Get Adobe Flash player

Svaka tehnika ima svoje prednosti i ograničenja

 
 
Susrećemo se sa suvremenim hrvatskim likovnim umjetnikom, slikarom Antunom Vuksanom, u njegovom radnom prostoru, okruženi mnoštvom radova u različitim tehnikama, brojnim akrilicima, uljima, akvarelima, pastelima, crtežima nastalih u proteklom razdoblju.
Kada razgovaramo o Vašem djelu, govorimo li o jednom vrlo raznorodnom ciklusu ili se Vaš opus dijeli na više samostalnih cjelina?
- Opus je tematski i metodološki povezan. Razlike u pojedinim cjelinama očituju se u motivu i tehnici izvedbe. Stilske mi odrednice u radu variraju od lirske apstrakcije, konstruktivizma do vlastite derivacije poetskog realizma. Radim u tehnici akvarela, akrilika, pastela, ulja, kolaža,crteža u različitim medijima, olovci, pastelu, flomasteru, crtežu kistom i perom u tušu. Tematski to su krajolici, vedute, marine, gradski motivi, panorame, ciklus Dvoje, proslave, akvareli na temu Prigorje, Primorje, Istra, Turopolje, Moslavačka sjećanja, ratni motivi iz naše povijesti....
Što je ključno u Vašem pristupu akvarelu?
- Emotivno mi je blizak akvarel zbog brze opservacije i slikanja bez korekcije. Vodeni medij daje mi kromatski vrlo učinkovite svjetlosne igre na bjelini papira, koja zamjenjuje bijelu boju, slično izvedbi u fresco buono tehnici na svježoj žbuci. Likovno mi odgovara karakter akvarela, čija prozirnost daje vibrantnu impresiju u boji koja odiše toplinom i svježinom osunčanog motiva (marine, krajolici...). Akrilik volim zbog brzine sušenja polimernog impasta, što mi omogućuje slojevitost fakture, stilizaciju motiva i hladnu ekspresivnost palete, nastale miješanjem bijele sintetičke paste i pigmenta. Ova boja daje mi pokrivne brzo sušeće mat tonove koji slici daju ambijentalnu hladnoću kod slika otuđenja: ratovi, samoća, prisilne migracije, ugroženost prirode...
Poneki motivi djeluju krajnje depresivno.
- Otuđenost samca ili dvoje zaljubljenih u gradskim anglomeracijama, tamni hladni krajolici bez ljudske figure i slično.
 
Često radite i s akrilikom.
- Akrilik mi za razliku od akvarela umjesto vedre impresije nudi ekspresiju, svijest o likovnom viđenju postaje racionalnom ili sumorno simboličnom..
Odnos akvarela i akrilika.
- Akvarel na papiru ili akrilik na platnu dva su likovna svijeta, isti motiv različitih značenja. Emocionalno ili racionalno, zaigrano ili projektirano, spontano ili konceptualno – svaka tehnika ima svoje prednosti i ograničenja ili u slikarskom ili u tehnološkom smislu.
 
Kolaž je u posljednje vrijeme vrlo nazočan u Vašem atelijeru?
- Veliki dio novijeg ciklusa radim u tehnici kolaža koji pruža bezbroj mogućnosti likovne kombinatorike bez obzira na motiv ili temu slike. Ozbiljan rad u ovoj tehnici traži postupnost, strpljivost i metodičnost izvedbe. U radu volim prozirnost vodenih boja, pastoznost akrilne disperzije, mutnu dubinu ulja, bistru slojevitost tempere ili decidiranost kolaža i njegovu čistoću... sve zavisi o trenutku, motivu i metodi rada.
Osama, simbol otoka.
- Možda bismo mogli reći da je motiv otoka u mnoštvu mojih slika huxlyevski otok samoizolacije koja omogućuje čovjeku da gleda iz vlastitog rakursa ostatak svijeta.
 
Također su vrlo vidljivi sakralni elementi u Vašem cjelokupnom opusu.
- Komponiranjem sakralnih objekata u razne vizure mojeg slikarstva, nameće se kao vizualna i duhovna vertikala, koja istovremeno nosi i likovno i kulturološke i povijesne značajke o vlastitoj pripadnosti.
Otuđenost.
- Svojim radom nastojim likovno naglasiti otuđenost suvremenog čovjeka. Tipične su slike osamljenog drveća uz vodu kao jesenski ili zimski motiv – simbol prolaznosti života i ekološkog upozorenja.
 
Pojedinac u tom otuđenom svijetu.
- Česta mi je tema mrtva priroda kao mikro svijet koji nestaje. Nameću mi se teme megapolisa u kojima se gubi osobnost samca ili intima dvoje ljudi. To su kolopleti vlastitog vrludanja u osami koja traži svoje likovne i životne razloge i smisao postojanja. Osoba samac na akvarel slici gradskog motiva postaje slikarska mrlja i točka u mojem likovnom kaleidoskopu. To je osoba (mrlja) koja je tražila svoj svijet u gradskoj gužvi ili je iz njega bježala – nije čak niti broj.
Vrlo su senzualne slike s motivom para.
- Često slikam muškarca i ženu kao simbol životne borbe i ljubavi, smisla i nade postojanja.
 
Volite jako i marine kao motiv.
- Stotine marina u raznim tehnikama pršte vedrinom, neverama, bonacama kao vizualni odmor i sanje o nepostojećim putovanjima u daleke zemlje.
 
Čega se najčešće sjećate na Vašim slikama?
- Kroz slikarska sjećanja na drage ljude i lijepe motive živim slikarsku želju za novim traganjima i likovnim spoznajama.
 
Kako vidite i doživljavate vlastiti rad?
- Danas mogu govoriti o jednom opusu i više ciklusa u različitim tehnikama slikanja te mnoštvo tema i motiva. Nekoliko tisuća akvarela i stotine slika u različitim tehnikama, pretežno u manjim ili srednjim formatima. Draži su mi i dostupniji. Iako imam dugo iskustvo rada na velikim plohama, naročito u zidnom slikarstvu, čije tehnike i metode dobro poznajem. 1989. i 1990. napisao sam skriptu i knjigu o slikarskim tehnikama prvenstveno za svoje učenike u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu.
Temeljna misao vodilja Vaše umjetnosti?
- Sve u mojem slikarskom radu podređeno je ljubavi spram čovjeka izraženoj kroz svjetlo, boju i crtež.
 
Na kraju spominjemo i kombiniranu tehniku.
- Pitate o kombiniranoj tehnici. Često je koristim: podslik akvarelom, crtež pastelom, akrilik završni redizajn forme i stilizacija oblika, što mi ponekad rezultira neokubističkim konstruktivizmom razigrane likovne teksture. Rezultat uvijek očekivano nepredvidljiv.
 

Miroslav Pelikan

Bogatstvo hrvatskog kazališnog amaterizma na pazinskim i vodičkim daskama

 
 
56. Festival hrvatskih kazališnih amatera, nacionalna manifestacija koja već 56 godina prezentira najbolja dramska ostvarenja hrvatskih amaterskih kazališta i udruga, kulture i ove će godine igrati na pazinskim i vodičkim daskama u organizaciji Hrvatskog sabora kulture.
Pazin i Vodice bit će mjesto susreta brojnih zaljubljenika u kazališnu umjetnost pa će na pozornice pazinskog Spomen doma i vodičkog Kulturnog centra stati više od 500 glumaca amatera iz Zagreba, Rijeke, Bjelovara, Đurđevca, Čakovca, Viljeva, Požege, Novog Marofa, Tuhlja, Jastrebarskog, Zeline, Vinkovaca, Siska, Vodica, Ljudevit Sela, Sv. Filipa i Jakova, Slavonskog Broda, Gospića, Dubrovnika, Slunja i Sinja.
 
Šestodnevni festivalski program ponudit će čak 23 izvrsne predstave najboljih hrvatskih amaterskih kazališta i skupina, koje su, od ukupno 180 prijavljenih, stručnim odabirom izbornika Festivala, izborile nastup na ovogodišnjem FHKA-u.
 
Svih 6 festivalskih dana u Spomen domu u Pazinu i u Kulturnom centru Vodice budno će pratiti stručno Prosudbeno povjerenstvo u sastavuAnica Tomić, redateljica,Vesna Tominac Matačić, glumica iIgor Ružić, kazališni kritičar. Odlukom Povjerenstva u završnici Festivala u Vodicama će biti dodijeljene festivalske nagrade u 9 kategorija (Nagrada za najbolju predstavu u cjelini, Nagrada  za najbolju režiju, Nagrada za najbolji novi dramski tekst ili prilagodbu, Nagrada za najbolju glavnu mušku ulogu, Nagrada za najbolju glavnu žensku ulogu, Nagrada za najbolju sporednu mušku ulogu, Nagrada za najbolju sporednu žensku ulogu, Nagrada za njegovanje kulturne baštine, Nagrada za inventivnost)
 
U okviru 2. dijela FHKA u Vodicama će 28. i 29. svibnja biti održan i 12. Međunarodni festival amaterskih kazališta „Jadran 2016.“ na kojem će se predstaviti najuspješnija amaterska kazališta iz Slovenije i BiH.
 
Održavanje 56. Festivala hrvatskih kazališnih amatera pomogli su i podržali: Ministarstvo kulture RH, Grad Pazin, Maistra d.d., Šibensko-kninska županija, Grad Vodice, Turistička zajednica Grada Vodica i Podravka d.d.
FESTIVALSKI PROGRAM S RASPOREDOM SVIH PREDSTAVA PRONAĐITE U PROGRAMSKOM LETKU U PRILOGU i word dokumentu – PROGRAM 56. FHKAULAZ NA SVE PREDSTAVE JE BESPLATAN.
DOĐITE NA 56. FHKA I UŽIVAJTE U BOGATSTVU HRVATSKOG KAZALIŠNOG AMATERIZMA.
 

Martina Brumen, mag. educ. croat.

Poticaj za proučavanje hrvatsko-srpskih jezikoslovnih razlika

 
 
U Matici hrvatskoj 2015. objavljen je Srpsko-hrvatski objasnidbeni rječnik Marka Samardžije (Matica hrvatska, Zagreb, 2015.). Rječnik ima 599. stranica i sastoji se od predgovora [11: 5- 14], kratica [11: 15-16), napomene [11: 17], popisa pedeset i devet rječničarskih (leksikografskih) djela [11: 19-22], srpske ćirilice [11: 23-24], objasnidbenoga rječnika [11: 29-589], dodatka češćih zemljopisnih naziva [11: 593-597) te kazala [11: 599]. "U općem (ili općeuporabnom leksiku i strukovnim nazivljima tih dvaju standardnih jezika te su razlike rezultat duga i odjelita razvoja dviju jezičnih i etničkih zajednica", piše Samardžija u predgovoru rječnika i dodaje kako te entnolingvokulturne zajednice imaju različita ishodišta od vjeroispovijesnih i civilizacijskih do različitih standardizacijskih procesa i kodifikacijskih nastojanja. Svaka etnolingvokulturna zajednica, prema Samardžiji, svoj standardni jezik razvija samostalno po mjeri vlastitih komunikacijskih zahtjeva i potreba te između srpskoga i hrvatskoga standarnoga jezika čak više negoli u općem rječnjaku (leksiku) postoje znatne razlike u strukovnom i znanstvenom nazivlja. Autor zorno upozorava porabnika objasnidbenoga rječnika da kao sastavljač ovoga razlikovnika nema kompentencije izvornoga govornika srpskoga jezika, nego leksiku srpskoga jezika pristupa kao inojezični govornik s težnjom da taj jezik uz pomoć odgovarajuće rječničarske (leksikografske) literature i opisnoga inventara približi pripadnicima vlastite hrvatske etnojezične zajednice.
http://www.matica.hr/media/uploads/odjeci/2014/srphrv.jpg
Riječ je o specijalnom ili autorskom objasnidbenom rječniku o kojem sam autor piše u predgovoru, a specijalni su rječnici oni u kojima se ne nalaze, uvjetno rečeno, sve riječi srpskoga jezika objašnjene hrvatskim. Sam sastavljač rječnika provodi odabir natuknica i ima kriterij po kojem se neke riječi izostavlja, a neke uvrštava u rječnik. U rječnik su uvrštene uglavnom riječi koje bi mogle na leksičko-semantičkoj razini izazvati teškoće od strane hrvatskoga porabnika koji čita srpsku literaturu različitih žanrova ili gleda srpsku dalekovodnicu. Autor na stranici 7. u predgovoru navodi pojedine, konkretne skupine riječi koje nisu ušle u rječnik: govorne razlike po starom glasu “jat” (beda - bijeda, deonica - dionica, mesec - mjesec); fonološke koje se razlikuju po jednom ili dvama fonemima u morfemima (aktuelan - aktualan; opšti - opći; savremen - suvremen; barijum - barij; leksika - leksik); rječotvorne (angažovati - angažirati, funkcionisati - fukcionirati); pojedine leksičke jedinice, posuđenice koje su u jednom od jezika istoznačne (muzika - glazba i muzika).

 

Iako sam autor piše da je njegovo rječničarsko (leksikografsko) djelo sastavljeno na načelima dvojezične leksikografije, ovaj je rječnik više nego dvojezičnik jer su u njem navoođene objasnidbe koje se obično rabe u rječniku stranih riječi ili enciklopedijskom rječniku. Drugim riječima, knjiga je ustrojena kako na načelu dvojezičnika, tako i rječnika stranih (srpskih) riječi s počelima (elementima) enciklopedijskoga rječnika. Leksik srpskoga jezika obrađen je cjelovito bez sinkronijskoga presjeka, tj. usporedbe leksičkih razlika u određenom razdoblju. Srpski leksemi u rječniku se donose latinicom i ćirilicom, a zatim se uz natuknice navode gramatične i stilske odrednice, oznake različitih struka.
 
O jezičnom unitarizmu
 
Unitarizam je vrsta jezične politike koja je usmjerena na ostvarivanje načela “jedna država - jedinstvena nacija - jedinsven nacionalni jezik”. U razdoblju jugoslavenskoga jezičnoga unitarizma hrvatske riječi su proglašavane provincijalizmima, arhaizmima, dijalektizmima, umjetnim tvorevinama, “šulekizmima”, “NDH-izmima”, a također i regionalizmima, tj. riječima koje se “obično rabe u zapadnim krajevima” druge Jugoslavije. Primjerice, u Rečniku ruskog i srpskohrvatskog jezika (1963.) M. Moskovljevića riječi kazalište, kolodvor, kruh, otok, rajčica, zrak i druge proglašene su dijalektizmima i provincijalizmima [8]. Dio tih “nepreporučljivih” ili “nestandardnih” riječi nije mogao ući u sustav “zajedničkoga” standardnoga (štokavskoga) jezika. Sve što je srpsko - standardno je, a sve što je hrvatsko - provincijalno je. Kao da je na jednoj strani onaj koji ima soli u glavi, a na drugoj Ančica seljančica. Iste godine M. Lalević izdaje priručnik Srpskohrvatski u mom džepu gdje srpske riječi kao na primjer hemija, Jugosloven, kafa, Vavilon i druge karakterizira kao “prihvatljivije” u suodnosu prema odgovarajućim riječima u hrvatskom: kemija, Jugoslaven, kava, Babilon i druge [7].
Tomu su procesu potpomagali i pojedini hrvatski “vukovci” koji su standardni jezik poistovjećivali s novoštokavskim narječjem kao da nema ni čakavskoga, ni kajkavskoga jezika, ni njihove bogate književnosti. Tijekom izjednačivanja (unifikacije) hrvatskoga i srpskoga jezika dio hrvatske leksičke baštine jezični unitaristi ukidaju kao staru ideologiju buržoaznoga režima ili ustaštva, dio kodificiraju “po srpskosti” (npr., vojno i pravno nazivlje), a dio neutraliziraju stvaranjem istoznačnica. Funkcioniranje jedne skupine hrvatskih riječi zabranjuju ili kažnjavaju kao u slučaju, primjerice, porabe riječi časnik u dr. Ivana Šretera, a iz druge skupine stvaraju često jezični mješanac uz pomoć podlokavanja jezičnih norma (ili jezične erozije), uključujući ga u različite standardrnojezične tekstove i priručnike. Jezične agresije u doba obiju Jugoslavija bilo je dosta - ljudi su zbog hrvatskih riječi smjenjivani, otpuštani, osuđivani, zatvarani, prognjani...
http://cdn.trt.net.tr/images/large/rectangle/9954/05f2/9572/56d5a8ffb17dd.jpg
Jezični se unitarizam u prošlosti pokazuje u pokušaju nametanja ćirilice i potiskivanja latinice, ekavštine, izjednačivanja pravopisa i nazivlja. Na djelu je često postojala jezična, funkcionalno-strukturna najezda (ekspanzija): težnja je širenju vladajućega srpskoga etnojezika na hrvatsku jezičnu zajednicu. U tom se razdoblju nije radilo samo o spajanju naziva jezika i uklanjanju razlika hrvatske i srpske pravopisne norme i leksika nego i o jačanju tzv. narodnoga jedinstva triju / dvaju „plemena" koje je preraslo nakon Drugoga svjetskoga rata u drugoj Jugoslaviji u „bratstvo i jedinstvo svih jugoslavenskih naroda". To se je činilo sasvim normalno za mnoge u prvoj, a zatim i u drugoj Jugoslaviji s „trojednim“, „troimenim“, a zatim “višenacionalnim”, “nadetničkim” narodom. Na takav su način pokušavali stvoriti tzv. policentrični srpskohrvatski/hrvatskosrpski jezik sa zapadnim i istočnim inačicama. Sve to opravdavali su etnojezičnom integracijom, standardizacijom, bratstvom i jedinstvom naroda u jednoj jugoslavenskoj državi.
 
Jezični unitarizam, dakako ne samo u području leksika, prema hrvatskomu jeziku izazvao je 1967. god. pojavljivanje Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnoga jezika, a kao reakcija na hrvatsku deklaraciju od srpske strane objavljivanje u listu Borba Predloga za razmišljanje. Pokušaji smirivanja jezičnopolitičke situacije uz pomoć centralizacije jezične politike, održavanja različitih partijskih sastanaka (npr., Zagrebački dogovor 1985./86.), a također i kažnjavanja, zastrašivanja, dodvoravanja nisu dali očekivani rezultat. Jugoslavenski unitaristički nauk marksističkoga internacionalizma na kraju krajeva pretvorio se je u svoju suprotnost - u ideje etnolingvokulturnoga, gospodarstvenoga i državnoga razmeđivanja i razdvajanja. Raspad Jugoslavije i stvranje neovisnih država srušio je proces jezične integracije i unifikacije, stalnih pokušaja spajanja dvaju jezika u jedan. O razdoblju pokušaja umjetnoga spajanja dvaju jeziku u objema Jugoslavijama piše u mnogim hrvatskim knjigama [1; 2; 10; 13].
 
Nakon raspada Jugoslavije dio razlika pojedini srpski lingvistički krugovi čuvaju u vidu prijašnjih zapadnih i istočnih inačica policetričnoga jezika, a pojedine tendencije u hrvatskoj jezičnoj standardizaciji proglašavaju “tuđmanovskim 'novogovorom'”. Nakon 1990-ih godina, pa i prije, objavljeno je nekoliko razlikovnika, ali suodnos pojedinih leksičkih razlika nije bio uvijek pouzdan od jezikoslovne strane. Često o pouzdanom suodnosu pojedinih razlika u bilo kojem razlikovniku teško govoriti jer, na primjer, u dijakroniji dobit ćemo jednu približnu sliku, a u sinkroniji drugu.
 
O hrvatsko-srpskim razlikama
 
Razlike između hrvatskoga i srpskoga knjževnoga (standardnoga) jezika postoje na svim razinama jezičnih struktura dvaju jezika: pravopisne, prozodijske, fonološke, oblikoslovne, rječotvorne, leksičke i sintaktičke. Jezične razlike na različitim razinama jezičnih struktura u hrvatskom i srpskom jeziku najbolje je određivati na sinkronijskom presjeku s obzirom na podudarnost funkcionalnih stilova. U međujezičnom suprotstavljanju očita je prisutnost dvostranih (ili obostranih), jednostranih i zajedničkih jezičnih jedinica. U dvostranu obilježenost hrvatsko-srpskih razlika spadaju, primjerice, jedinice tipa: Cayenne (hrv.) - Kajen (srp.); Austin - Ostin; Vaše Veličanstvo - Vaše veličanstvo; hrvati se - rvati se; demokracija - demokratija; Jeruzalem - Jerusalim, klor - hlor; ocean - okean; euro - evro; uvečer - uveče; opći - opšti; protuzračni - protivvazdušni; karantena - karantin; posjet - poseta; inozemstvo - inostranstvo; dušik - azot i mnoge druge. U jednostranu obilježenost hrvatsko-srpskih razlika spadaju, primjerice, jedinice tipa: uvijek (hrv.) - uvek i uvijek (srp.); pogrješka i pogreška - pogreška; oca i otca - oca; ne ću i neću - neću; podatci i podaci - podaci; istodobno i istovremeno - istovremeno; papir – hartija i papir; znaš li? - da li znaš? i znaš li? i mnoge druge. Razlike se mogu ticati odrđene skupine riječi, a mogu i pojedinih riječi.
 
Međujezične razlike mogu imati normativno-stilski karaketer i jedne jedinice mogu biti u jednom jeziku neutralne, a u drugom obilježene. Primjerice, u hrvatsku normu spada samo rajon, Talijan, tko, a u srpsku - rejon, Italijan, ko jer se riječi rajon, Talijan, tko, smatraju u srpskom zastarjelicama. Pridjevsko-zamjeničke jedninske nastavke -oga i -omu (čistoga, čistomu; mojega, mojemu) u srpskom češće tretiraju kao stilski obilježene i/ili maloporabljive [v. 14: 58], a u hrvatskom su obilježje znanstvenoga, a sada sve češće i publicističkoga stila (tendencija prema neutralnomu stilu), s tim da je nastavak -om u srpskom jeziku i za dativ i za lokativ, dok je u hrvatskom to lokativni nastavak, a dativni je -omu. Dakako, u hrvatskoj pridjevsko-zamjeničkoj sklonidbi u dativu i lokativu jedine susrećemo i druge nastavke ovisno o stilu i autoru. U instrumentalu jednine u oblicima s nastavkom -i u imenica na -ost u srpskom mnogo rjeđe se rabi nastavak - i u usporedbi s hrvatskim. Sklonidba brojeva dva, tri, četiri mnogo je rjeđa u srpskom negoli u hrvatskom. Primjerice, u srpskom se jeziku broj četiri u jezičnoj praksi “nikada ne sklanja” [6: 86]. Postoje razlike u sklanjanju dvosložnih muških imena s dugouzlaznim naglaskom tipa Pero. U hrvatskom se sklanjaju po sklonidi e, a u srpskom češće po sklonidbi a. Kosi padežni oblici tipa Mileta ili Mila od Mile u hrvatskom se obično ne rabe. U srpskom se jeziku, u usporedbi s hrvatskim, pri tvorbi futura prvoga umjesto infinitiva može rabiti i konstrukcija da + prezent: Ja ću da pišem ili ako je pomoćni glagol iza infinitiva, zatvornik t ispada ispred slivenika ć: Pisat + ću > Pisaću. Postoje, dakako, i druge razlike [4].
 
Hrvatski jezik u usporedbi sa srpskim više je konzervativan, strog prema normi standardnoga jezika. Usporedit ćemo, primjerice, hrvatski (Babić-Mogušev) i srpski (Pešikan-Jerković-Pižuričin) pravopisni rječnik u odnosu prema dvojnostima: akvarij (hrv.) - akvarijum i akvarij (srp.); aktualan - aktuelan i aktualan; akumulacijski - akumulacioni i akumulacijski; Alpe - Alpi i Alpe; balzam - balsam i balzam; gluh - gluv i gluh; harlekin - arlekin i harlekin; minuta - minut i minuta; pijanist - pijanist(a); pidžama - pižama i pidžama; preklani - preklane i preklani; rasol - raso i rasol; subjekt - subjekat i subjekt; uho - uvo i uho [3; 9]. Isto susrećemo i u Pravopisnom rečniku srpskog jezika Milana Šipke: akcenat i akcent, aluminijum i aluminij, avangardista i avangardist, pasulj i grah, srećan i sretan, šargarepa i mrkva i druge [11]. Zanimljivo je da primjerice u Rusko-srpskom i srpsko-ruskom rečniku Radoslava Boškovića imamo samo: azot, evro, univerzitet, uslov, pasulj, hleb, spanać, sprat [5: 12, 141, 780, 785, 794, 801, 824, 831]. Bez obzira na to, namjerno neutraliziraju jezične razlike pojedini srpski lingvisti ili opravdano, riječi ili oblici riječi akcenat, aluminijum, avangardista, pasulj, srećan, šargarepa ne pripadaju hrvatskoj standardnojezičnoj normi.
 
Razlikovni srpsko-hrvatski objasnidbenik
 
U Samardžijinu objasnidbenom rječniku obrađene su većinom nepoznate ili malo poznate srpske riječi koje su hrvatskomu čitatelju, poglavito mlađemu naraštaju Hrvata, nerazumljive, slabo razumljive ili malouporabljive u pojedinim hrvatskim područjima. U tu skupinu pripadaju mnoge riječi iz područja srpske povijesti, narodoznanstva (etnologje), vjeroispovijesti itd. koje nemaju istovrijednica u hrvatskom i zahtijevaju objasnidbu: desnoručica pravosl - ‘ikona na kojoj Bogorodica drži Isusa na desnoj ruci”; kajmakamac pov - pripadnik “Praviteljstvene” ili “Kajmakamske” stranke u Srbiji (od kraja pedesetih godina XIX. st.); trvelje etnol - ‘vrsta ženskog ukrasa za glavu’ (11: 108, 208, 502).
 
U lijevom stupcu rječnika predstavljeni su, osim standardnih srpskih leksema, zastarjeli, žargonski, razgovorni, pogrdni, područni leksik, a također frazemi: gidža reg - trs, čokot; kursadžija razg - tečajac, slušač; skanjeralo razg pogr - kolebljivac, oklijevalo; srpa žarg - srpski jezik kao nastavni predmet; zbitije zast - događaj [11: 152, 233, 437, 453, 574]. U rječniku obrađene su jedinice koje su dvostrano ili jednostrano obilježene. Navest ćemo nekoliko primjera s dvostranom obilježenosti u srpskom i hrvatskom jeziku: azot (srp.) - dušik (hrv.); bubašvaba - žohar (Blatta orientalis); spoljnopolitički - vanjskopolitički [11: 42, 65, 450]. U jednostranoj leksičko-semantičkoj obilježenosti jedna se riječ istovrijednim oblikom i značenjem može podudarati u hrvatskom i srpskom jeziku, a u drugom značenju i obliku razlikovati: član (srp.) - 1. član 2. pravn članak (hrv.); nedelja - 1. nedjelja (‘dan u tjednu’) 2. tjedan; pritisak - 1. med tlak 2. pritisak 3. zast preteg, uteg; sipati - 1. lijevati (vino u bocu) 2. sipati (pšenicu u vreću) 3. pren činiti što brzo: ~ uvrede; ukus - 1.ukus 2. okus [11: 89, 289, 385, 435, 514]. Riječi između srpskoga i hrvatskoga mogu se razlikovati stilski, primjerice (crveni) paradajz je (11: 332) u srpskom standardna riječ, a u hrvatskom pripada razgovornomu jeziku jer se za pisani standradni jezik kao norma rabe riječ rajčica, a kao područne riječi - pomidor, kavada, jabučica. U hrvatskom ‘osmanica’ (osmanizam, turcizam) deva (srp. kamila) je zoološki naziv papkara, a u srpskom znači “djeva, djevojka; djevica” [11: 109, 211].
 
Posuđenice iz osmanskoga (turskoga) jezika više svojstvene srpskomu negoli hrvatskomu jeziku, a u ovom primjeru, kao i primjeru riječi sprat (srp.) - kat (u hrvatskom iz osmanskoga) prema suvremenoj normi dvaju jezika, obratno. Razlikovni je objasnidbeni rječnik dobra podloga za daljnje izučavanje različitih međujezičnih etnokulturnih suodnosa dvaju jezika.
 
Zaglavak
 
Hrvatski književni (standardni) jezik odlikuje se, kao i srpski jezik, većom ili manjom obrađenošću, polifunkcionalnošću, stilskim razlikovanjem i težnjom reglementaciji. I jedan i drugi književni (standardni) jezici se moraju razvijati i dalje samostalno bez sukobljavanja različitih jezičnopolitičkih interesa, sukladno vlastitim komunikacijskim zahtjevima i potrebama. Samardžijin objasnidbenik može poslužiti kao još jedan dobar poticaj za proučavanje hrvatsko-srpskih jezikoslovnih razlika i olakšati hrvatskim pa i srpskim porabnicima muđusobno razumijevanje u upozvanju kulture i povijesti dvaju naroda.
 
Literatura:
 
1. Auburger, Leopold: Hrvatski jezik i serbokroatizam, 304 str., Maveda - HFDR, Rijeka, 2009.
2. Babić, Stjepan: Hrvatski jezik u političkom vrtlogu, 340 str., Pelivan, Zagreb, 1990.
3. Babić, Stjepan; Moguš, Milan: Hrvatski pravopis, 2. izdanje, Školska knjiga, Zagreb, 2011.
4. Bagdasarov, Artur: Hrvatski književni jezik i njegova norma, 196 str., Maveda - HFDR, Rijeka, 2010.
5. Bošković, Radolsav: Rusko-srpski, srpsko-ruski rečnik, 2. ispravljeno i dopunjeno izd., 1582 str., Jasen, Beograd, 2012.
6. Klikovac, Duška: Gramatika srpskoga jezika za osnovnu školu, 2. izd., 224 str., Srpska školska knjiga, Beograd, 2003.
7. Lalević, M. S.: Srpskohrvatski u mom džepu, knj. 1. - 3., (1203 str.), Branko Bonović, 1963.
8. Moskovljević, M. S.: Rečnik ruskog i srpskohrvatskog jezika, 750 str., Naučna knjiga, Beograd, 1963.
9. Pešikan, Mitar; Jerković, Jovan; Pižurica, Mato: Pravopis srpskoga jezika, 3. izd., 507 str., Matica srpska, Novi Sad, 2015.
10. Samardžija, Marko: Hrvatski jezik i pravopis, 653 str., Školska knjiga, Zagreb, 2011.
11. Samardžija, Marko: Srpsko-hrvatski objasnidbeni rječnik, 599 str., Matica hrvatska, Zagreb, 2015.
12. Šipka, Milan: Pravopisni rečnik srpskog jezika: sa pravopisno-gramatičkim savetnikom, 1412 str., Prometej, Novi Sad, 2010.
13. Taj hrvatski, priredio Ante Selak, 348 str., Školske novine, Zagreb, 1992.
14. Tasić, Milan; Gačević, Radojko: Gramatika srpskog jezika, 126 str., Leo Commerce - Beogradska knjiga, Beograd, 2014.
Videoprilog: Predstavljen 'Srpsko-hrvatski objasnidbeni rječnik'
 

Artur Bagdasarov, Kolo, br. 4., 2015.

Odabrane su skladbe za najpopularniji hrvatski festival

 
 
Ovogodišnje 56. izdanje najpopularnijeg domaćeg festivala zabavne glazbe održat će se 8., 9. i 10. srpnja na splitskim Prokurativama te će se pjevati uživo uz pratnju orkestra.. Uvod u trodnevnu manifestaciju, bit će ekskluzivni koncert, kojim će najveća glazbena imena naše scene otvoriti festival. Nakon koncertne uvertire uslijedit će druga, retrospektivna festivalska večer po uzoru na lanjsku u čast opusa pjesnika Jakše Fiamenga, a potom i završnica u kojoj će biti izvedene 22 nove pjesme uz show program.
http://radio1.hr/wp-content/uploads/2016/01/unnamed2.jpg
SKLADBE  KOJE ĆE PREMA IZBORU KOMIISJE SPLITSKOG FESTIVALA BITI IZVEDENE NA FZG SPLIT 2016. (prema abecednom redoslijedu)

1. AKO ME ČUJEŠ (I. Badurina-F. Bilić) KLAPA CAMBI SPLIT 
2. AMICO MIO GOODBYE (T. Huljić-V. Huljić) TONČI & MADRE BADESSA
3. DANAS PRID TOBON KLEKNIT ĆU (H. Rončević-H. Rončević) HARI  RONČEVIĆ 
4. GELOSIA  (I. Prajo- I. Prajo/A. Kunštek) MATEO PILAT
5. ILUZIJA (E. Sršen Noa- E. Sršen Noa) NOA 
6. JUBIT ĆU TE BILI CVITE MOJ (D. Dvornik- D. Dvornik) DEAN DVORNIK, KL. MORE & MARTINE THOMAS
7. NA JURJEVO (I. Brešan-I. Brešan) IGOR BREŠAN 
8. NE BUDI ME (A. Baša-A. Baša) ANTONIO KRIŠTOFIĆ
9. NE MOGU TE PRESTAT LJUBIT (V. Barčot-V. Barčot)TOMISLAV BRALIĆ I KLAPA INTRADE
10. ODE ŽERA U MORNARE (Z. Fazlić Fazla- Z. Fazlić Fazla) CRVENA JABUKA & KLAPA PUNTAMIKA
11. ODLAZIM VAM MOJI NAJDRAŽI (M. Grdović-M. Grdović) MLADEN GRDOVIĆ 
12. OSLOBODI ME OD NAS (I. Ivanović/M. Vojvodić- I. Ivanović/M. Vojvodić) NEDA PARMAĆ  
13. PROLI RIČI (A. Babić- A. Babić) ĐANI MARŠAN
14. REĆI ĆEŠ MI FALA (P. Kozomara-K. Ivić) KLAPA RIŠPET
15. RONIM NA DAH (D. Bakić-D. Bakić) DAMIR KEDŽO
16. SUNČANI DAN (M. K. Limić- M. K. Limić) IZABELA MARTINOVIĆ
17. ŠTO AKO (A. Pecotić-A. Pecotić) 
18. TAMO DI BRNISTRA CVATE  (V. Dragojević-P. Mirić) KLAPA KAŠE
19. U PONOĆ (T. Huljić-V. Huljić) JOLE 
20. VRIDI LI (M. Biočina- R. Kovać) KLAPA CONTRA 
21. ZVIZDO VEČERNJA (H. Papić)  ŽAN JAKOPAČ
22. ŽIVOT NIJE SIV (M. Dimšić- M. Dimšić) MIA DIMŠIĆ
 

Ivica Luetić

Anketa

Čega se više bojite?

Ponedjeljak, 06/04/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1458 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević