A nikada ne ću stići
                Željenom cilju?
                U mašte izobilju
                Uskrsnu i misli mnoge
      Na početak hoda
http://cf.ltkcdn.net/dying/images/std/74538-425x283-memorial1.jpg
                Pa opet na put krećem
                A srce kucaje usporava
                I bole umorne noge.
                Od  sumnji  zaboli glava
                Pa više ne znam kamo
                Ni da li mogu stići
                Tamo daleko. Tamo...
                Krećem se tiho, polako
                Slijedeći putanju znanu.
                I čini se da nije lako
                Sve nevolje zaobići
                Pa zato treba i dalje
                Ići, samo ići
                Za svjetlom što Bog nam šalje,
                Pa na cilj moramo stići!

 

 

Malkica Dugeč, 30. 7. 2017.

Povremeno volim ulaziti u ekspresivni izražaj ili figurativnu apstrakciju

 
 
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, slikar Ivo Kličinović s otoka Brača, aktivni je i agilni pripadnik mlađe generacije,autor zanimljivog i osebujnog opusa posvećenog moru i otocima, izgao samostalno i skupno, student ljubljanske likovne akademije.
• Gospodine Kličinoviću, predstavljate se s novom samostalnom izložbom. Što ste izložili?
- Tema izložbe je “Otočki zapisi” i uglavnom su izloženi pejzaži slikani uljem na platnu i akrilom, motivi uvale, more, tamarisi, brodovi. Našao se tu i jedan stari ribar koji plete mrižu svoju, a njega sam nacrtao u olovci. Ima par radova u uljnom pastelu, a posebno mi je draga barka “Bracera” koja ima naglašeno uzburkano more. Nju sam dosta slikao prstima razmazujući pastel  terpentinom, tako da je more dobilo svoju fluidnost. Formati slika su srednji od 50 do 100 cm, a “Kaštel Gomilica” motiv utvrde na poluotočiću, je ulje na platnu i moglo bi se reći da je “gost” izložbe te je nagrađena slika na “Kaštelanskim štorijama 2017.”
 
• Osobito Vas zanima otočki krajobraz.
- Do svoje 28. godine živio sam i radio u Splitu, a kad sam upoznao svoju voljenu Marijanu, želio sam s njom osnovati obitelj i živjeti u Postirima na otoku Braču, odakle su moji roditelji. Da! Želja mi se ostvarila! Oduvijek me je privlačila ljepota otoka, maslinici, more, plaže, dalmatinske kuće… Posebno uživam u morskom šaputanju, mirisu borovine poslije kiše, prodoru sunčevih zraka kroz oblake stvarajući violetne kolorite na nebu i obali. Takve pojave me ne mogu ostaviti ravnodušnim, a da ne prenesem svoje emocije kistom.
 
• Naravno, more je također u središtu Vašeg interesa.
- More je jako zanimljivo i dinamično po svojoj naravi, bilo pokretom, zvukom, bojom ili oblikom. Ono šumi, plinkuta (volim svoje riječi) u kakvom plićaku ili se gotovo ne čuje. Zrcali se ili divlja valovima i pjenom. Nekad je modro, sivo, zeleno, oker, crveno itd. Promatrajući more, ono što bi ga najjače okarakteriziralo, osim plave boje, su valovi. I kao glazbenika i kao slikara upravo me ti valovi intrigiraju, obzirom da se i zvuk i boja manifestiraju kroz valove, frekvencije. Mene je također dojmilo kako su Crnčić i Medović rješavali problematiku mora.
 
• Koju tehniku najčešće koristite?
- Najčešće radim s akrilnim bojama, a volim dosta koristiti gelove za pastoznost i otežano sušenje. Zahvalan je, to već znamo, nema intezivnih mirisa i brzo se suši. Volim raditi jako s uljanim bojama, ali ih češće koristim ljeti kad se i brže suše i kad je atelijer prozračan. S uljanim pastelom volim raditi vani u prirodi.
 
• Vaš kolor je jak, ali nije nametljiv, odmjeren je.
- Nisu isključivo pejzaži motivi s kojima se suočavam, jer povremeno volim ulaziti i u ekspresivni izražaj ili figurativnu apstrakciju kad volim jake i čiste boje. Prilikom tonske modulacije ne marim da čistim kist sterilno nakon svakog poteza i tu se pojavljuju tonovi boja koji  daju osjećaj  smirenosti.
 
• Što je ključ Vašega pristupa motivu?
- Emocija. Nikad nisam pristupao nekom motivu iz htijenja jer baš sad to hoću naslikati, osim ako nije vježba ili studija, već trenutačno raspoloženje želim prenijeti na platno. Motiv može biti npr. dramatičan ili pitoreskan.  Ponekad slikam tužan i sam čin slikanja promijeni moje raspoloženje u radost, ali slika je ipak na kraju dramatičnog motiva. Ipak, većinom pristupam slikanju radostan, a ta radost počinje već onda kad me neki lijepi motiv zagolica i traje i prenosi se na promatrača koji će stati pred sliku.
 
• Je li lakše ili teže živjeti umjetniku na otoku?
- Našalit ću se… je li lakše ili lako umjetniku uopće živjeti? Ovo pitanje možemo promatrati iz dva aspekta. Prvi je po meni smisao umjetnikovog  stvaranja da netko bar u jednom trenutku slušanja ili promatranja doživi djelić metafizičkog stanja kad ti je netko odozgo šaptao note u solo improvizaciji ili kad ti je šapnuo “stani, nema više mazanja po platnu, slika je gotova”. Za to smo sagradili koncertne dvorane, muzeje, galerije, kazališta itd. Javna zbivanja i kulturno-društveni život na otoku je zimi otužan pa izuzev da umjetnik izlaže u inozemstvu ili drugim gradovima, u tom smislu je težak. Nadalje, na otocima živi daleko manje ljudi, a ljudi su bogastvo i svaki novi susret i kontakt rodi obiljem informacija, saznanja ili doživljaja. Drugi bi bio da otok leži u moru, u jednu vrstu intime u odnosu na kopno. Mirnoća i ljepota prirode kojom zrači otok, umjetniku daje jednu posebnu vrst inspiracije i energije za stvaranjem. Daleko od toga da u velegradovima nema umjetnika koji su produktivni i inspirativni, ali poznajem nekoliko kolega i prijatelja koji vape za slikanjem na otoku, u prirodu, uz more. Tu blizu Postira, imam vikendicu na osami blizu mora četri kilometra udaljena od mjesta, imam tu sreću i privilegiju tamo stvarati. Nije li to divno?
 
• Što mislite o suvremenoj umjetnosti?
- Lijepo bi bilo doživjeti jednu novu prekretnicu u likovnoj umjetnosti kao što je bio impresionizam, ekspresionizam, kubizam, roundizam itd. Nažalost, bojim se da se ne će dogoditi za mog života. Danas pored poznatih živućih imena suvremene umjetnosti kao što su Richter, Yayoi, Howe itd… sigurno ima more mladih jako kvalitetnih umjetnika koji stvaraju jednako zadivljujuća djela. Treba se truditi iz petnih žila biti originalan i prepoznatljiv, ali se uvijek može čuti “aha, ovo ti je na Kandinskog, ove figure su ti na Matissea, lijep krajolik na Cezannea itd”. Dosta toga je već viđeno, a korištenjem medija i interneta pomalo se stvara jedno kaotično stanje u suvremenoj umjetnosti. U neprestalnom traženju originalnosti, često se ulazi u konceptualnost i npr. nije me se dojmila wc školjka na postamentu. Razvoj umjetnosti je obrnuto proporcionalan razvoju tehnologije pa bi originalnost trebalo možda tražiti u braku s tehnologijom. Npr. naslikate sliku s “nano-bojama” koje reagiraju na zvuk i svjetlost, sutra se probudite i imate novu sliku jer su se boje razmjestile po platnu. A možda i to već postoji…
 
• Što je novo u atelijeru?
- Uvijek ima novih stvari u atelijeru… pomalo se zatrpava… volim testirati različite brandove boja. Ima dosta gipsa, gline, kamena, maslinove cjepanice, jer me skulptura golica za mirne zimske dane. Tu su platna od jute za jedan novi ciklus ekspresije s reljefnim nanosima boja.
 
• Planovi...?
- Uspješno upisati 4. godinu likovne akademije u Ljubljani College of Visual Arts - Arthouse i pozvati kolege sa studija na likovnu koloniju u svojoj vikendici na jesen ili proljeće iduće godine. Već je dogovoreno nekoliko izložbi u Splitu, Kaštela, a nadam se skorom susretu u Zagrebu.
 

Miroslav Pelikan

Postojeće portrete nepoznatih autora uzeo samo kao polazišnu točku

 
 
Vitold Košir osobito je zanimljiva pojava u aktualnoj umjetnosti, naime, on je i akademski kipar ali i akademski glazbenik. Rođen je u Zagrebu 1966. godine. Diplomirao je na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti 1989. u klasi prof. Vulasa te diplomirao na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji studij viole kod prof. Stahuljaka. Samostalno izlaže od 1994. godine. Bavi se i sokolarstvom.
http://mojzagreb.info/images/uploads/vijesti/31871/vitold_kosir_1.jpg
• Gospodine Košir, zatječemo Vas u radu na izradi skulpture biskupa Borkovića, generala pavlinskog reda i nadbiskupa zagrebačkog,koji je živio i djelovao u XVII. stoljeću.
- Veliko mi je veselje da sam odabran za izradu ovog spomenika. Kako se moj rad tijekom godina udaljio od figuracije i rada s glinom u velikim formatima poseban mi je izazov ponovo upregnuti tradicionalne kiparske vještine i u sebi pronaći dovoljno kocentracije da sagradim toliki kip i pritom zadržim fokus na unaprijed zacrtanom skulptoralnom rješenju. 

• Želja Vam je da postignete sasvim određenu razinu prepoznatljivosti, pri tome će Vam poslužiti poznate biskupove karakterne osobine i jedan njegov portret nepoznatog autora uz potpunu slobodu interpretacije.
- Smatram da je biskup Borković bio čovjek neizmjerne energije i veliki vizionar. Već sama biografska činjenica da dječak rođen u selu pored Jaske studira u XVII. stoljeću filozofiju u Rimu, biva general pavlinskog reda te postaje biskup govori da su ga resili čvrst karakter i velika usmjerenost. Zato bi postojeće portrete nepoznatih autora uzeo samo kao polazišnu točku i sličnost više sugerirao nego postavio kao krajnji i jedini cilj.

• Posebno želite istaknuti energetski naboj koji će izvirati iz skulpture.
- U ovoj fazi izrade skice posebno me zanima da napravim skulpturu iz koje izbija tolika količina snage da sugerira čvrstinu karaktera biskupa Borkovića. Želim da razina likovne prepoznatljivosti u smislu portreta bude svakako podržana žestinom kiparskog izraza. 

• Osobito Vam je važan tretman forme i strukture površine kod ove skulpture.
- Glazba je najsnažniji izvor mog kiparstva. Kompozicije su često temeljene na suprotnosti dviju glazbenih tema kao u sonatnom obliku ili na kontrapunktu dviju melodijskih linija. Iznenađujuće široki spektar Borkovićevih osobina, polja djelovanja i dostignuća ne mogu po mom mišljenju biti dostojno predstavljeni jednoličnim tradicionalnim prikazom biskupa s kapom i pastoralom - biskupskim štapom i jednoličnim tretmanom površine. Moja je želja da skulptura izvire iz arhitektonskih temelja postamenta, rate kroz strogu vertikalu i bude okrunjena bujnom i živom strukturom glave i pogotovu ruku. U suprotstavljanju strogih - gotovo arhitektonskih i živih, giacomettijevskih struktura vidim mogućnost da gledatelju donesem portret karaktera biskupa Borkovića.

• Vaš dvostrani reljef Klisa inspiriran burnim povijesnim događanjima biti će uskoro prezentiran u stalnom postavu Muzeja u Klisu.
- Muzej u Klisu je u završnoj fazi izrade. Iako malen po kvadraturi nudi široki spektar informacija, od kamenih fragmenata iz povijesti tvrđave do audiovizualnog interaktivnog multimedialnog prikaza povijesnih izložaka i okoline.. Dio tog postava je i moja skulptura, dvostrani reljef Klis inspiriran burnim događajima u povijesti nastajanja , obrane, gubitka i ponovnog osvajanja tvrđave. U postavu skulptura određuje smjer kretanja posjetitelja i kroz penetracije i proreze već na samom ulazu omogućava djelomični uvid u postav muzeja.

• Karakteristična je gusta struktura površine reljefa.
- Gusta struktura površine sugerira turbulentnu povijest Klisa, odabir željeza i betona za materijale herojsku upornost u obrani grada a simbolika kvadrata i križa dosljednost nastajanja i razvoja hrvatskog državnog i kršćanskog identiteta.

• Ima li i drugih novosti iz atelijera? Planovi, monografije, izložbe?
- Galerija Vasko Lipovac u Splitu ponudila mi je da ove godine napravimo veliku izložbu skulptura. Mjesecima se pripremam i namjeravam izložiti potpuno nove radove. Ostajem vjeran svojim najdražim materijalima - željezu, betonu i asfaltu - urbanim materijalima koji po svojim performansama najbolje odgovaraju mom karakteru.

• Može li se skulptura i glazba spojiti u jedno, biti jedno djelo? Ili kako glazba i likovnost mogu biti jedno?To Vas pitam na kraju jer ste Vi akademski glazbenik i akademski kipar.
- Uklopiti vremensku dimenziju u proces stvaranja skulpure za mene je najveći izazov. U sebi ne dijelim strogo glazbu od kiparstva, i u jednom i u drugom svijetu koristimo se istim izrazima - linija, struktura, ritam - i mislim da je da su receptori za obadvije umjetnosti identični. Moje poimanje glazbe je da je ona skulptura u prostoru tišine.
 

Miroslav Pelikan

Anketa

A. Plenković je u New Yorku glede odnosa sa Slovenijom postupio kako treba. Hoće li održati obećanje?

Utorak, 26/09/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 778 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević