Get Adobe Flash player

Malo je korisnika Pravopisa IHJJ-a

 
 
U Večernjem listu od 5. srpnja ove godine pročitali smo subesjedu s dr. sc. Željkom Jozićem, ravnateljem IHJJ-a koji tvrdi sljedeće: ”Osim školskog sustava, njime se služe (Pravopisom IHJJ-a – A.B.) gotovo svi mediji i izdavači” (poveznica). Svaka znanstvena prosudba zasniva se ili se mora zasnivati na podatcima uz pomoć raščlambe. Jezikoslovlje je znanost o jeziku, a znanost moramo ili poželjeno potkrepljivati konkretnim primjerima. Ako to ne činimo, onda to ispada kao razgovor radi razgovora ili “besjeda” za neupućenoga čitatelja. Hrvatski pravopis IHJJ-a preporučuje porabnicima sljedeće inačice tipa: podatci, neće, pogreška, Katolička crkva itd.
http://croative.net/wp-content/uploads/2015/03/deklaracijaHJ.jpg
Je li većina općila (sredstva za priopćivanja, mediji) doista rabe sve što preporučuje porabnicima Institutov pravopis? Navest ćemo nekoliko primjera porabe “nepreporučenih” inačica u pojedinim općilima i ustanovama kao, na primjer, MZOS i AZOO:
1. “Objavljeni rezultati temelje se na podacima ... “(Večernji list, 30. lipnja 2016.).
2. “Podaci iz Centralnog obračuna plaća ...” (Jutarnji list, 23. svibnja 2016.).
3. “Osobni podaci 112.000 francuskih policajaca ...” (Slobodna Dalmacija, 27. lipnja 2016.).
4. “Natjecanje <...>, a ponekad se dogodi da budu tako teški zadaci ...” (Zadarski list, 24. veljače 2016.).
5. “To će biti prvi autentični izmjereni podaci ...” (Dubrovački vjesnik, 10. lipnja 2016.).
6.“Prema podacima ...” (MZOS, 30. rujna 2015.).
7. “Polja u koja se obavezno moraju unijeti podaci su:... ” (AZOO, 8. siječnja 2016.).
8. “(1) U poslovne knjige unose se podaci ...” (Zakon o računovodstvu, čl.13., na snazi od 1.siječnja 2016.).
9. “Od svih se naglasnih ostvaraja jedino hiperkorekcija prepoznaje kao pogrješka.” (AZOO, 11. srpnja 2016.).
10.”Ako nepovjerenje postaje normom, povjerenje se smatra pogrješkom”
(Glas Koncila, 12. lipnja 2016.).
11. “ “Ne, propasti ne ćemo, nego ćemo radom opstati!” ” (Glas Koncila, 27. travnja 2014. ).
12. “Katolička crkva uskoro će plaćati ...” (Večernji list, 19. veljače 2015.).
13. “...poznavatelja prilika u vrhu Katoličke crkve u Hrvatskoj ...” (Jutarnji list, 13. lipnja 2016.).
 
Takvih primjera porabe inačica kojih Institutov pravopis ne preporučuje u općilima je premnogo. Dakako da postoje ili mogu postojati u jednom te istom listu i dvojakosti navedenih ili sličnih inačica. Ljudi koji već imaju ustaljene pravopisne navike često vrlo se konzervativno odnose prema novim pravopisnim pravilima i nisu voljni bilo što mijenjati u svojem načinu pisanja. I sada se, primjerice, Jezik, Glas Koncila (uz pojedine iznimke), Hrvatski tjednik, Hrvatsko slovo, pa uglavnom i hrvatska Wikipedija ravnaju prema Babić-Finka-Moguševu Hrvatskomu pravopisu i zaključcima Vijeća za normu; Hrvatska revija, Kolo, Vijenac i druga izdanja Matice hrvatske prednost daju Matičinu pravopisu; Rasprave... i Hrvatski jezik rabe Institutov pravopis, a Hrvatski jezični portal Anić— Silićev pravopis, dok mnoga druga javna općila usvajaju lektorovu i uredničku volju i naviku, osim ako autori ne ustrajavaju na nečem drugom. Mnogi časopisi, listovi i različiti portali objavljuju radove i članke pravopisno uglavnom onako kako ih napišu autori. Budući da u Hrvatskoj ne postoji jedinstveni i općeprihvaćeni pravopis, utvrđivati bez odgovarajuće, makar jezikoslovne raščlambe, gotovo većinsko služenje Institutskim pravopisom u općilima i u različitih izdavača, neutemeljeno je.
 

Artur Bagdasarov, www.hkv.hr

Masline su moja omiljena tema

 
 
Istaknuti umjetnik na suvremenoj hrvatskoj likovnoj sceni jest akademski slikar Frane Radak, koga smo ovih dana posjetili u atelijeru, u predahu između mnogih putovanja.
Gospodine Radak, upravo ste otvorili novu samostalnu izložbu u Postirama, na otoku Braču, u hotelu Pastura, koja će biti otvorena za javnost cijeli sedmi i osmi mjesec. Što ste izložili?
- Tako je, izložba će biti otvorena dva ljetna mjeseca, u srpnju i kolovozu. Izložio sam koliko mi je prostor dopuštao. Nisam se mogao odlučiti za jako veliku selekciju, pa sam izabrao, onako, kako ja kažem škrto, odabrao, osam, devet stvari. Riječ je o uljima i akrilima i to sve veliki formati.
Motivi su oni Vaši karakteristični?
- Prvi zanimljivi motiv jesu Postira, slika pripada najnovijoj produkciji, zatim, naravno, moja omiljena tema, masline i nekoliko motiva cvijeća.
 
Kako Vi kao Dalmatinac s obale doživljavate otočke pejzaže, postoje li između otoka i obale određene razlike?
- Meni ne igra važnu ulogu, jesam li na moru ili na kontinentu. Nedavno sam bio u Pitomači i taj me je kraj oduševio. Zanimljivo je kako mi je kao Dalmatincu taj ambijent odgovarao. No, vratimo se Dalmaciji, dakle, Dalmacija ima puno iluminacije, svjetlost koja se mijenja a to za slikara zna često biti vrlo opasno. Slikar mora moći i znati reagirati na te promjene. Ne vidite uvijek cijelu formu, tu formu svjetlo formira. I slikar koji iluminaciju može pretvoriti o toplo-hladne odnose uspio je.
Imate veliki i značajan ostvareni opus, nemjerljivo iskustvo, ali i dalje se iznimno veselite slikanju.
- Ako govorim o sebi, nemoguće mi je živjeti bez slikanja, ja smatram da je slikarstvo život a život je slikarstvo i jedno bez drugoga ne ide. Dokle god budem mogao služit ću se svojim umom, vidom i rukama.
Pripremate i novu monografiju.
- Još sam na početku. Želja mi je napraviti razgovor o slikarstvu, zašto slikam i zašto sam krenuo u taj svijet.
 
Što je trenutačno novo u atelijeru?
- Jučer sam se vratio s puta i odmah prionuo slikanju, jednu sliku s kojom nisam bio zadovoljan, prekrio sam i naslikao drugu, evo je na terasi, suši se, motiv sa cvijećem.
Planovi?
- Plan mi je, osim ove izložbe, da se iznova nađem u pejzažu i izravno promatram, gledam, uživam, udišem jer sve više volim prirodu.
 

Miroslav Pelikan

Korijensko (etimološko, morfonološko, tradicijsko, tvorbeno) pisanje je ispravnije, jasnije i poželjnije

 
 
Na trinaestoj Književnoj večeri četvrtkom Hrvatskoga književnoga društva Sv. Jeronima, održanoj u četvrtak 7. travnja, Branimir Petener, hrvatski uznik u bivšoj državi i dragovoljac u Domovinskom ratu, te predsjednik udruge HOR – Hrvatski obranbeni red, održao je predavanje “Koriensko pisanje – spomen i baština”. Predavač je sasvim jasno rekao kako se za izgovorno (fonetsko, fonološko, vukovsko) pisanje ne može reći da nije hrvatsko, ali je korijensko (etimološko, morfonološko, tradicijsko, tvorbeno) pisanje ispravnije, jasnije i poželjnije.
http://www.hazud.hr/portal/wp-content/uploads/2016/04/Drustvo_Sv._Jeronima.jpg
Dajući sažeti prikaz razvoja hrvatskoga jezika, počevši od Ozaljskoga jezično-kulturnoga kruga (XVII. st.) koji je nastojao spojiti sva tri hrvatska narječja, preko Zagrebačke jezikoslovne škole koja primjenjuje štokavicu i korijensko pisanje, zatim Riječke jezikoslovne škole s Franom Kurelcom na čelu, koji ustraje na spoju štokavice, čakavice i kajkavice, te Zadarskoga jezično-kulturnog kruga s Antom Kuzmanićem na čelu koji zagovara ikavicu kao najbolje rješenje za hrvatski jezik, predavač je iznio kako su sva ta tri hrvatska središta bila složna u protivljenju izgovornom pisanju. No, strani i politički činbenici bili su ti koji su nametali izgovorno pisanje. Prije svega, to je bio bečki ministar policije Aleksandar Bach koji je 1850. godine, radi ostvarenja habsburške politike “prodora prema Istoku” okupio hrvatske, srbske i slovenske jezikoslovce u Beču i s njima postigao tzv. Bečki književni dogovor koji je u suprotnosti s načelima Ozaljskoga jezično-kulturnoga kruga i dotada postignutih standarda pisanja. Mađarski hrvatski ban Dragutin Khuen-Hedervarski zabranio je 1892. godine korijensko pisanje, koje se u književnosti ipak održalo sve do uspostave Banovine Hrvatske, kada je Vladko Maček (koji svoje ime ipak ustrajno piše korijenskim načinom!) uveo izgovorno pisanje, ali koje nije trajalo ni dvije godine, jer je vlast Nezavisne Države Hrvatske već 1941. ponovno uvela korijensko pisanje. Nakon prevrata 1945. godine korijensko pisanje proglašeno je duhovnim zločinstvom. Drugi Aleksandar, ovaj puta Ranković okupio je 1954. godine sve jezikoslovce s područja države u Novom Sadu sa zadaćom da stvore jedinstveni jezik, čega je plod tzv. Novosadski pravopis.
 
Budući da hrvatski jezik nikada nije pisan ni čisto korijenski, ni čisto izgovorno, posljednjih desetljeća u slobodnoj Republici Hrvatskoj primjećuje se postupni povratak korijenskom pisanju, koje se očituje u četiri osnovna načela: 1. nema sljubljivanja ili jednačenja suglasnika po zvučnosti ili bezzvučnosti (npr. gladko, težko, vrabca); 2. nema ispuštanja suglasnika (npr. častnik, povjestničar); 3. nema promjena po mjestu i načinu glasovne tvorbe (npr. stanbeni, činbenik, jedanput, radničtvo, družtvo), te 4. dugi se odraz starohrvatskog glasa ‘jat’ piše dvoslovom ie, što je jedan slog i ne rastavlja se (npr. cviet, biel, snieg).
 
Svakako je značajno to da odklon od korijenskoga pisanja u hrvatskom jeziku nije učinjen zbog jezikoslovnih razloga, već zbog politike, i to uvijek tuđinske politike. Budući da bi u slobodnoj Republici Hrvatskoj konačno trebala prevladati hrvatska politika, očekuje se sve snažniji povratak korijenskom pisanju, jer ono je jasnije i s velikim tvorbenim prednostima u odnosu na izgovorno pisanje. Nakon zanimljivoga i bogatoga predavanja u zanimljivoj raspravi sudjelovali su Marito Mihovil Letica, dr. Drago Žubrinić, Goran Ante Blažeković, Josip Jurčić, voditelj večeri i drugi.
 

Dr. sc. Stjepan Razum

Potomstvo

 
 
Sinovi moji, ponosi moji
Kada se oženite
Kćeri moje, strepnje moje
Kada se udate
http://glasbrotnja.net/wp-content/uploads/2014/04/oporuka-279x150.jpg
Kleti vas ne ću
Voljeti vas ne ću
Ako zaboravite
 

Joso Nekić

Anketa

Buduća Hrvatska vlada bit će najljevija od 1945. godine. Slažete li se?

Subota, 11/07/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1367 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević