Get Adobe Flash player

Slike su gusto naseljene s različitim oblicima, karakterističnih međusobnih relacija, uz snažan kolorizam

 
 
Akademski slikar iz Osijeka Zoran Šimunović, predstavlja se s novom samostalnom izložbom u Šibeniku, u Galeriji sv. Krševana, s devet djela, većinom iz ciklusa Hommage prostoru ali ima ih nekoliko iz najnovije produkcije Je li astronautima potrebna umjetnost. Izložba se otvara prvog listopada ove godine. Sva su djela izvedena u ulju na platnu, jedinstvenog formata 150 x 150 cm.
https://i1.wp.com/sibenskiportal.hr/wp-content/uploads/2013/09/knin-izlo%C5%BEba-%C5%A1imunovi%C4%87.jpg?resize=324%2C160&ssl=1
U proteklom razdoblju Šimunović je izazvao značajno zanimanje kako javnosti ali i kritike, kontinuirano izlažući na samostalnim izložbama diljem Hrvatske, prezentirajući svoj kompleksni ciklus posvećen odrastanju i sjećanju na to vrijeme, stvarajući zasebne imaginarne, samostojeće svijete (jer njima doista ništa drugo nije ni potrebno), prepune uzajamno povezane simbolike, isječcima kadrova prisjećanja, koji se čudesno nadovezuju jedan na drugi ali uvijek ostajući jedinstveni i neponovljivi.
 
Tražeći skriveni ili potisnuti smisao nije nužno, no svakako se valja koncentrirati na elemente mikro svijeta na svakoj pojedinoj slici, uočiti njihovu stvarnu poziciju i vrijednost i sebi ih protumačiti na način, kako svakome od nas odgovara.
 
Šimunovićeve slike su gusto naseljene s različitim oblicima, karakterističnih međusobnih relacija, uz snažan kolorizam, no ipak i odmjeren, nenametljiv jer uvijek jače privlači neki znak i zagledajući se u njega dok  oko klizi preko boja i sustiže figuru iz djetinjstva, biljku, ptici, stolicu,svjetiljku... kreira se nova priča.
https://i0.wp.com/sibenskiportal.hr/wp-content/uploads/2013/09/Kao-da-jest-a-nije-izlozba.jpg?resize=324%2C160&ssl=1
Šimunovićev  opus donio je slikara istaknutu poziciju u aktualnom domaćem slikarstvu. Naravno, sada bi bilo sasvim zgodno, kada bi Šimunović odabrao pedesetak slika iz ciklusa na kojima je nadahnuto radio i predstavio se u adekvatnom muzejsko galerijskom prostoru cjelovitom izložbom. Svi bi bili na dobitku, slikar bi se suočio sa svojim izborom a mi s njegovim slojevitim slikarstvom.
 

Miroslav Pelikan

     Soneti se pišu iz dubine

 
 
        Hvala dragom prijatelju mome
        Što se trudi da mi ne naudi,
        Niti meni, ni sonetu ćudi
        Na jeziku milu hrvatskome.
https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn%3AANd9GcQPJ9Z5m9yre4XQg4C9W4ZCdaeOV4PfqJi6-g&usqp=CAU
        Soneti se pišu iz dubine,
        Katkad srca, a katkad i snova
        Daleke nam drage domovine,
        Sanje budne ispod tuđa krova.
 
        Nije lako reći sonetima
        Sve o tuzi i ljubavi trajnoj,
        Jer i ljubav mračne dane ima.
 
        Hvala Bogu i rodnome domu
        Što sonete  ja izreći mogu
        Na jeziku svetom-hrvatskomu!
 

Malkica Dugeč, 20. 5. 2020. (posvećeno Ivanu Dobri, prijatelju u dalekoj državi Kanadi)

Tea se dulji period okrenula figuraciji s posebnim naglaskom na motive mora i planina te urbanih motiva

 
 
U Hrvatsko francuskoj udruzi – Alliance française de Split u petak, 25. rujna 2020. otvorena je izložba Tee Morić Šitum pod nazivom „Metanoia – Bezdan“. Kustosica izložbe Dora Derado u katalogu izložbe piše: „Tea Morić Šitum iznova se okreće apstraktnom likovnom izričaju u svom slikarstvu, ponekad s ciljem propitivanja vlastitih kreativnih granica, a ponekad s ciljem duhovnog istraživanja. Koketirajući s apstrakcijom za vrijeme umjetničkog sazrijevanja na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, Tea se dulji period okrenula figuraciji s posebnim naglaskom na motive mora i planina te urbanih motiva, uz povremene, iako vrlo pronicljive, psihološke studije ljudskog lika.
https://www.dalmacijadanas.hr/wp-content/uploads/2020/09/tea_moric_situm_bezan_metanoia1.jpg
Radeći u ciklusima, kroz intimni umjetnički eksperiment, istraživala je vlastite dosege, interese i potencijale. Tea se u konačnici, kroz postepenu stilizaciju prvenstveno motiva mora, neba i planina te njihovo prožimanje i pretakanje, vratila apstrakciji u ciklusu „Metanoia – Bezdan“.
U grčkoj mitologiji božica Metanoia slijedi Kairosa, boga sretnog trenutka poznatog po slavnom čuperku kojeg je potrebno uhvatiti prije nego što nam nestane s vidika, a prilika ostane propuštena. Na prvi pogled Metanoia se doima kao božansko utjelovljenje žaljenja za propuštenim trenutkom, donositeljica očaja i grižnje savjesti. Međutim, drukčije tumačenje odnosa između ovih dvaju božanstava ukazuje na neprestani proces osobnog rasta kroz refleksiju.
Kada nam Metanoia pristupi nakon što nam Kairos pobjegne , ona ne uzrokuje samo naglu promjenu u razmišljanju povodom nesreće, propuštene prilike ili druge životne okolnosti, ona omogućuje samospoznaju. Ona pruža mogućnost postavljanja pitanja kao što su: što mogu drugačije napraviti slijedeći put? Što mogu izvući iz ove situacije? Čemu me ovo naučilo? Kako mogu postati bolja osoba?
Alternativna interpretacija poistovjećuje izraz metanoia s bezdanom, beskrajnim ponorima i provalijama. Ako se pitanja poviše previše shvate negativno, takva interpretacija ima smisla. No, tome ne mora biti tako. Ona ne moraju voditi u negativnu spiralu, u auto destruktivni ponor sumnje, samosažaljenja, očaja i grižnje savjesti. Umjesto toga, putovanje u takav bezdan može postati gotovo šamansko putovanje u dubinu vlastite psihe pri čemu se ona rastače i ponovno gradi – a psihopomp – putnik između duhovnog i zemaljskog svijeta, pojedinac, umjetnik – vraća se na svjetlo dana mudriji i agilniji, spreman uhvatiti Kairosa slijedeći put kada ga ugleda.“
 
Apstraktna djela u ovom ciklusu odjekuju ranijim motivima, ali su suštinski bitno udaljena od njih. Proces redukcije izvorno prepoznatljivih motiva trajao je iznimno dugo; moglo bi se čak  reći da je cijela Teina slikarska karijera niz izranjanja i uranjanja u domenu eteričnog. Sa svakim valom rada, redukcija je bivala sve veća, a s njom i stupanj emocionalne i umjetničke zrelosti. Otac apstraktnog slikarstva Wassily Kandinsky napisao je: „U svakoj manifestaciji nalazi se sjeme stremljenja ka apstraktnom, nematerijalnom. Svjesno ili nesvjesno, oni slušaju Sokratovu zapovijed – spoznaj sebe samog Svjesno ili nesvjesno, umjetnici proučavaju i dokazuju svoj materijal, dovodeći u ravnotežu duhovnu vrijednost onih elemenata s kojima imaju posebnu privilegiju raditi.“
 
Koincidentno ili ne, svjesno ili nesvjesno, Tea je oblikovala sebe u procesu eksperimentiranja i proučavanja akrila jer proces samospoznaje nalik je procesu građenja slike, a posebice onih unutar ciklusa „Metanoia – Bezdan“. Njihovim pomnijim proučavanjem, uočava se ritam boja koji je nastao upravo zahvaljujući gestualnom radu (oštrim potezima kista, razvlačenjem boje rukama, grebanjem noktima, itd.)
U ovom ciklusu Tea se pronašla u gestualnom slikarstvu nalik apstraktnom ekspresionizmu. Radeći u akrilu kojim je mogla manipulirati na platnu, podjednako kistom, rukama i raznim drugim alatkama, pokušavala je postići ravnotežu između sklada i kaosa. Kaotičnost i frenetičnost slikarske geste profinjeno je izbalansirana pomnim odabirom palete boja koja su na nekim mjestima tonski usklađene, a na drugima komplementarno kontrastirane. Gestualni rad omogućio je ovoj slikarici potpuno slobodno izražavanje i istraživanje, a ritmičnost slika, vidljiva u obrascima linija i boja, prenosi barem dio ovog transcendentalnog stanja na promatrača. Uočljiv je još jedan obrazac – neprestani eksperiment s lazurom. Svaka slika u ciklusu nastajala je u slojevima; postepenim, ciljanim dodavanjem tonova i slojeva akrilnih boja, ispočetka prozračno, a kasnije u gustim, punim nanosima, čime se postiže dojam dubine usprkos nedostatku formalne perspektive. Takva slojevitost ukazuje na umjetničku intenciju koja prožima cijeli ciklus.
 
Tea Morić Šitum (1987.) nalazi svoj slikarski izraz u bogatoj paleti boja i ekspresivnim potezima kista. Njezino slikarstvo odraz je višegodišnjeg umjetničkog eksperimenta koji je započeo s fotografijom tijekom srednje škole, a kroz studij se proširio na područje performansa i digitalne fotografije da bi se naposljetku pronašla u slikarstvu. Po završetku studija Likovne kulture pri Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2012. godine, posvetila se upravo slikarstvu (iz iskrene ljubavi, ali pomalo i iz razigranog dalmatinskog dišpeta) shvativši stajalište suvremenih umjetničkih struja – da je slikarstvo passé. Pristupajući slikarstvu kao svojevrsnom eksperimentu, ali ujedno i igri, produbila je svoj umjetnički izraz kroz ukupno 10 samostalnih izložbi, ali i sudjelovanjem na preko 20 žiriranih grupnih izložbi, što u Hrvatskoj, što u inozemstvu. Na ovoj putanji je pokazala kako se tradicionalne slikarske tehnike ipak mogu prilagoditi potrebama, estetici i duhu suvremenog društva, kako paletom boja, (pre)oblikovanjem tradicionalnih motiva i kroz poruke koje se skrivaju pod gustim nanosima boje. Izuzev slikarstva, njezina radoznalost joj je omogućila i ponešto kustoskog iskustva. Tea je idejna začetnica „Splitske tiramole“, manifestacije koju je organizirala 2006. i 2007. godine, a koja opstaje do danas. Nastavila je bogatiti svoje iskustvo u ulozi voditeljice Galerije Centra za kulturu Bol na Braču (2010.), ali i kasnije kroz suradnje u organizaciji više grupnih izložbi među kojima se ističe „Natura maris“ (Split, Hrvatska – Vannes, Francuska, 2015.). Svoje znanje nastavlja bogatiti sudjelovanjem na radionicama likovne kritike, likovnim kolonijama te angažmanom u likovnom i kulturnom životu grada Splita (primjerice, izradom godišnje nagrade „Vinka Luković“ Udruge Mi za promociju i razvoj volonterstva, 2016.-2017.). Članica je HDLU-a i HULU Split, te je odnedavno dobila status samostalne umjetnice kao punopravne članice Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.
Izložba će biti otvorena do 15. listopada 2020.
 

Nives Matijević

            Gromade od leda

 
               
                Samoća me muči.
                Bol biva sve jača,              
                A mis'o se uči
                Da tamu nadjača.
https://newoma.files.wordpress.com/2011/08/songofsolitude.jpg
                Suza kanut želi, 
                Al joj ponos ne da.
                Gromade od leda
                Zao udes dijeli.
 
                O, zašto ni u snu
                Još pjesama nema?
                I što se to zgusnu
                Usred svijeta nijema?
 
                Možda pjesma moja
                I strofa pokoja
                Već našla je puta
                Da tamom ne luta?
 
                Sve dokle još nade
                I u pjesmi ima,
                Ljudsko srce znade
                Snivat s pjesnicima.
 

Malkica Dugeč, 8. 5. 2020.

Anketa

Tko je u pravu: Zoran Milanović ili Andrej Plenković?

Srijeda, 21/10/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1501 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević