Pravci gibanja malih točkica su poput morske struje

Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, slikar Mladen Žunjić, osobito je zapažen po brojnim slikama u ulju i akrilu na velikim formatima platna, uz naravno strastveni kontinuirani rad u atelijeru.

• Gospodine Žunjiću, u ciklusu NOVI RADOVI, koristite još veće formata platna, nego prije. Riječ je o veličinama 170 x 120 cm.

-Da, ovog puta upotrijebio sam još veće formate platna, išao sam čak i nešto veće 150 x 200 cm.

• Motive u novom ciklusu bi mogli opisati kao „oceani kolora“.

-Ovi motivi su stvarno pravi "oceani kolora" kako ste rekli. Tu se prelamaju boje jedne preko drugih. Ti radovi su u "proizvodnji" nastajali jako dugo. Boje su išle jedne preko drugih, pa je dosta vremena trebalo da se pojedini slojevi osuše, da može slijedeći sloj kolora. U tako dugotrajnom ciklusu,znalo se dogoditi, da inspiracija autora kod slikanja malo promijeni prvobitnu zamisao.

• Posebno se ističu pravci gibanja malih točkica, poput morskih struja.

-Da, pravci gibanja malih točkica su poput morske struje. Energija kolora ih jednostavno nosi nezaustavljivo.

• Kolor je na ovim slikama čudesan.

-Da, kolor je stvarno raznolik. Komponirao sam čak i nijanse boja, koje nisu po pravilu slikarske struke, ali se pokazalo da su ipak vrlo zanimljive.

• Hoće li se formati još povećavati?

-Nažalost ne će. Već i na ovim formatima je jako teško za slikanje. Nije toliko problem veličine platna,nego jednostavno fizički je to teško izvesti.

• Na Vašim slikama uvijek se osjeti snažna energija. Rekao bih, slike žive.

-Da, moje slike, kao da su u stalnom pokretu. Motivi se prelijevaju preko ruba platna,energija pršti na četiri strane, tako da svaki promatrač, posebno, može zaključiti što se u stvari događa izvan vidljivog i prikazanog slikarskog motiva.

• Istodobno, promatrajući novi ciklus, razmišljam o ovim slikama, one bilježe postojanje posebnog, zasebnog, paralelnog svijeta.

-Paralelni svijet je prikazan na ovom ciklusu. Taj svijet se preklapa, prelazi jedan preko drugoga, gdje različiti nivoi kolora daju određeni smisao.

• Vi doista energično, bez ikakvog sustezanja slikate.

-Da, slikam strašno energično. To su žustri i dugi pokreti ruke i kista. Ali ne samo to: koristim i neka druga slikarska pomagala, koja sam sâm izradio, a sa ciljem, da bi moji radovi kod mene, a na kraju i kod promatrača izazvali taj doživljaj ushita.

• Što je trenutačno novo u atelijeru?

-Trenutno u atelijeru radim novi ciklus apstrakcija srednjeg formata 90 x 100 cm, u jednoj tehnici tzv. razlIjevajućih ulja na platnu. Kolori će biti jako žestoki. Motivi će biti prepoznatljivi, ali ipak dovoljno izmaštani da mogu ući u slikarski pravac apstrakcija.

• Planovi?

-Ovog trenutka sam u pregovorima sa Galerijom Steiner iz Beča, za samostalnu izložbu u prosincu ove godine.

Miroslav Pelikan

Prisjećanje na svoje davne londonske dane

Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, autor s dvije adrese, zagrebačkom i londonskom, slikar Duško Šibl, pored ulja, po kojima je i poznat i cijenjen, u tišini atelijera ili kojeg drugog prostora radi i na ciklusu kolaža.

O radu na kolažima  Šibl kaže: „Što vam mogu reći osim istine? Kad sam u Londonu stanujem kod prijatelja, pa mi nije zgodno packati s bojama po stanu – pogotovo jer imam običaj razmahivati kistom pa boja leti na sve strane. Zato sam odlučio pokušati slikati na "suho" šarenim papirima umjesto bojama. A ovaj Novi londonski ciklus je rezultat.“

 Na pitanje što osobitost novoga ciklusa Šibl ističe: „Oni su na neki način povratak na tematiku mojih ranijih londonskog slika o uličnom životu, pankerima i Novim Romanticima“.

Pred nama se nižu listovi papira s rasplesanim figurama, koje katkada sliče kostimografskim rješenjima plesnih predstava ali i raznovrsnim modnim izričajima jednoga vremena, kada je odjednom gotovo sve bilo dopušteno. Na kolažima promiču neopterećeni vremenom, stvarnošću, određenjima društva, muškarci i žene, izvijeni u privlačnom ritmu, likovi proteklog vremena, likovi sjećanja.

Dojma sam kako ove nesvakidašnje figure skladno povezuju u jednu cjelinu dva svijeta, sjećanje na proteklo i život u kojem smo trenutno, umjetnički izraz prikaza pojedinih životnih situacija i realno življenje u sadašnjem vremenu i prostoru. Rekao bih da Šibl govori o svijetu, koji je istodobno i imaginaran i stvaran, dok se on, slikar kreće  o tankoj crti koja ih konačno povezuje (ili ipak razdvaja).

Kolaže Duška Šibla krasi izniman kolor, snažan ali i odmjeren, izrazit i suptilan. Šibl se prisjeća svojih davnih londonskih dana, vremena posebne atmosfere, bunta protiv ustaljenih normi, nesputane slobode govora i ponašanja, bilježeći doživljeno i zapamćeno u tehnici u danas rijetkoj tehnici kolaža.

Miroslav Pelikan

      Pjesmom čovjek liječi…

        Makar da ju moraš sto put ponoviti, baš u pjesmi svakoj, i teškoj i

        lakoj, jedna priča uvijek mora biti.

        Priču djeca vole, uz nju Boga mole. Dive joj se ljudi pa i starac

        bolan za pričama žudi.

        Što je pjesma, što je? Što je priča bez pjesme vodiča?

        Bila tuča, bila kiša, pjesma srce stiša il' od mučnih snova odvoji,

        probudi. Pjesme se ni dijete ne boji.

        A priča, ma kako zastarjela bila, godi duši pa i suze guši.

        Priča često i u dječjim snima anđeoska ima krila pa ih lako uvis

        pokreće sve do vrta sreće, smijeha i veselja i do javom ispunjenih

        želja.

        Pjesmom čovjek liječi oboljele tugom materinske riječi, a priča je

        bliža i staru i mladu, jer svi ljudi srce za priče imadu.

        Priča ima snagu i vjere, i križa!

        Kad se pjesma smjela, s visa doletjela, s pričom davnom združi, 

        tko to, o moj Bože, može obje da razdruži?

        Istorodnu pjesmu da sto puta čuješ, u mašti ju opetuješ i sa pričom

        roda povezuješ. Ponavljaš ju unucima. Kroz nju nove priče a i pjesme

        snuješ.

        Iz pjesme i priče hrvatskoga roda sloboda nam i mir duše niče!

Malkica Dugeč, 21. 7. 2019.